PALANTIR - Upravljači tehnokorporativne distopije

Američki prijelaz milenija bilo je čudnovato razdoblje. Pobjeda u hladnom ratu i konačna potvrda unipolarnosti malo je koga zbunila više od Amerikanaca samih koji su, neobdareni višom razinom političke pismenosti, tražili načine kako da u novim okolnostima spoznaju moć »svog« državnog aparata. Vrijeme je to kada neizvjesnost i strah šire zapanjujući broj teorija zavjere, od nevidljivih valova koji kvare mozak, a kojima se na kraj staje homemade kapom od aluminijske folije, preko chemtrailsa, do otmica vanzemaljaca koje jako zanimaju čovjekove šupljine. Doba je to i ranog interneta kada su najveći tehnoskeptici u njemu prepoznali ogroman potencijal za uspostavu sveopćeg nadzora zbog kojeg niti jedna osoba neće moći otići na WC ili kupiti žvakaće gume na kiosku, a kamoli obaviti telefonski razgovor, a da te informacije nisu negdje zapisane i dostupne na uvid tajanstvenim silama. Libertarijanski patrioti i zagovornici cijelog sijaseta građanskih sloboda tada su upravo privatnost, odnosno slobodan izbor da se državnim pipcima koji žele kopati unutar svačija četiri zida reče ne, smatrali kao visoki prioritet borbe budućnosti.

Zeitgeist ovakve paranoje s obilnim količinama panike možda je najbolje opisala kultna TV serija »Dosjei X« koja je tajnovitost Pentagona, CIA-e i drugih državnih institucija u posjedu pečata »povjerljivo« tematizirala kroz fantastiku, ne toliko znanstvenu koliko onu horora i psihološkog trilera. Traganje za istinom Muldera i Scullyja redovito je vodilo u mračne, gotovo napuštene hodnike raznih ministarstava i državnih agencija koji skrivaju tisuće dokumenata s najosjetljivijim informacijama, uključujući one s fasciklima najdetaljnijih podataka o američkim građanima koje nitko ne bi trebao znati niti imati pravo posjedovati. Sam efekt spoznaje da takvo nešto možda postoji i u stvarnom životu prije tridesetak je godina šokirao mnogobrojnu publiku pred malim ekranima koja je za zaštitu od slične sudbine bila spremna učiniti mnogo.

(I)legalni nadzor

Što bi slavni FBI-ev dvojac pomislio kada bi se suočio s realnošću u kojoj egzistira i veliku moć posjeduje korporacija Palantir Technologies, nije stvar prevelike dileme. Spoznaja o tvrtki koja već više od desetljeća američkoj vladi omogućuje da obrađuje ogromnu količinu raznih vrsta prikupljenih podataka, pa iz tog plasta sijena traži upotrebljive iglice svakom bi autoru ZF i distopijskih žanrova unatrag sedamdesetak godina digla kosu na glavi, baš kao i saznanje da u svijetu budućnosti vlasti ovakve grandiozne istine više ne moraju ni skrivati. Nakon što je američki predsjednik Donald Trump u ožujku donio dekret kojim se federalnim agencijama dozvoljava nesmetano dijeljenje podataka i spisa, cijena dionica Palantira odmah je skočila. Predikcije burzovnih ulagača brzo su potvrđene kada je tvrtka krajem svibnja svom nizu ugovora s državnim tijelima pridodala novi, gotovo 800 milijuna dolara vrijedan ugovor s ministarstvom obrane, kao i poslove s odjelima za nacionalnu sigurnost, zdravstvo i poreznom upravom (IRS) te notornom imigracijskom službom ICE. Prema Trumpovim navodima, Palantirova pomoć pri objedinjavanju baza podataka državnu će upravu učiniti efikasnijom, a istovremeno i uštedjeti novac poreznih obveznika. Prvi koji će pravu cijenu ovakve poslovne racionalnosti osjetiti na svojoj koži bit će imigranti, za čije upravljanje Palantir sprema softver koji će bilježiti i pratiti njihove podatke, vizni status, istek i poštivanje limitiranog vremena boravka u SAD-u, te u konačnici signalizirati tko je od nepoželjnika na redu za deportaciju.

Kako softverskog giganta (čija se tržišna cijena procjenjuje na enormnih 310 milijardi dolara) opisuju njegovi najmoćniji predvodnici – osnivač i jedan od članova uprave Peter Thiel te direktor Alex Karp – Palantir je »kompanija orijentirana na zadatke« posvećena »zastrašivanju i povremenom ubijanju neprijatelja« čiji su računalni resursi i snaga vodeći u svijetu. Pri »procjeni rizika« po sustav kojem služe, njihovi se softveri koriste umjetnom inteligencijom koja ukazuje na akutne prijetnje i sugerira poteze koje je potrebno učiniti kako bi se oni uklonili. Prijetnje mogu biti svakojake i prijetnja može biti svatko, što je premisa na kojoj Palantirovi proizvodi počivaju još od njihovih samih začetaka, novomilenijskog poduhvata iz 2003. godine u čijem su pokretanju sudjelovali najdraži CIA-ini prijatelji iz Silicijske doline. Kako je u svojim opsežnim analizama korporacije i njene povijesti pisao američki istraživački portal Mint Press News, Palantirov algoritam je isprva bio namijenjen pronalasku prevara unutar PayPala, kontroverznog sustava plaćanja na internetu kojem je osnivač također bio Thiel (uz Elona Muska i nekolicinu tehnoloških venture-kapitalista znanih kao PayPal mafija), da bi potencijal algoritma ubrzo prepoznali i dečki iz »duboke države«, konkretnije američkih vojno-obavještajnih struktura. Među prvim pokusnim kunićima bili su (potencijalni) zviždači kojima se kao zaposlenicima američkih federalnih agencija provjeravalo kojom razinom informacija barataju, što čitaju, informiraju li se o zaštiti vlastitog identiteta i slično, sve kako bi se »zločin« zviždanja, odnosno otkrivanja informacija u javnom interesu te potencijalna šteta za agenciju, spriječili prije nego se ona dogodi. Edward Snowden, jedan od najpoznatijih američkih zviždača koji je 2013. godine javnosti otkrio razmjere masovne špijunaže pod provedbom američke Agencije za nacionalnu sigurnost (NSA), uspješno je izbjegao zamke koje su već onda bile u uporabi, a baš u to vrijeme pala je i javna eksponiranost Palantira, u američkim medijima već ranih 2010-ih opjevanog kao čudesnog rješenja protiv terorizma.

Međutim, današnji su ulozi mnogo veći, a tehnologija u krivim rukama nikad moćnija. Ako se prije 15 godina moglo prikupljati podatke o telefonskim pozivima, SMS-ovima, mailovima, internetskom prometu desetaka milijuna ljudi, raznolikost vrsta digitalnih informacija koje mogu biti prikupljene danas teško je pojmljiva prosječnom internetskom korisniku. Objedinjavanje svih mogućih informacija o stotinama milijuna Amerikanaca – od medicinskog kartona, preko povijesti sudskog kažnjavanja, primanja, potrošnje i osobnog duga, do toga što čitaju i gledaju, gdje putuju i kreću se – kojima bi povlašteni pristup imao u tom slučaju najmoćniji privatni entitet u povijesti čovječanstva, svakog bi pojedinca učinio nemoćnim u slučaju da se upravo na njega sruči sva sila ovog državno-privatnog partnerstva. Agenti s pristupom s par bi klikova mišem mogli doznati više informacija o ciljanoj osobi nego ih ta osoba zna (ili želi znati) sama o sebi, a na tom će se temelju moći ciljano uništavati tuđi životi, primjerice jednostavnom zabranom osobi da posjeduje bankovni račun. Također, samo je pitanje vremena kada će isti model upotrijebiti i drugi bogati i moćni državni aparati s nečasnim namjerama, ali i kada će se ovom bazom podataka početi trgovati kao što je slučaj između društvenih mreža i oglašivača.

»Palantir nikada ne sakuplja podatke da bi ilegalno nadzirao Amerikance«, napisano je sa službenog X računa tvrtke nakon objave o najnovijim višemilijunskim tranšama koje će Trump potpisati u njihovu korist. Poruka je bila jasna. Sve što rade, rade uz blagoslov politike.

Posao za dečke

Koliku opasnost predstavlja savez između Trumpove administracije i Palantira govori i to da američki mainstream mediji ovoj temi posvećuju značajnu pažnju, barem kada je o kršenju građanskih sloboda Amerikanaca riječ. Doduše, demokratski izabran dio američkih institucija po ovom pitanju nije učinio ništa, što sugerira da republikansko-demokratska politička elita neće remetiti planove Trumpa i njegovih ultrabogatih kompanjona, pogotovo ako pritom svi mogu dobro zaraditi.

Fenomen Palantira stoga treba promatrati i kao odraz interesa američkih moćnika koji, ponukani Trumpovim primjerom političara biznismena, lakoćom pomiruju svoju gospodarsku, financijsku i političku moć. Ekstremna neoliberalizacija i outsourcing, oboje karakteristični za SAD, zahvatili su špijunsko-obavještajni sektor, pa i onaj vojni, počinivši dvostruki efekt. Uz obrtaj izdašnih svota koje sjedaju na račune dobro pozicioniranih pojedinaca, outsourcingom se postiže i odricanje odgovornosti koju podrazumijeva koncept javnog, čemu državne institucije, barem načelno, još uvijek služe. Od privatnih korporativnih entiteta, zaštićenih tajnim ugovorima i poslovnim tajnama, odgovornost prema javnosti nitko ne može očekivati, što je način funkcioniranja u kojem se Trump i pročišćena vrhuška Republikanske stranke snalaze najbolje. U želji da od Silicijske doline napravi ono što je Wall Street bio za Demokrate – čvrsta ekonomska i glasačka baza na čijem će novcu uvijek moći graditi predizborne kampanje – aktualni je predsjednik u svom prvom mandatu širom otvorio vrata Palantiru i srodnim tvrtkama da uđu u praktički svaku državnu ustanovu, a isto je nastavljeno i pojačano od početka ove godine. Uz nepredvidljivog, ali još uvijek sveprisutnog Elona Muska, te Petera Thiela, bliskog Trumpova suradnika koji je još 2016. godine glasno podržao ovog nekretninskog magnata i šokirao kalifornijski tech-sektor tradicionalno naklonjen demokratima, u Trumpovo su društvo ušli i Facebookov prevratnik Mark Zuckerberg, i vlasnik OpenAI-a (ChatGPT) Sam Altman, kao i David Sacks, Thielov prijatelj i utjecajni investitor čiju riječ slušaju i mnogo bogatiji.

Za sve njih ultimativnu zlatnu koku predstavlja vojska, točnije debeli ugovori s Pentagonom čiji budžet iz godine u godinu značajno raste, a da je baš Palantir u najboljoj poziciji da vezu trajno učvrsti, govori i činjenica da je američka vojska nedavno imenovala visoke rukovoditelje tvrtke kao časnike. Konkretno, glavni tehnički direktor Palantira Shyam Sankar prošlog je mjeseca imenovan za potpukovnika u pričuvnoj vojsci kako bi služio u novoj jedinici nazvanoj Detachment 201 koja ima zadatak da »ekspertizu u najnovijim tehnologijama spoji s vojnom inovacijom«. Zauzvrat, Thiel će se nadati kako će svoje partnere i prijatelje moći nastaviti smještati na ključne pozicije unutar američke vlade. Spomenuti David Sacks tako je postao visoki savjetnik predsjednika za kriptovalute i umjetnu inteligenciju, Elon Musk već je dobio i potratio priliku da se pokaže kao čelnik Odjela za učinkovitost vlade (DOGE), no najveća očekivanja ona su od J. D. Vancea, aktualnog američkog potpredsjednika. Vance je bivši zaposlenik Palantirova vlasnika koji mu je 2013. godine dao prvo zaposlenje, da bi zatim obilato financirao i njegovu kampanju za senatora Ohia i omogućio njegov streloviti politički rast. S obzirom na to da Trump služi svoj posljednji mandat i na to da je Vance favorit za osvajanje republikanske nominacije za izbore 2028., ne treba dvojiti oko toga kakve planove ova družba ima.

Vanjska politika iza UI-ja

Što se vojnog djelovanja tiče, Palantir kao vjerna ekstenzija američke moći u ostatku svijeta svoju najkontroverzniju ulogu igra upravo u izraelskom masakriranju Gaze. Ondje su njihovi softveri upotrijebljeni u radu nadzornih sustava, biometrijske »obrade« osobnih podataka i fotografija Palestinaca i jednako kontroverzne distribucije pomoći koja se odvija pod organizacijom izraelsko-američke tvrtke Gaza Humanitarian Foundation. Suradnja Palantira i Izraela je dugogodišnja i nije isključivo materijalno-interesne prirode. Direktor korporacije Alex Karp nedavno se javno pohvalio i potvrdio kako Palantir sudjeluje u ubojstvima Palestinaca u Gazi te kako je zbog njegovih otvorenih proizraelskih stavova više zaposlenika napustilo kompaniju, a samo nekoliko mjeseci nakon genocidne kampanje u Gazi, Palantir je s izraelskom vojskom potpisao strateško partnerstvo koje će Izrael »opskrbiti tehnologijom potrebnom za njihove ratne napore«.

Sumnja se da je program Lavender, sustav pogonjen umjetnom inteligencijom koji izraelskoj vojsci sugerira tko je od stanovnika Gaze sumnjiv, odnosno potencijalni terorist kojeg treba likvidirati, izradio baš Palantir. Prema važnom istraživanju izraelskog portala +972 magazine iz travnja prošle godine, ovaj je sustav kao opasne militante označio barem 37 tisuća Palestinaca, što je izraelska vojska iskoristila kako bi ustvrdila da u Gazi ne gađa civile, već isključivo militante. Ipak, prema pisanju istog izvora Izraelci imaju mogućnost da »olabave« uvjete prema kojima će Lavender određivati mete, kao i mogućnost da sustavu narede da ignorira sve potencijalne kolateralne žrtve koje će stradati ako zračni udar pogodi ciljanu metu. Tehnološki stručnjaci koji upozoravaju na opasnosti korištenja umjetne inteligencije u ratovanju ističu kako sva dosadašnja korištenja UI-ja u navedene svrhe pokazuju da kvaliteta podataka koje izbacuje takav sustav nužno ovisi o kvaliteti podataka na kojima svoje zaključke vrši (koncept garbage in, garbage out – GIGO). Nažalost, kao što izraelski proizvođači oružja svoje proizvode već dugo vremena prezentiraju kao »prokušane u borbi«, i za ovaj će se program moći reći da je testiran na živim subjektima – Palestincima. Prema ovotjednom izvještaju Francesce Albanese, UN-ove izvjestiteljice za okupirana palestinska područja, postoje osnovane sumnje kako je Palantir Izrael »opskrbio tehnologijom automatskog nadzora policije temeljenog na procjenama« te »platformom umjetne inteligencije koja omogućuje integraciju podataka s bojišta u stvarnom vremenu za automatizirano donošenje odluka«.

Također, Karp, koji je početkom lipnja 2022. bio jedan od prvih predstavnika američkog biznisa koji je s ukrajinskim predsjednikom Zelenskim održao sastanak nakon početka ruske invazije, izjavio je kako je Palantir »zaslužan za većinu ciljanja u Ukrajini«, a korporacija je svoje prste imala i u nedavnim napadima na Iran. Kao klijenti Međunarodne agencija za atomsku energiju (IAEA), Palantir najkasnije od 2018. godine sudjeluje u analizi podataka prikupljenih u iranskim nuklearnim postrojenjima te procjenjivanju izrađuje li Iran nuklearnu bombu ili ne. Na »pronalascima« Palantirova softvera Mosaic, IAEA je u lipnju izradila izvješće u kojem se Iran optužuje za »neprijavljivanje djelovanja« u svojim nuklearnim zdanjima, što su Izrael i SAD iskoristili kao izliku za bombardiranje Irana i tamošnju nuklearnu, vojnu i civilnu infrastrukturu.

Kako navodi Wikileaks, barem deset europskih država uključujući Njemačku, Francusku, UK i Italiju koriste Palantirov softver, dok isto u Aziji čine Indija, Južna Koreja i Japan. Poznavajući povijest odnosa SAD-a sa svojim »partnerskim zemljama«, svako širenje mreže pod kontrolom dvojca Thiel – Karp predstavlja rizik da podaci kojima barata Palantir završe u rukama najmoćnijih Amerikanaca koji će novi oblik špijunaže znati itekako iskoristiti. Posebno opasno ovo zvuči pri ostvarenju vrlo realnog scenarija u kojem će Trumpova desna ruka Vance nastaviti s politikom svojih mentora. Stoga, kada Alex Karp kaže »SAD će vrlo vjerojatno voditi rat na tri fronte, protiv Rusije, Kine i Irana«, ta se izjava ne čini kao proročanstvo ili procjena temeljena na masi obrađenih podataka. Ona se čini kao obećanje da će Palantir i njegovi šefovi za taj cilj napraviti sve što je u njihovoj sposobnosti.