Prijetnjom do kompromisa: ključan je interes, ostalo su varijante

Od svih fraza i frazema kojima je krcat svakodnevni govor jedna od najdugovječnijih svakako je ona iz engleskog jezika koja glasi the carrot and the stick, što pak u doslovnom prijevodu znači mrkva i batina, a primjenjuje se u mnogim područjima ljudske djelatnosti, od ekonomije do politike i svega između. Pritom su prva asocijacija kad se spomene "koncept mrkve i batine", očekivano, Sjedinjene Američke Države, prije svega u okvirima kontinuiteta američkog imperijalizma s kraja 19. i početka 20. stoljeća (odnos prema Latinskoj Americi, primjerice), ali i poslije, sve do aktualnih zbivanja, pa na cijeli fenomen možemo gledati kao na svojevrsni razvojni proces od Monroeove doktrine do Trumpove oštrine.

Efikasna doktrina

Načelno uzevši, pojam "mrkva i batina" zapravo označava oblik motivacijske tehnike, a ta često korištena fraza potječe iz priče o magarcu kojeg je gazda navodio da krene i povuče kola tako što mu je pred njuškom mahao mrkvom ili ga lupao batinom po stražnjici. U svakom slučaju, magarac bi krenuo naprijed, osim ako nije bio jako tvrdoglav. Tada je potrebno pojačati prisilu ili ponuditi privlačniji mamac. Batina predstavlja strah koji može biti djelotvoran poticaj na akciju ako ga se primjenjuje umjereno i pravodobno. Strah daje dobre rezultate na kratak rok, no na duže razdoblje izaziva reakciju u obliku sabotaže ili pobune. Mrkva je sinonim za nagradu koja služi kao poticaj ako je radnik smatra privlačnom te stoga mora biti prilagođena potrebama onoga kojemu je ponuđena - zapisao je, između ostaloga, Ozren Podnar u Poslovnom dnevniku. I toj njegovoj konstataciji doista se nema što dodati ni oduzeti, osim na tom tragu referirati se na niz komunikacijskih eskapada koje posljednjih tjedana konotiraju više ili manje "koncept mrkve i batine" u režiji Donalda Trumpa, koji i toj otrcanoj frazi udahnjuje svježinu i aktualnost, pa i neka nova značenja u širem i dubljem kontekstu tzv. tvrde i meke moći, također pojmova koje će mnogi odmah povezati s kontinuitetom američkog imperijalizma spomenutog u uvodu.

Jer što je "batina i mrkva" ako to nije upravo Trumpov show koji gledamo i slušamo svaki dan, način na koji je u trijumfalističkim zanosu u Bijeloj kući mahao potpisom na uvođenje carina Meksiku, a tjedan dana poslije najavio da povlači taj akt, odnosno odgađa njegovu primjenu nakon konstruktivnog razgovora s meksičkom predsjednicom Claudijom Sheinbaum! Onda je poduzetni DT nekoliko sati nakon što je najavio povećanje carine s 25 posto na 50 posto na kanadski čelik i aluminij, promijenio mišljenje i ostao pri uvođenju 25-postotne carine. Batina i mrkva na djelu! Kao i kod Ukrajine, nakon što je blokirao isporuku američkog oružja i prekid razmjene obavještajnih podataka, DT je ubrzo promijenio stav rekavši: "Razmjenjivat ćemo obavještajne podatke s Kijevom. Samo što nismo!". Dakle, prvo udariš žestok šamar, a onda ošamućenog nježno pomiluješ! Batina pa onda mrkva, pa obratno, i tako sve dok ne ostvariš vlastite interese ili pak dogovoriš kompromis koji ti odgovara.

Nije naravno Donald Trump jedini koji se služi starom prokušanom metodom, karijeru je na tragu "batine i mrkve", odnosno doktrine tvrde i meke moći, u dva mandata još efikasnije od DT-a gradio predsjednik SAD-a Theodore Roosevelt početkom 20. stoljeća sukladno s tadašnjim američkim imperijalnim interesima. TR je, između ostalog, proveo u djelo plan za gradnju Panamskog kanala i posredovao među zaraćenim stranama u Rusko-japanskom ratu, što mu je donijelo Nobelovu nagradu za mir 1906.

Monroeovu doktrinu (skup izolacionističkih i hegemonističkih polititički načela SAD-a koju je krajem 1823. u svojem godišnjem obraćanju Kongresu izložio predsjednik James Monroe) TR je široko interpretirao u smjeru hegemonije SAD-a nad oba američka kontinenta, čemu se javio žestok otpor u državama Južne Amerike, koje se ni do danas nisu oporavile od pogubnih utjecaja SAD-a. I sad u Washingtonu stoluje Donald Trump, po nekim osobinama sličan Theodoreu Rooseveltu, posebno kad spominje Panamski kanal, uz gotovo mesijansku strast da zaustavi rat u Ukrajini i tim se činom i on dokopa Nobelove nagrade za mir kao i T. Roosevelt i Barack Obama.

Gledajući dakle širu i dublju sliku međunarodnih odnosa nekada i danas, tzv. koncept tvrde i meke moći ("batine i mrkve") u praksi je u niz navrata potvrđena diplomatska vještina Zapada, koliko u smislu motivacije toliko i u smislu manipulacije, nerijetko i kao efikasna kombinacija i jednog i drugog.

Prof. dr. sc. Braco Kovačević, znanstveni savjetnik Europskog defendologija centra Banja Luka, u svom elaboratu "Tvrda i meka politička moć", između ostalog, piše i ovo: "Ako anglosaksonski Zapad, predvođen SAD-om, ima materijalni primat, ipak ne bismo mogli reći da ima i neophodni duhovni, kulturni i civilizacijski primat. Zapravo, mogli bismo reći da je on sebi, zahvaljujući prije svega tvrdoj moći, ali i mekoj moći, prisvojio taj primat. Zato je slavodobitnički dao za pravo proglasiti sebe lučonošom širenja demokracije, ljudskih prava i sloboda. I, naravno, vidimo kako se odvija taj proces širenja mantri vrijednosti o kojima Zapad govori. To samoproglašeno liderstvo se ne temelji na vjeri i uverenju drugih, nego na sili."

Slobodan Vladušić s Filozofskog fakulteta u Novom Sadu naglašava da "meka moć zavisi od posjedovanja tvrde moći. Nitko još do sada nije imao meku moć a da iza toga nije stajala tvrda moć".

U svoj zajedničkom radu "Koncept meke moći država i njegova primjena na Republiku Hrvatsku" prof. dr. sc. Božo Skoko i prof. dr. sc. Vinko Kovačić, između ostalog, navode kako "velik broj gospodarski razvijenih država, poput SAD-a, desetljećima svoje vanjskopolitičke ciljeve ostvaruju kombiniranjem tvrde i meke moći, pri čemu mekom moći (a unutar nje ponajviše kulturom) ostvaruju čak i one ciljeve koje je bilo nemoguće postići ekonomskom ili vojnom silom".

Spektakl moći

Ovdje svakako treba izdvojiti kultnu knjigu Soft Power: The Means to Success in World Politics ("Meka moć: Sredstva za uspjeh u svjetskoj politici") Josepha Nyea, glasovitog američkog politologa, koja je prošle, 2024. godine napunila 20 godina od prvog izdanja. Nye je skovao pojam "soft power" ("meka moć") kasnih 1980-ih, navevši da je takva ("meka") moć u sposobnosti privlačenja i uvjeravanja. Dok tvrda moć - sposobnost prisile - proistječe iz vojne ili ekonomske moći zemlje, meka moć proizlazi iz privlačnosti kulture, političkih ideala i politike države. Tvrda moć ostaje ključna u svijetu država koje pokušavaju zaštititi svoju neovisnost i nedržavnih skupina koje su spremne okrenuti se nasilju... Nye je smislio i pojam "pametna moć" ("smart power") - "sposobnost kombiniranja tvrde i meke moći u uspješnu strategiju" - koji je postao popularan u vrijeme Clintonove i Obamine administracije.

Bilo kako god, kad se uzme u obzir sve što se događa otkad je Donald Trump ponovo u Bijeloj kući, javna diplomacija i koncept meke i tvrde moći u novim geopolitičkim i geostrateškim odnosima kakvi se nameću nakon Putinove invazije na Ukrajinu poprimaju novu razinu u međunarodnim odnosima. I premda se čini da tvrda moć preuzima dominaciju (između ostalog, i s obzirom da se EU ubrzano naoružava), igra s mekim povlačenjem poteza i dalje će biti aktualna.

Julien Florkin, ugledni poslovni savjetnik i trener za konzultantske usluge i tečajeve, na svom portalu julienflorkin.com sve je lijepo sažeo i zaokružio na "lirski" način: "U kazalištu međunarodnih odnosa često na pozornicu stupaju dva glavna aktera - soft power i hard power. Njih dvoje igraju suprotne uloge, ali njihove su izvedbe suštinski povezane, oblikujući zaplet globalnog utjecaja. Meka moć sastoji se samo od privlačnosti i uvjeravanja. To je slatka serenada koja osvaja srca i umove, karizmatični šarm koji okreće glave i utječe na ljude. Radi se o tome da natjerate druge da žele ono što vi želite, ne putem sile ili prisile, već kroz privlačnost kulture, rezonanciju političkih vrijednosti, dobru volju vanjske politike i privlačnost ekonomske politike.

S druge strane, hard power je sasvim drugačija zvijer. To je moć zapovijedanja, sposobnost korištenja ekonomske moći ili vojnih mišića da natjerate druge da učine ono što vi želite. To je gromoglasan govor koji zahtijeva pozornost, zapovjedna prisutnost koja se ne može zanemariti. Radi se o prisili ili poticanju, korištenju mrkve i batine za oblikovanje tuđih postupaka.

Zamislite soft power i hard power kao dva umjetnika. Soft power je slikar portreta, pedantno stvara sliku koja privlači i osvaja. Privlači vas svojim detaljima, svojom dubinom, svojom autentičnošću. S druge strane, hard power je kipar koji svoju volju urezuje u svijet snagom i preciznošću. Privlači pažnju svojom veličinom, snagom, neospornom prisutnošću.

Ali evo u čemu je stvar - nije uvijek slučaj meke moći protiv tvrde moći. Zapravo, ova dva oblika moći često se mogu nadopunjavati u strategiji poznatoj kao pametna moć (referenca na Josepha Nyea, nap. DJ). Taj pristup uključuje upotrebu prave kombinacije meke i tvrde moći za postizanje ciljeva nacije. Baš kao što se umjetnik može koristiti i bojom i dlijetom da stvori remek-djelo, država se može koristiti i mekom i tvrdom moći da oblikuje svoj globalni utjecaj.

Zapamtite, ni meka moć ni tvrda moć nisu same po sebi "bolje". Svaka ima svoju snagu i slabosti, svoje vrijeme i mjesto. Trik je znati kada šarmirati, a kada zapovijedati, kada uvjeriti, a kada prisiliti. To je umjetnost moći u međunarodnim odnosima - zadivljujuća izvedba meke i tvrde moći na globalnoj sceni. Nije li to serija vrijedna gledanja?"