Potrebna je nova vizija za izlazak iz kaosa oko pomorskog dobra

Stručnoj i znanstvenoj zajednici koja se bavi tematikom pomorskog dobra našeg sugovornika nije potrebno posebno predstavljati. Umirovljeni kapetan duge plovidbe i pravnik Branko Kundih pionir je u bavljenju problematikom pomorskog dobra. Kao nekadašnji pročelnik u Primorsko-goranskoj županiji vodio je prvi postupak koncesioniranja i granica pomorskog dobra, autor je prve, a nakon toga još jedne monografije o pomorskom dobru u Hrvatskoj.

Baštinjeni problemi

Otad je proteklo punih dvadeset i pet godina, a teorija i praksa u štićenju, kao i gospodarskom korištenju pomorskog dobra, na koje Kundih kroz protekla desetljeća upozorava, među kojima i na portalu Pomorsko dobro, kojem je osnivač, i dalje su, dojam je, dijametralno suprotne o čemu najbolje svjedoče kontinuirani primjeri uzurpacije i devastiranja hrvatske obale.

Uzroke nereda koji nam se događaju na pomorskom dobru Branko Kundih nastoji prikazati u svojoj novoj knjizi »Hrvatsko pomorsko dobro - Geneza nereda & Prijedlog rješenja« koja će uskoro u Rijeci biti predstavljena javnosti i povod je našem razgovoru s ovim neumornim autorom.

Što je bio »okidač« ovom vašem, dosad najopsežnijem djelu o problematici pomorskog dobra?

- Nakon donošenja novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, koji je stupio na snagu 2023. godine, tražio se odgovor jesu li i u kolikoj mjeri nove zakonske odredbe doskočile mnogim otvorenim i neriješenim pitanjima koje baštinimo još od 1994. godine i donošenja prvog Pomorskog zakonika do danas. Sama analiza geneze nereda nije dovoljna, pa sam uz svoja promišljanja i prijedloge u knjigu ugradio brojna mišljenja i prijedloge kompetentnih stručnjaka iz akademske zajednice, gospodarstva, pa i politike. Argumenti izneseni u ovoj knjizi ukazuju da će u velikom dijelu primjena aktualnog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama biti neodrživa i na koncu neprovediva.

Zašto?

- Ni nakon tri desetljeća nemamo jasan odgovor što jest, a što nije pomorsko dobro, što jest, a što nije zakonito stečeno pravo na pomorskom dobru. Osim toga, nemamo efikasne kontrolne mehanizme, prvenstveno inspekcijske službe tako da smo danas uvedeni u novu razinu nereda koji je nemoguće sanirati kozmetičkim izmjenama i dopunama zakonskih propisa o pomorskom dobru. Bez svake sumnje, potrebne su nam vizija i nova paradigma koje zasada nisu na vidiku.

Geneza nereda

Gdje to griješimo?

- Za sve dosadašnje propise o pomorskom dobru karakteristično je da smo samo lijepili nered na već postojeći nered. To se ponajprije odnosi na jasno definiranje pojmova, prvenstveno prostora i granica pomorskog dobra, upisa pomorskog dobra u zemljišne knjige o kojima na koncu ovisi pravni režim opće i posebne uporabe, kao i gospodarsko korištenje pomorskog dobra. Od prvog dana nismo jasno definirali morsku obalu koja na koncu može obuhvatiti daleko širi prostor od određene granice pomorskog dobra. Granice pomorskog dobra koje su do danas utvrđene, a još velik broj njih čeka na donošenje, u velikoj mjeri toliko su različite tako da nije pretjerano reći kako duž naše obale imamo pravu tigrovu kožu pravnog režima pomorskog dobra. Kao primjer možemo navesti kampove uz more gdje je situacija takva da su neki kampovi potpuno isključeni iz pravnog režima pomorskog dobra osim morske plaže, što na koncu smatram ispravnim rješenje, dok su drugi kampovi djelomično, a neki u cijelosti uključeni u pravni režim pomorsko dobro. Nadalje, još uvijek nismo jasno definirali je li cijelo brodogradilište pomorsko dobro ili je to samo luka brodogradilišta. Po mojem mišljenju samo luka brodogradilišta je pomorsko dobro. U svakom slučaju morske plaže su u cijelosti po samom Zakonu pomorsko dobro, ali nažalost jasne kriterije za utvrđivanje granice morske plaže ponovo nismo propisali. Slobodno možemo zaključiti da je prostor pomorskog dobra danas, jednako kao što je to bilo i ranije, u velikom dijelu prepušten subjektivnim procjenama kojima se dovodi u pitanje elementarna pravna sigurnost kako opće uporabe, tako i gospodarskog korištenja.

Drugo ključno pitanje odnosi se na imovinsko-pravne odnose koji nisu riješeni trideset godina. Tu prvenstveno mislim na samu pretvorbu i konverziju prava korištenja u koncesije na pomorskom dobru kao i zakonita ulaganja, stečena prava i legitimna očekivanja. Nijedan zakon do danas ta pitanja nije razriješio. Ostaje otvoreno pitanje što će se dogoditi kad isteknu koncesije, posebno kod marina.

U čemu je opasnost?

- Pri samoj izradi novog Zakona nije se uvažio prijedlog struke i gospodarstva da se takozvani goodwill, a to znači nematerijalna imovina određenih gospodarskih subjekata koja se stvarala desetljećima, uvaži kao vrijednosna kategorija koja se mora respektirati kod isteka koncesije. Jednostavno, jasna pravila imovinsko-pravnih odnosa na pomorskom dobru novim Zakonom nismo uredili. Stoga se opravdanim čime svojevremena dramatična upozorenja pojedinih gospodarstvenika da špekulantski fondovi bacaju oko na ovaj dobro uhodani biznis. Želim vjerovati kako nam nije u cilju da strani ili neprovjereni ulagači zbog, slikovito rečeno, nekoliko eura više ponuđene fiksne i varijabilne naknade, steknu imovinu koja se desetljećima stvarala, a da se pri tome ne respektiraju zakonito stečena prava i postojeći »goodwill«. Nedavno je naš ugledni akademik Nikola Bašić u javnom prostoru iznio misao o tome kako naš prostor ne služi nama nego tuđim ekonomijama, kako smo bogati, a zapravo nemamo ništa. Neka nam ta misao postane vodilja i upozorenje i za pomorsko dobro.

Neučinkovito rješenje

Koliko uopće uspijevamo štititi pomorsko dobro?

- Ako nemamo jasne i efikasne kontrolne mehanizme cijeli sustav pomorskog dobra se urušava. Novim Zakonom je propisano da pomorski redari odnosno čuvari zakonom zaštićenog dijela prirode imaju ovlasti obavljanja nadzora sukladno Zakonu i odlukama o redu na pomorskom dobru koje donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave. Istovremeno, lučki redari imaju ovlasti obavljanja nadzora u luci otvorenoj za javni promet. To je u svakom slučaju dobro rješenje jer pomorski i lučki redari mogu biti vrlo korisni, ali u prvom redu da detektiraju problem na nekoj lokaciji i o tome promptno obavijeste nadležne inspekcijske službe pomorskog dobra. Međutim, oni nemaju i ne mogu imati inspekcijska ovlaštenja na pomorskom dobru. Nažalost, kompetentne inspekcije na pomorskom dobru kao institucije danas nemamo i nikada je nismo imali.

Zbog čega to tvrdite?

- Prvenstveno iz razloga što inspektori lučkih kapetanija nisu i ne mogu biti po svojoj vokaciji inspektori pomorskog dobra. Inspektori lučkih kapetanija su inspektori sigurnosti plovidbe kojima je Zakonom o lučkim kapetanijama, kao i bivšim i sadašnjim zakonskim propisima o pomorskom dobru jednostavno nametnuta obveza poslova inspekcijskog nadzora nad primjenom zakona i drugih propisa kojima se uređuje pomorsko dobro i koncesije na pomorskom dobru. U takvim okolnostima svjedoci smo da inspekcijski sustav na pomorskom dobru nije učinkovit, a istovremeno je izrazito kadrovski deficitaran. Danas se zadnja linija obrane zaštite pomorskog dobra svodi na udruge civilnog društva i onog dijela slobodnog novinarstva koje je još preostalo.

Branko Kundih (foto:Ana Križanec)

Prema onom što tvrdite, mi smo zakazali već u samom ishodištu pomorskog dobra, njegovoj definiciji i granicama, riješenim imovinsko-pravnim odnosima, uključujući i upis u zemljišne knjige. U čemu je kvaka?

- Kvaka je, kako vi kažete, u tome da sami ne znamo što želimo tako da smo kroz zadnja tri desetljeća uspjeli stvoriti pravi inkubator nereda koji već niz godina ima izuzetno dramatične posljedice. Bez jasno definiranih ciljeva i strategije na najvišoj političkoj razini jednostavno nema rješenja. Upravo tu smo u cijelosti zakazali. Novi Zakon propisuje da nadležno Ministarstvo priprema Prijedlog nacionalnog plana upravljanja i gospodarenja pomorskim dobrom i morskim lukama koji donosi Vlada Republike Hrvatske. Premda je Zakonom izrijekom propisano da se upravljanje pomorskim dobrom temelji na Nacionalnom planu upravljanja i gospodarenja pomorskim dobrom i morskim lukama koji donosi Vlada Republike Hrvatske u roku jedne godine od stupanja Zakona, a s kojim svi planovi upravljanja pomorskim dobrom moraju biti usklađeni, Nacionalni plan do danas nije donesen. Posebno ističem da se radi o svojevrsnom strateškom dokumentu pomorskog dobra kojim se određuju nacionalni interesi, koji je trebalo donijeti prije kao putokaz i temelj pri izradi samog Zakona. Takvo postupanje jednostavno se ne može opravdati. Želim istaknuti da se Nacionalnim planom, među ostalim, definiraju osnovni koncepti održavanja i uređenja plaža, kao i smjernice za osiguravanje nesmetanog pristupa pomorskom dobru.

(Ne)otuđive plaže

Kako po vašem mišljenju razriješiti i urediti pitanje morskih plaža koje istovremeno predstavljaju javni, ali i gospodarski interes posebno za turistički sektor?

- Nije sporno da su morske plaže po samom zakonu pomorsko dobro u općoj upotrebi te su kao takve neotuđive i ne mogu biti objekt stjecanja prava vlasništva niti mogu biti u prometu. Sporno je kako pomiriti interese turističkog sektora u procesu gospodarskog korištenja morskih plaža i interese svih građana i njihovo pravo na opću uporabu pomorskog dobra. U svakom slučaju, treba naći uravnoteženi kompromis koji će zadovoljiti sve strane u procesu korištenja, upravljanja i gospodarenja morskim plažama. Kada se radi o morskim plažama koje su u funkciji gospodarskog korištenja, smatram da sloboda opće upotrebe nije apsolutna i podliježe određenim ograničenjima. Ta ograničenja prvenstveno su uvjetovana potrebama turističkog sektora kojemu treba omogućiti nesmetano obavljanje redovnih turističkih djelatnosti na morskim plažama, uz osiguranje visokog stupnja sigurnosti. To nipošto ne znači da se ulaz na morske plaže smije naplaćivati, a prostor morske plaže ograđivati. Naplatiti se mogu samo pružene usluge, bilo da se radi o javnoj morskoj plaži, bilo da se radi o plaži hotela i kampa. Međutim, sam ulaz na plaže treba omogućiti svim građanima pod jednakim uvjetima, a ograđivanje treba dopustiti samo iz sigurnosnih razloga.

Morske plaže, uz nautički turizam, predstavljaju perjanicu naše turističke ponude od koje velikim dijelom Hrvatska živi. Zato smatram i godinama predlažem da se hotelima, turističkim naseljima i kampovima omogući pod jasnim transparentnim pravilima dobivanje koncesije na zahtjev. Upravo zato morske plaže traže precizan zakonski okvir i jasne provedbene propise, prvenstveno zbog uvođenja reda na prostoru koji je do sada obilježen mnogobrojnim konfliktnim situacijama i sporovima. Nisu rijetki slučajevi da i fizičke osobe, uključujući i inozemne državljane, agresivno dovode u pitanje opću uporabu pomorskog dobra uzurpirajući prostor pomorskog dobra, prije svega plaža ispred svojih objekata. Takvo ponašanje je apsolutno neprihvatljivo i treba ga na prvu sankcionirati.

Manjkavosti zakona

Svojedobno ste za prethodni Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama ustvrdili da je invalidan i nepismen. Kako biste ocijenili aktualni?

- Postojala je nada da će se sve greške i mnogobrojna sporna pitanja koja su nas vjerno pratila ukupno tri desetljeća u primjeni kako Pomorskog zakonika, Zakona o morskim lukama, tako i bivšeg Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama konačno urediti novim Zakonom. Ta nada nije bila neosnovana jer su postojale ozbiljne naznake od politike da se probleme pomorskog dobra konačno želi urediti. Iako smo od novog Zakona puno očekivali na koncu smo dobili nekoherentan zakonski tekst koji, ne samo da nije stvorio pravni okvir da se postojeći nered sanira, nego je po mnogim svojim spornim rješenjima čak nadmašio svoje prethodnike. Takvo stanje ne treba čuditi s obzirom na to da je stručni nositelj zakonskog prijedloga u Obrascu prethodne procjene učinaka propisa ocijenio da se bivši Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama pokazao uspješnim.

Posebno ističem kako je u samom procesu izrade Nacrta prijedloga zakona, u kojoj sam i sam sudjelovao, utjecaj znanosti i struke bio naprosto zanemariv. Osim toga, neshvatljivo je da u tom procesu izrade novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama nisu sudjelovala ministarstva turizma i prostornog uređenja premda su to ključna, rekao bih stožerna ministarstva koja su, uz Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, trebala biti uključena za čitav taj proces izrade Zakona.

Kako onda u taj desetljećima kalemljeni nered na pomorskom dobru pokušati uvesti reda?

- Kao što sam već rekao potrebno je jasno definirati ciljeve i strategiju koju prati neupitna politička volja. U samom postupku izrade novih zakonskih propisa o pomorskom dobru multidisciplinarni pristup koji će respektirati znanost i struku nema alternative. U sadašnjoj situaciji trebali bi razmišljati s obzirom na izrazitu složenost problema na donošenje posebno zakonskih propisa o pomorskom dobru, a posebno zakonskih propisa o morskim lukama. Mislim da smo ishitreno išli u objedinjavanje odredbi o pomorskom dobru Pomorskog zakona i Zakona o morskim lukama te 2003. godine donijeli objedinjeni Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama.