NOVO SVJETLO U STARIM POVIJESNIM MAGLAMA

Reprint djela Slobodana Jovanovića i Vladka Mačeka, koje u cjelovitoj i stručno opremljenoj formi donosi Akademska knjiga iz Novog Sada (2025.), vrijedan je izdavački pothvat, koji u središte pozornosti vraća dva kontrastna, ali duboko povezana glasa političke misli kasne Kraljevine Jugoslavije.

Memoari Vladka Mačeka ("U borbi za slobodu. Memoari") nastali su u egzilu i pod dojmom političkog brodoloma Kraljevine Jugoslavije, ali i nade u obnovu demokratskih vrijednosti. Maček svoj politički narativ gradi iz pozicije liberalnog legalista, uvjerenog u potrebu federalnog preuređenja države i političkog kompromisa između Hrvata i Srba. Njegova pozicija, vremenima usprkos, ostaje utemeljena na parlamentarnoj tradiciji i uvjerenju da se sloboda naroda ne može ostvariti bez slobode građana. Nasuprot tome, tekstovi Slobodana Jovanovića ("Zapisi o problemima i ljudima 1941-1944") pripadaju onoj intelektualnoj matrici koja je u razdoblju između dva svjetska rata oblikovala srpsku političku elitu oko Srpskog kulturnog kluba. Tekstovi S. Jovanovića apologetika su unitarizma i centralizma, najčešće uz potpunu negaciju ili relativizaciju hrvatskih političkih zahtjeva. Ukratko, njegovi tekstovi čine intelektualni temelj za neprihvaćanje svakog oblika hrvatske državnosti.

Kulturne reakcije

Maček, kao politički nasljednik Stjepana Radića i vođa HSS-a, ostaje simbol borbe za mirno i sporazumno redefiniranje jugoslavenskog poretka na federalističkim temeljima. Njegovo nastojanje da Sporazumom Cvetković-Maček 1939. afirmira hrvatsku političku subjektivnost oslanja se na ideju kompromisa i konstitucionalizma, uz svijest o raznolikosti jugoslavenskog prostora. Nasuprot tome, Jovanović - filozof, pravnik i politički mislilac blizak Srpskom kulturnom klubu - zastupa centralističku, unitarističku viziju države, u kojoj se federalizam percipira kao opasnost za jedinstvo (srpskog) naroda i (srpske) države.

Upravo su ta dva pristupa - Mačekov konstruktivni federalizam i Jovanovićeva obrana integralnog jugoslavenstva (često u funkciji prikrivene srpske hegemonije) - došla u otvoreni sukob tijekom političkih kriza kasnih 1930-ih. Osnivanje Banovine Hrvatske izazvalo je val ogorčenja u dijelu srpskih političkih i akademskih krugova, okupljenih oko Srpskog kulturnog kluba, u kojem Jovanović igra istaknutu ulogu. Taj je otpor, često maskiran u tobožnju obranu ustava i narodne cjelovitosti, u biti sadržavao jasan antihrvatski naboj, čije se političke posljedice nisu zaustavile 1941., nego su se, mutatis mutandis, ponovno artikulirale 1991. godine.

Taj kontinuitet političke i kulturne reakcije, koji ide od osporavanja Banovine do otvorene pobune 1941. (poput one u Lici i zapadnoj Bosni), ostaje zagonetno odsutan iz mnogih suvremenih historiografskih prikaza. Tako ni u inače vrijednoj studiji "1941. Godina koja se vraća" Slavka Goldsteina nema dublje analize uloge Srpskog kulturnog kluba i njegovih intelektualnih protagonista u pripremi ideološke podloge za dezintegraciju države, kao ni refleksije o prijenosu tog obrasca u srpsku političku kulturu krajem 20. stoljeća.

U tom smislu, ovaj je reprint više od pukog povratka važnim izvorima - otvara prostor za novu interpretaciju međuratnih sukoba, u kojoj se federalizam ne promatra kao destruktivna sila, nego kao legitimni politički zahtjev naroda unutar jedne višenacionalne zajednice. Istodobno, čitatelju se pruža uvid u genezu modernog nacionalizma u srpskoj političkoj eliti, čije su intelektualne formulacije - poput Jovanovićevih - bile možda sofisticirane, ali često motivirane dubokim otporom političkom pluralizmu.

Paralelni narativi

Zahvaljujući ovom izdanju, imamo priliku suočiti se s paralelnim narativima jugoslavenske ideje - onim koji želi inkluzivno redefinirati zajednicu i onim koji, pod krinkom jedinstva, traži dominaciju. Ta suprotstavljenost čini ovu knjigu ne samo vrijednim historiografskim dokumentom, nego i dijelom šireg razgovora o prošlosti koja se, kako bi rekao Goldstein, stalno vraća, i koju još uvijek nismo do kraja razumjeli.

Umjesto svakoga zaključka mogu konstatirati da su ova reprint-izdanja ključnih djela S. Jovanovića i V. Mačeka u ediciji Akademske knjige iznimno vrijedan doprinos obnovi kritičkog uvida u političku misao jugoslavenskog 20. stoljeća. U vremenu kad je historiografska pozornost sve više usmjerena na regionalne varijante moderniteta, ove knjige omogućuju temeljito razumijevanje liberalnih i demokratskih težnji u političkim tradicijama, koje su često ostajale u sjeni autoritarnih modela vlasti.

Mačekovo svjedočanstvo o političkom razvoju Kraljevine Jugoslavije i pokušajima federalističkog uređenja, kao i Jovanovićevi teorijski i polemički tekstovi o pitanju nacije, demokracije i komunizma, ponovo pokazuju svoju aktualnost u kontekstu postjugoslavenskih društava. U njima prepoznajemo rane oblike otpora centralističkoj logici vladanja, kao i pokušaje da se demokracija misli iz perspektive pluralizma i građanskog društva.

Posebno je vrijedno što su ova izdanja opremljena novim stručnim aparatom, koji omogućuje suvremenom čitatelju da djela interpretira ne samo u njihovu povijesnom kontekstu, nego i u svjetlu današnjih izazova - uključujući i obnovu autoritarnih praksi iza demokratskih fasada. Mačekova ideja "sporazumnog jugoslavenstva", kao i Jovanovićeva kritika ideološke dogme, danas su ponovo relevantne kao polazišta za refleksiju o demokratskoj kulturi na Balkanu.

Ovaj reprint ne donosi samo tekstove - on vraća u optjecaj jedan cijeli zaboravljeni horizont političkog mišljenja, koji bi mogao biti posebno poticajan u suvremenim nastojanjima da se izgrade održiviji, inkluzivniji modeli upravljanja i reprezentacije.

I na kraju recimo kako bi bilo krajnje zanimljivo napraviti anketu među građanima u kojoj bi se trebalo odgovoriti na pitanje: Znate li tko je Slobodan Jovanović, odnosno Vladko Maček? Iskreno, mislimo da bi nas rezultati te ankete neugodno iznenadili, jer danas ni jedan oblik memorije (političke, povijesne, institucionalne...) nije na nekoj (pre)viskoj cijeni.