NEOVISNOST SUDSTVA: Dobra teorija, loša praksa

Čitam Ustav Republike Hrvatske, u kojem je istaknuta trodioba vlasti. Dijeli se na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu vlast, koje su međusobno neovisne. Premda se ističe njihova neovisnost, to očito nije tako. Sudbena vlast je pod utjecajem politike, tj. izvršne vlasti. Najmoćnije stranke imaju na nju najveći utjecaj, što je evidentno iz nedavnog izbora ustavnih sudaca. No tako je to na svim razinama sudbene vlasti. Kao što stranke imaju svoje novinare, koji o njima pišu isključivo promotivno, tako očito imaju i svoje suce i institucije represivnog aparata, koje uopće ne pokreću istražne i sudske postupke, a presude budu uglavnom blage ili u njihovu korist. A pravomoćna presuda, ma kakva ona bila, konačna je i nikoga se ne može ponovno osuditi zbog počinjenog djela za koje je već osuđen.

Izbor je dogovor

Krajem prošle godine bili smo svjedoci izbora deset novih sudaca Ustavnog suda RH, od ukupno njih trinaest. Onima dotadašnjima istekao je mandat. Da se vladajući nisu dogovorili s oporbom, nastupila bi ustavna kriza u našoj zemlji. To sebi nisu smjeli dopustiti ni oni na vlasti, a ni oni u oporbi, pri čemu se uglavnom to odnosi na HDZ i SDP. Ostale stranke u vlasti i u oporbi posve su nevažne pri donošenju ozbiljnih odluka. One su ionako samo "ukras demokraciji".

Vladajući i oporba već poslovično ne mogu se dogovoriti ni oko čega. Ono što nama promatračima izvan političke arene izgleda posve jednostavno i u interesu našeg društva, očito vodećim političkim strankama nije od primarnog interesa. Prije svega, vjerni su interesima svoje stranke, makar to bilo suprotno općem interesu. Uvijek će naći opravdanje za svoje odluke i postupke. Međutim, za divno čudo, ovaj su se put dogovorili gotovo nevjerojatno brzo. Dva-tri kratka sastanka saborskog Odbora za pravosuđe, kojim je predsjedao član SDP-a, i dogovor je postignut. Dogovoren je omjer pola - pola.

Pet sudaca predložili su (u stvarnosti izabrali) vladajući, a drugih pet oporba. Donijeti takvu odluku nije bilo teško jer se odluka morala donijeti vrlo brzo, a odnos političkog utjecaja na suce Ustavnog suda pri takvom izboru ostao je nepromijenjen. Ove godine preostalim trima ustavnim sucima istječe mandat. E, tu će nastati problem, jer je svima u interesu imati što veći politički utjecaj na pravosuđe. Tko će izabrati dva od tri i time postići prevlast u utjecaju nad Ustavnim sudom, kao najvišoj instituciji sudbene vlasti? Stranke javno govore o svom utjecaju na izbor sudaca, što po logici stvari poništava mogućnost njihove neovisnosti.

Da je to opće prihvaćen način izbora sudaca koji obnašaju ključne uloge u našem sudstvu, govori i nedavni izbor novog državnog odvjetnika. Zašto je HDZ toliko inzistirao na svom čovjeku, na čovjeku od svoga povjerenja? Sve kritike na račun predloženog kandidata za državnog odvjetnika, od kojih su neke vrlo ozbiljne i upućuju na moguću pristranost pri donošenju ključnih odluka, nisu bile dovoljne da vladajući, tj. premijer, odustanu od svog kandidata. Čini se da se to isplatilo. Već prva prijeporna situacija, oko nadležnosti DORH-a ili EPPO-a (Ured europskog javnog tužitelja) u slučaju korupcijske afere poznate kao "afera Mikroskop", teške nekoliko stotina tisuća eura, opravdala je izbor njihova "dečka" na čelo te institucije. Nema širenja istrage, osim onoliko koliko su "zagrebli" europski istražitelji, jer to ipak zbog EU-a nije moguće zataškati. Svi kasniji izrazi nezadovoljstva EPPO-a, zbog preuzimanja istrage oko te afere, nisu promijenili odluku.

Povijesna simbolika

Želio bih s nekoliko riječi ukazati na povijesnu simboliku neovisnosti sudaca i sudbene vlasti. Na pročelju zgrade suda obično se nalazi kip žene prekriven plaštem, koja zavezanih očiju u desnoj ruci drži vagu - tezulju, kojom se odvaguje pravda, bez utjecaja na koju stranu će prevagnuti, a u lijevoj drži mač s dvije oštrice. Dakle, trebalo bi biti pošteno, ili bar prema zakonu, jer pravda mora biti slijepa i gluha, tj. nepristrana. Lik je to grčke božice pravde Themis (žene i glavne savjetnice vrhovnog božanstva Zeusa), kojoj su Rimljani dodali povez na oči i uši. Vaga je ona na kojoj se s jedne strane mjeri nečija krivnja, a s druge nevinost. Povez na očima simbolizira nepristranost suca. Svečani plašt koji sudac stavlja na sebe kada sudi simbol je svečanog čina i nepristranosti povezane s njegovim privatnim životom (civilnu odjeću - simbolični utjecaj privatnog života skinuo je sa sebe i ostavio izvan sudnice). A mač kao simbol dovoljno govori sam za sebe. Pravda će biti oštro provedena, a krivac primjereno kažnjen. Taj kip božice Themis danas je gotovo svuda u svijetu prihvaćen kao simbol pravde i najčešće se nalazi na zgradi suda, ili kao kip ispred ulaza u sud (npr. u Splitu). Na što ukazuje kip božice pravde s opisanim atributima? Na nepristranost, na objektivnost, na pravičnost, na odlučnost u provođenju pravde.

Ima li danas naše sudstvo navedene atribute kada imamo na umu spomenute činjenice? Bojim se da je odgovor negativan. Ljudi su izgubili povjerenje u sudbenu vlast jer su procesi dugotrajni i često ne uzimaju o obzir sve činjenice, a osobito ne one koje optuženiku idu u prilog, što nesumnjivo dovodi do nepravednih presuda. Često možemo čuti konstataciju da presuda nije bila pravedna, ali da je donesena prema pozitivnim (valjda vrijedećim) zakonskim propisima. Neovisno sudstvo temelj je društvene i osobne pravne sigurnosti. Vladavina prava je condicio sine qua non (uvjet bez kojeg se ne može) u demokratskom razvoju društva.