UPRAVLJANJE KRIZAMA ZAHTIJEVA RACIONALAN PRISTUP I IZBJEGAVANJE MANIPULACIJE STRAHOM

Za početak treba naglasiti kako je strah fundamentalna ljudska emocija i prema evolucijskim parametrima možda jedan od važnijih čimbenika našeg razvoja kao vrste. Naime, strah kao svojevrsni neurološki kod davao je ključne informacije o rizicima u neposrednom okolišu te smo se na osnovi tih informacija mogli braniti od predatora ili općenito ekstremnih prirodnih uvjeta - kaže izv. prof. dr. sc. Krešimir Krolo s Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru, te dodaje:

- Nemamo, naravno, samo mi ugrađeni instinkt straha, postoji i kod drugih vrsta, no ono što ga čini specifičnim jest upravo nadogradnja instinkta u kulturne i društvene obrasce koji se teško mogu povezati s onim primordijalnim potrebama za preživljavanjem. Upravo tu onda dolazimo do problema o kojem govorite (Istraživanje Barometar straha 2024., koje je proveo CEPER, nap. DJ), odnosno o strahu koji može biti opravdan realnim životnim situacijama, ali i o manipulaciji strahom koji se onda pretvara u paranoju i anksioznost. Drugim riječima, strahovati za budućnost kao što strahuje mlađa generacija zbog izazova klimatskih promjena (što navodi spomenuto istraživanje) prema mom mišljenju realan je i empirijski utemeljen strah.

O DRUŠTVIMA RIZIKA...

- Upravo je njemački sociolog Ulrich Beck govorio o modernim društvima kao "društvima rizika", gdje se nesigurnost, pa onda i strah od potencijalnih posljedica više ne mogu tražiti u odnosima s prirodom, već strah proizlazi iz problema koje društvo proizvodi. Nesigurnosti i rizici su sada nevidljivi, složeni i globalni, pa je i osjet straha od nekog oblika globalne katastrofe prisutniji.
Nije samo pitanje klimatskih promjena, već i višestruko povezanih kriza koje su sve produkt ljudskih djelovanja i struktura, bilo da je riječ o ratovima, migracijama, ekonomiji. Beck također naglašava da ono društvo koje bolje predviđa i upravlja potencijalnim rizicima je i društvo koje je spremnije odgovoriti na složenost suvremenog svijeta. Međutim, upravljanje krizama zahtijeva racionalan pristup i izbjegavanje manipulacije strahom radi ostvarivanja ili zadržavanja moći u društvu, a nažalost upravo je strah jedno od najpotentnijih goriva za skretanje pogleda društva s realnih na imaginarne probleme.
Dakle, biti generacija koja se s razlogom boji kolapsa ekološkog sustava, globalnog nuklearnog rata i nepojmljivih društvenih nejednakosti je, prema mom mišljenju, biti vođen strahom koji još uvijek ima onu pozitivnu evolucijsku funkciju. No, kada se strah proizvodi tako da stvara nepovjerenje, paranoju i mržnju, onda već govorimo o manipulaciji emocijama koja nas je evolucijski dovela do ovog trenutka - da nas sada može dovesti do potpunog samouništenja.

O KULTURI STRAHA...

- Kao što sam prije naglasio, neki strahovi su opravdani, poput globalnog zatopljenja, to više što kolaps ekološkog sustava ujedno znači vjerojatno i kraj ljudske vrste, ali i drugih životinjskih vrsta ako uvjeti za život kakav danas poznajemo netragom nestanu. U tom slučaju svi drugi strahovi postaju izlišni, bili oni realni ili proizvedeni. No slažem se da postoji kultura straha ili ako čak hoćete industrija straha, samo što bih osobno razlikovao onu koja se proizvodi s ciljem zadržavanja statusa quo i postojećih odnosa moći u društvu, od one koja jednostavno od napuhanog straha nastoji ostvariti maksimalni profit. Postoje, dakle, politički akteri koji raspiruju strah i mržnju prema drugima i drukčijima, označavajući ih pritom kao glavne probleme društva iako to nisu, poput radnika migranata, transosoba ili prema ljudima drukčije boje kože ili vjeroispovijesti.
Upravo je kod izazova migracijskih politika primjetan fabricirani jezik straha i paranoje koji neselektivno svakog imigranta tretira kao opasnost za život i zdravlje domicilnog stanovništva, a eksploziju takve retorike upravo gledamo u ovom trenutku u Sjedinjenim Američkim Državama. No, ako ste zauzeti mržnjom prema drugima, pogotovo onima koji su nižeg društvenog statusa od vas, onda teško možete primijetiti kako taj strah i mržnja isključivo idu u korist onima koji od takve podjele imaju najviše koristi.

O UTJECAJU MEDIJA...

- U kontekstu digitalnih mreža često novije generacije koriste izraz doomscrolling, kada se satima samo prolazi preko sadržaja na društveni mrežama gdje je velik dio in- formacija vezan uz loše vijesti, pa se onda smatra da takva vrsta izloženosti stvara osjećaj potpune paraliziranosti od straha i nemoći. Postoji, dakle, i taj dio koji je vezan i uz činjenicu da danas možemo, zahvaljujući medijskoj tehnologiji, puno više biti izloženi lošim vijestima. Jedan od razloga takve strukture sadržaja nalazi se u činjenici što će unutar algoritamske paradigme veću vidljivost dobiti teme koje naglašavaju ono negativno jer smo i tako neurološki kodirani.
Pridodamo li tome i činjenicu da mediji danas opstaju ne po principu odmjerenog i promišljenog pristupa informacijama, već brzini, šoku i senzacionalnosti zato što to generira više pregleda i klikova, pa posljedično i veću zaradu od oglašavanja, onda je logično zaključiti će naš medijski prostor biti zatrpan velikom količinom straha i paranoje. Međutim, kao što sam više puta naglasio, to ne znači da sve stvari koje ste naveli (Plaše nas svime i svačime, od Trumpa preko recesije, od klime do atomske katastrofe, od umjetne inteligencije do neinteligentnih političara, op.
DJ) nisu razlog za brigu i da ih treba zanemariti, dapače. Problem našeg stanja, nazovimo ga tako, nije u tome što nema razloga za strah, već što erodiraju institucije koje su razdvajale iracionalni od racionalnog straha.

O POBJEDI RAZUMA ILI BEZUMLJA...

- Teško je govoriti o pobjedi u takvom sustavu jer odnosi snage i moći su disproporcionalni. Ako ćemo imati sustav koji će stalno hraniti samo naše primarne instinkte, onda ćemo se evolucijski vratiti u onu metaforičku pećinu iz koje smo prvi put ispuzali jer smo obezvrijedili ili uništili društvene institucije koje su nam razdvajale racionalno od iracionalnog. Promotor znanosti i kritičkog mišljenja Carl Sagan u svojoj knjizi "Svijet progonjen demonima" govorio je o opasnom koktelu društva koje je sve više naslonjeno na pothvate i proizvode iz područja znanosti i tehnologije, a koje je istovremeno sve manje pismeno i obrazovano o pitanju kako i znanost i tehnologija u modernim društvima funkcioniraju. Mi se trenutno nalazimo u fazi gdje puno veću težinu u javnom prostoru ima jedan Joe Rogan (američki komičar, podcaster, UFC komentator i bivši televizijski voditelj) nego nobelovac iz bilo kojeg područja prirodnih ili društvenih znanosti. Pridodamo li tome i niski stupanj političke pismenosti, teško je očekivati da će tako postavljen sustav imati dovoljno snage i potencije suprotstaviti se hiperprodukciji straha i paranoje.