Ratova ne bi bilo da žene, koje drže sva četiri kantuna kuće, vode države

Statistika, kažu, pokazuje mnogo, ali ne otkriva sve. Pogleda li tako onaj prosječni konzument svega političkog neki od izravnih prijenosa sjednice Hrvatskog sabora mogao bi steći dojam da je zastupnica u najmanju ruku koliko i zastupnika, ako ne i koja više. One su aktivnije, one se za riječ javljaju češće, njihove su rasprave srčanije, njihove poruke direktnije i jasnije. No, dojam je jedno, a statistika je drugo. Statistika prošlih parlamentarnih izbora, odnosno izvješće Državnog izbornog povjerenstva, kaže da je u Sabor izabrano 37 zastupnica, dok ostatak do 151 zastupnika čine muškarci.

Činjenica da tih 37 zastupnica čini 25 posto od ukupnog broja zastupnika nedvojbeno sugerira da je žena u našoj politici malo, barem u najvišem zakonodavnom tijelu, sve da je uslijed kojekakvih poslijeizbornih rošada danas u sabornici i koja zastupnica više. Da pak na svoje dođu i oni koji ne dvoje da se ipak kreće, tih 37 zastupnica je do sada najveći broj žena izabranih u Saboru ikada. Da, međutim, na svoje dođu i oni koji uporno ponavljaju da je ravnopravnost među spolovima u svijetu politike tek sanak pusti, treba reći i to da je tih 25 posto još uvijek debelo ispod zakonski propisane kvote od 40 posto podzastupljenog spola.

Politička scena

Dalo bi se vesti još, spomenuti recimo podatak da je najveća stranka u nas, ona koja je na vlasti, radije platila zakonski određene kazne nego da na izborne liste stavi žene. No, u konačnici i opet se sve svodi na brojke koje pokazuju da je žena u politici malo i na onaj dojam da i njih malo čini političku scenu nemjerljivo žustrijom i dinamičnijom. Zašto ih nema više? Je li to žene nerado idu put političkog angažmana, ili im to muškarci ne daju prići bliže, uvjereni da ženama tu i nije mjesto!?

- Dobro pitanje, pitanje koje se čini jednostavno makar nema tu jednostavnog odgovora. Mislim da će se žene koje žele biti u politici uspjeti probiti, ili biti »nenametljivo nametljive«, no činjenica jest da je jako teško. Nije lako trpjeti svakakve napade, nije lako kad vam se komentira imate li kilu viška ili kilu manjka, jeste li našminkani, imate li frizuru. Sve je to dodatni pritisak. Nije se lako sa svim tim nositi, ali ja sam za to da treba čovjek biti ambiciozan i ići za nekim višim ciljevima. Jer kad vidiš da nešto možeš promijeniti, onda se stvarno vrijedi boriti, smatra Anita Bonačić Obradović, predsjednica SDP-a Dubrovnik i zajednička kandidatkinja za gradonačelnicu Dubrovnika SDP-a i stranke Srđ je Grad na skorim lokalnim izborima.

Ivana Ninčević Lesandrić, nezavisna kandidatkinja za županicu splitsko-dalmatinsku, još je direktnija.

- Ne znam tko tu koga u politici ne želi vidjeti, ali ako pogledate recimo HDZ, kad već pričamo o njima, u mojoj županiji, koliko žena ima na listi!? I ako su na listi, gdje su, na zadnjem mjestu ili među prvih deset!? O prvih pet ne mogu ni sanjati, ističe Ninčević Lesandrić.

Spomenut će ona i mentalitet koji se na ovim prostorima slabo i teško mijenja, političare na funkcijama koji smatraju da će vječno biti na tim istim funkcijama. A žena bi, ne dvoji, trebalo biti, i voljela bi ona da ih je više posvuda u poslovnom svijetu, ne samo u politici. Samo, da ipak nisu i žene u većoj mjeri zagovornice teze da je bolje da se politikom bave muškarci, da ne koče jedna drugu, odnosno što je žena ženi u ovom našem društvu!?

- Nekad žena ženi nažalost bude vuk. Nekada žena potkači nogu drugoj ženi i žalosno mi je što se tako događa, jer to ćete kod muškaraca rijetko kad vidjeti. Ali, da ne bi baš bilo doslovno da je žena ženi vuk, trebate samo naći prave žene u svom životu koje će vas braniti. Ja sam našla predivnih osam žena, spojila su nas djeca u vrtiću, i one su one koje daju podršku, koje kažu: »Uz tebe smo što god bilo.« E onda je to divno, kazuje Bonačić Obradović.

Bolje društvo

I Bonačić Obradović i Ninčević Lesandrić tvrde kako su u politiku ušle da bi društvo činile boljim, a ne da bi se uhljebile. S obzirom na to da emitiranje podcasta Špica s Macanom pada baš na Dan žena i nije bilo velike dvojbe koga ugostiti. Jer, baš su se ovih dana i Bonačić Obradović i Ninčević Lesandrić našle u žiži javnosti, ako ne i na meti ljutih političkih takmaca, slučajno ili ne, baš nakon što su ankete pokazale da imaju posve lijepe izglede na predstojećim svibanjskim lokalnim izborima. Kandidati HDZ-a, dugogodišnji gradonačelnik i župan, dobili su dostojne protivnice. Otvorio je tako podcast niz tema, od smjene generacija i novih lica u hrvatskoj politici, do toga kako žene oblikuju političku sliku Hrvatske, baš kao i o izazovima s kojima se žene susreću kako u životu, tako i na političkoj sceni. Prvo što je valjalo riješiti jest ona nezavisna pozicija Ninčević Lesandrić. Ili, kako reče Macan, čija je Ivana Ninčević Lesandrić!?

- Ja sam do sada isključivo i jedino djelovala u politici kao nezavisna, a tako će biti i ubuduće, rezolutno je kazala Ninčević Lesandrić.

Nezavisna je bila i kada je kao dio platforme Mosta ušla u Sabor. Ta je nezavisnost bila i njen uvjet da se na platformi nađe i u sklopu nje uđe u Sabor. Nakon tog mandata napravila je pauzu, dobila kćer, i sada se opet vraća u politiku kao nezavisna, premda je primjerice stranka Centar već podržala njenu kandidaturu za županicu. A zašto se ponovo vratila politici?

- Zato što želim voditi županiju i vidim da je u ove 32 godine otkad njom vlada jedna stranka, odnosno HDZ, zapravo postala infrastrukturno najlošija županija. Mislim da je vrijeme da je infrastrukturno uvedemo bar u 21. stoljeće, kazala je Ninčević Lesandrić.

Što se pak tiče sve češćeg spomena njenog nekadašnjeg članstva u HDZ-u, učlanila se onomad jest, štono bi se reklo, ocu za ljubav, ali nikada nije aktivno politički djelovala kroz HDZ. Aniti Bonačić Obradović je majka Tatjana Šimac Bonačić bila onomad saborska zastupnica iz redova SDP-a, a i po struci su njih dvije stomatologinje. Reći će stoga ona da je u politiku ušla i prirodno i spontano. Članica je SDP-a od 2007. godine. Kada se 2021. godine kandidirala za dogradonačelnicu, SDP je u Dubrovniku, kako reče, praktički bio na dnu. Dovoljno da Macan s pravom konstatira da žena dobije priliku kad nitko drugi neće.

- Bravo! I naravno, čim žene preuzme, žena dospije do toga da u drugom krugu pobjeđuje Matu Frankovića, u startu će Bonačić Obradović.

To će se, dakako, tek vidjeti, ali činjenica jest da joj ankete daju dobre šanse.

Počela bitka

- Ono što jest problem je što Dubrovnik kad ga gledaš sa strane izgleda ušminkan, divan i krasan, bogat grad sa 160 milijuna eura proračuna, ali kad zbrojiš da je u osam godina, koliko Franković vlada, uprihodovao u proračunu negdje oko milijardu eura, onda vidiš što si dobio. Za te pare si mogao napraviti četiri Pelješka mosta. Onda vidiš da treba nešto mijenjati, jer činjenica jest da ne cvatu baš ruže, žestoko će Bonačić Obradović.

Bitka za lokalne izbore je očito već počela, no kako podcast prvenstveno za temu ima položaj žena u politici, njoj se Macan i vratio. Nama tu Bonačić Obradović previše dvojbi.

- Kaže se da ratova ne bi bilo da žene vode države, ili da su vodile ondašnja kraljevstva. Mudrost i sposobnost su ono zbog čega bi žene trebale više biti na upravljačkim pozicijama, smatra Bonačić Obradović.

Ninčević Lesandrić prisjeća se pak kako je za njenog saborskog mandata žena u Saboru jednostavno bilo jako malo. Još je poraznije bilo to da bez obzira koliko je amandmana i zakonskih prijedloga predložila medijima bilo važno samo to što je taj dan odjenula. O zastupnicima i njihovom outfitu se nije pisalo. Sve se mijenja onog trena kada je u sabornici pred javnošću ispričala sve o svom slučaju kiretaže. Godine 2018. imala je ona, naime, spontani pobačaj i doživjela kiretažu naživo. Trebalo je skupiti hrabrosti da to javno i kaže, upozori, a kad je kazala ostala je, priznaje, šokirana koliko sličnih slučajeva ima, a da nitko vapaje tih žena nije ozbiljno doživljavao.

- Tada sam odlučila da to kažem javno, jer ne mogu dopustiti da se to još nekom dogodi, priča Ninčević Lesandrić.

Zahvaljujući tome, zahvaljujući svim ženama koje su u tom trenutku odlučile reći istinu o onom što se proživjele, promijenio se tretman žena u bolnicama u Hrvatskoj. I to je dokaz o potrebi angažmana žena u politici, ali i o teškoćama na koje nailaze. Samo, da bi išle u politiku, netko doma mora držati ona tri kantuna koja su apriorno dana ženama na brigu!? Kako reče Bonačić Obradović, bez supruga, bez obitelji, bez dobre organizacije, jednostavno se fizički ništa ne bi stiglo. Podršku svog supruga ima i Ninčević Lesandrić, premda ne može reći da joj je suprug oduševljen njenim političkim angažmanom.

Ono što je međutim možda ponajviše delegiralo Bonačić Obradović i Ninčević Lesandrić za Špicu s Macanom je činjenica da su nakon anketa koje su im dale dobre šanse za uspjeh na lokalnim izborima svi, kako reče Macan, krenuli na njih s namjerom da ih natjeraju da odustanu. Ninčević Lesandrić prozivaju zbog kuće za odmor izgrađene u Katunima bez za to nužnih dozvola. Kuća je u vlasništvu njenog supruga, izgrađena na mjestu stare kuće njenog svekra, i iznajmljivala se gostima uz uredno izdano rješenje o privremenoj kategorizaciji.

Takozvane afere

- Moja najveća greška je što nisam na vrijeme pitala i supruga i svu njegovu rodbinu što imaju od nekretnina i što od tih nekretnina imaju riješeno imovinsko-pravno. Ja sam znala, što je za mene bilo sasvim dovoljno, da kuća ima kategorizaciju, veli Ninčević Lesandrić.

Pritom ističe da ni ona ni njena obitelj ni dana kuću za odmor nisu iznajmljivali ilegalno. Kuća ima kategorizaciju, ima rješenje i porezne uprave i županije, a gosti koji su u njoj odsjeli punili su državni proračun da premijer i ministri imaju otkud sebi isplatiti plaću, ističe Ninčević Lesandrić.

Bonačić Obradović je pak na meti jer apartman iznajmljuju njeni roditelji. Kategorizaciju apartmana imaju, no poteglo se pitanje imaju li za iznajmljivanje nužne uređene vlasničke odnose i pristanak suvlasnika.

- Kad su se pojavile prve ankete i kad su pokazale moje vodstvo, e onda su se počele događati presice. Onda je to postala tema. Interesantno je kako nitko nije potegnuo ovo pitanje 2021. kad je SDP bio na dnu, kaže Bonačić Obradović.

Na tom je tragu i Ninčević Lesandrić.

- Da se nisam kandidirala, nikada se o ovome ne bi pričalo. Da ne stojim dobro u anketama, ne bi oni tražili ove takozvane afere. Neka traže, vidimo koliko su se prepali, ne sumnja Ninčević Lesandrić.

Stoga im ne pada na pamet da odustanu od kandidatura. Štoviše, mišljenja su da je sve što se radi kontra njih samo dokaz opravdanosti njihovih kandidatura. Jer, ako je pritisak na javne osobe ovoliki, koliki je samo na osobe koje nisu javne, pita se Bonačić Obradović. Ili, kako to veli Ninčević Lesandrić: »Naravno da neću odustati, jer kad bih odustala, bio bi to jedini način da HDZ nakon 32 godine i dalje vlada županijom, tako da to ne dolazi u obzir. Čak su me ovim motivirali da ih pobijedim u prvom krugu.«

Čitav razgovor neminovno je vodio pitanju možemo li zaključiti da bi politika u Hrvatskoj, kako na lokalnoj tako i na nacionalnoj razini, bila drukčija da su žene zastupljenije.

- Definitivno. Žene drže sva četiri kantuna kuće, uz dužno poštovanje muškima koji su iznimka. Činjenica je da nas ne bi ovako napadali da nismo sposobne. Nema se zašto odustajati, na ženama svijet ostaje i želim da mi djeca budu ponosna na mamu zato što će napokon uvesti promjenu da građani žive bolje, poručuje Bonačić Obradović.

Ninčević Lesandrić poručila je oponentima da je slobodno napadaju ako hoće, ali da nakon 18. svibnja napada više nema. Nema, jer ona kani dobiti izbore već u prvom krugu. U prvom krugu sve misli riješiti i Bonačić Obradović, taman da u Špici s Macanom padne i ozbiljna oklada. Na jednoj strani njih dvije, a na drugoj Macan koji vjeruje da će se ipak sve, i u Dubrovniku i u Splitsko-dalmatinskoj županiji, rješavati 1. lipnja, u drugom krugu izbora. Na stolu će, nakon svega, biti janjetina, tko god da je plati.

Gostovanje preko Zooma

Prvi put se u Špici s Macanom dogodilo da s jednom gošćom Krešimir Macan razgovara oči u oči, a s drugom preko Zooma i ekrana. Objektivne okolnosti su krive da Ivana Ninčević Lesandrić u zadnji čas otkaže putovanje u Zagreb, ali nije to bio razlog da se otkaže i razgovor. Em je ona vješto instalirala svu raspoloživu tehniku u svom domu, em su sa svoje strane sve odigrali kako valja ljudi od tehnike sa Špice. Štoviše, snašao se i naš fotoreporter pa je i slikovni zapis gostovanja preko Zooma tu.