Od zadovoljnih narodnih masa do novca kao božanstva

Premda je turizam vrlo nesigurna gospodarska grana, ovisna o brojnim čimbenicima koji mogu negativno dugoročno utjecati, naša državna ekonomska politika zdušno se orijentirala upravo na ovo područje. Čini se da je najjednostavnije zaraditi novac od priljeva turista tijekom turističke sezone, osobito onih stranih. Otuda grčevita borba za njezinim produženjem na predsezonu i posezonu. Političari prebrojavaju broj automobila koji prolaze našim autocestama, broj fiskaliziranih računa, broj posjetitelja, broj noćenja i tome slično.

No ekonomski analitičari svjesni su činjenice da je takva orijentacija vrlo riskantna te da bi se društveni razvoj trebalo orijentirati prema proizvodnji dobara. Pod proizvodnjom se danas sve više misli na "proizvode" koji mogu biti posve sofisticirane prirode, poput informatičkih tehnologija i umjetne inteligencije. Očito je prošlo vrijeme teške industrije koja zagađuje okoliš. Zapad je to ostavio drugima kod kojih propisi još uvijek ne utječu bitno na ograničavanje takve proizvodnje, ne mareći pritom previše za štetne posljedice na okoliš i sve izraženije klimatske promjene kojih smo svjedoci iz dana u dan.

Promjena paradigme

Nisu naši ministri neobrazovani ljudi, premda na položaje dolaze prema nekom drugom, a ne stručnom ključu. Znadu kako bi se trebao kretati ekonomski i svekoliki razvoj države. Pa tako neki od ministara predlažu privatnom sektoru da svoj kapital ulažu u razvoj inovativnih tvrtki i sofisticirane industrije, a ne u apartmanizaciju i rentanje. Nažalost, većina privatnih investitora ne raspolaže velikim iznosom kapitala niti se želi upuštati u razvoj nepoznatih tehnologija. Premda ima poduzetnih i hrabrih koji uz velike iznose međunarodnih kredita uspijevaju postići visoku razinu kvalitetne i tražene proizvodnje. Kao primjer može se spomenuti autoindustrija. Većina investitora orijentirana je na manje investicije i brzi obrt uloženih sredstava. Država se ponaša jednako kao i mali investitori. Ulaže tamo gdje može brzo vratiti sredstva i zaraditi, a to je i dalje turizam. Da je tome tako, vidljivo je iz Nacionalnog plana održivog turizma do 2027. u kojem se upravo turizam ističe kao ključni sektor gospodarskog napretka.

Koje je zapravo značenje turizma za našu zemlju? Ono se može izraziti na više načina, a najčešće kroz iznos zarađenog novca i udio turističke zarade u BDP-u. Godišnji prihod od turizma još je prije dvije godine premašio 13 milijardi eura i svake godine raste. Podaci Hrvatske narodne banke potvrđuju da je udio zarade od turističke djelatnosti u BDP-u nešto niži od 25 posto. Po tome smo u samom vrhu u Europi, a uz nas tu je još i Grčka. Nedavna analiza Državnog zavoda za statistiku nastoji raščlaniti tu zaradu, pa navodi da je izravan udio turističkog sektora samo 11,34 posto. Drugi oblici zarade koji idu uz turizam pripisuju se drugim gospodarskim djelatnostima. Bilo kako bilo, ukupno gledano najveća zarada za državu upravo je turistički sektor i otuda njezin interes za razvojem onih segmenata turističke ponude koji mogu donijeti najveću zaradu. To je uobličeno u izraz ekskluzivnog turizma. Turistički djelatnici ističu kako nam nije važan broj turista već njihova kupovna moć. Gotovo je sa sindikalnim masovnim turizmom, naša orijentacija postaje razvoj ekskluzivnog turizma. Promijenila se paradigma od zadovoljnih narodnih masa u novac kao vrhunaravno božanstvo. Za to su nam potrebni turistički infrastrukturni kapaciteti. To mogu osigurati strani investitori koji dolaze u Hrvatsku i grade hotele s pet zvjezdica. Uz to nedostaje nam kadra u turizmu, pa smo prisiljeni uvesti ih iz drugih područja, pretežito iz susjednih i dalekih azijskih zemalja. U tom slučaju veći dio zarade ipak odlazi u privatne ruke stranaca koji su investirali ili kod nas samo rade, a nama ostaje zarada od BDP-a, boravišnih pristojbi, izvanpansionske i drugih oblika potrošnje. Iz prikazanog je posve jasno da nema velike razlike u orijentaciji države i privatnog kapitala malih investitora kada je riječ o brzoj i što većoj zaradi.

Kako bismo zaradili što više u što kraćem vremenu, podižemo cijene turističkih usluga. Prema tom parametru u samom smo europskom vrhu. Opravdavamo to podignutom razinom i kvalitetom usluga, što nije uvijek istina, a turisti to jako dobro prepoznaju. Zapravo je zastrašujuća činjenica za nas domaće da su cijene, prema riječima jednog turista iz Velike Britanije, jednake kao kod njih, a koliko je puta kod njih veća prosječna mjesečna zarada u odnosu prema onoj kod nas. Koliko će nas sebi moći priuštiti najavljeni ekskluzivni turizam s niskim zaradama?

Do kada će se turistički sektor razvijati i znatno pridonositi boljitku i društvenom razvoju naše domovine? Dakako, neće to ići unedogled. Postoje granice razvoja turizma. Kao što je spomenuto, turistički sektor je brzo rastući i vrlo profitabilan. Ali je jednako tako podložan brzom propadanju pod utjecajem brojnih čimbenika. Sjetimo se restriktivnih godina pandemije COVID-19. Upravo je ta pandemija pokazala koliko je turizam nesigurna gospodarska grana i koliko dugo je potrebno da se oporavi. Mahom je obustavljen promet turista. Hotelski kapaciteti ostali su godinama ispražnjeni. Oporavak je bio dug, spor i skup. A uz to nesigurnost ulijevaju ratišta u neposrednoj blizini. Taj problem nam nažalost nije nepoznat jer nam je nametnuti rat uništio bar pet godina dobre turističke zarade, uza sve druge štete koje nam je nanio, a najveći je gubitak u ljudima i uništena infrastruktura. Ni sada rat nije daleko od nas, štoviše, u njega smo indirektno uključeni. Mogućnost terorističkog čina uvijek je prisutna. Tu su i veliki požari usred turističke sezone, koji su najvećim dijelom podmetnuti. Sve to može uništiti turističku sezonu kao što se to događalo u nama konkurentnim turističkim državama. I najmanja nesigurnost u destinaciju dovodi do brzog pada turističke zarade.

Nove tehnologije

Stoga je nužna orijentacija prema razvoju drugih profitabilnih gospodarskih djelatnosti. Nažalost, tu je vječiti problem ratova na svim kontinentima i potreba razvoja novih tehnologija sukladno s novim strategijama ratovanja. Danas je moderno ratovanje na velike udaljenosti bez gubitaka života pripadnika vlastitih oružanih snaga. Stoga je posve razumljivo naše nastojanje da se u europskim okvirima nametnemo kao ključni proizvođač malih i srednjih besposadnih letjelica za vojne namjene. Umjesto nekadašnje proizvodnje tenkova, ratnih brodova i podmornica, proizvodit ćemo zaštitnu vojnu opremu, lako pješačko naoružanje i dronove. U tom slučaju bit ćemo to zadovoljniji što će potražnja za tim proizvodima biti veća, a to podrazumijeva sve veću i sve prisutniju ratnu opasnost diljem svijeta, pa i u našoj neposrednoj blizini. Turizam je u tom smislu itekako izložen opasnostima...