Umjetna inteligencija za radnike može biti i šansa i prijetnja

Umjetna inteligencija (UI) mijenja temeljne zakonitosti tržišta rada, proizvodnje i raspodjele vrijednosti. Automatizacija, pokretana UI sustavima, povećava učinkovitost i snižava troškove, ali istodobno prouzročuje strukturne promjene koje prijete egzistenciji milijuna radnih mjesta, osobito u srednjem sloju. Time se stvara nova polarizacija - između visokoobrazovanih stručnjaka u digitalnim sektorima i radnika čiji su poslovi izloženi nestajanju.

Nadalje, vrijednost se sve više koncentrira u rukama tehnoloških divova koji raspolažu golemim količinama podataka, kapitala i algoritamske moći, što stvara ozbiljne rizike za tržišnu konkurenciju, fiskalnu pravednost i opću gospodarsku ravnotežu - kaže prof. dr. sc. Darko Tipurić s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, predsjednik Hrvatskog društva ekonomista, te u svom prilogu za Magazin, piše:

Darko Tipurić (Foto Goran Stanzl/PIXSELL)

- Umjetna inteligencija osim toga postaje novo sredstvo geopolitičke dominacije. Države ulažu ogromna sredstva u razvoj UI-ja kao instrumenta strateške prednosti, kako u civilnim tako i u vojnim i obavještajnim područjima. Tko kontrolira podatke i algoritme, kontrolira ne samo komunikacijske tokove nego i informacijske temelje donošenja odluka - od ekonomije do nacionalne sigurnosti. Dakle, regulacija UI-ja postaje jedno od najvažnijih političkih pitanja današnjice. Međutim, zakonodavne i regulatorne strukture često kaskaju za tehnološkim razvojem, što otvara prostor za zlouporabu i demokratizaciju nadzora. Suverenitet država, kao i suverenitet pojedinca, doveden je u pitanje zbog nadmoćne infrastrukture koju ne biraju građani, nego stvaraju korporacije.

SLUŽITI ČOVJEKU

Ekonomski gledano, umjetna inteligencija može povećati produktivnost, potaknuti inovacije i otvoriti nova tržišta. U sektorima poput zdravstva, logistike, energetike i financija već se bilježe značajni pomaci, a startupi i poduzetnici imaju pristup alatima koji su donedavno bili rezervirani za velike korporacije. Na makrorazini, zemlje koje uspješno integriraju UI u gospodarstvo mogu ostvariti tehnološku i ekonomsku prednost, povećati konkurentnost i ubrzati tranziciju prema održivim modelima rasta.

No taj je potencijal uvjetovan - zahtijeva tehnološku infrastrukturu, dostupnost podataka, regulatorne kapacitete i, nadasve, društvenu spremnost. Ograničenja nisu samo tehnička nego i moralna, politička i organizacijska. Za radnike je umjetna inteligencija ambivalentna sila: oslobađa ih rutine, ali prijeti sigurnošću radnog mjesta, osobito u sektorima podložnim automatizaciji. Bez sustavne prilagodbe obrazovnih sustava i aktivne socijalne politike UI bi mogao dodatno produbiti ekonomske nejednakosti i stvoriti novu digitalnu podjelu rada.

Dakle, UI otvara ozbiljna pitanja o tržištu rada, koncentraciji moći i društvenim nejednakostima. Automatizacija ugrožava milijune radnih mjesta, osobito u sektorima gdje se ponavljajući poslovi mogu lako zamijeniti algoritmima, a preraspodjela koristi od UI-ja ide uglavnom vlasnicima kapitala i digitalnih platformi.

Prema riječima Moa Gawdata, bivšeg izvršnog direktora Googlea, umjetna inteligencija će od 2027. početi široko uništavati brojna radna mjesta. Masovna automatizacija razorit će u razdoblju kraćem od dva desetljeća sigurnost, identitet i egzistenciju srednje klase, ostavljajući dugoročne društvene posljedice. Gawdat upozorava da će bez regulatornih mjera, poput univerzalnog osnovnog dohotka, UI koncentrirati bogatstvo u rukama šačice elita i uništiti srednji sloj.

Dakle, umjetna inteligencija donosi nejednakost, rast mentalnih problema, izolaciju i sve veće društvene podjele.

Povećava se rizik od monopolizacije tržišta, digitalne kolonizacije i gubitka ekonomske autonomije manjih i slabije razvijenih zemalja. Bez jasne regulacije, pravednog oporezivanja i ulaganja u obrazovanje i prekvalifikaciju umjetna inteligencija može dodatno produbiti postojeće ekonomske i društvene podjele. Ukratko, UI može biti blagoslov za društva koja njome znaju upravljati, ali prokletstvo za ona koja joj se pasivno prepuštaju. Elon Musk je prije osam godina rekao: “UI će biti najbolje ili najgore što se ikada dogodilo čovječanstvu.”

Prema istraživanju konzultantske tvrtke McKinsey&Company, procjenjuje se da umjetna inteligencija ima potencijal povećati produktivnost rada u rasponu od 0,1 % do 0,6 % godišnje do 2040. godine, ovisno o brzini usvajanja tehnologije i preraspodjeli radnog vremena prema drugim aktivnostima. Ta procjena u osnovi je realna, ali podložna velikim varijacijama, jer ovisi o cijelom nizu strukturnih, institucionalnih i društvenih faktora. Ako države i poduzeća budu ulagali u infrastrukturu, digitalne vještine, istraživanje i regulaciju, postoji opravdani razlog da se očekuju pozitivni učinci. Međutim, povijest tehnoloških promjena pokazuje da se koristi od inovacija često ne distribuiraju ravnomjerno - ni unutar društava ni između njih - što može smanjiti ukupne ekonomske dobitke.

Osim toga, ključno je pitanje kako će izgledati ta “preraspodjela radnog vremena prema drugim aktivnostima”. Ako se radna snaga učinkovito prebaci na poslove s većom dodanom vrijednošću, UI može imati trajan učinak na produktivnost i rast. No ako to preraspoređivanje vodi prekarnosti, nezaposlenosti ili slabije plaćenim poslovima, tada pozitivni agregatni učinci postaju upitni. Dakle, realnost takve projekcije ovisi ne samo o tehnološkoj implementaciji nego i o političkim i ekonomskim odlukama koje će oblikovati tržišta rada, obrazovne sustave i društveni ugovor u nadolazećim desetljećima.

Zaključno, ekonomski potencijal umjetne inteligencije iznimno je velik, ali nije bez ograničenja. UI može ubrzati inovacije, povećati učinkovitost, optimizirati resurse i stvoriti nove industrije i poslovne modele, što otvara prostor za gospodarski rast i stvaranje nove vrijednosti. No taj potencijal nije automatski ni linearan - ovisi o institucionalnoj spremnosti, brzini tehnološke adopcije, dostupnosti kvalificirane radne snage te o društvenom konsenzusu o smjeru razvoja. Mogućnosti nisu neograničene jer tehnologija uvijek djeluje unutar konkretnih ekonomskih, regulatornih i etičkih okvira. Tako gledano, umjetna je inteligencija za radnike i šansa i prijetnja - ona može osloboditi ljude repetitivnih zadataka i otvoriti prostor za kreativnije poslove, ali može i ugroziti milijune radnih mjesta ako tranzicija ne bude pravovremeno i pravedno upravljana. Umjetna inteligencija neće zamijeniti ljude, ali oni koji se koriste UI-jem zamijenit će one koji se njime ne koriste, dobro je istaknula Ginni Rometty, bivša izvršna direktorica IBM-a.

Kako bi umjetna inteligencija doista služila čovjeku, nužna je politika koja nadilazi tehničke okvire - politika koja uključuje obrazovanje, prekvalifikaciju, zaštitu najranjivijih i pravednu raspodjelu koristi. Dugoročno, UI može postati temelj otpornijeg i uključivijeg gospodarstva, ali samo ako se njegov razvoj uskladi s načelima društvene odgovornosti. Takva tranzicija ne događa se spontano, ona zahtijeva političku volju, stratešku viziju i koordinirano djelovanje svih aktera društva.

UI nije samo tehnološki fenomen nego i duboka društvena i civilizacijska činjenica. Ona je istodobno ekonomski akcelerator, političko sredstvo i ogledalo vrijednosti koje njegujemo. Ne možemo joj pristupiti isključivo s tržišnom ili inženjerskom logikom - potreban je cjelovit društveni odgovor, utemeljen na novoj etici, demokratskoj kontroli i globalnoj suradnji. Inače riskiramo ulazak u distopijski svijet algoritamske dominacije, gubitka privatnosti i dehumanizacije odnosa.

STRAH I NADA

Pitanje više nije kako razviti UI, nego kakvo društvo i kakvu civilizaciju želimo graditi uz njezino postojanje - hoće li ona biti sredstvo ljudske emancipacije i napretka ili alat kontrole, isključenja i dehumanizacije. Hoćemo li njome osnažiti čovjeka ili ga svesti na varijablu u tuđem sustavu moći, ovisi o našim kolektivnim odlukama - i to je naša odgovornost.

Potreban je otklon od toga da se umjetnom inteligencijom koristi isključivo kao alatom za povećanje profita i produktivnosti u korist uske elite. Nužno je usmjeriti njezin razvoj prema općem dobru. To uključuje poticanje kolektivne odgovornosti među kreatorima tehnologije - inženjerima, poduzetnicima i menadžerima - kako bi bili svjesni šireg društvenog utjecaja svojih odluka. Jednako važno jest jačanje kulture empatije, etike i javnog interesa u obrazovanju i poslovnom sektoru, kako bi UI služio za rješavanje stvarnih društvenih problema.

Umjesto modela temeljenih na neprestanoj konkurenciji i akumulaciji kapitala potrebno je graditi sustave koji promiču suradnju, solidarnost i pravednu raspodjelu koristi tehnološkog napretka. To zvuči odveć utopistički, ali ljudski je - nadati se.