Snaga turizma i slabosti proračuna: održivost hrvatskog rasta na ispitu

Hrvatska sredinom 2025. stoji na razmeđi relativno stabilnog rasta i strukturnih izazova koji zahtijevaju sveobuhvatan odgovor. Gospodarski pokazatelji daju mješovitu sliku - postoje elementi koji ulijevaju optimizam, ali i oni koji pozivaju na oprez.

Rast bruto domaćeg proizvoda (BDP) u prvom kvartalu 2025. iznosio je 2,9 % na godišnjoj razini, što je dvostruko više od prosjeka Europske unije. Time se Hrvatska i dalje pozicionira kao relativno otpornija članica eurozone - navodi izv. prof. dr. sc. Pavle Jakovac, s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, te u svom prilogu za Magazin Pogled piše:

Pavle Jakovac, profesor na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci

- Turizam, koji čini gotovo petinu BDP-a, i dalje je glavni zamašnjak rasta, a niska stopa nezaposlenosti (oko 4,7 %) podupire privatnu potrošnju i stabilnost tržišta rada. No ovaj pozitivni momentum ne znači da su svi temelji čvrsti. Rast BDP-a usporava u odnosu prema prethodnim kvartalima, što signalizira gubitak dinamike.

Još veći razlog za zabrinutost je stanje javnih financija. Državni proračun ne puni se prema planu, a rashodi se povećavaju - ponajprije zbog rasta plaća u javnom sektoru i većih socijalnih transfera. Takva fiskalna dinamika stvara pritisak na deficit, a sve više se govori o potrebi za rebalansom proračuna kako bi se izbjeglo povećano zaduživanje i očuvala vjerodostojnost fiskalne politike.

PITANJE INFLACIJE

Inflacija je i dalje jedno od ključnih pitanja za građane i kreatore politika. Iako su se globalni inflacijski pritisci donekle smirili u odnosu prema 2022., oni su daleko od nestanka. Najnoviji podaci iz SAD-a pokazuju da su potrošačke cijene u lipnju porasle za 2,7 % u odnosu prema prošloj godini. U eurozoni je inflacija niža, ali još uvijek iznad ciljane razine Europske središnje banke. U Hrvatskoj je inflacija u lipnju iznosila oko 3,7 %, s najvećim rastom cijena u segmentima hrane i usluga. Pritom posebno pogađa građane s nižim prihodima, jer je riječ o kategorijama koje čine velik udio u kućnom budžetu.

Glavni ekonomist HUP-a upozorava da rast plaća u javnom sektoru također može pridonijeti inflaciji - pogotovo ako se odvija brže od rasta produktivnosti. Međutim, strukturalni uzroci inflacije u Hrvatskoj sežu dublje. Niska domaća proizvodnja hrane, ovisnost o uvozu i slaba tržišna konkurencija čine hrvatsku ekonomiju ranjivom na vanjske šokove. Rješenja zahtijevaju dugoročnu strategiju: modernizaciju poljoprivrede, poticanje domaće proizvodnje, jačanje prehrambene i energetske samodostatnosti te smanjenje logističkih troškova.

Sredinom ljeta Vlada je odlučila deregulirati cijene goriva, što je izazvalo kontroverze. Službeno se tvrdi da odluka nema veze s turističkom sezonom, no vremenski okvir sugerira drukčije. Uklanjanjem ograničenja cijena, tržište goriva vraćeno je pod utjecaj tržišnih mehanizama, čime država prebacuje rizik cjenovnih oscilacija na potrošače i poduzeća. S jedne strane ova mjera može potaknuti tržišnu konkurenciju i smanjiti pritisak na državni proračun, koji je dosad subvencionirao razlike u cijeni. S druge strane moguće je da će doći do rasta cijena goriva, što bi se vrlo brzo moglo preliti na cijene roba i usluga, osobito u prometu, građevini i poljoprivredi. To bi dodatno pogodilo građane, osobito one u ruralnim područjima i one s niskim prihodima, a inflacijska očekivanja mogla bi ponovo porasti.

Što se pak tiče (nacrta) novog Višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) za razdoblje od 2028. godine, riječ je o ključnom dokumentu koji određuje pravce i prioritete zajedničke europske politike, a za zemlje poput Hrvatske to znači i pristup stotinama milijuna eura nepovratnih sredstava.

Dosadašnji EU fondovi omogućili su značajan razvoj infrastrukture, zapošljavanje i digitalnu transformaciju, no novi VFO donosi strože uvjete: jaču fokusiranost na zelenu tranziciju, obranu, otpornost i industrijsku autonomiju EU-a. Hrvatska će i dalje biti neto korisnica fondova, ali njihovo korištenje sve će više ovisiti o kapacitetima upravljanja, kvaliteti projekata i mjerljivim rezultatima. Za građane to znači da uspješna apsorpcija EU sredstava može donijeti bolje prometnice, škole, bolnice, bržu digitalizaciju javne uprave i više zelenih radnih mjesta. No ako država ne ubrza reforme i ne poveća administrativnu učinkovitost, propuštene prilike bit će sve skuplje. Drugim riječima, novi EU proračun je šansa koja se ne smije propustiti.

PITANJE RAVNOTEŽE

Zaključno, ponovimo još jednom, Hrvatska se danas nalazi u gospodarskoj zoni između relativne stabilnosti i rizika koji se ne smiju zanemariti. S jedne strane, rast BDP-a, niska nezaposlenost i turizam čine temelj otpornosti. S druge strane, fiskalni izazovi, inflacija, deregulacija osnovnih cijena i nesigurnost oko budućih EU fondova stvarne su prijetnje. Građani to osjećaju kroz svakodnevne troškove, cjenovne oscilacije i promjenjivu sigurnost radnih mjesta.

Odgovor na ovaj kompleksni trenutak ne može biti isključivo reaktivan. Potrebna je proaktivna, strateška i inkluzivna ekonomska politika koja balansira između fiskalne odgovornosti, tržišnih zakonitosti i društvene solidarnosti. Pravi izazovi su pred vratima, a kako će ih Hrvatska dočekati, uvelike će odrediti svakodnevni život njezinih građana u godinama koje dolaze.