Od Ade do nade: umjetna inteligencija između prilike i prijetnje

Početkom siječnja ove godine, na godišnjem sastanku Američkog udruženja ekonomista u San Franciscu, umjetna inteligencija (engleski Artificial Intelligence - AI; u nastavku hrvatski UI) bila je središnja tema. Ekonomisti su dijelili ideje i predstavili istraživanja koja pokazuju da UI još ne izaziva masovne gubitke radnih mjesta. Umjesto toga, ona pomaže mnogim radnicima povećati produktivnost i ostaje enigma u smislu svog utjecaja na nejednakost.

Ta tema bila je očita i izvan konferencije, s učestalim UI reklamama po gradu i autonomnim Waymo taksijima, koji postaju uobičajen prizor. Erik Brynjolfsson, ekonomist sa Stanforda i stručnjak za ekonomske implikacije tehnologije, bio je vrlo tražen na konferenciji. Istaknuo je široku integraciju UI-ja u istraživanja i njegov potencijal da dopuni, a ne da zamijeni ljudske radnike. Suprotno predviđanjima UI stručnjaka poput Geoffreya Hintona, profesije poput radiologije samo su rasle, jer UI poboljšava, ali ne preuzima potpuno razne zadatke uključenih poslova. Unatoč nekim strahovima, UI još nije znatnije poremetio tržišta rada. Obično pomaže radnicima obavljajući dijelove njihovih zadataka, čime se povećava potražnja za ljudskim vještinama - piše Planet Money, američki podcast, inače popularan diljem svijeta jer na jednostavan i pristupačan način ("ekonomija objašnjenja") predstavlja i komentira često složene teme, kakava je, između ostalog, i umjetna inteligencija.

PROŠLOST I SADAŠNJOST

Međutim, uspon UI-ja mogao bi promijeniti narav posla i razinu zadovoljstva poslom. Ključno pitanje je hoće li UI smanjiti dohodovnu nejednakost. Početna istraživanja sugeriraju da bi mogao pogodovati radnicima s nižim kvalifikacijama više nego onima s višim, potencijalno smanjujući razliku u plaćama. Ipak, dokazi su pomiješani, jer druga istraživanja pokazuju da bi UI mogao pogodovati najboljim izvođačima, čime bi se nejednakost mogla povećati.

Brynjolfsson naglašava ulogu dizajna sustava i politika u određivanju društveno-ekonomskog utjecaja UI-ja. Poslovanja bi trebala težiti integraciji UI-ja na načine koji pojačavaju ljudske sposobnosti i široko raspodjeljuju koristi. Promatrajući prošle tehnološke promjene, Brynjolfsson je primijetio da će UI vjerojatno još dublje utjecati na ekonomiju nego internet, koji je znatno transformirao društvo. Ključ je u tome kako društvo odluči primijeniti i upravljati napretkom UI-ja, zaključuje Planet Money.

Netom navedeno tek je jedan od nezaobilaznih aspekata u svakoj raspravi o umjetnoj inteligeniciji, koji uključuju cijeli niz pitanja i odgovora, pa se s pravom može zaključiti da je u globalnom i lokalnom kontekstu umjetna inteligencija jedan od najkorištenijih termina/pojmova u 21. stoljeću. Drugim riječima, živimo i radimo u globalno umreženom i digitaliziranom dobu, u kojem je umjetna inteligencija svuda oko nas - od interneta i mobitela preko dronova, mirnodopskih i ratnih, do trgovine, gospodarstva, medija i svega popratnoga što nam pomaže ili odmaže u svakodnevici. Pritom smo svjedoci ubrzanih, u povijesti nezabilježenih skokova u razvoju i napretku u tehnološkom i tehničkom području, pa se i pred umjetnom inteligencijom, kao naravno čovjekovu izumu, otvaraju goleme mogućnosti, ali i kriju goleme opasnosti.

Zato je u tom i takvom kontekstu posve razumljivo što se danas vodi nemilosrdno natjecanje tko će stvoriti najbolji i najsigurniji UI, da se vodi "bitka svih bitaka" u javnim i tajnim kineskim i američkim istraživačkim laboratorijima tko će preuzeti globalnu dominaciju na tržištu umjetne inteligencije, koja iz dana u dan postaje zona interesa u kojoj se vrte golema financijska ulaganja i ne preza od špijunaže i eliminiranja konkurencije.

U sve to umiješala se i stara priča (još iz 19. stoljeća!) o transhumanizmu, pa se opravdano nameće pitanje tko pobjeđuje u utrci prema budućnosti - čovjek osnažen čipovima ili umjetna inteligencija bez čovjeka? Engleska matematičarka Augusta Ada King, grofica od Lovelacea (poznatija kao Ada Lovelace), zakonita kći velikog romantičnog pjesnika Georgea Gordona Byrona (Lord Byron), postavila je temelje na kojima se poslije razvijalo prvo analagno, a zatim i digitalno doba.

Radeći skupa s filozofom i izumiteljem Charlesom Babbageom, Ada je bila prva svjetska računalna programerka koja je predvidjela umjetnu inteligenciju. Danas se njezine bilješke smatraju najranijim i najopsežnijim prikazom računala. Lovelace je prethodila modernim inovatorima poput Stevea Jobsa gotovo stoljeće i pol! Njezine kreativne vještine ne samo što su postavile temelje za pisanje prvog računalnog programa nego i za točno predviđanje budućnosti računarstva. Lovelace je prva napravila razliku između brojeva i simboličkih operacija. Također je prva shvatila da stroj može manipulirati ne samo brojevima kako bi dao aritmetički izlaz nego i simbolima, u skladu s nekim pravilima. Simboličke operacije mogle bi dati algebarski izlaz. Dakle, računalo bi moglo izračunati ne samo 2 + 3 nego i nešto puno složenije, poput a2 - b2 = (a - b)(a + b). To je, zajedno s idejom da brojevi mogu predstavljati entitete koji nisu količina, označilo temeljnu promjenu. Bio je to početak spoznaje da strojevi mogu učiniti više od pukog izračuna. Mogli su obavljati i složene zadatke. Taj je koncept razlog zašto vaše računalo ili telefon danas mogu učiniti mnogo više od jednostavnih izračuna i telefonskih poziva.

I eto nas do UI-ja danas, sutra i prekosutra, zahvaljujući veličanstvenoj pameti jedne žene viktorijanske epohe - Ade Lovelace. Počivaj u miru, heroino, naše civilizacije!

No da se vratimo u vrijeme sadašnje. Ono pak što UI čini osjetljivim pitanjem, svakako je izvjesna rezerva, pa i strah oko razvoja i uloge umjetne inteligencije, kako danas tako i u budućnosti, uključujući i aspekt sigurnosti, na što, među ostalima, upozorava i Geoffrey Hinton, jedan od kumova umjetne inteligencije i dobitnik Nobelove nagrade za fiziku.

Trebamo li dakle strahovati od razvoja UI-ja, koji se plusevi, a koji minusi kad se radi o umjetnoj inteligenciji? Ili da pitanje postavimo ovako: Može li UI biti samo dobroćudan alat, i što bi moglo biti ako jednom razvije vlastiti jezik?

Odgovora je puno, pluseva je puno, ali i minusa, ovisno kako se na UI gleda u širem i sveobuhvatnom kontekstu civilizacije, društvene odgovornosti, pa i političkih interesa.

U širem smislu, važna su i pitanja etičke, moralne i teološke naravi, koja se nameću sama po sebi kad se na umjetnu inteligenciju gleda hladnorazumsko, bez povišenih tonova, još manje strahova, a najmanje senzacionalizma i katastrofičnih scenarija koje mediji javnosti svakodnevno doziraju stvarajući atmosferu globalne histerije kao pred sudnji dan u kojem će ljude podjarmiti (poput Skyneta u filmu Terminator) svemogući i svenazočni "veliki UI brat", pa će oni koji prežive opstojati u nekoj od umjetno stvorenih "matriks iluzija" distopijske civilizacije našeg planeta.      

Kako piše franjevački teolog Vili Radman u svom radu iz prošle godine ("Informacijsko doba: Novi teološki kontekst"), zaključak se može svesti na sljedeće: "Kako tehnologija napreduje, teologija će morati balansirati između očuvanja univerzalnih vrijednosti vjere i odgovora na suvremene izazove osiguravajući da ljudsko dostojanstvo ostane u središtu svih digitalnih inovacija. Kontekstualizacija teologije postaje nužnost kako bi vjera ostala relevantna i smislena u društvu koje se ubrzano mijenja. U tom procesu, važno je očuvati ravnotežu između kontekstnosti i univerzalnosti teološkog diskurza. Crkva prepoznaje važnost odgovornog upravljanja tehnologijom, posebno umjetnom inteligencijom, koja postavlja pitanja o granicama ljudskosti, moralnosti i duhovnosti. Osvrćući se na te teme, teologija može poslužiti kao vodič, pomažući zajednici vjernika da se snađe u kompleksnom krajoliku informatičkog doba, uvijek naglašavajući središnju vrijednost ljudskog dostojanstva."

OD ADE DO NADE

Kad se sve zbroji i oduzme, teško je dati neki konačni odgovor kakva je budućnost umjetne inteligencije u godinama koje slijede. S obzirom na brzinu kojom se tehnologija razvija, promjene u budućnosti umjetne inteligencije mogle bi znatno utjecati na različite industrije i društvo u cjelini. I još nešto treba naglasiti - postoje zapravo dvije vrste umjetne inteligencije: Artificial general intelligence (AGI), što u prijevodu znači Opća umjetna inteligencija, i Artificial superintelligence (ASI), dakle Umjetna superinteligencija, zasad hipotetska opcija, no za ljudsku vrstu puno opasnija. O tome nekom drugom prigodom...

Sve u svemu, hoće li civilizacija budućnosti opstojati u simbiozi s umjetnom inteligencijom ili će sve završiti katastrofom za čovjeka kao u filmu Terminator, hoće li američki ChatGPT ili kineski DeepSeek (uz naravno nove UI alate koji neizbježno dolaze) evoluirati u nekom neželjenom smjeru, prema stvaranju i razvijanju vlastite i samostalne (dakle, neovisne o programeru - čovjeku) svijesti, umu i razumu, pokazat će vrijeme koje je pred nama. Možda se suživot UI-ja i čovjeka ipak pokaže dobitnom kombinacijom, održivom i provedivom opcijom za sretnu budućnost.

Ako prije toga, unatoč svim zakonskim regulativama oko uloge i odgovorne primjene UI-ja u SAD-u, EU-u, Kini i ostatku svijeta, sami sebe i prije umjetne inteligencije ne odvedemo preko ruba vlastitog uma i razuma. U tom slučaju UI bi trebao samo zabiti posljednji čavao u lijes civilizacije koju je u svojim vizijama prepoznala genijalna Ada Lovelace.