Trilateralni pakt o vojnom savezu iz Tirane služi miru i nikoga ne ugrožava

U ekskluzivnom intervjuu za Albanian Daily News, tjednik na engleskom jeziku iz Tirane, hrvatski veleposlanik u Albaniji, prof. dr. sc. Zlatko Kramarić komentirao je aktualna zbivanja u regiji, situaciju s ukrajinskim ratom, poziciju Republike Hrvatske u međunarodnim odnosima i druge teme. Uz neznatne prilagodbe u opremi, prenosimo najzanimljivije dijelove intervjua koji je s veleposlanikom Kramarićem vodio Genc Mlloja, urednik ADN-a.

Ministri obrane Kosova, Albanije i Hrvatske potpisali su trilateralni pakt o vojnom savezu u Tirani 18. ožujka 2025. Što možete reći o njegovim ciljevima i vremenskom okviru potpisivanja?

- Vjerujem da smo ovim sporazumom poslali više nego jasnu političku poruku jer zapadni Balkan i dalje je opasno krizno žarište. Naime, nijedan međunarodni sporazum, bilo da je riječ o Dejtonskom, Ohridskom ili Kumanovskom sporazumu, koji je trebao riješiti otvorena pitanja u regiji, nažalost, nije riješio nijedan problem osim zaustavljanja oružanih sukoba.

Budući da je trenutačna pozornost svijeta usmjerena na zaustavljanje rata u Ukrajini i Gazi, kao i na praćenje novonastale situacije u Siriji nakon Asadova pada, bilo je nužno upozoriti međunarodnu javnost na aktualna politička zbivanja na zapadnom Balkanu: od višemjesečnih studentskih prosvjeda u Srbiji, nedostatka političkog dijaloga između Beograda i Prištine, posljednjih secesionističkih aktivnosti u Republici Srpskoj, identitetskih sukoba u Crnoj Gori pa sve do izazova s kojima se Sjeverna Makedonija suočava na svom putu prema Europskoj uniji.

Već sam više puta istaknuo da je stabilnost regije jedan od najvažnijih vanjskopolitičkih prioriteta Hrvatske. Regija je naše neposredno susjedstvo i sve ove procese pratimo s velikom pozornošću. Stoga je bilo važno poslati jasnu političku poruku međunarodnoj zajednici, pozivajući je da obrati pozornost na ove nedovoljno definirane procese.

Na kraju, i Hrvatska i Albanija punopravne su članice NATO-a, a to članstvo ih obvezuje na suradnju. Osim toga, na Kosovu se nalazi velika NATO baza koja je snažno jamstvo opstanka Kosova kao suverene države. U tom kontekstu smatram da je potpisivanje ovog sporazuma došlo u pravo vrijeme.

Reakcije na ovaj sporazum potvrđuju da smo bili u pravu. Neke od njih su nervozne i pretjerane, no postoje i one koje dijele našu zabrinutost zbog trenutačne situacije u regiji i prepoznaju da je ovaj sporazum snažno jamstvo sigurnosti i stabilnosti za ovaj europski prostor. Ovaj sporazum služi miru i nije neprijateljski čin ni prema jednoj zemlji u regiji. Tvrdnja da su potpisnici ovog sporazuma bili obvezni konzultirati bilo koga u vezi s njegovim sadržajem potpuno je neutemeljena.

Mali veliki nesporazum

Promatrajući ovaj pakt iz geostrateškog kuta, koje je njegovo značenje s obzirom na razvoj događaja na zapadnom Balkanu, u Europi i svijetu, kao i na poteze poduzete za postizanje mirovnog sporazuma između Rusije i Ukrajine uz posredovanje Trumpa?

- Već sam djelomično odgovorio na vaše pitanje. Želio bih podsjetiti vaše čitatelje da smo u našem posljednjem intervjuu za ADN pohvalili mirovnu inicijativu novog predsjednika SAD-a, Donalda Trumpa, u vezi s postizanjem mira/prekida vatre između Rusije i Ukrajine. Međutim, već tada smo istaknuli da iskrena želja za okončanjem vojnih operacija u Ukrajini nije dovoljna; jednako je važan i sadržaj te mirovne inicijative.

Tada, u prosincu prošle godine, nismo bili upoznati s detaljima inicijative. Bili smo prilično skeptični. Nažalost, vrijeme je pokazalo da je naš skepticizam bio opravdan. Ono što se predlaže u tom mirovnom planu daleko je ispod naših očekivanja. Ako bi se proveo, potpuno bi razmontirao postojeći međunarodni poredak - nešto što je neprihvatljivo za sve, a posebno za male države i male narode.

Svaka proizvoljnost ili voluntarizam u donošenju velikih političkih odluka, poput mirovnih planova, prijetnja je našoj civilizaciji, koja se, među ostalim, temelji na poštovanju međunarodnog prava. Nezamislivo je da bismo u 21. stoljeću jednostavno napustili principe Vestfalskog mira i sve njegove pozitivne vrijednosti, koje su čvrsto jamstvo suvereniteta svih država, a posebno onih "malih". Vestfalski mir potpisan je još 1648. godine, nakon krvavih ratova u Europi, kada su europski lideri shvatili da (pravedan) mir nema alternativu. Odlučili su potpisati taj dokument koji nas štiti od proizvoljnosti velikih i moćnih imperija.

Možete li uopće zamisliti kako bi svijet danas izgledao da je Amerika 1943. godine zahtijevala od Velike Britanije da plati svu vojnu pomoć koju je do tada primila? Ili što bi se dogodilo s Europom nakon Drugog svjetskog rata da Amerika nije uspostavila Marshallov plan za njezinu obnovu? Teško mi je povjerovati da su današnja politička svijest i odgovornost među svjetskim liderima toliko degenerirale u odnosu prema tim svijetlim primjerima iz nedavne prošlosti, primjerima koji ne samo da su nudili nadu u bolju budućnost već su aktivno radili na tome da tu nadu pretvore u opipljivu stvarnost!

U tom kontekstu tumačim značenje ovog (simboličnog) sporazuma, koji su potpisale tri relativno male države, potpuno svjesne da je poštovanje međunarodnog prava jedino jamstvo trajne stabilnosti i sigurnosti, kako za ovu regiju, tako i za Europu u cjelini! Mali narodi oslanjaju se na stabilnost tih institucija kako bi zaštitili svoj suverenitet i teritorijalni integritet.

Srbija je zatražila objašnjenje od Hrvatske i Albanije nakon potpisivanja trilateralne deklaracije o suradnji. Srpsko Ministarstvo vanjskih poslova najavilo je da će hitno zatražiti detaljna objašnjenja od ministarstava vanjskih poslova Albanije i Hrvatske. Prema Beogradu, Albanija i Hrvatska su potpisivanjem ovog dokumenta "poduzele korake koji podrivaju regionalnu stabilnost". Vlasti u Beogradu, koje ne priznaju državnost Kosova, smatraju da je ova inicijativa "otvorena provokacija i grubo ignoriranje stvarnosti na terenu." Vaša Ekscelencijo, što mislite o tome?

- Iskreno, ne razumijem nervoznu reakciju Beograda na potpisivanje ovog benignog sporazuma. Ako netko ne shvaća realnost, onda je to upravo Beograd - Kosovo je politička činjenica! Kosovo su priznale gotovo sve članice Europske unije, kao i Sjedinjene Američke Države, Izrael i mnoge druge zemlje. Doista ne vidim kako bi se kotač povijesti mogao vratiti u stanje prije bombardiranja Srbije. Dobro je poznato tko je u ožujku 1999. napustio pregovore u Rambouilletu.

Nadalje, Srbija šuti o incidentu iz rujna 2023., kada je teroristička skupina infiltrirala sjever Kosova. Sudionici tog čina još uvijek nisu kažnjeni, unatoč zahtjevima međunarodne zajednice. Beograd je također prisilio kosovske Srbe da napuste sve kosovske institucije. Ipak, pozitivan je znak što su srpske političke stranke sudjelovale na nedavno održanim parlamentarnim izborima.

Ako netko destabilizira regiju, onda je to upravo srpska politika, koja se još uvijek nije suočila sa svojom nedavnom prošlošću - ratovima 1990-ih, te pruža političku podršku secesionističkim aktivnostima Milorada Dodika u Republici Srpskoj i odbija priznati presude Međunarodnog suda u Haagu da je u Srebrenici počinjen genocid. Bez tog suočavanja nema ni katarze!

Ponavljam, ovaj sporazum služi stabilnosti regije. Kao što je premijer Andrej Plenković nedavno izjavio, Hrvatskoj ne treba ničije dopuštenje da odluči što može, a što ne može potpisati. Ponekad imam dojam da određeni srpski političari i dalje vjeruju da živimo u istoj, zajedničkoj državi. Bilo bi dobro da ih netko podsjeti da Jugoslavija više ne postoji i da Zagreb donosi vlastite odluke samostalno, u skladu sa svojim interesima i međunarodnim pravom.

Srbijanski kaos

Hrvatska, zemlja EU-a koja je prije nekoliko desetljeća iskusila ratove, i Albanija zemlje su članice NATO-a te strateški partneri. Što znači za Kosovo takav trilateralni pakt, s obzirom na to da nastoji pridružiti se NATO-u i EU-u?

- Mislim da je ovaj sporazum iznimno važan za Kosovo, koje se suočava s brojnim problemima, i u unutarnjoj politici (stalna kriza na sjeveru, opstrukcija srpskih političkih stranaka, neizvjesna situacija nakon parlamentarnih izbora), i na međunarodnom planu (Kosovo još uvijek nisu priznale ne samo Rusija i Kina nego ga nije priznalo ni pet država članica EU-a...). Ovaj sporazum trebao bi pomoći boljem pozicioniranju Kosova na međunarodnoj sceni. Nadalje, ovaj sporazum na najbolji mogući način pokazuje da ne postoji nikakva osnova za narativ o stvaranju velike Albanije, odnosno o ujedinjenju Kosova i Albanije.

Da se osvrnemo na situaciju u Srbiji - što se događa u toj zemlji u svjetlu masovnih prosvjeda u kojima su studenti glavni protagonisti, a pridružuju im se i ljudi iz drugih društvenih slojeva? Što nedostaje da bi se srušio Vučić?

- Radije ne bih komentirao političke procese u Srbiji. Pitanja s kojima se srpsko društvo suočava (korupcija, nepotizam, stranačka lojalnost, zarobljenost institucija, medijska kontrola...) isključivo su stvar građana Srbije. Oni jedini imaju puno pravo odlučiti komu će na budućim izborima povjeriti upravljanje političkim i gospodarskim procesima u zemlji. Samo oni mogu odrediti budući politički smjer srpskog društva.

Naravno, pomno pratim ove višemjesečne demonstracije srpskih studenata. Iskreno, moram priznati da me fascinira energija srpske mladeži, njihova ustrajnost, razigranost i duhovitost. No tu završava moje oduševljenje jer nije jasno koja je njihova politička agenda. Na prosvjedima nisam primijetio zastave EU-a ili NATO-a, ali ima dovoljno transparenata s natpisima poput "Kosovo je srce Srbije". Glazbeni repertoar također je prilično raznolik - od rocka do nacionalističkog folk-kiča. Još uvijek nije sigurno koji su njihovi krajnji politički ciljevi. Zanimljivo je i to što nitko od prosvjednika ne traži ostavku Aleksandra Vučića. Upozoravaju da on često prekoračuje svoje ustavne ovlasti kao predsjednik Srbije, ali ta točna primjedba ne prerasta u konkretne zahtjeve. Također, s pravom su kritični i prema srpskoj oporbi.

Njihov zahtjev za slobodnim funkcioniranjem institucija, prije svega sudstva, tužiteljstva i osnovnih sudova, nije nešto što bi nas trebalo pretjerano impresionirati. Institucionalna autonomija osnovna je pretpostavka svake normalne, demokratske države. Čak i unutar postojećeg pravnog okvira Srbije, zakonodavstvo formalno podržava to načelo, iako se rijetko primjenjuje u praksi. Studenti su u pravu što upozoravaju na tu neugodnu činjenicu.

Sve u svemu, riječ je o prilično heterogenom i politički nedefiniranom pokretu. Ako bismo parafrazirali Ericha Mariju Remarquea, mogli bismo reći: U Srbiji ništa novo!

Hrvatska u OECD-u

Zaključno, Hrvatska je naišla na svoju prvu veliku prepreku u pridruživanju Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), nakon promjene američke vanjske politike pod Donaldom Trumpom. Koji su razlozi takvog postupka Sjedinjenih Država, ključnog saveznika Hrvatske?

- Odgoda pristupanja Hrvatske OECD-u nije rezultat američke blokade, već proizlazi iz proceduralnih pitanja unutar same organizacije i trenutačnih trgovinskih napetosti između SAD-a i EU. U ovoj (nepotrebnoj) raspravi mi smo tek kolateralna šteta. Uostalom, naš državni tajnik Zdenko Lucić izjavio je da je Hrvatska usklađena s trgovinskim politikama OECD-a te da se čeka službeno glasovanje pred Trgovinskim odborom. Američki partneri zatražili su da se glasovanje odgodi za kasniji datum, što nema nikakve veze s bilateralnim odnosima između SAD-a i Hrvatske.

Hrvatska je potpuno svjesna važnosti svih oblika partnerstva sa Sjedinjenim Američkim Državama, političkog, vojnog i gospodarskog. I dalje vjerujemo u vrijednosti američke demokracije, koja je, između ostalog, bila ideal za moju generaciju, ideal ne samo za sanjati nego i za živjeti u stvarnosti!

Ovaj slučaj jasno ilustrira moguće negativne (i, naravno, nepotrebne) posljedice hirovite i nepredvidljive politike, one koja može proizvesti niz dodatnih štetnih učinaka koji uopće nisu uzeti u obzir pri donošenju tako loše promišljenih odluka. Želim vjerovati da su temelji američke demokracije dovoljno snažni da izdrže sve oblike političke i ekonomske nepromišljenosti. Državom se ne može upravljati kao privatnom tvrtkom, gdje je jedini prioritet čista dobit.

Štoviše, nelogično mi je da SAD Europu doživljava kao svoj najveći problem. Europa i Sjedinjene Države moraju ostati prirodni saveznici. Uostalom, svijet je uvijek napredovao kada je ova logična koalicija funkcionirala. Zato mi se čini apsurdnim da bih se, u kasnijim godinama svog života, mogao transformirati iz starog atlanticista u europskog gaulista!