Pitanje više nije hoće li UI promijeniti društvo, nego kako će to učiniti i pod čijim uvjetima

Umjetna inteligencija (UI) više nije samo tehnološko ili znanstveno pitanje. Ona je i političko, ekonomsko, sigurnosno, a ponekad i moralno te teološko pitanje. U relativno kratkom razdoblju zahvatila je gotovo sve aspekte ljudskog djelovanja. Oblikuje državne politike, utječe na tržišno natjecanje, pomaže u rješavanju klimatskih izazova i otvara etičke dileme o dostojanstvu i slobodi čovjeka.

Švedski premijer Ulf Kristersson javno je priznao da se povremeno konzultira s ChatGPT-jem o strateškim pitanjima, a papa Lav XIV. upozorava da primjena UI-ja mora poštovati ljudsko dostojanstvo i štititi pravilan razvoj mladih - kaže prof. dr. sc. Mislav Ante Omazić, redoviti profesor u trajnom zvanju na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i predsjednik uprave poslovne škole IEDC-Bled Schoolof Management, te dodaje:

- Važno je naglasiti da je UI daleko od gotovog "proizvoda" i upravo zato se stvara snažan regulatorni okvir oko mete koja je u stalnom fluksu. Europska unija tako AI Actom uvodi sveobuhvatni pravni okvir koji regulira tehničke standarde, ali i izravno utječe na konkurentnost, troškove poslovanja i prava građana. UNESCO-ova Preporuka o etici UI-ja i vatikanski Rome Call for AI Ethics naglašavaju pravednost, transparentnost i klimatske aspekte primjene tehnologije.

U ratu u Ukrajini UI ubrzava analizu satelitskih i dronovskih snimaka, prepoznavanje ciljeva te informacijsko-propagandne operacije. Takva primjena ratovanje pretvara u visoko tehnološki sukob, u kojem sustavi poput američkog programa Replicator ili kineskih rojeva dronova mijenjaju dinamiku bojišta. Hrvatska tvrtka Orca iz Osijeka pokazuje da i manji akteri mogu imati stratešku ulogu u razvoju vojne tehnologije.

UI ima značajan potencijal i u borbi protiv klimatskih promjena. Europska svemirska agencija koristi se UI-jem za praćenje krčenja šuma i toplinskih valova u stvarnom vremenu, čime se omogućuje brže djelovanje i preventivne mjere. Međutim, treniranje velikih modela troši velike količine energije, pa Google surađuje s elektroprivredama kako bi smanjio opterećenje podatkovnih centara tijekom vršne potražnje.

Sve to potvrđuje da rasprava o UI-ju nadilazi tehnička pitanja i ulazi u područje identiteta, slobode, demokracije i održivosti. Harari upozorava na opasnost digitalnih diktatura, koje se temelje na kontroli podataka, a Varoufakis govori o tehnofeudalizmu, u kojem vlasnici platformi i algoritama postaju novi gospodari. Pitanje više nije hoće li UI promijeniti društvo, nego kako će to učiniti i pod čijim uvjetima.

EKONOMSKI POTENCIJAL

“Umjetna inteligencija ima puno potencijala za razvoj, ali u raznim smjerovima", kaže profesor Simon Johnson iz MIT Sloan Schoolof Managementa. Kad se radi o ekonomskom aspektu, je li umjetna inteligencija blagoslov ili prokletstvo, da se tako izrazim? Koje su pozitivne, a koje negativne strane?

- UI je u ovoj fazi razvoja istodobno i blagoslov i prokletstvo. Ako se dobro usmjeri, može povećati produktivnost, ubrzati širenje znanja, smanjiti troškove i omogućiti personalizaciju usluga. Pfizer se već koristi UI-jem za otkrivanje novih molekula, čime se proces razvoja lijekova skraćuje i do 70 posto. Takvi primjeri pokazuju da UI može otvarati nova tržišta i jačati konkurentnost.

Organizacije najčešće uvode UI kako bi diferencirale svoje proizvode od konkurencije ili optimizirale poslovne procese radi veće učinkovitosti i manjih troškova. Posljednje dvije godine donijele su snažan rast upotrebe LLM-ova (ChatGPT, Gemini, Perplexity, Claude Opus, DeepSeek samo su neki od najčešće spominjanih), koji su od osnovnog odgovaranja na pitanja evoluirali u agente sustava za rješavanje specifičnih problema, poput preporuka, prediktivnih analiza, monitoringa u stvarnom vremenu, optimizacije resursa i autonomnog donošenja odluka.

No ako se loše usmjerava, UI može produbiti nejednakosti i koncentrirati moć. Prema procjenama Međunarodnog monetarnog fonda, 60 posto poslova u naprednim gospodarstvima izloženo je utjecaju UI-ja, pri čemu su učinci podjednako pozitivni i negativni. U sektoru prijevoda alati poput DeepL-ja smanjili su potražnju za ljudskim prevoditeljima za više od 30 posto u samo dvije godine. To je dovelo do zatvaranja radnih mjesta bez programa prekvalifikacije. Međutim, isti proces mogao bi postati prilika kada bi se radnike usmjerilo na specijalizirane niše koje UI još ne može potpuno zamijeniti, primjerice kreativnu lokalizaciju i kulturnu prilagodbu sadržaja.

Prema istraživanju konzultantske tvrtke McKinsey&Company, procjenjuje se da umjetna inteligencija ima potencijal povećati produktivnost rada u rasponu od 0,1 % do 0,6 % godišnje do 2040. godine, ovisno o brzini usvajanja tehnologije i preraspodjeli radnog vremena prema drugim aktivnostima. Koliko je to očekivanje realno?

- McKinseyeva procjena od 0,1 do 0,6 postotnih bodova godišnje može se ostvariti ako se osiguraju kvalitetni podatci, sigurnosni protokoli, široka primjena u cijelom gospodarstvu, uključujući mala i srednja poduzeća, te ako se ušteđeno vrijeme usmjeri na aktivnosti koje donose visoku dodanu vrijednost. OECD procjenjuje rast od 0,4 do 0,9 postotnih bodova, a skeptici, poput prof. Acemoglua, navode od 0,1 do 0,2 ako se fokus zadrži samo na automatizaciji, bez stvaranja novih tržišta i zadataka.

Dakle, pitanje nije samo koliko će produktivnost rasti nego i kako ćemo iskoristiti oslobođeno vrijeme. Povijesno gledano, kraći radni tjedan postizao se samo kada je to bio politički i društveni cilj. Bez jasne strategije preraspodjele dobitaka, UI može povećati stres i nejednakosti umjesto da ih smanjuje.

S prethodnim pitanjem u svezi: koji je i kakav je zapravo ekonomski potencijal umjetne inteligencije, postoje li kakva ograničenja ili su mogućnosti gotovo neograničene? U tom smislu, koliko je umjetna inteligencija potencijalna prijetnja radnicima?

- Ekonomski potencijal UI-ja očituje se u nekoliko glavnih kanala. Automatizacija omogućuje smanjenje troškova i povećanje učinkovitosti. Primjer za to je JPMorgan Chase, koji provjeru ugovora obavlja u nekoliko sekundi. UI pomaže u donošenju boljih odluka, što pokazuje Amazon optimizacijom ruta i zaliha u realnom vremenu. Ona potiče razvoj novih proizvoda i usluga, kao u slučaju Moderne, koja stvara personalizirana cjepiva, ili Adobea, koji s pomoću UI-ja kreira vizualni sadržaj. Također omogućuje reorganizaciju lanaca vrijednosti, primjerice Siemensovom primjenom prediktivnog održavanja industrijskih strojeva, što mijenja odnose proizvođača i dobavljača.

Ograničenja uključuju kvalitetu i uređenost podataka, kibernetičku sigurnost, nedostatak stručnjaka, visoke troškove te sporu primjenu u manjim poduzećima i javnom sektoru. OECD i Međunarodna organizacija rada upozoravaju da sektori poput financija, e-trgovine, farmacije i tehnoloških platformi bilježe snažan rast produktivnosti, a tekstilna industrija, građevinarstvo i dio javnog sektora stagniraju. Uredske službe i klasični pozivni centri gube tržišnu relevantnost jer njihove funkcije preuzimaju UI sustavi.

Upravo zato ključno je naglasiti da UI ne može i ne smije funkcionirati bez stručne ljudske kontrole. Današnji modeli (iako bitno manje od prethodnih), još uvijek proizvode netočne ili izmišljene informacije (tzv. halucinacije), pa je potrebna visoka razina ekspertize korisnika kako bi se dobio točan i relevantan rezultat. Primjerice, ako sam vrhunski postolar, samo ja mogu dovoljno precizno formulirati upit UI-ju da dobijem rješenje koje mi treba, ali i provjeriti je li ono točno, a to povećava vrijednost mog rada umjesto da ju, kako se kolokvijalno percipira, smanjuje.

Ukratko rečeno, kratkoročno UI može ugroziti poslove u administraciji i korisničkoj podršci. Srednjoročno, ishod će ovisiti o ulaganjima u prekvalifikaciju i razvoj primjena koje dopunjuju ljudski rad.

PREBRZI RAZVOJ

I da zaključimo još jednim navodom iz spomenutog McKinsey istraživanja: Upravljanje tranzicijom radne snage i drugim potencijalnim rizicima ključno je za postizanje potencijalnih prednosti umjetne inteligencije. Vaš završni komentar?

- Uvođenje UI-ja je proces koji se ne može zaustaviti, ali se njime mora pažljivo upravljati. Rizike je potrebno jasno prepoznati i komunicirati. Razvoj vještina treba započeti od najranije dobi. U osnovnim školama trebalo bi uvesti predmete povezane s UI pismenošću, u srednjima raditi na razumijevanju modela i algoritama, a na fakultetima na njihovoj praktičnoj primjeni. Etička načela moraju se ugrađivati u dizajn sustava s pomoću pristupa trust by design, a koristi UI-ja trebaju biti raspodijeljene na razini cijelog društva. Standard znatne ljudske kontrole ostaje najbolja zaštita od neželjenih posljedica autonomnih sustava.

Kada su ovi sustavi u pitanju, važno je naglasiti kako ovo nije gotov proizvod, nego onaj koji se kontinuirano nadograđuje i razvija. Također, primjena UI-ja često se tumači kao način da se posao obavi brže i time jeftinije, no to je pogrešna premisa. Kao što je već istaknuto, za kvalitetan i pouzdan output potrebni su iskusniji i skuplji resursi. To znači da klijent može dobiti brže rješenje, ali će to često biti po višoj cijeni, što je u poslovnom svijetu logično.

Iako današnji sustavi nemaju sposobnost dugoročnog planiranja, razvoj napreduje brzo. Primjer za to je GPT-5, koji bolje razumije kontekst, preciznije provjerava informacije i prilagođava se različitim korisnicima. UI nije samo tehnologija nego i test društvene zrelosti. Prema PwC-u, globalni BDP bi se do 2030. mogao povećati za 15,7 bilijuna dolara zahvaljujući UI-ju. No način na koji ćemo raspodijeliti te koristi bit će najveći test naše odgovornosti u ovom stoljeću. Kako je netko duhovito primijetio, UI neće zamijeniti vaš posao, ali netko tko zna raditi s UI-jem mogao bi to učiniti. Ključno pitanje glasi - hoćemo li mi upravljati UI-jem ili će on upravljati nama.