NADAM SE DRUŠTVENOM RESETU, KOJI BI POTAKNUO POBJEDU RAZUMA NAD BEZUMLJEM

Pojam apokalipsa posljednjih je godina postao gotovo trendovski, svojevrsni hype, gotovo da ako o apokalipsi ne pričate, niste zapravo medijski osviješteni, niste dostatno pismeni. Mediji nas o apokalipsi "poučavaju" svakodnevno, Hollywood snima filmove ubrzanim tempom jer su katastrofe, apokaliptične i postapokaliptične teme kurentna filmska roba, a knjigo o tim i takvim scenarijima sudnjeg dana gotovo da se ne mogu niti pobrojati. Tu su još i televizjski serijali, stripovi, videoigre i svi drugi popratni sadržaji pa se ukupno uzevši doista čini da smo u nekakvoj distopiji već danas...

DRUŠTVO SPEKTAKLA

Koliko je termin apokalipsa danas poprimio hiperinflatorne karakteristike u svijetu u kakvom živimo i svijetu kako ga percipiramo - pitali smo izv. prof. dr. sc. Tatjanu Ileš s Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku.

- Složit ću se s vama da je, nažalost, riječ o devalvaciji civilizacijskih vrijednosti i s njom izravno povezane hiperprodukcije površnih medijskih sadržaja, inzistiranju na crnim scenarijima i prikazu apokaliptične nam bliske budućnosti. No ne treba se tomu previše čuditi jer suvremenoga čovjeka od najranijih dana društvo oblikuje mehanizmima straha, kojima ga zadržava unutar okvira mainstreama, bilo političkog, obrazovnog, ekonomskog ili kulturnog. Mediji danas upravo u takvim sadržajima pronalaze potencijalne izvore što većeg broja clickbaitova, a time i veće zarade.

Teorije popularne kulture uče nas kako je suvremeno društvo spektakla ono koje medijski potencira svojevrsnu spektakularizaciju kulturnih, ali i svakodnevnih praksi, od sportskih priredbi i koncerata, celebrity putovanja u svemir pa do vremenske prognoze. Rijetko se danas nailazi na primjere tzv. otpora odozdo, izražavanje kritičkoga promišljanja, a još rjeđe na kakvu aktivističku ili konkretnu protestnu akciju spram inzistiranja na formi i zanemarivanja sadržaja.

Da nastavimo u apokaliptičnom tonu. Nakon što smo teškom mukom, lokalno i globalno, preživjeli udar koronakrize, tmurni apokaliptični oblaci nadvili su se nad Europu i svijet početkom ukrajinskog rata (uz rat u Gazi, sukob Izraela i Irana) pa su crni scenariji ne samo trećeg svjetskog rata nego i općenito kraja svijeta iznova postali soundtrack naših života... Jesmo li zapravo već u nekoj "apokalipsi danas" koju bismo mogli označiti i kao "distopiju danas" s apokaliptičnim referencama?

- Na ovo ću pitanje odgovoriti parafrazirajući književnika Hermanna Hessea, koji je davno zapisao kako se podlostima života ponajbolje usprotiviti hrabrošću, svojeglavošću i strpljenjem, jer hrabrost osnažuje, svojeglavost zabavlja, a strpljenje umiruje. Trebalo bi nadalje, prema istom autoru, nastojati suosjećati na globalnoj razini, no vlastite snage ne trošiti na bojnim poljima na kojima smo unaprijed osuđeni na izgubljenu bitku, već svoje djelovanje usmjeriti prema prvom do sebe, onome komu možemo pomoći, kojeg možemo utješiti ili ga razveseliti.

Iskreno vjerujem kako pozitivno djelovanje svakog pojedinca unutar svoga mikrosvijeta može utjecati na bolje i održivije okruženje u kojem živimo svoju svakodnevicu, pa čak iako smo već snažno zagazili na put još jednoga izumiranja, bilo ono posljedicom svjetskoga rata, nuklearnih ili klimatoloških katastrofa. Uz dobru glazbu, poput one sa sjajnog soundtracka Coppolina filma Apokalipsa danas ili uz stihove sada već ostarjela TBF-ova hita o smaku svijeta, možda će biti lakše.

I na kraju možda i najvažnije pitanje: Hoće li civilizacija u kakvoj danas živimo preživjeti 21. stoljeće ili će se sve završiti prije kraja - globalnom katastrofom, prema onoj biblijskoj iz "Otkrivenja": "Na Megidu je počelo, na Megidu će završiti!"... No je li utopistički pretpostaviti da će razum ipak prevladati bezumlje?

- U vremenu u kojem nam se armagedonsku bitku najavljuje kao sve izvjesniju, a s njom i kraj civilizacije kakvu poznajemo, nije pogrješno povremeno i utopistički razmišljati. Nagrađivani američki pisac znanstvene fantastike Kim S. Robinson zapisao je kako budućnosti nije određen samo jedan isključivi tijek, već čovječanstvo može birati - izazvati novo masovno izumiranje na Zemlji ili stvoriti uspješnu i dugo održivu civilizaciju. Od ovog je trenutka moguće i jedno i drugo - kaže Robinson. U tom se smislu u bliskoj budućnosti nadam svojevrsnom društvenom resetu koji bi potaknuo pobjedu razuma nad bezumljem, a koji bi mogle pokrenuti generacije koje dolaze. Vjerujem u razboritost i vodstvo sve većeg broja znanstvenika i stručnjaka koji pozivaju na politički otpor unutar konzumerističke kulture, zazivaju izravnu akciju za zaštitu životne sredine i potiču dinamiku mikrootpora. Težnja k profitu i njegovu rastu destabilizira život na planetu i tomu svakodnevno svjedočimo.

Pitanje je jesmo li spremni i sami pridonijeti početcima jedne takve (r)evolucije i njezinu širenju. Do tada treba čitati dobru znanstvenu fantastiku i gledati filmove i kvalitetne televizijske serije istoga žanra, jer ono što čitamo i gledamo, već odavno živimo, bili toga svjesni ili ne. Razumu i otporu treba priključiti i značenje umjetničkog aktivizma u pokretanju kulturnih i društvenih promjena, jer su upravo kultura i umjetnost počesto bile utočište civilizacijskim vrijednostima u vremenima povijesne ugroze.

UTJEŠNO SAZNANJE

I još kratko vaš komentar na nedavno obznanjen Globalni index mira(GPI), prema kojem je Hrvatska na 19. mjestu, što ju svrstava među najsigurnije zemlje svijeta? Zvuči podosta utješno s obzirom na sve što se događa u sadašnjim izazovnim kriznim vremenima...

- To je uistinu podatak koji nas može utješiti, pa i radovati, jer biti sigurnom zemljom, kako kažete, u današnjim kriznim vremenima, izvrsna je vijest. Međutim, to u isto vrijeme može značiti kako na globalnoj razini nismo zanimljivi velikim igračima i da je politički i interesni fokus trenutno negdje drugdje, a što i ne mora biti loše. Vjerujem kako će ovaj podatak imati i konkretne ekonomske rezultate jer nije nevažno biti sigurnom turističkom zemljom kada potencijalni gosti izabiru destinaciju za zasluženi odmor. Ugodno i sigurno ljeto i uživanje u kulturnim i umjetničkim sadržajima u našem gradu želim svim čitateljima.