ŠETNJE KROZ ŽIVI FILM: Krajolici unutarnjeg svijeta Ceylanovih likova

Eye muzej filma u Amsterdamu predstavlja prvu izložbu posvećenu radu cijenjenog turskog redatelja i fotografa Nurija Bilgea Ceylana naslovljenu »Unutrašnji pejzaži«. Povodom ove izložbe, muzej prvi put okuplja njegova nagrađivana filmska ostvarenja i manje poznate pejzažne fotografije. Ova filmsko-fotografska kombinacija otkriva ne samo Ceylanovo majstorsko fotografsko oko i osjećaj za kompoziciju, već i njegov duboko suosjećajan način istraživanja univerzalnih tema iz turske perspektive.

Fascinacija krajolicima

Nuri Bilge Ceylan poznat je po svom literarnom filmskom stilu, u kojem s iznimnom dubinom istražuje ljudsku prirodu. Njegov prepoznatljiv vizualni jezik – obilježen širokim kadrovima, dugim scenama i minimalnim pokretima kamere – poziva gledatelje da se usmjere na suptilne detalje u krajolicima i dijalozima koji otkrivaju unutarnji svijet njegovih likova i njihovu povezanost s okolinom.

Ovaj fotograf i filmski redatelj je stvorio mali, ali izuzetno koherentan opus. Od svog debitantskog kratkog filma »Koza« (1995.) do svog najnovijeg dugometražnog filma »O suhim travama« (2023.), Ceylan je učvrstio svoju poziciju kao jedna od vodećih figura međunarodne autorske kinematografije.

U današnjem svijetu crno-bijelog razmišljanja, Ceylan na suptilan i humanistički način pokazuje kako podrijetlo oblikuje karakter. Dijalozi bogati egzistencijalnim promišljanjima, dugotrajni kadrovi interijera i prostranih krajolika daju gledateljima prostor za razmišljanje o smislu života. A krajolici pritom igraju ključnu ulogu. Za Ceylana krajolici nisu samo pozadine - bilo da se radi o živopisnom pejzažu Istanbula ili prostranoj anatolijskoj ravnici, njegovi krajolici uvijek odražavaju i oblikuju unutarnji svijet njegovih likova. Kroz ova raznolika okruženja, Ceylan nas poziva na razmišljanje o suštini ljudskog postojanja. Njegova djela naglašavaju kako okolina i krajolici kroz koje prolazimo oblikuju ono što jesmo. 

Krajolici nisu samo pozadine - Istanbul

Ceylanova fascinacija krajolicima duboko je ukorijenjena u njegovim sjećanjima iz djetinjstva. Njegov otac, rođen u siromašnoj ruralnoj obitelji, napustio je svoju karijeru agronoma u Istanbulu kako bi se vratio u rodno selo. Često je vodio svoju obitelj u posjete povijesnim ruševinama i slikovitim predjelima Anatolije i drugih dijelova Turske. Ta žudnja za istraživanjem i prikazivanjem prostranih ravnica i mirnih pejzaža nalazi se u samoj srži Ceylanova fotografskog rada. Ipak, zagonetni krajolici u njegovoj seriji nisu samo pozadine; oni odražavaju unutarnje napetosti i emocije likova koji ih nastanjuju. Svaki detalj, svaki prizor i svaka prostranost pričaju slojevitu priču, gdje čak i naizgled »čist« prikaz krajolika nagovještava nešto mnogo dublje.

Multiosjetilno iskustvo

Ceylan je svoju karijeru započeo kao fotograf i u svojim filmovima spaja film i fotografiju. Ne samo da su neki od njegovih likova fotografi, već se i poigrava kontrastom između pokretnih i statičnih slika. Ovo je prvi put da filmove na izložbi prati i njegova serija fotografija Turkey Cinemascope (2003. - 2012.). Ova kombinacija fotografija i filmova iznosi na površinu njegove univerzalne teme: otuđenost, smisao i sam život. Serija »Turkey Cinemascope« je poznati crno-bijeli i kolor fotografski projekt, koji prikazuje turska sela, gradske pejzaže i ljude na selu. Riječ je o velikim formatima fotografija koji prikazuju ljepotu i propadanje anatolijskih krajolika.

Serija "Turkey Cinemascope" prikazuje turska sela, gradske pejsaže i ljude na selu

Ceylanova strast prema fotografiji započela je u dobi od 15 godina, kada je za rođendan dobio knjigu o fotografiji. Nakon što je diplomirao inženjerstvo, njegova fascinacija umjetnošću i filmom navela ga je da studira kinematografiju u Istanbulu. Međutim, dvije godine kasnije napustio je studij i samostalno učio filmsko stvaralaštvo kroz promatranje i praksu. Fotografija je zatim pala u drugi plan sve do 2003. godine, kada je Ceylan donio odluku da svoj film »Iklimler« snimi u CinemaScope formatu. Tijekom istraživanja lokacija, počeo je eksperimentirati s CinemaScope fotografijom, što je postavilo temelje za njegovu seriju »Turkey Cinemascope«.

Uključivanjem filmskih kadrova, digitalnih projekcija i fotografskih otisaka, ova izložba nudi multiosjetilno iskustvo koje potiče gledatelje da zastanu i promisle – baš kao u Ceylanovim filmovima. Izložba je naime strukturirana poput jednog od njegovih filmova, vodeći posjetitelje kroz vizualno pripovijedanje umjesto da jednostavno kronološki prikazuje njegova djela. Kustoski pristup naglašava teme poput izolacije, krajolika i urbane otuđenosti, koje su ključne u njegovom radu.

»Zimski san«

U uličnim portretima Istanbula i ruralne Turske Ceylan prikazuje obične ljude kroz poetski realizam i teme koje izražavaju usamljenost, nostalgiju i prolaznost vremena. Njegove fotografije odražavaju istu dubinu kao i njegovi filmski likovi, prikazujući ljude izgubljene u mislima. »Zimski san« (2014., dobitnik Zlatne palme) film je koji istražuje ljudsku izolaciju i egzistencijalnu borbu kroz dijalog i pejzaže. Izložene slike uključuju portrete likova, interijere i anadolijske zimske prizore.

Drama "Zimski san" uvelike duguje realizmu 19. stoljeća u ruskoj književnosti

Ceylan usmjerava 2014. godine pogled prema Rusiji, analizirajući filmsku formu i povijesni kontekst koji povezuje Rusiju i Tursku. Stavljanjem turskog i ruskog realizma na istu razinu, autor preispituje često prisutnu binarnu podjelu Istok/Zapad, koja se nerijetko javlja u analizama »istočnih« reinterpretacija »zapadnih« književnih klasika. Umjesto toga, Ceylanov »Zimski san« nudi ravnopravniji model međunarodne razmjene – odnos koji nije Istok nasuprot Zapadu, već Istok i Istok. Ceyan je dobio Zlatnu palmu na filmskom festivalu u Cannesu za »Zimski san« (Winter Sleep, 2014.), kao i više velikih nagrada žirija i nagrada za najboljeg redatelja. Trenutno živi i radi u Istanbulu.

Iako se njegovi filmovi bave univerzalnim temama, oni su neraskidivo povezani s novijom turskom poviješću i njezinim brojnim kontrastima: urbano nasuprot ruralnom, religiozno nasuprot sekularnom, akademski obrazovani nasuprot manje obrazovanima, bogati nasuprot siromašnima, muškarci nasuprot ženama, pojedinac nasuprot kolektivu. Protagonisti u Ceylanovim filmovima nisu tradicionalni heroji, već pojedinci koji se bore s usamljenošću, neuspjelim vezama i nesposobnošću izražavanja emocija. Mnogi su napustili selo u potrazi za boljim životom u gradu, samo da bi se suočili s urbanom ravnodušnošću i otuđenošću.

Njegovi protagonisti nisu tradicionlani heroji, već pojedinci koji se bore s usamljenošću

S druge strane, gradski stanovnici koji se vraćaju svojim ruralnim korijenima, često kao učitelji u udaljenim provincijama, susreću se sa sukobima između vlastitih uvjerenja i tradicionalnih običaja te zatvorenih stavova sela, koji više ne odgovaraju njihovom pogledu na svijet.

»Progonitelji« Istanbula

Nuri Bilge Ceylan doprinosi filmskom katalogu reprezentacije ranjene (i, kao što je često slučaj, destruktivne) muškosti – muškaraca koji su »u ruševinama«, ne zbog fizičkog nasilja kojem su bili izloženi, već zbog psiholoških i emocionalnih rana. To su muškarci čije su traume, tjeskobe i nesigurnosti neizrečene, neobjašnjive i dvosmislene kao što je u filmu »Uzak« (Dalek), 2002. Ovaj je film objavljen u vrijeme kada su slike ranjenih muškaraca postale sve prisutnije u filmskoj kulturi. Filmski kritičar E. Caglayan tvrdi da se ranjena muškost u filmu »Uzak«, utkana u slike dvojice protagonista, oblikuje kroz njihov odnos prema gradu – posebno kroz način na koji se kreću urbanim prostorima poput tihih progonitelja.

Ceylanov rad bilježi društvene i kulturne transformacije moderne Turske, prikazujući sukob između urbanog i ruralnog života, generacijske promjene i društvenu otuđenost. Prikazom običnih ljudi u ruralnim i urbanim sredinama, izložba otvara prostor za rasprave o identitetu, povijesti i prolaznosti vremena.

Između sela i grada

U eri dominiranoj brzim digitalnim slikama, ova izložba usporava iskustvo promatranja, potičući meditativniji i introspektivniji pristup fotografiji i filmu.

Ceylanove slike i filmovi često prikazuju usamljenost, egzistencijalne borbe i ljudsku introspekciju, čineći ovu izložbu dubokim umjetničkim iskustvom. Njegove kompozicije inspirirane su klasičnim slikarskim tradicijama, realizmom i suvremenom fotografijom, povezujući različite umjetničke discipline. Riječ je o doista jedinstvenoj izložbi jer za razliku od većine redateljskih retrospektiva, ova izložba predstavlja statične kadrove kao umjetnička djela.

Snježni pejsaži turskih krajolika

Umjesto da se fokusira na radnju, izložba uranja posjetitelje u Ceylanov vizualni i psihološki svijet. Izložba naglašava njegovu upotrebu svjetla, teksture i ljudskih izraza, otkrivajući kako fotografija oblikuje njegov filmski stil. Uz velike formate i pomno odabrane filmske isječke, izložba stvara dojam šetnje kroz živi film.