PRIRODA JE ZAGONETNA PJESMA

U hiperpotrošačkom društvu, koje nas je odvojilo od naše istinske biti, priroda kao da je protjerana iz svakodnevice. U ime sreće širi se konzumerističko društvo spektakla u kojem rastu ekološki strahovi, ali i pozivi na neku drugu vrstu ekonomskog razvoja, održive opcije preko kojih spašavamo ne samo prirodu nego i sebe same. I pritom ulazimo u tajne prirode, u priče koje nam se iznova vraćaju, u energiju koja nas povezuje i kad sami šetamo šumom i kad kao turisti hrlimo opustiti se u mitskim krajobrazima podalje od urbane džungle. Još je Nikola Tesla, jedan od najvećih genija u povijesti čovječanstva, rekao: "Svi smo mi energija, valovi i vibracija i najljepše od svega je to što otkrićem jedne tajne u prirodi otkrivamo i ostale. One se ne kriju, tu su oko nas, ali mi smo slijepi i gluhi za njih."

UPIJANJE ENERGIJE

Prateći povijesni razvoj civilizacije/civilizacija, vraćajući se stoljećima i tisućljećima unatrag, spominju se još "Semiramidini viseći vrtovi", koji su nastali oko 600 g. pr. Kr. zbog nečije ljubavi prema zelenilu i prirodi. Nakon njih upoznajemo parkove Perzije i Asirije, koji su građeni poput terasa, koji su svojim kapacitetom mogli prihvatiti do 20.000 ljudi. U antičkoj Grčkoj za doba Platona parkovi služe za vježbanje i učenje, a u doba feudalizma vidi se kako su feudalci davali ljudima zemlju na obradu kako bi uživali njezine plodove i natjecali se u boljem gospodarenju njome. Znanje o povezanosti drveća i ljudi bilo je prisutno i u drevnoj Kini, gdje se jedna od osnovnih vježbi unutar chikunga (vještine obnavljanja i generiranja energije) sastoji od položaja koji donose poistovjećivanje s drvećom. Slično su razmišljali i Kelti, koji su svoj zodijak temeljili na znakovima koji nose imena različitih vrsta drveća i za drvo se smatralo da je središte koje prikuplja duhove i čuva ih u sebi.

I prirodna, odnosno narodna, medicina pokazala je, a znanstveno je i potvrđeno, kako obična šetnja u prirodi ne samo da nas može osvježiti i napuniti energijom već zahvaljujući energiji drveća i biljaka, ona na nas može imati i učinak izlječenja. U narodnoj medicini danas postoji čitav pravac - dendroterapija, liječenje drvećem ili uz pomoć drveća.

Antropolozi (Belaj, 2007., Dragić, 2008.) zabilježili su naše stare slavenske običaje, poput onoga da, kada se dijete rodi, onda se sadilo drvo, hrast za dječaka i jela, breza ili lipa za djevojčicu. Posebno je bilo zanimljivo gledati kako oboje raste i razvija se. Kako navode spomenuti autori, postoje zapisi da su još u pretkršćansko doba djevojke odlazile brezi da bi se nakupile pozitivne energije, da im udaja i život budu sretni. Trudnice su sjedile pod lipom, a ranjene vojnike stavljali su ispod hrasta da od njega dobiju snagu za iscjeljenje rana. Vidari su preporučivali ne samo sjedenje pokraj drveća nego i penjanje po njemu, takozvano drvolaženje, kako bi se snaga drveta što više preuzela, odnosno razmijenila s čovjekovom.

Hrvatski jezikoslovac i književni povjesničar, akademik Radoslav Katičić u svojoj se knjizi "Božanski boj" (2008.) bavio proučavanjem narodnih pjesama svih slavenskih naroda i piše o slavenskom vjerovanju u čudesno ili sveto drvo (kod nas poznatije kao Drvo života). U slavenskoj mitologiji svijet se prikazivao kao golemi hrast u čijem je korijenu bio podzemni svijet. Boga groma i munje Peruna simbolizirao je orao koji je sjedio na najvišim granama, a Velesa, boga podzemnog svijeta, simbolizirala je zmija (ili zmaj) koja se ovijala među korijenjem svetog hrastova drveta. Mitološki simbol tog Drveta života, snažan u slavenskoj mitologiji, dugi niz godina ostao je aktualan čak i poslije pokrštavanja.

SVETA GEOMETRIJA

I tu sad dolazimo do turizma. Kontakt s prirodom može se inovativno i doživljajno povezati i svetom geometrijom i geometrijskim oblicima u prostoru koji imaju sposobnost oživiti sjeme unutarnjeg znanja izravno u našoj svijesti. Možemo kroz njih hodati, ali ih možemo upotrebljavati i na drukčiji kreativan način i u turističkoj ponudi kroz razne oblike turizma. Atraktivan su resurs za turiste koji su motivirani ekologijom i imaju visoku razinu svijesti o zaštiti prirode. Oni cijene vrijednosti kao što su osobni rast i samorealizacija i znaju da smo svi povezani kroz biomorfološko polje i utječemo na prirodu, ali i jedni na druge.

Sveta geometrija sadrži elemente koji opisuju mnoge fenomene kao što su rast biljaka, proporcije ljudskog tijela, putanje planeta, strukture kristala i glazbu. Okruglost simbolizira prirodnu potpunost dok kvadratni oblik predstavlja shvaćanje toga u svijesti prema Jungu (1971.). Slovenski umjetnik Marko Pogačnik (2001.), UNESCO-ov promotor mira, razvio je jedinstven oblik umjetničkog rada koji čuva životne tokove naše Majke Zemlje i njezinih ekološki labilnih prostora - litopunkturu. Proces litopunkture je sličan akupunkturi ljudskog tijela, samo se pri ovome koristi kamenje koje se postavlja na zemlju i koje iscjeljuje područje. Razvio je i vježbe za tijelo - "Gajin dodir", kako bi se prilagodilo ritmu i suštini Zemlje. Godine 2006. pokrenuo je projekt Geopunkturni krugovi, a njegove su knjige prevedene na više jezika.

Litopunktura krajolika i labirinti dio su svete geometrije, a može se reći čak i geomantije koja je drevna vještina i proučava prirodu holistički, kao ekosustav i način kakva je protočnost energija. U drevna vremena to je bila i vještina proricanja kroz energetski kontakt sa zemljom iz likova ucrtanih u pijesku ili zemlji. I litopunktura i labirinti su dobar resurs i odlično se uklapaju u posebne oblike outdoor turizma kao što su parkovni i botanički turizam gdje se prostor na ovaj način "iscjeljuje" i povezuje s Majkom Zemljom.

HRVATSKI LABIRINTI

Hrvatska ima reprezentativne primjere svete geometrije koji su i svojevrsna turistička atrakcija. Svakako bih izdvojila labirinte u Međimurju, u Badličanima, koji su autorsko djelo Predraga Kezelea. Ima ih devet, na više od 8000 četvornih metara šume, na pola puta između Nedelišća i Štrigove. Tu su, kako ih je Kezele nazvao, Nebeski labirinti za ljubav, sreću, um, tijelo, moć, osjećaje, energiju, povezanost, mudrost i stvaralaštvo, slobodu, preobrazbu te život i smrt. Izgrađeni od kamenja koje je pronađeno u obližnjem kamenolomu, a nalaze se u šumi koja je prije toga bila obrasla šikarom i gustim grmljem.

U Termama Jezerčica u Donjoj Stubici je također Grad labirinata, koji sadrži svih devet nebeskih labirinata odlično uklopljenih u pejzaž koji su i sastavni dio healtness i mindfulness ponude u termama.

Na Cresu, kako ističu na svojim web-stranicama, šumoviti je dio otoka - Tramuntana, na kojem su i labirinti, kao svojevrsni tomošnji duhovni dijalog između čovjeka i prirode. Labirinti na Tramuntani posvećeni su drevnim božanstvima i mitologijama, a izrađeni su u stilu land-arta. Ukupno je sedam labirinata koji se nalaze na različitim mjestima na Tramuntani i svaki zrači posebnom energijom i usklađeni su s prirodom i svjetskom mitologijom - što je moćan resurs za interkulturalnu poveznicu na globalnoj razini i kad je turizam u pitanju.

Ističe se i Grad labirinata u Krmpotama u Novom Vinodolskom, gdje je uz devet nebeskih labirinata izgrađen i deseti Ganešov labirint ili labirint cjelovitosti i predstavlja svih devet labirinata u jednom labirintu! Ganeša je indijski bog sreće, uspjeha, blagostanja i radosti i prikazan je kao debeljuškasti čovječuljak sa slonovskom glavom.

Interesantan je i kukuruzni labirint na kukuruznim poljima OPG-a Pilaš iz Viškovaca i prava je agroturistička atrakcija. Treba u ovom kontekstu svakako istaknuti kako je poznato da je sv. Hildegarda iz Bingena imala pozitivan stav prema labirintima i isticala je da je ono što se posadi unutar labirinta od posebne prehrambene i iscjeljujuće i energetske vrijednosti.

MAJČINSKE VEZE

Kroz navedene primjere kako iscijeliti našu Majku Zemlju, nadovezuju se i odrednice tzv. mitološkog turizma povezanog s outdoor turizmom. Kako tumači Carl Gustav Jung, možemo se povezati s tom moćnom arhetipskom energijom koju imaju i žene i muškarci u sebi, to je ona Drevna majka, Velika majka, Izvor i Maternica u kojoj sve buja (u slavenskoj mitologiji zvana Majka Mokoš), koju u različitim mitologijama zovu različitim imenima. Osjećamo je preko vida: u prizorima velike ljepote npr. u bajkovitom zalasku sunca. Dolazi nam i preko zvuka i plesa: glazbom koja vibrira u prsnome košu, koja uzbuđuje srce. Dolazi preko bubnja, preko ritma... a najviše preko plesa, preko pisane i govorene riječi i to onda kada su neka riječ, rečenica, pjesma ili priča tako zvučne i tako očaravajuće da se zbog njih sjetimo, bar na tren, od koje smo tvari uistinu stvoreni i gdje je naše prava središte - ognjište, naš dom, naše srce.

Ulaskom u proljeće i datume kao što je Dan planeta Zemlje (22. travnja) i tradicionalni pučki blagdan Jurjevo (23. travnja) otvaramo jedna mitska vrata i, kako tumače recentni izvori (Belaj, Katičić, Lozica, Marks), kroz tradicijske svetkovine slijedimo putovanje boga proljeća Jurja, Perunova/Gromovnikova sina i Majke Mokoš, do kršćanskog sv. Jurja, zaštitnika koji se transformira ženidbom sa svojom sestrom u Ivana na Ivanje.

Juraj (u drugih Slavena Yarilo, Jarilo, Jarylo, Jarovit i Jaroslav), kako tumače Belaj (1998./2009.) i ponovo Belaj (2014.), božanstvo je vegetacije, a u kršćanstvu je supstituiran sv. Jurjem. Osim što se kalendarski poklapaju, tomu je pripomoglo i to što "georgios" na grčkome znači poljodjelac, seljak, a i obojica se bore sa zmajem. Crkve koje pripadaju sv. Jurju najčešće su također na vrhovima gora, što se može objasniti time da zauzimaju mjesto na kojemu je Juraj obitavao kao sin vrhovnog slavenskog boga Peruna. Jurjevo je na granici zimske i ljetne polovine godine, što je seljačkom stanovništvu važno jer tada počinju prvi radovi izvan kuće. Uz njega je vezano više običaja i obreda, od kojih su najpoznatiji obredni pohodi Zelenoga Jurja i paljenje krjesova, kojim se slavi plodnost rasta vegetacije, ponajviše žitarica.

Proučavajući narodne pjesme koje se koriste u vrijeme ophoda i slavlja, etnolozi i lingvisti (Belaj/1998.-2009.; Belaj i Balaj/2014., Katičić/2008., 2010., 2011., 2014.) rekonstruirali su mitološki sloj koji prethodi kršćanstvu. Usporedba sv. Jurja s Jurjem pretkršćanskoga svijeta je u elementu borbe sa zmijom/zmajem, koji je raznolikoga značenja. Sv. Juraj zmaja ubija kopljem kao vitez konjanik, da spasi kraljevnu, što se na metaforičkoj razini može gledati kao borba s Nečastivim ili pak pobjeda kršćanstva nad herezom.

SVETI IVAN ZELINA

Primjer gdje su se otvorila čarobna vilinska vrata je zasigurno i višestruko nagrađivani "Čarobni zelinski vilinski park". Čestitke i divljenje svakako zaslužuje grad Sv. Ivan Zelina, gdje je turistička zajednica otvorila čarobna vilinska vrata te pokrenula i motivirala lokalnu zajednicu kroz partnersku inicijativu te osigurala visoku poziciju grada i na domaćem i na stranom turističkom tržištu za cjelogodišnji turizam. To je snažan primjer i za know-how, i to ne samo za Hrvatsku već i za susjedne zemlje, gdje je kreiran prostor kroz karakteristična obilježja vlasnika kuća za odmor (vila) te mitološku tradiciju i autentičnost kroz povezivanje s prirodom gdje se ističe drveće i biljni svijet. Turistička zajednica umrežila je sve vile/kuće za odmor, gdje svaka ima svoj simbol i odgovarajući QR kod koji sadržava doživljajnu i ekskluzivnu interpretaciju. Turisti u takvom obliku ponude imaju mogućnost boraviti u vilama/kućama za odmor koje su udružene na razini interpretacijske tematske povezanosti, ali i snažnog partnerstva. To je svojevrstan proces koji je pokrenut kroz 31 kuću/vilu, a omogućeno je uključivanje novih vila/kuća za odmor, pa se broj umreženih kuća polako približava već brojci 50!

Svaka vila/kuća za odmor preuzela je jedno drvo, drvo voćke ili biljku po kojoj je posebna i jedinstvena u Zelinskom "vilinskom" parku, i time je dobila posebnu priču koja je originalna i povezana i s astrološkim znakom vlasnika koji je vezan uz drvo ili određenu biljku i doba godine. Na taj način svaka vila/kuća za odmor tematizira svoje vanjsko i unutarnje uređenje s drvetom, voćkom ili biljkom i njegovim obilježjima koje je preuzela. Kroz poseban tematski dizajn, koji ima poseban "narativ" za svaku kuću, postignuta je priča u nastavcima kroz storytelling online i offline, što je prilika i za uključivanje lokalne zajednica, klubova i udruga kroz popratne manifestacije i određene kreativne radionice.

Kuće za odmor spajaju se i povezuju i kroz s "Hod kroz godinu", vezanu uz slavenskog boga proljeća Jurja, koji je kristijanizacijom postao sv. Ivan, a to je i simbolička i semiotička poveznica s imenom grada Sv. Ivan Zelina. Dodatni argument za tu poveznicu je Dan grada, koji se slavi 24. lipnja, upravo na rođendan sv. Ivana Krstitelja, koji je nekada u kontekstu slavenske mitologije bio Juraj, koji se vjenčao svojom sestrom i tada postao Ivan. Sve je začinjeno i glazbom kroz inspiraciju Beethovenom koji je dokazano pio vino Kraljevinu iz zelinskog kraja, tako na originalan način kroz čarobna vrata ulazi i Zelinska vinska cesta s "Odom radosti", koja je i EU himna.

Zaključno je poruka da se kroz iscjeljivanje naše Majke Zemlje, svetu geometriju i labirinte te kroz kontakte s prirodom možemo arhetipski spojiti s našom mitskom prošlosti i kreirati doživljaj za pamćenje u kome će uživati svi - i lokalno stanovništvo i turisti. I zato pokrenimo se! Ili, kako je rekla poznata antropologinja Margaret Mead: Never doubt that a small group of thoughtful, committed citizens can change the world. Indeed, it is the only thing that ever has/"Nikad ne sumnjajte da mala skupina promišljenih, predanih građana može promijeniti svijet. Doista, to je jedino što je ikada i bilo."

Završimo, dakle, ovu priču s tri mudroslovlja. Jedno je iz pisma indijanskog poglavice Seattlea i glasi: "Mi smo dio zemlje - zemlja je dio nas. Mirisne trave su nam sestre; jelen, pastuh i veliki orao braća. Stjenoviti vrhunci; sočni pašnjaci, toplo ponijevo tijelo i čovjek - sve pripada istoj obitelji." Drugo je ono Jeana Jacquesa Rousseaua, koji je ovako zborio: "Priroda nas nikad ne vara, mi smo ti koji sebe zavaravamo." Kao treći, poentira Michel de Montaigne: "Priroda nije ništa drugo nego zagonetna pjesma."