MUZEJ AZIJSKE UMJETNOST
JEDAN NA DVOJE, DVOJE IZ JEDNOGA Most azijskih tradicija i suvremene umjetnosti Takehitoa Koganezawe
Zahvaljujući stipendiji i rezidenciji u sklopu inicijative »Kolektivni muzej«, umjetnik se vratio na mjesto svog stvaralačkog rada u Njemačkoj i svojih prvih velikih institucionalnih uspjeha, kako bi predstavio svoje nove radove na izložbi zajednički kuriranoj s Kerstin Pinther. Na izložbi predstavlja i radove nastale na radionici sa studentima weißensee umjetničke akademije u Berlinu, organiziranoj prema načelu »Cadavre exquis«, metode koju su uveli nadrealisti kako bi potaknuli nesvjesno i neplanirano - temeljne elemente u njegovu radu
(Foto Sandra USKOKOVIĆ)
S oko 20.000 izložaka na 16.000 četvornih metara, izložbe Etnografskog muzeja i Muzeja azijske umjetnosti Državnih muzeja u Berlinu omogućuju raznolike poglede na prošla i sadašnja društva Afrike, Amerike, Azije i Oceanije. One su dopunjene privremenim tematskim izložbama Zaklade Humboldt Forum.
S novim postavom zbirki azijske umjetnosti u Humboldt Forumu donesena je kustoska odluka da se suvremenoj umjetnosti pruži više prostora za eksperimentiranje i dijalog - dijalog između zbirki i posjetitelja muzeja. Prostrane instalacije i znamenita umjetnička djela u raznim oblicima i materijalima nude novi pogled na poznato, stvarajući trenutke zastoja i iznenađenja koji potiču razmišljanje i raspravu.
Izložbom »Jedan na dvoje, dvoje iz jednoga« muzeji nastavljaju i seriju izložbi međunarodnih umjetnika koji žive u Berlinu ili, poput Takehitoa Koganezawe, imaju posebno snažnu vezu s gradom.
Cadavre exquis
Takehito Koganezawa (1974.) japanski je crtač, video- i instalacijski umjetnik te performer. Njegova konceptualna i eksperimentalna djela spajaju različite medije i čine vrijeme i prostor doživljivima na nov, drugačiji način. Rotirajuće skulpture od gline naslućuju sam proces nastanka, a apstraktni crteži povezuju se na nove načine i tako postaju svojevrsni nadrealistički eksperiment.
Privremena izložba Takehito Koganezawa »Jedan na dvoje, dvoje iz jednoga« važan je dio tog kontinuiranog nastojanja Muzeja azijske umjetnosti. Berlin je bio i ostao važan izvor inspiracije za japanskog umjetnika Takehita Koganezawu, koji trenutno živi i radi u Tokiju. Zahvaljujući stipendiji i rezidenciji u sklopu inicijative »Kolektivni muzej«, umjetnik se vratio na mjesto svog stvaralačkog rada u Njemačkoj i svojih prvih velikih institucionalnih uspjeha, kako bi predstavio svoje nove radove na izložbi zajednički kuriranoj s Kerstin Pinther.
Za ovu izložbu ponovno je istražio rad s umjetnicima iz raznih azijskih regija i zajednica u Muzeju azijske umjetnosti, kao i dijalog s posjetiteljima. Iz tog razloga »Jedan na dvoje, dvoje iz jednoga« predstavlja i radove nastale na radionici sa studentima weißensee umjetničke akademije u Berlinu, organiziranoj prema načelu »Cadavre exquis«, metode koju su uveli nadrealisti kako bi potaknuli nesvjesno i neplanirano - temeljne elemente u njegovu radu.
Izložba prikazuje Koganezawin ležeran, nesputan pristup širokom rasponu materijala. U gotovo svim njegovim radovima - uključujući konceptualne i skulpturalne - papir je glavni medij i slikovna površina. To ne odražava samo njegove kulturne korijene, već predstavlja i praktičnu dostupnost, jer se takvim materijalom lako manipulira. Skicozni i sve više efemerni karakter njegovih radova, u kojima spontane misli prevodi u liniju i oblik, otkriva izravni put od umjetnikove misli, preko ruke, na papir. Rezultati su neobične i često zagonetne vizualne kompozicije pune mogućnosti - nadrealni pejzaži koji gledatelja uvode u asocijativni tijek svijesti. Riječ je o svojevrsnom »sampliciranju«: stvaranju novih slika iz postojećih.
Pretvaranje inspiracija i intuicija u vizualni oblik na papiru jednako je karakteristično kao i njegovo istraživanje prostora, »međuprostora«, ideje vremena i pojma praznine - koncepata duboko ukorijenjenih u azijskoj filozofiji, budizmu i japanskoj zen tradiciji. U duhu dade i nadrealizma, njegova radost eksperimentiranja s materijalima, suptilan humor i spontano, razigrano izražavanje nesvjesnog na papiru snažno dolaze do izražaja. Njegova djela često se temelje na nadrealističkim metodama stvaranja slika, u kojima se smisao namjerno ukida kako bi se izazvalo neočekivano.
Making Rules, Playing Games
»Making Rules, Playing Games« (Postavljati pravila, igrati se) - ova umjetnikova izreka naglašava načela njegovog stvaralaštva, koje oscilira između (konstruirane) pravilnosti i slučajnosti. To priziva asocijacije na Johna Cagea i njegove metode slučajnog komponiranja koje otvaraju prostor neočekivanom.
Koganezawina umjetnička praksa ne bavi se samo procesom stvaranja, nego i nepredvidivim događajima. Ti aspekti - iznenađenje, prolaznost i efemernost - ključni su za njegov rad. Obrazovan u području medijske umjetnosti na Sveučilištu Musashino u Tokiju, zanima se ne samo za genezu slike (kao performativni čin), nego i za uvjete digitalnih slika i vizualnih fenomena na internetu. Preuzeo je koncept »morphinga« iz računalne tehnologije i primijenio ga u umjetnosti: to označava neprekinute prijelaze između oblika, slika i stanja - tekuće transformacije iz jedne forme u drugu. Njegovi radovi povezani su i materijalom: papirom - papirom kao slikarskim platnom, papirom prskanim bojom i savijenim u skulpture, papirom rezanim i oblikovanim u trodimenzionalne objekte.
Za Koganezawu, koji je u Berlinu naučio što znači ne živjeti u vlastitom jeziku, svijet »govori sam za sebe«. »Odustao sam od pokušaja da razumijem svijet kroz jezik i tražio sam druge načine. Ogromna količina informacija koje se razmjenjuju nevjerojatnom brzinom na jezičnoj razini prolazi mimo mene - ali ipak točno shvaćam što se događa«, tvrdi Koganezawa.
Koganezawin pristup temelji se na osnovnim principima optike i fizike stvarajući iznenađujuće, jedinstvene prostore percepcije.
Radovi »Dvostruke sestre i Podijeljena braća« (2022.) temelje se na principu preklapanja slika. Tijekom točno određenog vremena od 29:59 minuta, točke i linije crtaju se samo na mjestima gdje se preklapaju dva lista papira. Taj prostor snima rotirajuća videokamera, stvarajući stalno pomične slike koje se okreću i neprestano iznova kombiniraju. Poput nadrealističkog eksperimenta, dopušta listovima da »slučajno« skliznu. Posljednje nacrtano dijeli se na dva dijela, polja se preklapaju i razdvajaju, dok on nastavlja spontano crtati, sjenčati, mutiti i stvarati neočekivane susrete. Pastelna praškasta tekstura odgađa potpuno fiksiranje, dopuštajući naknadne izmjene i preslikavanja. Crteži nastaju iz dinamičkog pokreta njegove ruke; grebanje i trljanje papira, njegovo šuštanje pri pomicanju odvijaju se u prostoru dijakronijski, a ne linearno.
»Dvostruke sestre, Podijeljena braća« vizualni su i akustični kolaži. Krajnji rezultat je video i crtež na dvama odvojenim listovima - odvojenima, ali međusobno povezanima, poput rascjepljenja jednog trenutka na više istodobno postojećih stvarnosti i njihovih međuprostora.
Koganezawina velika instalacija »Zašto gradimo« sastoji se od četiri male skulpture izrađene od nepečene gline pozivajući posjetitelja da aktivno istražuje prostore.
Umjetničko djelo »Cargo Cult« prikazuje skupinu ljudi koji plešu u vrtu jednoga imanja. »U toj otvorenosti, u spremnosti da se štuje, da se riskira izrugivanje, ali bez ikakvog odbijanja postoji tiha, ali nužna nada«, izjavljuje Takehito Koganezawa.
Vizualna filozofija
Izložba »Jedan na dvoje, dvoje iz jednoga« potvrđuje da je Takehito Koganezawa jedan od najintrigantnijih japanskih suvremenih umjetnika čija se praksa nalazi na raskrižju tradicije, eksperimenta i konceptualne slobode.
Njegov rad, ukorijenjen u zen-filozofiji, optici, fizici i nadrealističkim metodama, pokazuje kako crtež, papir i efemerni materijali mogu postati mediji dubokog istraživanja percepcije, prostora i vremena. Koganezawin pristup – spontan, razigran, ali istodobno intelektualno rigorozan – otvara prostor neočekivanom i podsjeća da kreativni proces ne mora biti linearan da bi bio istinit.
U kontekstu Humboldt Foruma i nove kustoske politike koja suvremenoj umjetnosti daje veći prostor za dijalog i eksperiment, Koganezawin rad pokazuje zašto je takav pristup nužan. Njegova djela ne samo da uspostavljaju most između azijskih umjetničkih tradicija i suvremenog globalnog jezika umjetnosti nego nas uče i drugačijem načinu gledanja – gledanju koje prihvaća prazninu, slučajnost, fluidnost i nedovršenost kao vrijedne i značenjski bogate pojave. Upravo zato njegova umjetnost danas ostaje izrazito relevantna: ona odgovara svijetu koji se neprestano mijenja, svijetu u kojem su identitet, prostor, vrijeme i komunikacija sve više fragmentirani i nelinearni.
Koganezawa pokazuje da suvremena umjetnost i dalje ima moć biti prostor intuicije, percepcijskog pomaka i tihog otpora hiperracionalizaciji i digitalnoj preopterećenosti. Njegovi nadrealni pejzaži, »morphing« vizualnosti i efemerne geste otvaraju gledatelju mogućnost da ponovo otkrije vlastiti tijek svijesti. U vremenu kada su brzina, produktivnost i jasnoća često precijenjene, Koganezawin rad podsjeća na vrijednost neizrečenog, nesigurnog i nestalnog – elemenata koji nas vraćaju temeljnom iskustvu gledanja i bivanja. Zbog toga njegova umjetnost ostaje ne samo estetski relevantna nego i kulturno, filozofski i egzistencijalno važna.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook X
