Na mladima svijet ostaje, umjetna inteligencija njihovo je polje

Umjetna inteligencija skupni je naziv za niz tehnologija kojima je cilj izgradnja sustava (i fizičkih i virtualnih u podatkovnim centrima) koji autonomno mogu obavljati pred njih postavljene zadaće ili rješavati pred njih postavljene probleme - podsjeća Boris Debić, mag. phys., sa ZŠEM-a, Googleov tehnolog koji je proveo 15 godina s tvrtkom, od njezinih najranijih dana i u razdoblju najbržeg rasta, te dodaje:

Boris Debić (Foto Sandra Šimunović/PIXSELL)

- Umjetnu inteligenciju ne čine samo veliki jezični modeli (ChatGPT, Gemini, DeepSeek i dr.) nego i cijeli niz drugih tehnologija, od kojih su danas među najzanimljivijima tzv. duboke neuronske mreže, na kojima se zapravo i zasnivaju i veliki jezični modeli. Primijetite da je umjetna inteligencija nastala kao vizija davne 1956. godine, međutim, ono što je danas čini praktično upotrebljivom jest izuzetan razvoj vrlo sposobnih mikroprocesora s kojima sa daju graditi duboke neuronske mreže. Ta dva faktora toliko su promijenila značaj umjetne inteligencije da danas govorimo o revoluciji.

Možete li to nešto šire objasniti, taj aspekt revolucije, što posebno naglašavate, između ostalog...?

- Prije 30-ak godina suočili smo se s jednom novom revolucijom, digitalizacijom, od računala prisutnih i korištenih posvuda, povezanih diljem svijeta internetom, minijaturiziranih do veličine koja nam stane u džepove, a dodatno pružaju cijeli spektar komunikacijskih usluga. Tu revoluciju i njezin ekonomski utjecaj zovemo digitalnom tranzicijom ili digitalnom revolucijom. Trajala je otprilike 30 godina i povećala svjetski GDP na godišnjoj razini za 0,6 % - kao da je netko svakom stanovniku Zemlje povećao kamatu na bankovnom računu za 0,6 % (dakle gotovo 60 puta više od tipične kamatne stope na tekućem računu kod banaka koje posluju u RH). Za usporedbu, industrijska revolucija, dakle od parnog stroja do elektromotora, mlaznog motora, svekolike industrijalizacije - povećala je GDP na godišnjoj razini za 0,3 % i za taj rast je bilo potrebno čak 100 godina!

Ono što čini umjetnu inteligenciju izuzetno zanimljivom investitorima danas - od kojih će neki jako dobro zaraditi, a drugi jako loše proći, jer sa svakom tehnološkom revolucijom dolazi gotovo u pravilu do formiranja investicijskog balona (sjetimo se samo tzv. dot com balona) - njezin je ekonomski potencijal. U samo deset godina ona će podići svjetski GDP za 1,2 % na godišnjoj razini. Dakle, u usporedbi s digitalnom revolucijom, dvostruko više u trećini vremena! U dolarskim iznosima to je, prema današnjim procjenama, 15 bilijuna dolara. Ili 20 budžeta Europske unije za 2020. godinu. Svi smo svjesni dubine do koje je digitalna revolucija promijenila naše živote, od znanja pod prstima bilo gdje s nama do online kupnje, rezerviranja usluga, platnog prometa itd. - umjetna inteligencija te će promjene bitno povećati.

Kao što naš moderan digitalni svijet utječe na sve segmente aktivnosti u društvu, od političke, vojne, sigurnosne pa sve do etičkih i egzistencijalnih pitanja, i umjetna inteligencija mijenja sve. I možda najvažnije, mijenja strukturu rada. Ekonomski visokovrijedni poslovi nisu više samo u domeni čovjeka.

Ipak, nije sve ni tako crno, upotrijebljena i upravljana na ispravan način (a EU tu pokušava biti u vodstvu, pa i dosta subjekata u RH), ta tehnologija može osloboditi čovjeka monotonog rada i dati mu još više vremena za kreativan rad - koji je još uvijek u ekskluzivnoj domeni čovjeka. Samo naravno ne copy paste rad, nego kreativan rad. Altmani i Muskovi našeg, svijeta vođeni vlastitim financijskim interesima, govore o tome da su strojevi već bolji od ljudi, no na to ćemo još malo pričekati. Opća umjetna inteligencija nije iza ugla. Ali - opasna i vrlo jeftina vojna tehnologija jest pred nama, i na nama je da dobro promislimo na koji način ćemo rješavati civilizacijske i ine prijepore. Ali to naravno nije neka vijest...

Koji je i kakav je zapravo ekonomski potencijal umjetne inteligencije, postoje li kakva ograničenja ili su mogućnosti gotovo neograničene? U tom smislu, koliko je umjetna inteligencija potencijalna prijetnja za radnike?

- Mi na ZŠEM-u bavimo se strategijom obrazovanja, prepoznati smo kao takvi i uključeni s drugim partnerskim sveučilištima u EU projekt EUonAIR, jedini projekt čija je tema specifično umjetna inteligencija unutar alijanse 65 vodećih sveučilišta u Europi (https://www.euonair.eu/en/what-is-euonair).

Svaka tehnološka disrupcija donosi svoje izazove. Nekada se 90 % stanovništva Europe bavilo poljoprivredom. Danas u razvijenim zemljama taj je broj ispod 5 %. Jesmo li sretni ili nesretni zbog toga? Strojevi su zamijenili rad naših mišića, oslobodili nas, i višestruko povećali našu produktivnost. Naravno, sustav je u početcima bio surov, socijalna osjetljivost daleko ispod današnje.

Dugoročno gledano, živimo li bolje ili lošije? Kakav je bio pristup liječnicima i lijekovima prije 100 godina, kakav je sada? Na kakva su putovanja išli naši predci prije sto godina, na kakva idemo mi danas? Premda će uvijek biti zlogukih proroka (i neka ih je, za svaki slučaj), činjenica je da većina čovječanstva danas živi bolje nego prije sto godina - pa čak kada kao faktor uzmemo i grozne slike iz Ukrajine i Gaze, gdje kao da se kotač razvoja zaustavio u nekom drugom povijesnom vremenu.

Ovo što se događa s umjetnom inteligencijom danas jako podsjeća i na industrijsku revoluciju i na digitalnu. Stariji su kolutali očima govoreći "kuda to svijet ide, zar ćemo naše konje od krvi i mesa zamijeniti željeznima", a mnogi mladi već su bili za upravljačima prvih motocikala. Slično je i danas, starija generacija užasava se promjene, a mladi su je već naveliko prihvatili (kao i kod motocikla, na svoju korist, ali možda i ne).

Ono što je bitna razlika između industrijske, pa čak i digitalne revolucije, i ove današnje UI tranzicije jest to što se više ne zamjenjuje mehanički rad, ovaj put zamjenjujemo i intelektualni rad. Ili možda i ne, možda samo zamjenjujemo rad koji se čini intelektualnim, a zapravo i nije - npr. izdavanje kojekakvih dozvola na temelju kojekakvih pribavljenih papira. Te dosadne poslove, koji se svode na sate sjedenja u uredima i na razumijevanju dokumenata i razumijevanju propisa, jednog dana preuzet će UI i osloboditi vrijeme ljudima iz uprave kako bi zapravo izišli na teren, na svjež zrak i popričali s ljudima ili poslovnim subjektima, i vidjeli kako u praksi propisi djeluju i kako bi ih se moglo poboljšati na korist svima. To bi svakako državnoj upravi povećalo i popularnost, a strankama i izglede za smislene pobjede na izborima. Dobro, umjetna inteligencija je svakako tu, a ovo s državnom upravom je možda za sada još uvijek u domeni znanstvene fantastike (a možda i nije?).

Što se radnika tiče - da, postoje zanimanja koja su ugrožena, ali otvaraju se nova. Mislim da je za radnike i pogotovo njihova prava veća ugroza tzv. gig ekonomija (Uberi, Glovoi i slično) od umjetne inteligencije, ali da neka zanimanja u budućnosti više neće imati smisla, to stoji. Recimo i da će, paradoksalno, u jednom trenutku, primjerice, liječnici biti manje važni od sestara. Oni koji su u direktnom kontaktu s ljudima, i pružaju im potrebnu uslugu, a potpomognuti su u mnogo situacija umjetnom inteligencijom, oslobodit će vrijeme liječnicima. Za korisniji posao s obzirom na kompleksnost njihova znanja - za istraživanja i pronalazak novih terapija i načina liječenja. Ipak, kontakt liječnik - pacijent ključan je u mnogo slučajeva, ali ne i u svima. Sjetim se na ovom mjestu dr. Bistrović, ravnateljice bolnice u Slavonskom Brodu u vrijeme Domovinskog rata - njezinih obilazaka ranjenih i ozlijeđenih u podrumu bolnice. Neke stvari će umjetna inteligencija vrlo teško zamijeniti, posebno ljudsku empatiju.

Zanimanja koja su najpogođenija najnovijim valom promjena su paradoksalno upravo tehnološka ili zanimanja koja zahtijevaju analitičke sposobnosti. I to posebno ona koja pretpostavljaju početnička znanja. McKinsey je izvijestio o manjem broju oglasa u kojima se traže radnici u Ujedinjenom Kraljevstvu, broj je oglasa u tri mjeseca do svibnja 2025. u usporedbi s ista tri mjeseca u 2022. godini pao za 31 %! U poslovima koji su izloženi utjecaju UI-ja taj pad je i veći. Čak i u tvrtkama kojima ide dobro smanjuju broj zaposlenih grafičkih dizajnera, programera, konzultanata, analitičara, broj oglasa za takva radna mjesta pao je i za više od 50 %.

Međutim, nisu sva zanimanja jednako ugrožena, poslovi koji su vrlo ovisni o interakciji ljudi i dalje bilježe rast - poslovi u obrazovanju, trgovini nekretninama i drugi. U mnogo slučajeva umjetna inteligencija postat će asistent. I ono što je također zanimljivo, smanjit će razliku između najtalentiranijih i najproduktivnijih pojedinaca i prosječnog zaposlenog. Neke industrije, posebno u Hrvatskoj, gdje će proći još dosta vremena do potpune difuzije umjetne inteligencije u npr. građevinarstvo, poljoprivredu, turizam..., ostat će relativno sigurni poslodavci.

I za kraj, kad se sve uzme u obzir, kakav bi bio vaš zaključak? Koji aspekt treba posebno naglasiti, a vezan je uz razvoj umjetne inteligencije, napose kod nas, u Hrvatskoj?

- Kao u svakoj tehnološkoj tranziciji, mladi su već jednom nogom i u ovoj, vezanoj uz UI, i bit će prvi koji će ne samo prihvatiti tehnologiju nego i nove načine rada uz takvu tehnologiju. Mladi nisu opterećeni postojećim načinima obavljanja zadataka i rješavanja problema, a upoznati su s prednostima velikih jezičnih modela i sustava koji su nam danas dostupni. Kako su mladi naraštaji i mlade tvrtke (i pioniri iz akademije) predvodili i digitalizaciju u Hrvatskoj, tako će i u ovom slučaju mladi biti predvodnici u vođenju organizacija koje su dovoljno otvorene i dovoljno informirane da shvaćaju da se događa nova velika promjena. Ipak, na kraju treba reći da je u Hrvatskoj broj mladih u opadanju, starimo kao društvo, stoga uz fokus na umjetnu inteligenciju nikako ne smijemo zaboraviti i demografske inicijative.