Partija šaha između Trumpa i ostatka svijeta posve je nepredvidiva

Premda je proteklih dana medijska pozornost Europe i svijeta bili uperena na Konferenciju o sigurnosti u Münchenu, tema trgovinskog rata i uvođenja carinskih nameta Meksiku, Kanadi, Kini i Europskoj uniji, za što se zauzima i u djelo provodi američki predsjednik Donald Trump, nimalo ne gubi na aktualnosti. Naprotiv, svakog je dana sve napetije na carinskom bojnom polju, pa se izravno ili neizravno oko svega toga lome koplja, prijeti i poziva na razum u isto vrijeme, a na svoj način reagiraju i svjetske burze kao itekako važan pokazatelj trenutačnog stanja. Tako su, primjerice, na svjetskim burzama cijene dionica prošloga tjedna porasle, pri čemu je europski STOXX 600 indeks dosegnuo rekordne razine, što se, među ostalim, zahvaljuje nadi ulagača u završetak rata između Rusije i Ukrajine.

Povratak liderstva

O aktualnim zbivanjima oko svega toga, napose trgovinskog rata koji je započeo Donald Trump, mogućim poremećajima u svjetskoj trgovinskoj razmjeni i izgledima za rješavanje sadašnjih carinskih sporova, razgovarali smo s izv. prof. dr. sc. Igorom Cvečićem s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, pročelnikom Katedre za međunarodnu ekonomiju, članom katedre »Jean Monnet« u području europskih integracija i članom projekta EU business policies and contemporary challenges of European integration, koji se izvodi na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci.

Donald Trump konstantno je u udarnim vijestima svjetskih medija. Između ostalog i zbog carinskih mjera uvedenih protiv Kine, susjeda Kanade i Meksika (ipak s odgodom), kao i najava da više carine slijede i prema Europskoj uniji. Je li počeo novi veliki trgovinski rat između SAD-a i ostatka svijeta?

- Trgovinski sporovi između država koje međusobno razmjenjuju svoje robe i usluge relativno su česti, postoje brojni primjeri. Ako taj spor preraste u ozbiljan problem, može se pretvoriti u svojevrstan »rat«, pogotovo ako izostane dijalog. Carinski rat temelji se na korištenju isključivo carina kao instrumenta kojim se ograničava uvoz dobara iz drugih zemalja, a ako se koriste i druge mjere ograničavanja trgovine, onda govorimo o trgovinskom ratu.

Američki predsjednik Donald Trump pravi je showman. Voli šokirati i zabavljati svoju »publiku«: birače u SAD-u, ali i sve one s kojima ima posla - od domaćih političara i drugih svjetskih čelnika, do društvene i poslovne elite u Americi i ostatku svijeta. Posebno ga »zabavlja« dovoditi u pitanje smisao (navodnog) podređivanja Amerike interesima ostalih zemalja, koje (kako on navodi) sve odreda iskorištavaju SAD. Zanimljivo je kako većinu ključnih međunarodnih partnera predstavlja kao one koji se prema SAD-u ponašaju na »ružan način« i time nastoji stvoriti neke nove odnose snaga. Kao poslovni čovjek Trump je doista netipičan političar koji ne zazire od kontroverzne retorike i neuobičajenih odluka. Uostalom, tko bi očekivao preimenovanje Meksičkog zaljeva u Američki zaljev u prvim danima novog mandata!? Tek najave o preuzimanju Gaze!? Donald Trump oduvijek šokira, a to je činio i tijekom svog prvog predsjedničkog mandata. Ne bi nas to trebalo čuditi.

Očito je da nakon njegove inauguracije slijedi upravo ono što je obećavao svojim biračima i što je najavljivao. Čak i više od toga…, i to prilično ubrzanim tempom. Na prvi se pogled Trump odmiče od tradicionalnih međunarodnih partnera SAD-a (carinama, deportacijama, povlačenjem iz međunarodnih organizacija…), ali je moguće da takvim oštrim nastupom poručuje svima kako je spreman štošta poduzeti kako bi se izborio za američke interese, te kako se ne boji sukobiti s konkurentima i neprijateljima. Štoviše, poruka bi mogla biti da SAD više neće bezrezervno podupirati druge, pogotovo ako nema izravne koristi od toga. Pretpostavljam da je to ujedno i posljedica njegova poslovnog i životnog iskustva te populistička predstava za američku publiku. Kao biznismen naučen je na (tržišno) natjecanje i rizik, a preživio je i pokušaje atentata. Vjerujem kako ta svoja iskustva prenosi na političku arenu, uključujući međunarodnu.

Funkcija predsjednika SAD-a najmoćnija je pozicija današnjice. Donald Trump ponajprije je biznismen i trgovac, a ujedno i osebujna ličnost. Izvjesno je da svoju sadašnju poziciju doživljava kao priliku za propagiranje specifične vizije svijeta i kao načina ostvarivanja američkih trgovinskih i drugih interesa. Retorika i recentne odluke sugeriraju izolacionizam i protekcionizam, odnosno »tvrđi« nastup SAD-a prema ostalima. No smatram kako Trump ipak Ameriku vidi kao globalnog lidera i očito neće zazirati od ulaska u rizične situacije poput trgovinskih ratova. Ili će bar prijetiti njima kako bi prisilio druge zemlje na pregovore i ustupke.

Dobitnici i gubitnici

Ako se Trumpova »carinska doktrina« dugoročno provede u djelo i eskalira, kakvi će biti učinci? Tko dobiva, a tko gubi u ovakvoj ekonomskoj »igri prijestolja«?

- Ne bismo trebali previše sumnjati u uvođenje carina sa strane Trumpove administracije. Uostalom, i u prošlom mandatu američki je predsjednik često koristio carine i druge mjere kako bi nametao američke interese i vršio pritisak na druge zemlje. Štoviše, carine smatra »najboljim izumom svih vremena«.

Teorijski, u zemlji koja uvodi carine potrošači uobičajeno plaćaju višu cijenu, pogotovo ako kratkoročno dođe do poremećaja ponude i potražnje - zbog manje količine ponuđenih dobara i zbog skuplje domaće proizvodnje. Uvoznici i sektori koji ovise o inozemnim sirovinama, gube. Država može dobiti ako prikuplja carine (kao prihod proračuna), a domaći proizvođači dobivaju prostora za veću proizvodnju i veći dio tržišta, a možda i za novo zapošljavanje. Međutim, trgovinski partneri mogu uzvratiti svojim zaštitnim mjerama, smanjiti vlastite troškove i cijenu ili naći alternativna tržišta za svoj izvoz. Upitno je koliko protekcionistički orijentirana zemlja može biti konkurentna na globalnom tržištu, ali ovdje se ipak radi o najsnažnijoj ekonomiji svijeta, koja neizbježno utječe na globalnu ponudu i potražnju, te može djelomično apsorbirati takve učinke. Ipak, nametanje trgovinskih prepreka tijekom prvoga Trumpova mandata imalo je ograničene učinke. Većina istraživanja i brojni ekonomisti takvu politiku smatraju promašajem.

No valja istaknuti kako je gospodarstvo SAD-a manje ovisno o međunarodnoj trgovini, pogotovo u odnosu prema malim otvorenim gospodarstvima (kao što je Hrvatska). Američko domaće tržište je golemo i većina BDP-a i zaposlenosti vezana je uz domaću potrošnju i investicije. I europsko tržište je veliko, a Kina je izrasla u gospodarskog diva. Ona je najveći svjetski izvoznik roba i trenutno najvažniji trgovinski partner za cijeli niz zemalja - mnogima je važniji partner od SAD-a. Postupno je smanjila udio međunarodne razmjene u svom BDP-u te joj takva pozicija može ublažiti negativne posljedice trgovinskog rata.

U konačnici, ozbiljniji učinak carina mogle bi osjetiti manje i »slabije« zemlje, posebno ako su ovisne o izvozu na američko tržište (a carine opstanu ili eskaliraju). Ovdje su u posebno osjetljivoj poziciji Meksiko, Kanada te, primjerice, Vijetnam i Irska.

Koji bi gospodarski sektori mogli imati najviše problema ako trgovinski rat eskalira i postane dugotrajniji? Vidimo da je strah od američko-kineskog trgovinskog rata spustio cijene nafte prema 75 dolara, a potresi su i na burzama...

- Za Kinu je američki predsjednik uveo carinu od 10 posto na sve robe. Kina je uzvratila carinama na specifične energente i strojeve. Kinezi su vjerojatno najveći dobitnici slobodnog globalnog tržišta i stekli su poziciju kojom mogu znatno utjecati na trgovinske tijekove u mnogim sektorima. U prošlom mandatu predsjednika Trumpa trgovinski rat također je ponajprije bio fokusiran na Kinu, koja je uzvratila, ali su u određenom trenutku obje strane ipak pregovarale. Rat je imao reperkusije na svjetsko tržište, ali trgovina se nastavila. Čini se da Trump opet pokazuje mišiće i pokušava ostvariti bolju poziciju prije konkretnih pregovora.

U pitanju sektora i industrija koje bi mogle biti snažnije zahvaćene američki predsjednik upravo je proteklih dana uveo specifične carine od 25 posto na uvoz čelika i aluminija, i to za sve zemlje uvoznice. Premda je Kina najvažniji globalni izvoznik čelika, Amerikanci su ga do sada uvozili u znatnoj mjeri iz Kanade, Brazila, Meksika, Južne Koreje, Japana i Njemačke. Američki proizvođači mogli bi snositi veće troškove zbog carina ili će nastojati dobiti jeftinije sirovine na domaćem tržištu (ako to bude moguće). S druge strane, zemlje izvoznice čelika i aluminija mogle bi tražiti alternativna tržišta i rješenja, što bi moglo smanjiti njihovu cijenu, pogotovo ako potražnja SAD-a bude manja. SAD je globalna supersila te njegova ponuda i potražnja neizostavno utječu na svjetske cijene.

Sudeći prema iskustvima prošlog Trumpova mandata, ove carine neće biti jedine, te nas ne bi trebalo čuditi uvođenje dodatnih ograničenja na uvoz. Europskoj uniji svakako ne bi odgovaralo uvođenje carina na lijekove, medicinske i farmaceutske proizvode te vozila i strojeve, koji su ključni izvozni proizvodi prema SAD-u. Slične proizvode EU uvozi iz SAD-a, ali je ključna razlika u uvozu nafte i prirodnog plina, koje Unija zasigurno neće cariniti s obzirom na energetsku ovisnost (pogotovo nakon bojkotiranja ruskih energenata). Trump je već javno upozorio kako »zločesti« Europljani ne kupuju dovoljno američkih automobila, poljoprivrednih proizvoda, lijekova, ali i nafte. Možemo očekivati nove poteze.

Što se tiče nižih cijena nafte, to može biti posljedica opreza na tržištu, ali i potencijalne pripreme za veću američku proizvodnju energenata i manje restriktivnu trgovinu fosilnih goriva, što je također najavio Trump. S poslovnog aspekta, veća ponuda i manja ograničenja uvjetuju nižu cijenu energije, a to je jedna od ključnih prednosti konkurentnije proizvodnje. Prilično sam uvjeren da Trump vjeruje kako Europljani svojim restriktivnim politikama vezanima uz energente i fokusiranjem na opasnosti klimatskih promjena nastoje ograničiti upravo američku konkurentnost (i interese). To zamjera i svom prethodniku, koji je aktivno radio na zelenoj tranziciji, smanjujući dostupnost jeftinih (ali štetnih) energenata.

Opasnost od recesije

Vratimo se još malo Europskoj uniji. Uvede li SAD više carinske stope, što bi to značilo za EU i kako Unija može odgovoriti na takav (ne)očekivani udar? Kako će trgovinski rat utjecati na Hrvatsku?

- I tijekom prošloga mandata Donald Trump je uveo carine prema EU-u, te je Unija morala zauzvrat reagirati. Te mjere nisu drastično poremetile stratešku trgovinsku vezu Amerike i Europe. Uniji je SAD glavno izvozno tržište, a uvedene mjere nisu se odnosile na cjelokupan europski izvoz. No bivši predsjednik Joe Biden ublažio je prepreke za uvoz europskih dobara, uvažavajući činjenicu da američka industrija također izvozi velik dio svoje proizvodnje u Europu. Unija je drugo najsnažnije uvozno tržište svijeta (nakon SAD-a) i znači golem potencijal za plasman američkih proizvoda. Uostalom, komu Amerikanci mogu prodavati svoje sofisticirane i skupe proizvode te svoje energente? Sveukupna razmjena roba i usluga Unije i SAD-a 2023. godine iznosila je 1,54 bilijuna eura, pri čemu Unija ostvaruje suficit u robnoj razmjeni, a Amerika u razmjeni komercijalnih usluga. Unija SAD-u predstavlja 18,6 posto trgovine roba, a SAD čini 16,7 posto robne razmjene EU-a.

Za razliku od Njemačke, Italije, Irske i nekih drugih europskih zemalja koje imaju velik izvoz prema SAD-u, Hrvatska je mnogo manje izložena. Nama američko tržište čini relativno skromnih 2,7 posto robnog uvoza i 2,55 posto izvoza (2023. godine). EU nam pak čini oko 69 posto razmjene roba. No, ako naši ključni partneri osjete ekonomske posljedice trgovinskog rata s Amerikom, i to izazove recesiju, negativne posljedice zasigurno će se preliti i na nas - primjerice zbog manjeg uvoza naših proizvoda, ali i manje potrošnje turista na Jadranu.