Amerika ne može funkcionirati bez saveznika, a mogla bi ostati sama

Svijet se u zadnjih nekoliko mjeseci zaista radikalno okrenuo naglavačke. U samo dva mjeseca, koliko traje drugi mandat novog-starog američkog predsjednika Donalda Trumpa, dogodile su se stvari nezamislive još krajem prošle godine.

Prva i za nas najvažnija stvar dogodila se u odnosima Sjedinjenih Država i Europe. Ukratko dogodio se raskol. Amerika je odlučila sklopiti pakt s Rusijom, i to na način da o tome ne pita ne samo Ukrajinu, nego i Europu. Dakle ne samo EU, nego i neke druge europske zemlje kao što je Velika Britanija koju se već desetljećima neformalno smatra 51. saveznom američkom državom. Kao odgovor, Europa je ponovo odlučila postati relevantna svjetska sila jer smatra da bi uskoro mogla biti sama u obrani svog kontinenta od Rusije. Pa čak razmišlja o tome da se napravi nešto nezamislivo – savezništvo s Kinom koja, međutim, ima i svoje vlastite imperijalne ambicije.

Trump pojma nema

O svemu tome bilo je riječi u podcastu »Na špici s Macanom« koji vodi i uređuje poznati stručnjak za odnose s javnošću Krešimir Macan. Ovog puta gosti u njegovom studiju bili su stručnjaci za geopolitičke odnose Tonči Tadić i Gordan Akrap.

- Amerika je sad tamo gdje nikad nije bila. Vjerojatno ni ekipa u Pentagonu i State Departmentu, barem ona stara garda, ne zna kako sve ovo predstaviti sebi, a kamoli dosadašnjim američkim saveznicima. Mi smo u dva mjeseca od Trumpove inauguracije već bili na rubu rata Amerike i Danske vezano uz Grenland. Već je bila najava o zauzimanju Paname, a prijetnje europskoj sigurnosti vezanih uz Trumpovu kvazi viziju o završetku rata u Ukrajini je teško i nabrojati.

On neće završiti rat u Ukrajini. On nema blage veze o tome kako završiti taj rat. Druga je stvar to što on govori da ima, kao što govori da ima rješenje za američku ekonomiju, za migrante, za sve. Ali to je tipični populizam. Populizam se definirao kao politički pravac u kojem se daju vrlo jednostavna rješenja za vrlo komplicirane probleme. I tako on funkcionira zadnjih deset godina. Zašto ga ljudi vole i zašto glasaju za njega to nek’ se sami upitaju, rekao je Tadić.

Dodao je da je »Amerika danas u stanju zagorčati život svakom dosadašnjem savezniku, a biti u dobrim odnosima sa svojim tradicionalnim neprijateljima.«

- Postoji samo jedan čovjek na kojeg Trump nije i nikada neće povisiti glas. To je Vladimir Putin, rekao je Tadić.

Krešimir Macan, Tonči Tadić i Gordan Akrap na Špici o globalnoj (ne)sigurnosti

Akrap smatra da su zadnja događanja između Rusije i zapada samo svojevrstan nastavak hladnog rata koji se događao između Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza od završetka Drugog svjetskog rata 1945. godine do 1991. kada se Sovjetski Savez raspao.

- Mi nismo imali 70 godina mira. I vrijeme hladnog rata je bilo vrijeme sukoba visokog intenziteta. A danas svjedočimo hladnom ratu 2.0 koji je proglasila Rusija protiv Europe. Za vrijeme hladnog rata imali smo niz sukoba u svim dijelovima svijeta. SAD i SSSR su ratovali posredno. Ja ne vjerujem da će doći do mira u Ukrajini. Prije možemo govoriti o nekakvom primirju, odnosno privremenom miru i stabilizaciji. Jer ne može se realizirati ovakav mir koji se sada pokušava nametnuti, da Amerika i Rusija pregovaraju o ukrajinskim resursima bez Europe i bez same Ukrajine. Da će Amerika kupiti energetske potencijale Ukrajine koje su Rusi privremeno okupirali. To su rješenja koja se nabacuju u javnost, ali se ne vidi jasan cilj ovoga o čemu se razgovara. Tako da nema govora mi sada možemo računati na pravedan i trajan mir, a niti na stabilan i održiv mir koji će trajati duže od šest mjeseci, rekao je Akrap.

Macan je ukazao na činjenicu da je za vrijeme prvog hladnog rata između SAD-a i SSSR-a postojao sustav kroz multilateralne organizacije koji je osiguravao mir i sprječavao veće ratne sukobe. Akrap je naglasio da su Trumpovi postupci doveli do toga da se promijeni i struktura odnosa u Europi i u EU-u koji su determinirali postupke ključnih europskih zemalja u međunarodnim odnosima.

Pakleni plan

- Do 2014. u Europi su postojale jasne dvije osovine koje su oblikovale naše živote u svim sferama. Jedna je bila Pariz - Berlin - Moskva gdje su pokušavali graditi energetsku, financijsku i sigurnosnu politiku jer su polazili od postavke razvoja uzajamnog povjerenja. I da će financijsko energetska povezanost i ovisnost između EU s jedne i Rusije s druge strane jamčiti stabilnost i sigurnost. Da Rusija, pogotovo Putinova Rusija, a zna se njena velika strategija – povratak na granice Sovjetskog Saveza – neće ići u osvajačke ratove. To je ono što se radilo cijelo vrijeme.

A s druge je strane bila osovina Washington - London - Varšava koja je cijelo vrijeme govorila da se Rusiji ne treba vjerovati. Danas imamo drugu osovinu koja je stvorena. I koja je temelj za stvaranje vrlo ozbiljnih, obrambenih, oružanih i sigurnosnih kapaciteta – a time i gospodarskih i društvenih – unutar Europe. Ne govorim o EU, nego unutar Europe. To je osovina Pariz - Berlin - London - Varšava. Tamo gdje je sada u geopolitičkom smislu Amerika nema ni Londona, ni Varšave. Oko te grupacije Europa se treba stabilizirati i ojačati naše kapacitete. Nije tu samo bitno koliko će se tu novaca vrtiti – naravno to jest bitno za gospodarstvo – ali je to bitno i za jačanje kapaciteta Europe da ona može braniti svoje stavove. Da ih može definirati, smatra Akrap. Kao primjer navodi činjenicu da plovne trgovačke puteve koji prolaze pored Jemena, a koji su ključni za europsko gospodarstvo još uvijek osiguravaju američka i britanska mornarica.

Trump ne zna kako riješiti rat u Ukrajini - Tonči Tadić i Gordan Akrap

Oba sugovornika istakla su potpuno pogrešnu Trumpovu ideju da će on izravnim pregovorima s Putinom doći do rješenja koje bi trebalo osigurati trajni mir, a da se o svemu tome ništa ne pita Europu na čijem se teritoriju odvija rat između Rusije i Ukrajine.

- Cijeli taj pakleni plan Trumpa da će on s Putinom nešto izdogovarati, a onda se njih njih dvojica još dodatno dogovoriti s kineskim liderom Xiem je dječji naivan. Jer pretpostavlja da nikog drugog na šahovskoj ploči svijeta nema osim njih trojice. Međutim tu još postoji Europa, postoji Indija, postoji cijeli Daleki istok. Postoje na kraju krajeva i zemlje Latinske Amerike. Postoji jedan golemi dinamizam na ploči koji stvara otpor svakom takvom njihovom položaju. Postoji uostalom i Kanada, smatra Tadić.

Nije naime jasno kako Trump namjerava postići svoje ciljeve u situaciji kada malo pomalo ostaje bez svih dosadašnjih američkih saveznika koje je u samo zadnja dva mjeseca gotovo se odgurnuo od sebe.

- Imate jedan zgodan slučaj iz povijesti. Riječ je o krizi iz 1890. kada je Velika Britanija bila svjetski hegemon, puno veći nego je to i danas Amerika. Nije postojao kontinent na kojem nije bilo britanske vojne sile. Pa ipak ta Britanija sa svojim carstvom je 1890 došla kod Fasoda u Južnom Sudanu na rub rata s Francuzima. I onda su shvatili da, iako su super sila, ne mogu funkcionirati bez saveznika. I onda se išlo na stvaranje Antante.

Dakle, svaka supersila koliko god zabrijala da je jedna jedina, prije ili kasnije shvati da ne može sama. I Trump će to kad-tad shvatiti. Činjenica da Amerika ovakva kakva je ne može funkcionirati bez saveznika. Cijeli koncept američke sigurnosti se temeljio na saveznicima. Da saveznici za njih odrađuju nešto. Da sama Amerika ne mora. Problem Europe je samo u tome što smo se mi godinama uljuljkivali u razmišljanje da će za nas sve riješiti Amerikanci, rekao je Tadić.

Potpuna letargija

U Europi danas konačno dolazi do razmišljanja da se stari kontinent zadnjih desetljeća potpuno uljuljkao što se tiče sigurnosne situacije, te da su ga tek ovi recentni Trumpovi potezi natjerali da se trgne iz potpune letargije.

- Mi smo od Rusa kupovali energente, a oni od nas dobivali novce. I mi smo očekivali da će oni zato biti biti dobri. A ako se izvan Europe dogodila neka kriza, očekivalo se da će to riješiti Amerikanci. A mi ćemo i dalje proizvoditi lijepe cipele, namještaj, aute, dobra vina i parfeme. Još tamo pedesetih započela je ta mantra da se Europa i ne mora naoružavati. Da će sve to rješavati Amerikanci. I onda nakon 80 godina takvog drilanog pacifizma se pojavi prvi Putin i njegova agresija na Ukrajinu, a potom i Trump koji se s njim želi dogovarati mimo Europe. Kada se do kraja prelomi ta paradigma Ameriku u Europi i na Dalekom istoku nitko neće trebati. I nikog neće zanimati što misli neki lik u Washingtonu, rekao je Tadić.

Tonči Tadić

Macan je naglasio da je i dalje otvoreno koliko je američki establišment, kako onaj sklon Trumpu tako onaj dosadašnji koji je određivao desetljećima američku vanjsku politiku svjestan opasnosti da bi u jednom trenutku Washington mogao doći u situaciju da na svijetu nema ni jednog relevantnog saveznika.

Akrap smatra da sigurno postoje krugovi u Americi koji su svjesni te opasnosti.

- Pitanje je samo na kojoj su oni poziciji unutar američkog establišmenta. Naime, zna se već nekoliko zadnjih desetljeća da u vrijeme ovih raznih modernih tehnologija, obrambenih i oružanih sustava da niti jedan sukob, da ne govorimo o pravom velikom ratu nitko ne može dobiti samostalno. I to je ono što recimo Kina radi. Ona prati već zadnjih 30 godina prati i analizira sve sukobe u svijetu - tko s kim ratuje, a tko je s kim saveznik. Zašto Kina drži Rusiju iznad površine, ali samo za izađe na površinu, a ne i da se potpuno oporavi praktički od početka ruske agresije na Ukrajinu. Zato jer joj ne treba jaka i moćna Rusija, ali joj ne treba ni Rusija koja će se raspasti, smatra Akrap.

Prevencija i odvraćanje

Akrap dodaje da je za Kinu Tajvan vrata prema Pacifiku, a Rusija njena leđa.

- Kini trebaju ta leđa. Jer ako Rusija koja se Kini nalazi iza leđa, kontrolira zapad, onda Kina ima puno sigurnosnih i vojnih izazova. To zna cijeli svijet. Svi oni koji se bave strategijom to znaju. Da, treba odvojiti Kinu od Rusije. Međutim, je li li mudar potez na račun svih svojih partnera i saveznika odbiti svih njih da bi se povezalo s Rusijom. Jer s kim je današnja Amerika zaratila? S Kanadom, s Meksikom, sa svojim sjevernim i južnim susjedom. Ujedinjeno Kraljevstvo, nordijske države, baltičke države, Poljska – države koje su bile najčvršći saveznici Amerike u Europi su joj okrenuli leđa, smatra Akrap.

Gordan Akrap

Akrap smatra da moramo shvatiti jednu drugu stvar, a to je da ipak treba gledati što Trump radi, a ne samo što govori.

- Ako ovako Amerika nastavi u roku od dvije godine, ostat će sama samo s Izraelom i Rusijom. Europa će se povezati s drugim čimbenicima. Prva reakcija Kine nakon one katastrofe u Ovalnom uredu je bila poruka političkom Bruxellessu – vrijeme je za našu suradnju. Put i pojas, kineski strateški projekt, Kina je sve radila jedan na jedan. Nije htjela ni čuti za Bruxelles. Ne želi razgovarati s organizacijom, nego s pojedincima jer tako je lakše dominirati i manipulirati. Sada je shvatila da je vrijeme za razgovor s Bruxellesom.I nije uopće nezamisliva situacija da će se Europa ojačati, organizacijski, financijski, logistički veze s Kinom, smatra Akrap.

Akrap naglašava da se rat ne dobiva samo vojskom već i prevencijom i odvraćanjem.

- A za to imamo potrebu razvoja kapaciteta cijelog društva. Europa će se povezati u poslovnom i partnerskom smislu s Kinom, s arapskim zemljama, s Indijom, i sa zemljama globalnog juga. Sada više ne govorimo o tržištu od 400 ili 450 milijuna ljudi, već govorimo i o tri ili četiri milijarde ljudi. A s druge strane Amerika ostaje sama. Europa treba ponovo postati subjekt. Ali ne samo financijski nego i gospodarski i politički. Jer nemojmo zaboraviti. Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska su stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a, zaključio je Akrap.