SLIJEDI NAM OPET STOLJEĆE NAVLAČENJA OKO TOGA TKO JE GLOBALNA SILA

Svakog dana slušamo crne prognoze o opstanku ovodobne civilizacije, pa ne treba čuditi što mnogi navode i tezu da nam se negativna utopija, dakle distopija, već događa i nije nimalo holivudska, nego stvarnosna u mnogim aspektima, gotovo da smo na rubu katastrofe u koji ovaj svijet srlja punom parom svakim danom.

IZ POUZDANIH IZVORA

Je li doba u kakvom danas živimo i preživljavamo zapravo svojevrsna inačica trećeg svjetskog rata, zapravo "svjetski rat u fragmentima", kako je to naglasio pokojni papa Franjo početkom 2024. godine, u kojem više lokaliziranih ratova, humanitarnih kriza, terorizma i sustavnog nasilja zajedno čini nešto što je nalik na globalni sukob - pitali smo prof. dr. sc. Tomislava Pletenca, kulturnog antropologa s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

- Mi volimo vrijeme u kojem živimo smatrati posebnim i neponovljivim, pa tako i krize koje doživljavamo. Činjenica je, međutim, da je teško u povijesti naći razdoblje dugotrajnog mira. Rat gotovo neprestano traje, ma kako god definirali ratno stanje. Ovo što doživljavamo danas eurocentrično je gledanje na povijest. Dok se događao genocid u tada još ujedinjenom Sudanu, ili neprekinuti sukobi u različitim dijelovima Afrike, nitko nije govorio o fragmentiranom svjetskom ratu. No čim je rat zahvatio komad Europe ili su počinitelji genocida pripadnici "zapadnog civilizacijskog kruga", imamo osjećaj da smo pred vratima globalnog sukoba. Netko bi mogao reći kao je Zapad ipak dominanta globalna sila i mali poremećaji u njegovu funkcioniranju imaju posljedice za cijeli svijet.

Međutim, ako dublje zagledamo ispod logike zapadne dominacije, ono na što nailazimo je brutalnost kolonijalnih politika od 16. stoljeća naovamo. Danas su one samo transformirane i djeluju kroz navodno međunarodne institucije (UN, WHO, MMF, Svjetska banka) koje uglavnom i dalje rade isključivo u interesu zapadnog modela društva. Dominantan položaj Zapada, dakle, nije posljedica osobite političke, tehnološke i ekonomske (ima i onih koji tvrde genetske) nadmoći, već konstantnog ugnjetavanja drugih kroz različite forme ucjena i reketa. Postkolonijana društva nemaju pravo ni na krizu, kriza može postojati samo na zapadu.

Nije samo papa Franjo upozoravao na lokalne i globalne ugroze našeg vremena, o tome slušamo svakodnevno, uglavnom u katastrofičnim tonovima, pa se stječe dojam da globalna sigurnosna situacija nije bila nikad gora u posljednjih pedeset i više godina... Odlazi li doista "mirnodopski svijet" kakvog smo poznavali u ropotarnicu prošlosti?

- U ropotarnicu povijesti odlazi vrli novi svijet sa svjetskim policajcem u obliku SAD-a. U ropotarnicu odlazi ekonomska fantazija globalnog tržišta. Ono što zabrinjava jest da na horizontu vidimo samo iste inačice tog modela. Današnji sukobi vode se oko toga tko ima sve pravo držati uzde globalne raspodjele ekonomske i političke moći. Rusija ili Kina stoga nisu ništa drugo doli već viđeni brutalni militantan imperijalni stroj. Nisu to nikakve žrtve, kako ih neki pokušavaju prikazati, stjerane u kut bez drugih mogućnost osim da posegnu za oružjem, pa ćemo sad tvrditi kako eto Rusi brutalno raketiraju ukrajinske gradove jer nemaju drugi izlaz, to je apsurdno izopačen stav. Ili s druge strane diviti se kineskom ekonomskom čudu koje se održava na niskoj kupovnoj moći stanovništva.

Upravo zbog toga što nakon kraja hladnog rata nitko nije bio u stanju ponuditi mirnodopski model, sada smo u poziciji beznađa. Tome treba pridodati i potpuno nesnalaženje s efektima globalnog zagrijavanja koje je također posljedica besmislenih i glupavih regulacijskih politika. Vjerojatno nam slijedi opet stoljeće navlačenja oko toga tko je globalna sila, ili formiranje nekih zona interesa dok nas globalno zagrijavanje ne prisili na implementaciju nekih drugih mogućih rješenja.

Jesmo li zapravo već u nekoj "apokalipsi danas" koju bi mogli označiti i kao "distopiju danas" s apokaliptičnim referencama? Ako svijet postaje sve nesigurnije mjesto (a čini se da je tako), kakvi su onda mogući scenariji sutrašnjice - idemo li prema trećem svjetskom ratu ili prema novom svjetskom miru? Može li se silom (i čijom) nametnuti mir? Trump misli da može, američkom naravno, dok Putin ne odustvaje od "osvajanja i pacifizacije" Ukrajine!

- Nemam čarobnu kristalnu kuglu (niti vjerujem da takvo što postoji) da bih mogao znati kako će sve završiti, ali s obzirom na to da ne vidim razliku između Xija, Putina, Trumpa i drugih, mislim da među njima postoji dubinsko razumijevanje, pa mi je ideja nekog globalnog rata strana. Puno je vjerojatnije, kao što to već svjedočimo u EU-u, stvaranje osjećaja ugroženosti i konstantne krize na kojoj će se opet stvarati profiti za neke. Svaki dan smo suočeni s vijestima "iz pouzdanih izvora" kako je sljedeća meta Putina EU i NATO, te kako moramo imati rezerve hrane i joda, te uređena skloništa. Uglavnom, čeka nas vrijeme očekivanja apokalipse, straha i nesigurnosti. Nešto slično kao što su se poslušnici stvarali tijekom srednjeg vijeka.

I na kraju, možda i najvažnije pitanje: Hoće li civilizacija u kakvoj danas živimo preživjeti 21. stoljeće ili će se sve završiti prije kraja - globalnom katastrofom, prema onoj biblijskoj iz "Otkrivenja", prjetećoj Ivanovoj rečenici: "Na Megidu je počelo, na Megidu će završiti!"... Je li utopistički pretpostaviti da će razum ipak prevladati bezumlje?

- Nećemo preživjeti 21. stoljeće u ovom obliku. Hoće li nakon naše civilizacije nešto ostati, to je upitno jer smo, kako kaže Alenka Zupančič, u stanju općeg fetišističkog poricanja. To znači da ne prihvaćamo činjenice kako bismo nastavili živjeti u fantazijama koje sam opisao prije. Suočavanje s realnošću može nas navesti i na akciju i na potpuno odustajanje. I tu se ne radi toliko o odnosu razuma i bezumlja koliko o prolasku kroz fantazmu. Naime, upravo nas rad razuma i logike može držati u zavaravanju, za izlaz iz situacije potrebna je vrsta evolucijske hrabrosti. Kad kažem evolucijske, mislim na onu osobinu koja nas je unatoč razumnom rješenju da bježimo od opasnosti nagnala da se ipak suprotstavimo. Naši paleolitički preci smišljali su načine kako da se suprotstave opasnosti i stvorili su društvene strukture, pa onda i alate kojima su se stvarale civilizacije. Ako ćemo se praviti da opasnost ne postoji, onda ćemo sigurno nastradati.

SRETNA HRVATSKA

I još kratko vaš komentar na nedavno obznanjen Globalni index mira (GPI), na kojem je Hrvatska na 19. mjestu, što je svrstava među najsigurnije zemlje svijeta?

- Pa kad zapravo jesmo, ne toliko zbog genijalnih politika, koliko zbog geopolitičke sreće i veličine. Drugim riječima, malo komu smo zanimljivi, naš GDP je razine proračuna pariške kanalizacije, Jadran trenutno nije strateško more i prošli smo kroz užas rata. Nekako se nadam kako unatoč tome da je “epska svijest trajan element našeg svjesnog i nesvjesnog narodnog života…” (Dean Duda), ta svijest ukoričena na manifestacijama i koncertima, a ne putokaz za življenje. Odnosno, možda je ipak rat nagnao ljude da ne dopuste više pretvaranje epa u realnost.