Na energetskim tržištima zasad nema  krize, samo nervoze zbog geopolitičkih napetosti

Energetska kriza znači prekid opskrbe, prijetnju prekida ili znatne smetnje u opskrbi energetskih tržišta. Stoga energetske krize u proteklih godinu i pol zapravo nema - kaže dr. sc. Igor Dekanić, stručnjak za energetiku i umirovljeni profesor s Rudarsko-naftno-geološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te dodaje:

- Do obustave ruske opskrbe Europe naftom i plinom došlo je kao posljedica europskih sankcija Rusiji nakon ruske agresije na Ukrajinu. Jedno od glavnih obilježja energetske krize nagli su skokovi cijena, što se dogodilo u prvih pol godine nakon napada Rusije na Ukrajinu 2022. Nakon skokova cijena u prvoj polovini 2022., energetska tržišta su se od 2023. smirivala, uz cijene slične kao prije rata. Stanje na energetskim tržištima danas nema obilježja krize, nazvao bih to nervozom zbog geopolitičkih napetosti, rata u Ukrajini i sukoba na Bliskom istoku. Inače, u energetici uvijek postoje politički interesi, više ili manje otvoreno.

Kakav je politički aspekt strateške odluke EU-a da opskrbu energentima dugoročno riješi bez Rusije?

- Europska unija je nakon napada Rusije na Ukrajinu uvela financijske i energetske sankcije, najavivši prestanak uvoza nafte i plina iz Rusije. Prekid transporta ruskog plina preko svojeg teritorija Ukrajina je objavila potkraj 2024. EU i dalje ostaje na politici osude ruske agresije na Ukrajinu, od sankcija Rusiji do oružane potpore Ukrajini i prestanka trgovanja s Rusijom. Mirovni sporazum Ukrajine i Rusije još nije na vidiku, no ni cijene energenata sada nisu više nego prije rata. Stoga će se ovakva politika EU-a vjerojatno nastaviti uz znatnija oslanjanja na uvoz plina iz SAD-a, u obliku ukapljenog prirodnog plina (UNP, engl. LNG). Usto, EU se pouzdaje u tzv. zelenu tranziciju i obnovljivu energiju.

Koliko su danas nafta, prije svega, ali i plin još uvijek ključni faktori, koji diktiraju ne samo energetske nego i šire geopolitičke i geostrateške odnose u svijetu?

- Nafta i plin još su vrlo značajni energenti, koji sudjeluju sa 55 % u globalnoj opskrbi primarnom energijom - nafta sa 32 %, plin sa 23 % u 2023.. Udio nafte u opskrbi energijom u 21. stoljeću smanjio se za 7 %, očekuje se i smanjivanje udjela plina, ali će ti procesi teći postupno. Nafta i plin sigurno će još nekoliko desetljeća imati značajnu ulogu u energetici, ali i kao sirovine za petrokemiju, kemijsku te industriju mineralnih gnojiva.

Usto, brzorastuća gospodarstva u svijetu, poput Kine i Indije, energijom se opskrbljuju najvećim dijelom iz ugljena. Njihov rast i povećanje međunarodne konkurentnosti neće pridonijeti brzom napuštanju fosilnih goriva, a ni ratna opasnost te najavljena povećana ulaganja i troškovi za obranu u Europi. Stoga djeluje globalni energetski paradoks - radi opstanka civilizacije trebalo bi prijeći na održivo gospodarstvo i opskrbu energijom, ali zbog tehnoloških, cjenovnih i geopolitičkih razloga energetska tranzicija je prespora - osobito u gospodarstvima Azije.

Kad se svi faktori uzmu u obzir, kakva je sadašnja energetska situacija u Hrvatskoj, ukupno gledajući, ali i pojedinačno, prije svega s naftom, plinom, nuklearkom Krško, pa i termoelektranama na ugljen, ako takvih još uopće imamo i ako rade?

- Hrvatska u osnovi ima povoljnu energetsku situaciju, zbog domaće proizvodnje kojom podmiruje blizu polovine energetskih potreba, ali i zbog relativno male potrošnje energije, koja je još smanjena deindustrijalizacijom u gospodarskoj tranziciji 90-ih godina 20. i početkom 21. stoljeća.

Hrvatska uvozi oko 55 % ukupno potrebne energije, što je nešto povoljnije od 58 % uvozne energije u cijelom EU-u i znatno povoljnije od gotovo 63 % uvoza energije zemalja eurozone EU-a, prema podatcima Eurostata za 2023. godinu. Usto, Hrvatska ima povoljan geografski položaj i velike kapacitete za uvoz nafte i plina te infrastrukturu kojima može podmirivati znatan dio potreba susjednih zemalja te postati trgovinsko čvorište za opskrbu energijom središnje i južne Europe.

Domaća proizvodnja nafte i plina opada i polako ide kraju, ali dok god se ti ostatci mogu crpiti, to je vrlo vrijedno. Hrvatska ima znatnih potencijala geotermalne energije, čije je aktiviranje u tijeku planiranja, izgradnje i ulaganja. Što se tiče nuklearne energije, uz postojeću NE Krško, u suvlasništvu HEP-a, bilo bi dobro prema istom modelu zajedničkog vlasništva sudjelovati u izgradnji novog kapaciteta na istoj lokaciji. Jedinu termoelektranu na ugljen, TE Plomin, planira se zatvoriti, a aktiviranje postojećih znatnih potencijala za razvitak obnovljivih izvora energije ovisi o mogućnostima investitora te o daljnjem razvitku elektroenergetske infrastrukture.

Zaključno, što je s održivim izvorima energije, tzv. zelenim opcijama, uključujući i vodik, odnosno ulogu vodika u energetskoj tranziciji, o čemu se sve više govori?

- Hrvatska ima znatan potencijal za održivu energetiku i obnovljive izvore energije. Mi dobivamo gotovo polovinu električne energije iz domaćih vodnih snaga. Postoji sustav potpora i poticaja električne energije iz obnovljivih izvora, domaća poslovna struktura, organizirana je mreža udruga za korištenje obnovljivim izvorima, od geotermalne, Sunčeve, energije vjetra do razvoja upotrebe vodika.

Razvitak svakog od obnovljivih izvora energije ima i svoje izazove. Kod geotermalne energije to je visina ulaganja, kod hidroelektrana dvojbe oko utjecaja njihove izgradnje na lokalne ekosustave, kod vjetra pitanja utjecaja na okolni živi svijet, ptice i pčele, kod većih sunčanih elektrana izazov su cijene zemljišta na područjima s najvećom insolacijom itd.

Razvitak energetike vodika je počeo, postoje razvojne inicijative i stručne te poslovne jezgre, a to je ujedno i prilika za razvoj kemijske industrije. Prema tome, razvitak održive energetike je u zamahu, a na državnim institucijama, lokalnoj i regionalnoj upravi, znanosti, stručnim udrugama i javnosti njegovo je daljnje poticanje i ubrzavanje.