Indijsko-pakistanski obračun - Smrtna želja hindunacionalizma

Temeljito i ubrzano kidanje političkih, diplomatskih i ekonomskih veza koje se proteklih dana zbiva na relaciji Indija – Pakistan najnovije je upozorenje nestabilnoj političkoj slici svijeta zarobljenog u zloslutnoj spirali nasilja. Povod verbalnom i djelatnom zaoštravanju koje se između dvije južnoazijske zemlje bilježi na dnevnoj bazi bio je teroristički napad u kojem je ubijeno najmanje 26 osoba, redom indijskih turista koji su u grad Pahalgam stigli kako bi se napojili prirodnim ljepotama šumovitog i brdovitog Kašmira. Uzročno-posljedični niz izazvan sigurnosnim krahom u regiji na koju prava polažu obje zemlje, a koja je pod većinskom kontrolom New Delhija, pokazao je da se sve ono što se dugo gradi u prah može pretvoriti u trenutku, pogotovo kada diplomacija i pokušaji za smirivanjem tenzija izostanu.

Indija, vođena hindunacionalističkom vlašću premijera Narendre Modija, odgovornost za napad zatražila je od svog zapadnog susjeda, bez puno premišljanja povukavši poteze kao što su zatvaranje graničnih prijelaza, zabrana ulaska Pakistancima te suspenzija važnog sporazuma o distribuciji vode iz rijeke Ind o kojoj ovisi velika većina Pakistanaca. Pakistanske vlasti odgovorile su zatvaranjem zračnog prostora za indijske letove, protjerivanjem indijskih dužnosnika te blokiranjem međusobne trgovine, a dvije vojske danima razmjenjuju vatru koja se iz Kašmira širi prema jugu, do službene granice i najvećih pakistanskih gradova. Strah u kosti stanovnika politički sporne regije, pograničnih Pakistanaca i cijelog azijskog susjedstva utjeruju i opsežne racije po administrativnom teritoriju Džamu i Kašmir, u kojima je dosad uhićeno preko 1.500 ljudi osumnjičenih za povezanost s antihinduističkim militantnim skupinama, uz rušenja njihovih obiteljskih kuća.

Oko toga da se Indija priprema za rat protiv svog povijesnog neprijatelja više nema dileme. Njena mornarica i zrakoplovstvo započeli su s intenzivnim vojnim vježbama, raspoređivanjem vojske uz službenu i neslužbenu granicu, na što je postavljanjem svojih trupa i vježbama reagirao i Pakistan čiji ministri tvrde kako će indijska vojna ofanziva krenuti svakog časa. Dok pakistanski premijer Shehbaz Sharif uzalud poziva na neovisnu istragu incidenta, situaciju od otimanja kontrole dijeli samo par agresivnih odluka. S obzirom na arsenal kojim dvije vojske raspolažu, najopasniji razvoj onaj je s nuklearnim epilogom koji bi najmnogoljudnije područje na planetu mogao pretvoriti u nepovratno nenastanjivu zonu.

Hinduizacija Kašmira

Reakcija stanovnika Džamu-Kašmira i cijele Indije - hinduista, muslimana i drugih vjerskih skupina - na ubojstva čiji je motiv neutvrđen bilo je unisono osuđivanje terorizma i zločina nad civilima. U samom Kašmiru održane su povorke u spomen na poginule, a u boljim okolnostima, ovakvo bi zajedništvo bilo temelj nade da će sam teroristički napad biti vrhunac političkog dijela eskalacije i da će se strasti smanjiti usredotočenim naporima svih strana. Međutim, ovo nisu takva vremena, a svaka iskra koja frkne na zapaljivo tlo, poput nasilne i neselektivne odmazde indijskih »sigurnosnih« snaga nad Kašmircima, ima sposobnost da prouzroči nesmotrene i nepromišljene radnje političkih, vojnih i drugih lidera. Mogućnost novih terorističkih, ili pak false flag napada koji bi Indiju isprovocirali u pokretanje široke antiterorističke operacije, a Pakistan na proporcionalan odgovor, ne treba zanemariti. Muslimanski militanti, poput pripadnika skupine »Front otpora« i »Vojske pravednih« (Lashkar-e-Taiba) čijoj se četvorci pripisuje odgovornost za teror u Pahalgamu, takvim bi se raspletom mogli i sami okoristiti, što bi im pomoglo da privuku masu koja je voljna uzeti pušku u ruke kako bi okončala indijsku okupaciju. No, slijedeći liniju svojih ideoloških istomišljenika sa zapada Azije i sjevera Amerike, nepomirljiv i agresivan korak prema »kinetičkom djelovanju« napravio je sam premijer Modi. On se po primitku vijesti o napadu hitno vratio s posjeta Saudijskoj Arabiji, otkazao svoje putovanje na moskovsku paradu Dana pobjede nad nacizmom, te svojim oružanim snagama dao »punu operativnu kontrolu« za terenske radnje u Kašmiru.

- Odlučit ćemo o metodama, metama i tajmingu našeg odgovora teroristima. Poručujem cijelom svijetu: Indija će identificirati, pronaći i kazniti svakog terorista i njihove pomagače. Gonit ćemo ih do kraja svijeta. Svaki napor će biti uložen kako bi pravda bila izvršena, kazao je indijski vođa koji je svojim politikama u proteklih 11 godina itekako oblikovao kašmirski sukob.

Hinduizacija koju Modi i njegova Indijska narodna stranka (BJP) provode u cijeloj zemlji, a posebno u dijelovima u kojima većinu čini muslimansko stanovništvo, već dugi niz godina prouzrokuje sektarijanske podjele popraćene institucionalnim, ekonomskim i fizičkim nasiljem nad ovom manjinom koja se ne uklapa u nacionalističke snove o etničkoj čistoći društvenog tkiva. Što se Kašmira tiče, ovaj je projekt kulminirao 2019. godine kada mu je ukinuta regionalna poluautonomija, izvršena nova administrativna podjela na regije Džamu-Kašmir i Ladak, a ovlasti institucija novih entiteta smanjene čak i u odnosu na one ostalih indijskih federalnih država. Središnji aspekt hinduizacije Kašmira očitovao se u premještanju centra odlučivanja u New Delhi, odnosno oduzimanju ovlasti s regionalne razine kada je u pitanju upravljanje vlastitom politikom imigracije i kupoprodajom nekretnina. Time je otvoren put za neograničeno naseljavanje bogatijeg, politički i statusno boljestojećeg hinduističkog stanovništva u regiju s muslimanskom većinom, što je u godinama nakon COVID pandemije prouzročilo rast turizma i pratećih ekonomskih aktivnosti.

Ipak, nakon kraćeg perioda u kojem je zabilježeno smanjenje nasilnih napada i terorističkih činova, isti su se u posljednje dvije godine ponovno pojavili, stavivši u fokus postrojenja indijske vojske i specijalnih snaga, a zatim i civile. U lipnju prošle godine nepoznata militantna skupina u Džamuu automatima je napala autobus s hinduističkim hodočasnicima, prouzročivši prometnu nesreću s devetero smrtno stradalih, dok se prošlomjesečni napad vodi kao najsmrtonosniji u Kašmiru u posljednje 24 godine. Nakon što je indijska vlada zbog novonastale sigurnosne krize odlučila zatvoriti više od polovice turističkih destinacija u Džamu-Kašmiru, 13 milijuna stanovnika ove regije koja je natproporcionalno ovisna o priljevu gostiju bačeno je u tešku gospodarsku situaciju kojoj se kraj još ne nazire.

Korak u nepoznato

Ukoliko New Delhi odluči prijeći Rubikon i pokrene vojnu operaciju u dijelu Kašmira koji kontrolira Pakistan ili čak u međunarodno priznatom pakistanskom teritoriju, njegova primarna motivacija za to neće biti ona sigurnosna. Projekcija nacionalne moći na jugu Azije, vojne i političke, u hinduističkoj je vladajućoj strukturi percipirana kao korak koji mora biti učinjen da bi Indija postala prava svjetska sila koja se može nadmetati s najmoćnijim državama svijeta, a nišanjenje povijesnog neprijatelja na zapadu može poslužiti kao mobilizator domaćih snaga čija ideologija počiva na političkoj i kulturnoj netrpeljivosti te samoprozvanoj superiornosti naspram Pakistanaca. U Indiji ne nedostaje huškača, hindu-suprematista i rasista koje ne interesiraju razina umiješanosti pakistanskih vlasti u naoružavanje kašmirskih separatista, razgovor o nužnim posljedicama okupacije i hinduizacije Kašmira, pa ni rasprava o opasnostima koje podrazumijeva vojni napad na ili u blizini nuklearne sile.

Narendra Modi nalazi se pod pritiskom vlastitih kadrova i biračkog tijela koji zahtijevaju »oštar odgovor« na terorističku prijetnju, a s obzirom na to da prava i principijelna opozicija njegovom BJP-u u izabranim tijelima vlasti ne postoji, nije izvjesno otkud bi mogli doći glasovi koji preferiraju diplomaciju i političko djelovanje nad onim vojnim. Premijer, koji je lani započeo svoj treći uzastopni mandat, dosad nije pokazao da je sposoban ili da želi smirivati strasti hindu-nacionalista, dapače. Iako sam Modi nije generator anti-muslimanske mržnje u javnom prostoru, protekle godine u Indiji je zabilježen drastičan porast broja nasilnih sukoba među različitim demografskim skupinama za čak 84 posto, kako navode podaci instituta CSSS (Centre for Study of Society and Secularism) iz Mumbaija. Također, Modijeva neoliberalna vladavina prouzročila je okrupnjavanje imovine u rukama najbogatijih čiju nepokolebljivu podršku uživa, kao i deregulaciju prehrambene industrije i ostale gospodarske efekte koji su najviše pogodili siromašne kaste, prvenstveno male poljoprivrednike i stočare. Stoga bi rat bi pružio priliku za odvraćanje od klasnih i kastinskih problema, ušutkavanje kritičara hindutve, ali i otvorio put prema konačnom ukidanju indijske sekularnosti s neminovnim posljedicama u vidu porasta etnički i vjerski motiviranih napada te prisilne emigracije muslimana koja bi zahvatila i Pakistan.

Daljnja eskalacija i pogoršanje odnosa Islamabadu ni pod kakvim uvjetima ne pašu. Tamošnje vlasti - pogotovo one pod Imranom Khanom koji je s premijerskog mjesta svrgnut 2022. godine - uložile su mnogo truda u poboljšanje suradnje s Indijom, ponajprije kroz diplomaciju i gospodarsku razmjenu, znajući da joj Pakistan vojno ne može parirati. S 5,5 puta manje stanovnika (250 milijuna naspram 1,46 milijardi), 10 puta manjim vojnim proračunom (7,6 milijardi dolara naspram 75 milijardi dolara - 2025 Global Power Index) te vojno-tehnološkim zaostatkom u kvalitativnom i kvantitativnom aspektu, bilo kakav konvencionalni sukob Pakistan bi vodio prema samo jednom ishodu, a Kašmir u potpunu humanitarnu katastrofu. Tome treba dodati kako je Indija ovog proljeća započela novu kampanju naoružavanja, pa je tako ovog ponedjeljka s Francuskom dogovorila kupovinu 26 borbenih aviona Rafale, dok američki potpredsjednik J. D. Vance Indiji nudi F-35 letjelice nadajući se da će iste biti od koristi ne samo u potencijalnom ratu s Pakistanom, već i »očuvanju slobodnog i otvorenog Indo-Pacifika«.

Čekanje u zasjedi

U historijskom periodu u kojem Indija nastoji iz regionalne prijeći u svjetsku silu, njena međunarodna pozicija teško se može smatrati zavidnom. Premda je globalni moment povijesnih globalnih transformacija i umiranja međunarodnog prava za to oportun, struktura indijskih savezništava i trgovinskih veza ne dozvoljavaju mnogo prostora za riskantne poteze poput onog ruskog u Ukrajini, niti mogućnost pokazivanja gospodarskih mišića kakvo gledamo u srazu SAD-a i Kine. U vječitom balansiranju kojim se čuvaju vrlo dobri odnosi sa SAD-om i Rusijom, najvažnijim indijskim partnerima, Modi se ne želi dovesti u situaciju u kojoj će morati birati čije mu je prijateljstvo korisnije, a otvorenu podršku u slučaju eskalacije u Kašmiru ne bi dobio niti s jedne od strana.

Iako bi ozbiljan sukob s Pakistanom na strateškoj razini značio veliki udarac za Peking (točnije kinesku razvojnu inicijativu Pojas i put (Belt and Road) kojoj je Kinesko-pakistanski ekonomski koridor (CPEC) jedna od središnjih trgovinskih ruta za izvoz dobara prema zapadnoj Aziji, Africi i Europi), taj bi sukob ujedno označio i kraj nadanja da će američke korporacije svoje proizvodne pogone iz Kine premjestiti u Indiju. Usprkos tome što surađuju u organizacijama poput BRICS-a i Šangajske organizacije za suradnju (SCO), Kina u tom scenariju ne bi dvojila oko svrstavanja na stranu Pakistana te bi i sama zaoštrila djelovanja oko spornih teritorija na koje polaže pravo, konkretno u Kašmiru i jugoistočnom Tibetu. Što se ekonomskih, sigurnosnih i diplomatskih posljedica rata tiče, njihov nedvojbeni dobitnik bio bi samo SAD koji bi uz obilatu naplatu vojnih pošiljki, po mogućnosti s računa oba suparnika, rado htio vidjeti novu destabilizaciju područja u blizini Kine, Afganistana i Irana, smanjenje ruskog utjecaja u regiji i izgledan krah BRICS-a. Zato ne treba čuditi da je kinesko ministarstvo vanjskih poslova među prvima pozvalo na suzdržanost i dijalog između svojih jugozapadnih susjeda.

Uzevši u obzir snažni indijski impuls za najviše ambicije, odnosno želju za nadmetanjem s još uvijek mnogo jačom Kinom, svaki ratni potez protiv Pakistana i Kašmira ciljat će na kratku operaciju po čijem će završetku New Delhi moći proglasiti (propagandnu) pobjedu nad teroristima. Izbjegavanje međunarodne izolacije i ekonomskih sankcija, ostanak u relevantnim trgovinskim organizacijama te zadržavanje pritoka stranih ulaganja u svakom će dugoročnom razmišljanju biti visoko na indijskoj listi prioriteta. Na toj se listi neće isticati interesi i težnje milijuna Kašmiraca, pa ni Indijaca i Pakistanaca, koji su vrlo očigledni – život u miru i suradnji, bez vojnih, terorističkih i ekoloških prijetnji i bez očiju zabrinutog svijeta uperenih u njih. Ipak, budući da detalji indijske geostrategije još nisu ispisani, pa tako ni uloga Kašmira u njoj, zaoštravanje i militarizacija ni u ovom prevrtljivom svijetu još uvijek nisu jamci da će ciljevi, ma kojom logikom bili postavljani, biti ispunjeni. Srećom.