Zbogom "fosili", stižu nam kineski električni automobili!

Nema skoro ni jednog argumenta koji bi govorio u korist automobila na fosilna goriva kad ih se uspoređuje s električnima. Uzmimo li kao primjer silno važnu činjenicu da vozila s benzinskim motorom iskorištavaju svega 11 posto tog goriva, dakako od njegovog vađenja iz podzemnih izvora do pretvaranja u mehaničku energiju, dok je taj postotak kod električnih automobila 73 posto dali smo prvi, silno važni argument u korist električnih automobila. Da ne govorimo o cijeni energenta gdje je struja i u najgorim, najskupljim verzijama nekoliko puta jeftinija, čak i u odnosu na dizelsko gorivo, a u varijanti punjenja kod kuće struja je od benzina povoljnija pet, šest puta.

Osamljeni dizelaš

Istaknuo je to Hrvoje Prpić, jedan od hrvatskih lidera u industriji novih tehnologija koji je zajedno s Vedranom Sorićem, stručnjakom za digitalizaciju prodaje bio gost ovotjedne Špice, emisije u kojoj njezin kreator i voditelj Krešimir Macan problematizira najvažnije procese u hrvatskom, kao i globalnom društvu.

Kako se da nazrijeti i iz uvodnih rečenica, tema Špice ovog su puta bili svi aspekti promjene mobilnosti koju sobom donose električni automobili. Uz dakako analizu tehničkih i tehnoloških karakteristika automobila, teme Macanove emisije bili su i znatno dalekosežnije, sve do današnjeg statusa Europe u globalnoj utrci zauzimanja pozicija unutar električne mobilnosti.

S obzirom na to da je Sorić ostao vjeran klasici te da vozi dizelski automobil, u njegovom slučaju riječ je k tome o spoju »nespojivog« jer imati Maserati s dizelskim motorom što je u velikoj mjeri »svetogrđe«, Špica je bila neravnopravni sraz dvaju »električara« - Prpić je aktualni vlasnik Tesle 3, Macan Porschea s električnim motorom - i već spomenutog »fosila« Sorića tako da možda i nije bilo teško pogoditi pobjednika i zaključak ove priče. Mada, na samom početku, dok su Macan i Prpić izmjenjivali iskustva o dosezima njihovih automobila s jednim punjenjem - Macan 400, Prpić 330 kilometara - pobjedu je s dosegom od 800 kilometara odnio Sorićev Maserati. U srž teme prvi je uronio vrlo sugestivni Prpić.

Na Špici s Krešimirom Macanom Hrvoje Prpić i Vedran Sorić

- Središte svakog električnog automobila su litij-ionske baterije. Iako su daleko od najboljih, pokazale su se najsvrsishodnijima tako da se njihova proizvodnja silno raširila. Dominantni proizvođači baterija su Kinezi. Iako mi često ističemo kako Rimac proizvodi baterije, istina je da ih on samo - slaže. Od elementa koji dominantno stižu iz Kine. Vratimo li se upravo spomenutom dosegu - potpuno je nebitan. Svima koji su istinski zaljubljenici u električna vozila »range« ne znači ništa, baš kao što kod nas ne postoji ni strah od »prazne baterije«. Nikad mi se nije dogodilo tako nešto, znao sam do punjenja stići i s jedan posto baterije. K tome, moja je praksa da automobil spuštam do 10 posto rezerve i da ga punim do 60 posto, naglasio je Prpić.

Komplicirani hibridi

Macan je pak svojim pitanjima napravio odmak od strogo električnih automobila tražeći od Prpića analizu i ostalih mogućnosti - hibride - obične i plug-in - kao i vozila na vodik.

- Ma ja vam skoro više ne pratim bilo što osim »struje«. Ovo mi je četvrti automobil na struju tako da je jasan moj odgovor. Industrija se s hibridima pokušava izvući, odnosno nastaviti proizvoditi standardne motore pa im dodaje i električnu komponentu što je u osnovi besmisleno. Jednako tako rekao bih da je i vodik osuđen na propast. Budućnost je sasvim sigurno - električna, poentirao je Prpić. U raspravu, koja u ovom dijelu razgovora to i nije bila, se uključio i Sorić.

- Za divno čudo moram se složiti s Hrvojem. Iako su hibridi naizgled savršenstvo - na dulje distance koristi se klasični motor koji nema zapreke sporog i neizvjesnog punjenja, u gradu struja koja se lako nadopunjuje, istina je gorka kad se stigne u vode postprodaje. Hibride je neizmjerno skupo i komplicirano održavati, a moram priznati i to da se tehnologija razvija brže od ljudi pa je problem uopće i pronaći stručnjake koji sve to mogu besprijekorno održavati, naglasio je Sorić. S nestrpljenjem se u razgovor upravo o troškovima održavanja uključio Prpić.

 Hrvoje Prpić

- Ma gledajte, jedan od najvažnijih zadataka eksploatacije automobila je imati što je manje moguće troškove održavanja. A kod hibrida oni su najskuplji jer se održava klasiku i elektriku. Električni automobili skoro da i nemaju potrebu za održavanjem. Ja na klasičnom servisu sa svojim automobilima nisam bio od 2014. godine. Održavam ono što je potrebno kad se potroši. I proizvođači električnih automobila vam jamstvo uvjetuju dolaskom na redovne servise. A što da mi servisiraju? Filter zraka u kabini ili brisače? Ti su vam servisi samo da se naplati nešto što se i ne odradi, ma sramota živa, naglasio je Prpić.

Šamaranje »mrtvih konja«

Ipak, da odmah ne dozvoli pobjedu logike korištenja električnih automobila, tim više što smo u Hrvatskoj gdje električna vozila jedva zauzimaju poneki postotak u odnosu na »fosile«, Macan je težište prebacio na Sorića i još uvijek postojeću proizvodnju klasičnih automobila.

- Da, vrlo je zapetljana priča s europskim proizvođačima automobila. Volkswagen ima nemalih problema, a primjerice Porsche proizvodi električne automobile, koje malo tko - poput Macana - kupuje. Ali kako bi zadovoljili direktive EU-a o smanjenju emisija CO2, jeftinije im je proizvesti električne automobile koje nitko neće kupiti i tako smanjiti prosječnu emisiju CO2 svih svojih proizvedenih vozila nego plaćati penale i kazne EU-a, naglasio je Sorić. Da bi se Prpić odmah nadovezao s vrlo direktnom konstatacijom kako čelni ljudi »fosilnih tvrtki« šamaraju »mrtve konje« kako bi izvukli novac dogovoren za provedbu svojih mandata iako im je jasno da je njihova kao i priča fosilnih automobila - gotova.

 Vedran Sorić

- Da, na neki način EU si je s ekološkim zakonima po pitanju automobilske industrije pucao u nogu. Išlo je ubiti jednu od svojih najdohodovnijih industrija, zaustio je Sorić da bi se Prpiću na tu tvrdnju o »preuranjenim odlukama o drastičnom smanjenju emisija CO2, odnosno obvezi uvođenja električnih automobila« naprosto »dignuo tlak«.

- Ma nije točno! Direktive su davno donesene i ostavljeno je jedno četvrt stoljeća za njihovu provedbu. Problem nije u zakonodavstvu, nego u neinventivnoj industriji koja političke odluke EU-a nije ozbiljno shvaćala, ili je mislila kako će ih svojim utjecajem stalno prolongirati. Sad je priča došla kraju, vremena je malo pa su problemi za europsku autoindustriju - veliki, zaključio je Prpić.

Sorić nije u ring »ubacio ručnik« već je uveo - globalnu politiku. Što na našim prostorima vrlo brzo i jednako toliko jednostavno skreće na neke sasvim druge kolosijeke.

- A zbog čega takve direktive nemaju Kina i SAD, upitao je Sorić?

Detroit grad duhova

No Prpić se nije dao već je odgovorio kako američka automobilska industrija, ona klasična nema što štititi jer im je sve propalo. A oni umjesto da svu pažnju usmjere u Silicon Valley, i dalje plaču za Detroitom, gradom duhova. Kod Kine suprotna priča - njima je Partija, kako je naglasio Prpić, naredila da proizvode i voze električne automobile pa to oni i čine.

Iako je dominantno bio posvećen slušanju, pa i učenju od strane svojih gostiju, Macan je u optimalnom trenutku preusmjerio razgovor.

- Sve je to divno i krasno, no ima jedan veliki problem: količine električne energije te mogućnost i brzina punjenja automobila. Kako sam i osobno vezan uz električni automobil, moram priznati da je s njime nemoguće točno definirati dolazak na cilj kao i isključiti određenu nelagodu koju izaziva strah od punjenja, odnosno nailaska na mjesto gdje s punjenjem skoro prazne baterije može biti problema. Svakako tu je i famozni »range«, naglasio je Macan.

Vedran Sorić, Hrvoje Macan i Hrvoje Prpić - je li budućnost "električna"?

- Tu sam vas čekao! Ja vozim, često bez stajanja brzinom koju sam odabirem i po 500 kilometara. Predahnem, »dotankam« i na cilj stižem kad sam mislio ili morao. Nemoguće je »raditi« moje kilometre, a uvijek ih je godišnje daleko iznad 50 tisuća i voziti električni automobil. Što god vas dvojica govorili i kako god navijali, ozbiljne vožnje i danas traže dizelaše, ma koliko se sa mnom zabavljali tvrdeći da vozim »traktori ili kamion«, istaknuo je Sorić.

Godišnje 10.000 kilometara

- Točno tako, moram priznati da od kako vozim električni automobil moram napraviti pripremu putovanja svjestan da ću za prevaljivanje određenog broja kilometara, primjerice u krugu od njih 500, trebati koji sat više od istog puta s benzincem, dodao je Macan.

Ali - Prpić ima uvijek jaču kartu! Potvrđuje njihovu priču, no dodaje i dvije komponente koje je nemoguće pobiti.

- Sve u redu, ali najprije recite vi meni koliko je prosjek godišnje prijeđenih kilometara po jednom vozilu u Hrvatskoj? Malo tko, samo neki mali postotak je vozača kao vas dvojica, ostali imaju prosjek od oko 10 tisuća kilometara, mnogi manje. Njima su električni automobili sa svojim »rangeovima« sasvim dovoljni. K tome vozimo li se prema ograničenjima, a nikako drugačije i ne bismo smjeli, i s električnim automobilima prevaljuje bez problem velike distance. Ja put od 1.200 kilometara iz njemačkih destinacija uvijek prevaljujem za 11 sati pa vas pitam - gdje je razlika? Nema je, električne se automobile mora naučiti voziti i nakon toga je sve u najboljem redu, dodao je Prpić.

A punjenje, jako je loša mreža za punjenje u Hrvatskoj, što ćemo s time, uporan je bio Macan.

- I to će uskoro biti u redu, na tome se mnogo radi. Uskoro će HAC raspisati natječaj za još tri operatera punionica na autocestama, a jako se mnogo radi i na mreži za punjenja na destinacijama izvan autocesta, u gradovima i sličnim mjestima.

HEP, može li on imati dovoljne količine struje i dovesti je na mjesta na kojima je potrebna, upitao je Macan?

Šuma vjetroelektrana

- Radi se i na tome, problem je samo gorska Hrvatska, Lika i Gorski kotar gdje je taj dio priče za sada problematičan. No u Liku se ulazi s velikim, zaista velikim brojem vjetroelektrana tako da uskoro ni tamo problema neće biti. Kad je riječ o HEP-u, sve oni mogu samo se u ovom trenutku međusobno, s državom, prepiru tko je dužan financirati tu infrastrukturu. Ali hoće, itekako će se brzo dogovoriti jer obavezni rok 1. siječnja 2027. godine samo što nije, mišljenje je Prpića.

Rezime priče, Špice s Macanom koja je progovorila o električnoj mobilnosti, se zapravo nametao od samog početka. Na neki ga je način definirao Prpić koji je zapravo uspio stvoriti dojam, vrlo argumentirano nametnuti stav da svi oni koji ne vjeruju u električne automobile ne vjeruju u budućnost.

- Neće proći mnogo vremena, i svi će nevjernici shvatiti kako su bili u krivu. Uvjeren sam, naime, da će električni automobili zavladati Hrvatskom i prije famozne vremenske granice postavljene u 2035. godinu. Tehnološki, posebno po pitanju kvalitete, kapaciteta i cijene baterija razvoj je silno brz. Električna budućnost je već tu, uputno ju je - prihvatiti, zaključio je Prpić.

Sugovornici? Sorić i Macan? Složili su se. Ono što je važno: usudili bismo se istaknuti ovu epizodu Špice kao možda i najcjelovitiji prikaz električne mobilnosti koja je na jedan silno razumljivi i dinamični način izložila problematiku prelaska na električne automobile ikad održan u Hrvatskoj. Stoga, svi koji se žele educirati, dakako i polemizirati uputa je - pogledajte novu epizodu Špice. Mnogo će vam toga nakon nje biti jasnije.