U današnjem društvu spektakla brišu se granice između stvarnog i fikcionalnog 

U izdanju Školske knjige uskoro će biti objavljen sveučilišni udžbenik Mirele Holy i Nikoline Borčić naslovljen »Propaganda slavnih« koji donosi pregled glavnih teorijskih pitanja i pravaca te povijest discipline studija slavnih; razmotrena je i detaljno obrađena komodifikacija slavnih osoba, odnosno konkretne komunikacijske taktike kreiranja imidža slavnih osoba te njihovog »pakiranja« u atraktivne komunikacijske proizvode globalne pop-kulture; prezentirana je povijest i razlozi pojave fenomena slavnih osoba; u knjizi se detaljno obrađuje pozadina psihologije komuniciranja slavnih, odnosno manipulacija arhetipskim matricama u kreiranju imidža slavnih osoba te se objašnjavaju narativni i lingvistički aspekti propagande slavnih. Urednica knjige je Sonja Miličević Vukelić.

Razgovarali s doc. dr. sc. Mirelom Holy, znanstvenom savjetnicom s Instituta za istraživanje migracija (IMIN), jednom od autorica knjige. 

Živimo u matrici

Glasoviti francuski teoretičar kulture i filmski redatelj Guy Debord u svom djelu »Društvo spektakla« između ostalog navodi kako je ono što živimo, gledamo i osjećamo tek prerađena, polusvjesna, idealizirana i uglađena zbilja. Spektakl je za Deborda mjesto izopačena pogleda i lažne svijesti... Koliko su takve teze, konkretno, Debordove iz 60-ih, relevantne i danas? Doživljavamo li danas stvarnost ponajviše posredno, preko medija?

- Guy Debord je u svojem vizionarskom djelu »Društvu spektakla« tvrdio kako je stvarnost koju konzumiramo posredovana slikama, filtrirana i reinterpretirana kroz medijski spektakl. Iako su njegove teze nastale 60-ih, danas su relevantnije nego ikada prije. Debord je bio zabrinut zbog ogromnog utjecaja televizije kao vizualnog medija na tadašnje društvo, skretanje pozornosti građana s važnih društvenih tema i rješavanja problema društvene nejednakosti prema vizualno atraktivnim sadržajima koji plijene pozornost i otupljuju svijest o društvu.

Mi već sada živimo u Matrici jer mediji uspješno kreiraju alternativnu stvarnost koja nam je važnija i ljepša od one u kojoj živimo. Digitalni mediji i društvene mreže dodatno su intenzivirali tu posredovanost oblikujući ne samo percepciju svijeta nego i naše identitete. U društvu viralnih sadržaja, algoritamskih preporuka i selektiranja informacija sve se češće pitamo jesmo li sudionici ili samo promatrači vlastitih života.

Marshal McLuhan tvrdio je da svatko može postati psihijatar u društvu kojem je lakše komentirati tuđe nego vlastite postupke. Koliko se njegova teorija iskazala i u ovodobnoj praksi, s obzirom na to da svatko može postati kreatorom informacije na internetu, pa je samim time razvijen kritički stav prema kreiranju sadržaja na internetu. Vaš komentar?

- McLuhanova tvrdnja da svatko može postati psihijatar u društvu koje radije analizira tuđe nego vlastite postupke posebno je primjenjiva na današnji digitalni prostor. Društvene mreže omogućile su svakome da kreira sadržaj, izražava mišljenja i donosi presude o drugima, i to bez ikakve odgovornosti. S jedne strane, to pridonosi kritičkom promišljanju i participativnoj demokraciji, no s druge strane, dovodi do površne analize i brzih osuda temeljenih na fragmentima informacija, što je posebno vidljivo po zastrašujućoj cancel kulturi, koja najčešće nije ništa drugo no običan bullying. Internet je postao arena stalnog komentiranja, ali i dezinformacija, što izaziva pitanje: Razvijamo li doista kritički stav ili samo potvrđujemo vlastite predrasude?

Što je sve danas medijski spektakl - koje, odnosno kakve osobe i događaji privlače najveću pozornost diljem planeta? I kako javnost to sve percipira? Čini se da, što se politike tiče, danas Trump diktira trendove i vodi igru...

- Danas gotovo svaki aspekt društva može biti medijski spektakl, bilo da se radi o politici, umjetnosti, lifestyle kulturi, sportu, terorizmu, dizajnu, skandalima, bilo o osobnim tragedijama. Najviše pažnje privlače osobe i događaji koji su ili kontroverzni ili emocionalno nabijeni.

U političkom kontekstu, Donald Trump ostaje simbol spektakularizacije politike, koristeći se medijskom pažnjom kao vlastitom platformom moći. Uz njega, društvene mreže kreiraju viralne zvijezde, a reality kultura dodatno briše granice između privatnog i javnog. Mediji ne prate samo vijesti nego i stvaraju narative, često podilazeći senzacionalizmu na štetu konteksta i dubine. Nedavni primjer Trumpova i Vanceova bullyinga nad Zelenskim, što god tko mislio o njemu, i to u izravnom prijenosu, a koji se prezentira kao najviši oblik transparentnosti politike, podilazi najnižim nagonima publike, za sukobima, vrijeđanjem i verbalnim nasiljem. Granice se svakodnevno sve više pomiču, a ako najmoćniji političari to rade, onda je to jasna poruka da se radi o društveno prihvatljivom ponašanju.

Živimo li u komunikacijskom kaosu? Postaje li ljudska zbilja, i pametna i glupa, da se tako izrazim, globalni medijski spektakl? Netko je nedavno rekao da svijet može propasti, ali se show mora nastaviti. Vaš komentar?

- Složila bih se s tom tvrdnjom. Današnje doba obilježava hiperprodukcija informacija, gdje sve istovremeno postoji i nestaje, a informacije su potrošna roba, koja ima sve kraće trajanje i sve manju vrijednost. U ovom novom digitalnom vrlom svijetu napumpane usne neke starlete jednako su vrijedne, ili su čak i vrednije, kao i vijest o ratnom stradanju u Ukrajini. Samo je bitna ekonomija pažnje. Vijest je ono što izaziva pozornost i komentare, a ne ono što ima stvarnu društvenu vrijednost i interes. Komunikacijski kaos nastaje jer različiti izvori informacija konkuriraju za pažnju, često s pomoću clickbait naslova i polarizirajućih narativa. Izreka »the show must go on« reflektira se u načinu na koji se stvarne krize transformiraju u medijski spektakl - tragedije, ratovi i društvene nepravde pretvaraju se u sadržaj za konzumaciju. Istodobno, zahvaljujući digitalnim platformama, svakodnevni pojedinci postaju proizvođači sadržaja, pridonoseći fragmentaciji informacijske stvarnosti.

Obostrani utjecaji

Uzimajući u obzir sve što se zbiva, možemo li medije nazvati zavodnicima današnjeg vremena, društva općenito? Ili je to prejednostavna kategorizacija? Francuski filozof Jean Baudrillard zavođenje definira kao faktor oduzimanja značenja bilo kakvom zbiljskom kontekstu, odnosno tvrdi da će događaj ili informacija doživjeti zaborav prekomjernim ponavljanjem i spektakularizacijom. Koliko prekomjerna količina ponavljanja i spektakla informaciju doista čine nebitnom? Vaš završni komentar?

- Baudrillardova teorija zavođenja kroz simulaciju i prekomjerno ponavljanje informacija potpuno se uklapa u suvremenu medijsku logiku. Mediji ne samo što prenose informacije nego ih i modeliraju na način koji često briše granicu između stvarnog i konstruiranog. Ponavljanje i senzacionalizam otupljuju osjetljivost javnosti - događaji koji bi prije izazivali šok danas se brzo gube u moru sličnih vijesti. Istovremeno, atraktivni narativi dominiraju nad analitičkim pristupima, pa informacije postaju potrošna roba. Ipak, nazivanje medija »zavodnikom« pojednostavljuje kompleksnost njihova djelovanja, jer publika nije pasivni konzument, nego sudionik u proizvodnji značenja.

Društvo spektakla u kojem živimo rezultat je povijesnih medijskih i komunikacijskih promjena, pri čemu se granice između stvarnog i fikcionalnog sve više brišu. Taj proces nije jednostavan, ali ni jednosmjeran. Društvo i mediji su međusobno intrinzično povezani, pa mediji utječu na društvo, o čemu i razgovaramo, ali i društvo itekako utječe na medije, i to ekonomijom pažnje, odnosno lovom na profit. Izazov današnjeg doba nije samo kritičko promišljanje sadržaja nego i razumijevanje načina na koji informacije nastaju, kruže i nestaju. U vremenu gdje se sve može pretvoriti u spektakl ključno je razvijati sposobnost razlikovanja između stvarne zbilje i njezine posredovane slike.