Populizam prije izbora, djela nakon

Ulazimo u službenu kampanju za lokalne izbore, koliko je ne samo u toj formi nego i općenito u svim drugim (parlamentarnim, europskim, predsjedničkim...) formama parlamentarne demokracije - morala u političkoj retorici ili je sve u komunikaciji prema javnosti podređeno interesima i populističkoj propagandi, koja trpi sve u privlačenju glasova birača, pitali smo Denisa Avdagića, geopolitičkog analitičara, političkog komentatora i političkog konzultanta u konzultantskoj tvrtki INMS (Ideje novih medijskih strategija).

- Jako je malo onih u politici koji, kako bismo to rekli, grade. To, međutim, nije samo do političara nego je prije svega do glasača. Lokalni izbori, pred nama, izuzetno su konkretni, tiču se rupe na asfaltu u vašoj ulici, a nemaju veze s geopolitičkim događajima. O da, ovi izbori su itekako vezani uz interes, naš, vaš, na ovim izborima doista osjećamo promjene ili njihov izostanak. Zato, postoji interes, to je interes zajednice i svih nas, ne zaboravimo ga. Politički akteri neka igraju svoju igru, no sad svi odlučujemo.

Denis Avdagić (foto: privatna arhiva)

Kakve vam se čine dosadašnje promotivne aktivnosti pojedinih kandidata, stranačkih i nezavisnih, kad se radi o ambicijama vezanim uz gradonačelnike, župane...? Tko se i gdje zasad iskazuje u pozitivnom, a tko u negativnom svjetlu u prezentaciji svojih izbornih obećanja, ili se sve opet uglavnom svodi na populizam i demagogiju?

- Prerano je za stvarno ocjenjivanje, mnoštvo potencijalnih ili sigurnih kandidata nije ni krenulo u kampanju. Od onih koji jesu, katastrofalan je intervju splitskog gradonačelnika Ivice Puljka za Slobodnu Dalmaciju. Na konkretna pitanja nizom odgovara kako je pod reketom iste te novine. U nekim drugim vremenima takav intervju bio bi skandal, što govori puno o našem medijskom i društvenom ozračju. No, tu smo gdje smo. Pozivam sve da taj intervju potraže i pročitaju, bitan je, ne samo za glasače nego i medije.

S druge strane, za Glas Slavonije komentirao sam nakon parlamentarnih izbora 2020. kako je za Davora Bernardića najbolje da krene na lokalnu zagrebačku razinu. Gledamo to danas, ima kreativnu kampanju, popratite ju. Trebao je s tim krenuti ranije, ali nikad nije kasno. Poznajem ga dugo vremena, ima vrlo realnu mogućnost ući u drugi krug. Bilo bi korisno za Zagreb, za njega, za Tomaševića, kojeg sam jednako tako davno upoznao, da gledamo sraz, sučeljavanje dvoje potencijalnih gradonačelnika i ozbiljnu raspravu o glavnom gradu, njegovu razvoju i problemima.

Moja uloga u ovom slučaju, analitičara, priječi me izjasniti se osobno, a ulogu u tom smislu ima i moje poznanstvo s kandidatima. Demokracija je nevjerojatno bogatstvo, to je zlatnina društva. Ako je osječki gradonačelnik Ivan Radić siguran, to nije zato što je radio loše, ako je petrinjska gradonačelnica Magdalena Komes sigurna, to je zato što je radila. Populizam i demagogija su uglavnom kod nas predizborni, nakon izbora su bitna djela.

Kad gledamo širu i dublju sliku, pa i sad kroz opciju kampanje za lokalne izbore, što valja, a što ne valja u hrvatskoj politici danas? Ili da postavimo pitanje i ovako: Koliko smo zemlja demokracije, koliko meritokracije, a koliko politokracije?

- Vrlo teško pitanje. Vjerojatno bih trebalo pojasniti termine za početak, ali idemo svakako pojednostaviti i usputno objasniti. Mi smo demokratska zemlja neupitno, meritokratska smo sve više, jer svakim danom shvaćamo sve više i više kako sposobni mogu i trebaju biti prvi, nažalost imamo problem prevelikog utjecaja politike, ponekad nesvjesno, ali prevelik je taj utjecaj. To nema veze s vladajućima ili oporbom, to se događa i na nacionalnoj i lokalnoj razini. Rekao bih, ljudi, pustimo se politike, živimo život, stvarajmo i kreirajmo. To je poanta. Hrvatska je u Jugoslaviji imala napredno društvo, obrtnike, dakle, recept je poznat. Nije Balkan sam po sebi uteg, to je samo ako sebi to dopustite. Ovo društvo ima predispozicije za bolje, ima takvu povijest, treba se samo podsjetiti samog sebe.

I da završimo s moralnim aspektima politike i društva općenito. Vidimo da se mediji i dalje bave "slučajem Kekin", pa se postavlja i pitanje o pravu na plaćene doprinose od strane države za samostalne umjetnike iako neki od njih poput Kekina zarađuju veliki novac... Stranka Možemo!, u kojoj je Miletova supruga Ivana, iz petnih žila to brani uključujući "malverzacije" s kupnjom zemljišta u Istri. Koliko je sve to, i još drugi slučajevi (Tomašević i afera sa zaštitarima na hipodromu, primjerice), uzrok da se politiku percipira kao amoralnu kategoriju? Koliko je u svemu što se događa licemjerja, dvostrukih kriterija, manipulacija...?

- Svi koji ulaze u politiku trebaju znati kako su njihovi životi i osobna, obiteljska povijest, predmet javnog interesa. To je oduvijek tako u demokraciji, zbog čega i supružnici trebaju sjesti i o svojoj financijskoj i drugoj povijesti raspraviti. Nema opravdanja, ako ste pravno zgriješili, morate odgovarati. Nije toga oslobođena Barica iz Klanjca, Tonči iz Splita, Ruža iz Osijeka, pa zašto bi bio Mile iz Hladnog piva ili kao samostalni umjetnik. Svaki cent javnih sredstava, našeg novca daje za pravo svakom sugrađaninu da vam secira svaki potez, bilo da ste političar ili da vam se davanja plaćaju iz naših džepova.

Moralno je jedino da odgovarate na svaki upit ako ste i jedan cent primili od društva, jer odgovarate svakom svom sugrađaninu, jer ima udio u vašem primljenom euru ili centu. Zašto, jer ste to tako izabrali. Komu se ne sviđa, neka ne bude, kako to kažemo, na grbači građana. Vrlo je to jednostavan izbor i mogućnost. Zato, ne žalite ni Mileta Kekina, koji sam nije političar, ni njegovu suprugu, koja jest političarka, oboje je na vašem novčaniku, zato ih komentirajte kako želite, jednako kao i premijera, predsjednika...