Politička polarizacija kao instrument za širenje glasačkih baza

Upitajmo se kako nasilan, uvrjedljiv i isključujući način komunikacije služi u pridobivanju i održavanju glasačkog tijela radikala lijevog i desnog političkog spektra? Upravo putem političke polarizacije u medijima koja potiče identitetske konflikte zapaljivih tema čiji spektar varira od interpretacije političkih zbivanja iz nedavne prošlosti pa sve do identitetskih fenomenologija i aktualnih događaja u svijetu. Ekstremno razilaženje mišljenja u preferencijama različitih političkih skupina uz ideološku udaljenost i slabu spremnost za pronalaženje zajedničkog jezika, dovodi do fenomena koji znanstvenici zovu politička polarizacija.

Današnja stvarnost se, dostupnošću društvenih mreža, često svodi na kratke medijske isječke izvađene iz konteksta i algoritamskom logikom odaslane pojedincima, što dodatno pojačava njihova stajališta. Mozaični model čitanja nedorečenih informacija prelio se u sve sfere ljudskog djelovanja pa i onog političkog. Određenim političkim opcijama ponekad i ne odgovara da se činjenice otkriju, jer su nepotrebne, kompleksne i opasne po gubitak njihovih glasača. Kreatorima kulture polarizacije, u nedostatku vlastitih kvalitetnih politika, na kraju se jedino isplati nadolijevati ulje na vatru u medijskom prostoru, a aktivistička borba za »istinu i pravdu u svijetu« postaje glavno gorivo naelekrtificiranih skupina istomišljenika.

Popuštanje politikama Vladimira Putina propagandnog i teritorijalnog uzurpiranja Ukrajine i zemalja Europe, djelomično je rezultat većeg broja euroskeptičnih glasača koji na vlast dovode otvoreno proruske političare. Populističke retorike u Europskom parlamentu i zemljama Europe oko podijeljenih stajališta o ratu u Ukrajini, priljevu migranata i razlozima trenutačne gospodarske krize, također doprinose daljnjoj polarizaciji stanovništva.

Obraćanje Ursule von der Leyen u europskom parlamentu iskazuje želju za jakom i ujedinjenom Europom uz osudu Izraela koji ne postupa po demokratskim tekovinama u pogledu njegove razorne politike prema Palestincima. Istovremeno, propalestinski arivistički pokreti se sve više isprepliću sa širim lijevim, antifašističkim, rodnim, feminističkim i antikolonijalnim prosvjednim estetikama, od kojih neke uključuju koalicije koje u svojoj simbiozi potiču fizičko i političko nasilje.

Ubojstvo Iryne Zarutske nam ukazuje nam da ulazimo u doba popularizacije rasizma prema bijelcima i ukidanja DEI politika koje su godinama bile važne za integraciju siromašnog tamnoputog stanovništava u sustave obrazovanja i zaposlenja. Stajalište demokrata oko ubojstva Charlieja Kirka naglašava potrebu za suzbijanjem političkog ekstremizma te zaštitom slobode govora i demokratskih vrijednosti, dok republikanci vide ubojstvo kao tragičnu posljedicu eskalacije političkog nasilja koje se pripisuje radikalnoj ljevici te koriste ovaj incident za mobilizaciju svoje glasačke baze. Utjecaj online aktivizma unutar »eho komora« generacije Z politički je odgovor zabrani društvenih mreža u Nepalu uz popratno nasilje koje je dovelo do smjene njihove korumpirane vlade.

Formula za rat

Nakon pada ruskih dronova na Poljsku, odaslanih s područja Bjelorusije, jasno je da ovaj sukob prelazi u oblik buduće ugroze zračnih prostora drugih zemalja Europe. Latvija i Finska su prve na udaru i njihovo političko vodstvo izražava zabrinutost od ruskih vojnih i cyber napada, sabotaža i drugih incidenata. Svi ovi događaji dio su učestalih provokacija Vladimira Putina, a upravo je njegov susret s Donaldom Trumpom na Aljasci legitimizirano ovakvo vojno djelovanje koje je Poljsku natjeralo da zatvori svoje granice prema Bjelorusiji.

((Foto EPA/HEIKKI SAUKKOMAA/LEHTIKUVA)

Naime, Aljaska je bivši ruski teritorij koji su Sjedinjene Države kupile od Rusije pa je time odabrana lokacija njihovog sastanka u prijateljskom ozračju naglasila dimenziju njihove međusobne podrške. Putina je kraljevski tretman na Aljasci ohrabrio da nastavi s političkom demagogijom i ratnim upadicama u Poljsku i kasnije Rumunjsku. Slabašne reakcije Europe i Amerike na ovaj incident idu u prilog taktici kojom Putin normalizira »mic-po-mic« osvajanje tuđih teritorija i plasmanu medijske teze da se rat smije voditi samo na teritoriju žrtve, a ne agresora, u ovom slučaju, samo na teritoriju Ukrajine, ali ne i Rusije.

Europski parlament je zadnje tri godine itekako svjestan da je očuvanje Europe jedini štit protiv Putinovih kolonijalnih aspiracija, ali i brzo rastućih populističkih stranaka s radikalno lijevog i desnog spektra, koje ili podržavaju, ili se javno ne opiru ruskoj agresiji na Ukrajinu.

Znanstvenici Laura G. E. Smith i suradnici (2024.) kažu da je polarizacija grupni fenomen pri kojem ljudi zauzimaju sve radikalnije stavove, a što omogućuje oblikovanje skupnih uvjerenja o tome što treba učiniti kako bi se »promijenio svijet«. Upravo te različita stajališta postaju integrirana kao aspekti novog identiteta pojedinaca što im pruža osnovu za mobilizaciju prema kolektivnom djelovanju putem društvenih interakcija, poput sudjelovanja u protestima ili aktivističkom djelovanju kroz društvene mreže.

Rastući kolektivni identitet euroskepticizma i odobravanja Putinove agresije nastao je kao posljedica porasta ekonomskih nejednakosti u društvu nakon velike krize 2008. godine i nezadovoljstva velikodušnim zbrinjavanjem migranata za vrijeme Angele Merkel. Ponovni uzlet uvoza migracija te porasta islamizacije u velikim europskim gradovima, zatim popularizacija zelenih agendi i woke liberalnih ideologija, polučilo je dvojake učinke u društvenoj klimi.

Dodatno, tehnološki divovi, vlasnici najpoznatijih društvenih mreža, zahtijevaju sve veću kontrolu nad podacima korisnika i teže sve većoj decentralizaciji i ukidanju europske kontrole nad njihovim poslovanjem. Ipak, snažan otpor konzervativne struje svemu navedenom doprinosi općoj kulturnoj anksioznosti, polarizaciji društva i u konačnici propitivanju važnosti nacionalnih suvereniteta država i važnosti jedinstva Europske unije.

Euroskepticizam kao oružje

Europski parlament je svjetska pozornica političkog razgovora gdje se zastupaju interesi svih zemalja, ali i zajednički interesi Unije te gdje se podupiru zadnja uporišta demokracije, slobode govora i poštenih izbora u cijelom svijetu. Europa, tako ujedinjena, raznolika, tolerantna, demokratska, zakonita, solidarna i inkluzivna, zemljama članicama daje zajednički okvir i snagu pred multipolarnim svijetom ugroženim digitalnim, trgovinskim i vojnim savezništvima velikih svjetskih sila i korporacija.

Svejedno, Europa je u posljednjem desetljeću svjedočila značajnom porastu političkog populizma, kaže znanstvenik Nosherwan Adil (2024.). Objašnjava kako populistički diskurs u društvu i Europskom parlamentu potiču upravo populističke stranke s lijevog i desnog spektra. Takav diskurs predstavljen je kao glas »naroda« protiv korumpiranih »elita« promovirajući narativ »mi protiv njih«. Ova »mi ili oni« polarizacijski obojena komunikacija se porobila u politički i medijski prostor te produbila ideološke podjele u društvu. Populistički govor naglašava razlike poput tradicionalno vs. liberalno, domaće stanovništvo vs. imigranti, ruralno vs. urbano, intelektualne elite vs. neobrazovana rulja, bogati tajkuni vs. siromašni radnici, čime se ustvari slabe demokratske norme i potiču radikalni oblici govora, mišljenja i prosvjednog djelovanja. U konačnici, val populizma otežava stabilno upravljanje državama osnažujući euroskeptične i ekstremističke stavove poput onih od stranka AfD u Njemačkoj ili Nacionalni zbor pod vodstvom Marine Le Pen u Francuskoj.

U svojima krajnostima populistička vlada Viktora Orbana u Mađarskoj je istom retorikom ukinula sve medijske slobode i otvoreno podržava Putina. Zapravo se radi o političkim opcijama koje imaju značajne financijske i političke veze s Rusijom, a koje ostvaruju sve značajnije uspjehe na izborima i postaju velika prijetnja budućoj koheziji Europske unije.

Jasno je da već drugo desetljeće klimatske, ekonomske i ratne izbjeglice i dalje naviru u zapadne zemlje svijeta, ali populisti često svoje platforme grade upravo na ekstremističkoj retorici protiv migranata koje prikazuju kao nepotrebnu radnu snagu ili varalice na socijalnoj pomoći. Orban je izjavio kako Mađarska brani »kršćansku Europu« od islamske invazije, dok Le Pen poziva na strože kontrole te povratak »francuskom nacionalizmu«.

Primjer posljedice populističke retorike je i organizacija patriotskog prosvjeda u Londonu, blagoslovljenog potporom Elona Muska i MAGA pokreta, a u režiji desne pro-Brexitovske struje Nigela Faragea, političara najzaslužnijeg za njihov izlazak iz Europske unije. Na prosvjednom skupu okupilo se tri milijuna građana iz potpuno različitih motiva, ali masovno zamotanih u zastave Engleske i Ujedinjenog Kraljevstva, kako bi digli svoj glas protiv velikog priljeva migranata, zabrana isticanja nacionalnih obilježja, snažnih woke politika seksualnog odgoja koje se intenzivno implementiraju u engleski sustav školstva, dvostrukih standarda kontrole slobode govora na društvenim mrežama i nasilnog uvođenja digitalne kontrole podataka. Skup je okupio građane koji su došli izraziti nezadovoljstvo zbog trenutačnih problema s kojim se Britanci suočavaju, ali treba znati da je ovaj skup inicijalno organiziran od zagovornika anti-europskih, pro-MAGA i pro-Brexit politika.

Zajedništvo Europe i suverenost Palestine

Utjecaj ekstremne polarizacije izaziva reakciju kod pristalica populista, ali i kod nepopulističkih birača. Pod svakodnevnim utjecajem takve političke i medijske retorike u antagonističkoj agoniji građani postaju još polariziraniji, čime se jačaju podjele, neprijateljstvo i fragmentacija društva. Solidan govor Ursule von der Leyen u Europskom parlamentu nakon poda ruskih dronova na Poljsku bio je usredotočen na želju za jedinstvenom i sigurnom Europom. Iz podteksta njenog obraćanja bio je vidljiv vapaj za umjerenim zajedničkim dijalogom lišenim trenutačne polarizacijske retorike. Naglasila je važnost zaštite demokratskih vrijednosti u vremenu kad Europljane razjedinjavanju različita pitanja kao što su gospodarski oporavak, globalne trgovinske promjene, energetska neovisnost, potreba za većim investicijama u digitalnu transformaciju, mjere socijalne pravde u borbi protiv siromaštva, promišljanje politika migracija te unapređenje klimatskih akcija, znanosti i zdravstva.

Ursula von der Leyen (Foto EP)

Negativni odjeci na njen govor došli su iz krugova okupljenih oko zagovaranja zelenih politika u Europskom parlamentu koji joj oštro prigovaraju sklapanje trgovinskog ugovora sa Sjedinjenim Državama, a koji je vezan uz fosilne, a ne obnovljive izvore energije. Izvan dosadašnjeg okvira obraćanja Von der Leyen u Europskom parlamentu, istaknuo se njezin apel za hitnim suočavanjem s ruskom agresijom i krizom u Gazi. Također je pozvala na solidarnost s Ukrajinom, naglašavajući da samo zaštićena i ujedinjena Europa može biti neovisna i prosperitetna. Osudila je bezobzirno i bez presedana rusko kršenje zračnog prostora Poljske i drugih zemalja te istaknula da je Rusiju potrebno većim sankcijama dovesti za pregovarački stol.

Ursula je kao nikad oštro osudila humanitarnu krizu u Gazi te rekla da »glad koju uzrokuje čovjek nikada ne može biti oružje rata«. Pozvala je na trenutačno zaustavljanje patnje djece, zamrzavanje diplomatskih i trgovinskih odnosa s Izraelom te najavila da će Europa financijski podržati obnovu Gaze. Njena poruka je bila usmjerena dvostrano i prema Hamasu, koji je pozvala na puštanje izraelskih talaca i neposredan neometan pristup humanitarnoj pomoći. Potvrdila je da je dugoročno rješenje za mir, rješenje dvije države, Izraela i Palestine, ali uz uklanjanje Hamasa. Dok se kuju različiti planovi zapadnih zemalja i velikih korporacija da se teritorij Gaze obnovi u turističku oazu, a domicilno stanovništvo djelomično zadrži, a djelomično iseli, itekako je važno u Europskom parlamentu zagovarati pravo na palestinsku državu.

Nedugo nakon oštre reakcije Von der Leyen na rat u Gazi, Opća skupština UN-a također je podržala deklaraciju koja zagovara mirovno rješenje dviju država između Izraela i Palestine, pozivajući na prekid vatre, oslobađanje taoca i uspostavu suverene palestinske države koja živi mirno i u sigurnosti uz Izrael. Izrael snažno odbacuje izvještaj UN-a optužujući komisiju za pristranost i dezinformacije te nastavlja zaoštravati svoje vojne operacije.

Multidimenzionalne prosvjedne estetike

Najnovija istraživanja javnog mnijenja u SAD-u pokazuju veliku polarizaciju nacije oko sukobljenih propalestinskih i proizraelskih stavova u 2025. godini. Naime, znanstvenici William A. Galston i Jordan Muchnick (2025.) govore o značajnim podjelama među strankama, generacijama i spolovima, što svakako doprinosi žestokim javnim debatama, aktivizmu te nesuglasicama u političkom i društvenom životu.

Kažu da se polarizacija očituje tako što republikanci, posebno u Kongresu, zagovaraju čvrst vojni pristup u korist Izraela, dok demokrati više naglašavaju važnost humanitarne pomoći i diplomatskog rješenja. Tako samo 41 posto demokrata trenutačno ima pozitivan stav prema Izraelu u usporedbi sa 69 posto republikanaca koji i dalje snažno podržavaju Izrael. Ipak, podrška Izraelu značajno opada među svim dobnim skupinama, a posebice među mlađom populacijom. Sveučilišne propalestinske proteste pokrenuli su studenati uglednih američkih sveučilišta pa se na kraju prelili i na ostatak svijeta te postali generator mnogih promjena u stavovima ljudi prema okupaciji Gaze.

Ipak, kritičari i pristaše imaju oprečna mišljenja oko same motivacije održavanja i različitih multidimenzionalnih strategija co-brendinga navedenih prosvjeda. Iako su postali primjer po kojem su se organizirali i svi drugi pro-palestinski skupovi diljem svijeta, mnogi sumnjaju u njihovu inicijalnu plemenitu namjeru s obzirom na to da su generirali val antisemitizma te fizičkog i psihološkog nasilja nad židovskim studentima.

To je bio i jedan od razloga što se Trump po dolasku na vlast potrudio da istim privatnim sveučilištima ograniči financiranje te postavi ograničenja na slobode govora i upis stranih studenata. Svakako je jasno da su protesti potencirali ekstremnu polarizaciju na američkim sveučilištima, koja je čak bila vidljiva i unutar zajednica američkih Židova, koji su i sami duboko podijeljeni po ovom pitanju.

Također, pro-palestinski prosvjedi su se diljem svijeta uobličili u različite inačice koje u svojem korijenu imaju borbu za ljudska prava i socijalnu pravdu. Radi se o oblicima aktivizma koji tematski migriraju, a temu Palestine pribrajaju sebi kako bi pojačali naboj tim oblicima aktivističkog izvornog djelovanja. Najpoznatije simbioze prosvjeda s propalestinskom agendom usmjerene su na pitanja oslobođenja, antikolonijalne borbe, antifašizma, demilitarizacije i rodne pravde.

Sveučilišni prosvjedi su tako često uključivali i nasilne akcije okupacije sveučilišta i sukoba s policijom, suprotstavljajući se onome što smatraju fašističkim ili kolonijalnim izraelskim politikama. Služili su se i aktivizmom globalnog queer pokreta u solidarnosti s Palestinom pod motom »Queer za Palestinu«. Također su se udružili i s borbom za ženska prava i prava na abortus pod sloganima poput »Nema slobodne domovine bez slobodnih žena«. Ove kontradiktorne dimenzije aktivizma odbile su mnoge ljude od izvornog palestinskog problema i ostavile prostor za diskusiju oko pitanja same etike, aktivističkog profiterstva, logike i učinaka ovakvih mješovitih prosvjeda.

Nova era nasilja

Nedavna serija pojedinačnih i masovnih ubojstava u Americi motiviranih politikom, religijom, rasizmom i rodnom ideologijom, govori o okruženju u kojem je nasilje postalo društveno prihvatljivo. Mnogi kažu da je ovakva eskalacija u velikoj mjeri posljedica Trumpove ekstremne polarizacijske retorike koja je sam narod uvukla u seriju obračuna s političkim neistomišljenicima. Političko nasilništvo je započelo performativnim upadom republikanske rulje u Američki kongres 2021. godine, a opći se stav prema atentatorima promijenio nakon stvaranja kulta heroja od naočitog ubojice Luigija Mangionea, bogatog Amerikanca optuženog za ubojstvo Briana Thompsona, izvršnog direktora UnitedHealthcarea.

(Foto EPA/CAROLINE BREHMAN)

Ipak, slavljenje smrti aktivističkog influensera Charlija Kirka u javnom prostoru i online mrežama, šokiralo je veći dio svjetske javnosti. Znanstvenik James A. Piazza (2023.) tvrdi da istraživanja potvrđuju veliki porast polarizacije u demokratskim društvima na globalnoj razini, a da se čak jedna trećina Amerikanaca slaže s upotrebom nasilja u svrhu postizanja političkih ciljeva. Nadalje tvrdi da moralna polarizacija pristalicama određene političke opcije omogućuje negativan pristup prema moralnom karakteru političkih oponenata, čime ih se demonizira i dehumanizira. Time se na kraju opravdava fizičko nasilje nad njima i njihovim pristašama ili istomišljenicima.

Nedavno stravično ubojstvo ukrajinske izbjeglice Iryne Zarutskae u javnom prijevozu koje je počinio tamnoputi delinkvent Decarlos Brown Jr., koji iza sebe ima 14 ranijih uhićenja za teška kaznena djela, izazvalo je val online aktivizma. Kritiziralo se vodeće svjetske novinske medije za namjernu šutnju o ovom događaju i dvostrukim kriterijima kada se radi o ubojstvu bijele osobe.

Elon Musk je dodatno prozvao ljevicu na izostanak aktivističke pobune kakva je nastala u okviru Black Lives Matter pokreta za rasistički motivirano ubojstvo tamnoputog Georgea Floyda koje je počinila američka policija. Musk tvrdi da lijevim agendama ne odgovaraju određeni narativi te im nije bila zanimljiva vijest o mladoj bijeloj, lijepoj, radno sposobnoj ženi kao žrtvi ubojstva od strane tamnoputog muškarca. Nakon što je Elon Musk ponudio milijun dolara umjetnicima za izradu murala s likom Zarutskae po pročeljima zgrada diljem Amerike po uzoru na one koji prikazuju Floyda, postalo je razvidno da je rasizam prema bijelcima zamijenio onaj upućen prema crncima.

Samo u nekoliko godina od fenomena Black Lives Matter pokreta, medijski dijalog se potpuno preokrenuo pa se i tamnoputa sutkinja Teresa Stokes iz Sjeverne Karoline, našla se pod žestokim kritikama republikanaca. Prozvana je jer osumnjičenog Browna Jr.-a nije zadržala u pritvoru za prethodno razbojstvo, već ga je pustila na slobodu bez jamčevine, unatoč njegovoj kriminalnoj prošlosti i problemima s mentalnim zdravljem. Njezina odluka o puštanju Browna je svakako izravno pridonijela tragediji ubojstva Zarutskae što je narušilo povjerenje javnosti u pravosudni sustav. Dodatno ulje je na vatru bačeno kad je došlo do spoznaje da je mlada sutkinja bila zaposlena pod okriljem DEI politika te sada republikanci dovode u pitanje njezine kompetencije i traže njezino razrješenje.

Točka preokreta

Nekoliko dana nakon ubojstva Iryne Zarutskae, ubijen je i 31-godišnji Charlie Kirk, suvremeni konzervativni aktivist poznat po svojim debatama na američkim sveučilištima. Upucan je dok je na Sveučilištu Utah Valley sudjelovao u raspravi s građanima, u prisustvu supruge i dvoje djece. Ubio ga je samozatajni 22-godišnji student Tayler Robinson, koji dolazi iz konzervativne bjelačke obitelji s tradicijom posjedovanja oružja.

Iako postoji desetak teorija zavjere o tome tko stoji iz Kirkovog ubojstva, strani mediji prenose da FBI trenutačno istražuje povezanost Robinsona, zbog »transrodne i antifašističke poruke ugravirane u metke i pušku zaplijenjenu u istrazi, s još jednom multidimenzionalnom aktivističkom skupinom, u ovom slučaju radikalno lijevom i queer, koja promovira komunizam i fizičko nasilje pod imenom Armed Queers Salt Lake City (Naoružani Queeroeovci SLC-a).

Ubojstvo Kirka, istaknutog saveznika bivšeg predsjednika Donalda Trumpa, izazvalo je veliku polarizaciju u Sjedinjenim Državama i šokiralo cjelokupnu globalnu političku scenu. Veliki broj ljudi ga smatra inovativnim aktivističkim influenserom koji je pomogao Trumpu da dopre do mladih i time dobije drugi mandat, a veliki broj je onih koji nisu odobravali njegovo naglašeno promicanje kršćanskih vrijednosti i vruće kontroverzne izjave vezane uz pravo na posjedovanje oružja i politike smrtne kazne. Svakako, Kirk je bio republikanac koji je pomogao proširiti konzervativni glas među mladom sveučilišnom populacijom koja je bila pod okriljem liberalnih svjetonazora akademskog svijeta. Iako bez završenog fakulteta, uspijeva se u sklopu svoje organizacije Turning Point USA (hrv. Točka preokreta) probiti do sveučilišnih zajednica i preokrenuti stajališta mladih po pitanju mnogih tema o kojima se do tada nije javno raspravljalo.

Njegov koncept »dokaži da sam u krivu« (eng. prouve me wrong) poticao je sugovornike da brane svoja uvjerenja i otvoreno izazivaju njegova stajališta. Iako je nastojao omogućiti otvorenu izravnu interakciju suprotstavljenih stajališta, originalna dijalektička metoda dijaloga između dviju osoba koje postavljanjem pitanja i davanjem odgovora otkrivaju dublje istine, u Kirkovom je slučaju bila djelomično iskrivljena.

Metoda koju je izvorno prakticirao drevni grčki filozof Sokrat sa svojim učenicima, naglašava istinsku želju za razumijevanjem perspektive druge strane te priznaje kontradikcije, a ne samo čiste argumente. Naime, dijalektika u osnovi omogućuje usavršavanje ideja kroz razgovor, ali moderne debate su ovu metodu pogurale prema zagovaranju kompetitivne argumentacije u obrani stajališta, često koristeći emocionalni apel kako bi uvjerile suprotnu stranu i postigle pobjedu. Kirk je svakako poznavao dijalektički princip, ali ga je koristio za trijumfiranje u argumentaciji kod mlade populacije studenata često nepripremljenih za diskusiju.

Kao kontroverzna ličnost bit će različito ucrtan u kolektivnu memoriju šire javnosti. Za neke će ostati zagovornik teorija zavjera veznih uz COVID-19, ali koji se ipak uspio razviti u odličnog persuazivnog retoričara koji osvaja svaku debatu. U očima desnih konzervativaca bit će upamćen kao moderni mučenik u borbi za tradicionalne kršćanske i obiteljske vrijednosti, koji se izravno suočavao s ljevicom u borbi protiv liberalne ideologije. Naime, Charlie je vjerovao da kreiranje woke liberalnih identiteta u društvu kroz lijeve agende zapravo generira demokratsko glasačko tijelo i time navedenu elitu održava na životu, dok prosječnog Amerikanca baca u sve veće siromaštvo. Bio je gorljiv zagovornik protiv abortusa i odlučno je tvrdio da postoje samo dva spola. Nije bio transfobičan i rasist u onom obliku koji mu se pripisuje, već je zagovarao ukidanje DEI politika koje po njemu transrodne osobe i crnce upravo diskreditiraju u startu kao manje vrijedne. Mnogi koji su poznavali njegov rad, bez obzira na neslaganje s njim, priznaju da je imao novi pristup javnoj debati.

Aktivističke platforme

U jeku klime normalizacije nasilja u Americi, Kirkova se smrt, netom nakon što je vijest objavljena, počela slaviti u mnogobrojnoj mladoj online zajednici »progresivaca«. Republikanci su to spretno iskoristili kako bi javno ostracirali navedene pojedince. Pod okriljem internetske platforme »Charlijevi ubojice« (eng. Charlies mureders) objavili su oko 30.000 profila korisnika društvenih mreža koji se u svojim objavama javno rugali ili slavili Kirkovu smrt. Zatim je diljem Sjedinjenih Država od strane poslodavaca i internetskih pratitelja uslijedilo »otkazivanje« odnosno »val otkaza mladim liberalnim demokratima«. Ovaj autoritarni način digitalne kontrole javnog govora republikanci su mudro opravdali nedavnim porastom nasilja radikalne ljevice. Znanstvenici tvrde da prividno decentralizirane i demokratske društvene mreže kao platforme susreta sve manje privlače slobodnu raspravu o problemima javne sfere. Umjesto toga, one na vidjelo iznose najgore od ljudskih nagona te nas okupljaju u plemena koja dodatno potvrđuju naše prvotne stavove i štite nas od neslaganja i dvosmjerne diskusije.

Takve »eho komore« (eng. echo chamber) pojačavaju i potiču pristranosti osobnih perspektiva, kaže znanstvenik Petter Tornberg (2018.). Sudionici takvih komora izlažu osobne suprotstavljene stavove više nego u offline životu, čime dodano produbljuju nasilje i mržnju. Tornberg smatra da efekt »eho komore« čini početni vlak za širenje dezinformacija, govora mržnje i u konačnici fizičkog nasilja, kakvog smo svjedočili u Nepalu pri prosvjedima koje su inicirali i prevodili aktivisti generacije Z, koristeći društvene mreže za koordinaciju.

(Foto EPA/NARENDRA SHRESTHA)

Nepalska vlada je upravo iz razloga kontrole lažnih računa korisnika društvenih mreža, govora mržnje, dezinformacija i računalnog kriminala zabranila 26 glavnih stranih platformi poput WhatsAppa, YouTubea, X-a, Facebooka i Instagrama, jer su se odbile registrirati prema novim pravilima njihovog Ministarstva komunikacija i informacijskih tehnologija. Kroz novi zakon o društvenim mrežama, od njih se zahtijevalo da imaju lokalne urede, da pohranjuju korisničke podatke u Nepalu te da udovoljavaju zahtjevima za uklanjanje nepoželjnog sadržaja.

Nepalska vlada je tim zakonom dodatno nastojala regulirati online sadržaje koji su ocrtavali sve veće nezadovoljstvo osiromašenog stanovništva zbog korupcije same Vlade. Nekoliko dana pred najavljeno gašenje mreža, jer tehnološki divovi nisu udovoljili traženim zahtjevima nepalske vlade, dolazi do kolektivnog bunta i puštanja viralnih sadržaja na temu »nepo djece« (eng. nepo kids) političara i nepalskih bogataša. Sadržaji su razotkrili njihov luksuzan život u kontrastu sa siromaštvom nepalskih stanovnika. U konačnici je sama zabrana mreža izazvala masovne prosvjede diljem Nepala koji su eskalirali u sukobe s policijom, a što je rezultiralo s najmanje 19 mrtvih i preko stotinu ozlijeđenih.

Vandalizam i nasilje je dovelo do upada prosvjednika u vile političara i njihovo javno sramoćenje. Premijer Nepala KP Sharma Oli je bio prisiljen dati ostavku, a prosvjedi su zatim postupno splasnuli. Sushila Karki, bivša predsjednica Vrhovnog suda poznata po antikorupcijskoj politici, imenovana je privremenom premijerkom do raspisivanja novih redovnih izbora, a svih 26 stranih društvenih mreža vraćeno je u funkciju.