EKOLOŠKI AKTIVIZAM NIJE ISKLJUČIVO “LIJEVA” OPCIJA

Zašto je onih koji ne vjeruju u klimatske promjene, u njihov negativan učinak na zemlju, prirodu, ljude, napose floru i faunu, dakle klimatskih skeptika, još uvijek zamjetan broj - pitali smo doc. dr. sc. Luku Janeša sa Fakulteta filozofije i religijskih znanosti u Zagrebu?

- Da bi se na ovo pitanje ponudio točan odgovor prvotno bi valjalo provesti temeljito istraživanje na zaista velikom uzorku ispitanika, koje bi uključivalo psihološku, sociološku, geopolitičku i mnoge druge istraživačke komponentne i hipoteze. No koliko mi je poznato, takvo sveobuhvatno istraživanje dosad nije provedeno.

No, eto, smatram da se uzrok (veliko broju klimatskih skeptika) nalazi prije svega u psihološkom horizontu, odnosno uzrok skepse glede klimatskih promjena vidim u konstantnom medijskom bombardiranju i neograničenoj dostupnosti mnogih neprovjerenih informacija u bespućima interneta. Preciznije iskazano - slijepom konzultiranju s "dr. Googleom" i ostalim mrežnim poslužiteljima informacija na beskrajnoj tezgi društvenih mreža, grupa i sl., kojima se uobičajeno pristupa, te koje se konzumira jednosmjerno nekritički. Smatram da jednom kad se uđe u "logičku mrežu" teorija urote, sve u njoj može imati smisla i natruhe znanstvenih istina u sebi.

Koliko je takvih i među uglednim znanstvenicima ili najveći dio ipak u dolazi iz domene teorija urota i tzv. alternativnih istina?

- Moram priznati da među uglednim znanstvenicima nisam zamijetio veliki broj klimatskih skeptika, s obzirom da znanost prije svega podrazumijeva provjerene činjenice i metodološku ispravnost. Senzacionalizam je poriv koji pokreće dotičnu skepsu, nikako znanje i znanost - rekao bih. Utoliko klimatskog skeptika teško da bi se moglo nazvati znanstvenikom, po mojem skromnom sudu.

U kakvoj su formi, da se tako izrazim, danas ekološke udruge, ekološki aktivisti, kako u svijetu tako i kod nas; ima li ih uopće važnih i utjecajnih u Hrvatskoj?

- U svijetu, kao i kod nas, postoji mnogo vrijednih ekoloških udruga u formi, kako kažete, te inicijativa koje iz njih proizlaze. No problem mi se čini ujednačen globalno - velika većina dotičnih inicijativa i projekata završi na pilot/probnoj razini, bez dugoročne institucionalne implementacije.

Veliki problem/poteškoća pragmatičkog dosega i doprinosa ekološkog aktivizma, smatram, nalazi se također u paradigmatskoj taktici sustavne galame, napada, kritika, prozivanja i destrukcije, bez želje i pokušaja za istinskom integrativnošću. Bez cjelovite, rekao bih mudre, taktike da se određeni ekološki obrasci zaista odraze kroz političku volju. Koja bi se mogla očitovati, ali i nadići, primjerice, ukazivanjem da svi bez obzira na rasnu, narodnu i političku pripadnost dijelimo isti oikos (dom) u vidu Planete Zemlje, te istu fizičku i duhovnu komponentu u vidu bivanja živim i okruženim drugim životima. Mislim kako teza da jedino ukidanjem kapitalizma možemo ukinuti ekološku krizu predstavlja pogrešku i fikciju koja ne može donijeti ploda u praksi.

Jedan od problema vidim i u NGO politici "proračunate galame" (NGO - Non-governmental organization/Nevladine organizacije - NVO, op.u.), koja u Zagrebu poprima posebno komično lice uzmemo li u obzir da je zagrebački gradonačelnik dugogodišnji član, čak i voditelj jedne od takvih organizacija. Pogledamo li kolike je iznose od Grada Zagreba dotična primila posljednjih godina, postaje jasno zašto njihovo najjače oružje - galama i prozivanje - nije gotovo uopće usmjereno na njihovog donedavnog kolegu, a sadašnjeg gradonačelnika Zagreba.

Sudjelovali ste u travnju 2023. na zagrebačkom Međunarodnom interdisciplinarnom znanstvenom simpoziju Klimatske promjene, ekonomija i poslovna etika s predavanjem "Eko-aktivizam Grete Thunberg između poslovne etike i klimatskih promjena". Što nam o tome možete reći, tema je i dalje vrlo aktualna...

- Članak nastao na skupu objavio sam u istoimenom zborniku radova, a temeljna slika nastavlja se na prethodni odgovor - mnogo galame, prozivanja, klikova i senzacija, a zapravo "malo meda u praksi".

Kakva je budućnost ekološkog aktivizma u svijetu? O tome se također puno raspravlja, senzacionalizma u medijima na manjka, ne samo kad se radi o Greti Thunberg?

- Aktivizma će biti dok je ekologije, u to nema sumnje. Aktivizam valja poticati, no smatram da je velika poteškoća, pa čak i apsurd, da se ekološki aktivizam uobičajeno automatski veže isključivo uz "lijeve" radikalne opcije - dakle politički je jednodimenzionalan i dogmatski obojan. Vezano uz dotično pitam se ne bi li bilo logičnije i shodnije da su "desnije" političke opcije kojima je domovina među top-prioritetima također uključenije u aktivistička pitanja vezana uz zaštitu okoliša? S naglaskom na činjenicu da domovinu sačinjava i tlo, i rijeke, i zrak, te je i na taj način želimo očuvati i voljeti. Smatram da bi se u budućnosti priča možda mogla okrenuti na tu stranu, te također smatram da bi se Katolička Crkva mogla intenzivnije uključiti u ekološku priču. Sv. Franjo Asiški odličan je orijentir i poticaj na tome putu, a enciklika Laudato Si prošlog pape Franje utrla je put za dotično. Ostaje se zapitati zašto se i u praksi stvar nije intenzivno pokrenula, no siguran sam da će to biti slučaj u skorijoj budućnosti.

S obzirom na sadašnju s klimatskim promjenama i ekološkim problemima općenito, kakav bi bio Vaš završni komentar?

- Smatram da i ostale religije mogu itekako pridonijeti na tome putu, te ću rezimirati možda pomalo paradoksalno, no svakako iskreno - duhovnost i duhovne perspektive mogu kudikamo moćnije utjecati na ekološka kretanja, nego li one materijalističke. Ili na tragu Arne Naessa, norveškog filozofa, mišljenja sam da je dubinska ekologija mnogo pragmatičnija nego li ona plitka.