Vremenski ekstremi osvijestili su ljude o klimatskim promjenama, a ne politika

Mariju Pujo Tadić Vlada je u prosincu prošle godine imenovala za specijalnu savjetnicu/izaslanicu za klimatsku akciju Republike Hrvatske. Međunarodna je stručnjakinja iz područja klimatskog prava i politika, ali i okolišnih, socijalnih i upravljačkih politika, tzv. ESG-a, predsjednica je Međunarodnog instituta za klimatske aktivnosti (IICA) i odvjetnica specijalizirana za područje okolišnog prava. U razgovoru za Pogled otkriva je li Hrvatska spremna voditi samostalnu klimatsku vanjsku politiku te koliko je izvjestan scenarij klimatskog aparthejda, u kojem će bogati plaćati da bi pobjegli od vrućina, a mi ostali patiti pod klimatskim promjenama.

Europski HUB

Predsjednica ste Međunarodnog instituta za klimatske aktivnosti - IICA, a sada ste imenovani posebnom savjetnicom za klimatske aktivnosti RH. Možete li nam najprije u kratkim crtama objasniti svrhu i djelokrug Međunarodnog instituta?

- Međunarodni Institut za klimatske aktivnosti (IICA) je osnovan već 2012. godine kao udruženje stručnjaka s ciljem promicanja ublaženja klimatskih promjena i prilagodbe klimatskim promjenama. Osnovan je sa svrhom da bude pomoć poslovnom i financijskom sektoru u komunikaciji s Vladom i nadležnim tijelima u kompleksnim pitanjima klime, ali i kao pomoć Vladi (svakoj) da na pravilan način uspostavi zakonodavni okvir klimatskih promjena u RH. Upravo zbog toga je sada naš IICA zapravo HUB cjelokupnog zakonodavstva RH o klimatskim promjenama i kako nam kažu iz Europske komisije, ogledni primjer za druge države EU-a.

Jedan od visokih prioriteta Instituta je poticanje zaštite okoliša i održivog razvoja, te poticanje cjelokupne zajednice, a posebice poslovne zajednice na inovativne projekte visoke dodane vrijednosti za ljude, gospodarstvo i okoliš. U tom smislu kontinuirano održavamo predavanja, konferencije te smo uključeni u nekoliko projekata, kako u Republici Hrvatskoj tako i u inozemstvu. Upravo smo kao takvi prepoznati i od globalnih politika klimatskih promjena – UNFCCC-a, te smo već 2020. godine prvi u Republici Hrvatskoj - ali i u regiji jer smo nadležni za osam zemalja - započeli s prvom međunarodnom certificiranom edukacijom o ESG-u (tzv. novom alatu za prelazak na održivo gospodarstvo) koja je namijenjena svim dionicima, od kreatora politika do regulatora i samih kompanija te financijskog sektora.

Stručnjaci Instituta uvijek rado sudjeluju na predavanjima i pomažu svojim stručnim znanjem mnogima da bismo bili ukorak s EU-om. Godine 2024. postali smo službeno partneri Europskoj komisiji kroz European Climate Pact te smo uvršteni među 40-ak organizacija iz Europske Unije koje imaju taj privilegij. Ono što je iznimno bitno za širu društvenu zajednicu, a čemu će se Institut posvetiti u budućnosti je poticanje poslovne zajednice na primjenu i provedbu mjera iz područja prilagodbe klimatskim promjenama, ali i smanjenja emisija CO2, te usvajanje novih ESG kriterija. Tu nas čeka jako puno posla jer ponajprije poslovnu zajednicu treba upoznati koje su to njihove obaveze, a tiču se prilagodbe klimatskim promjenama.

Institut ima još jednu važnu ulogu i cilj, a to je potpora prelasku Europske unije (čija je članica i RH) na održiviju budućnost s niskim razinama emisija ugljika da bismo do 2050. godine postali prvi klimatsko neutralni kontinent, odnosno prva klimatsko neutralna ekonomija.

Dobri temelji

Koja će biti Vaša glavna zadaća kao specijalne savjetnice za klimatske aktinosti ili kako se na engleski naziva »Special Envoy for Climate Action«?

- Tri su osnovna zadataka takve osobe: savjetovati Vladu Republike Hrvatske o složenim multilateralnim pitanjima klimatskih promjena, potičući klimatsku akciju na nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini; zastupati interese Republike Hrvatske u pitanjima vezanim uz klimu, dajući doprinos globalnim inicijativama i pregovorima te surađivati s dionicima i drugim državama EU-a na razvoju i provedbi strategija za održive ekološke prakse, promičući predanost Hrvatske klimatskoj akciji. Naime, uloga specijalnih savjetnika za klimatsku akciju tzv. Special Envoy for Climate Action iznimno je važna i kompleksna jer je zadatak »climate envoya« putem klimatske diplomacije promovirati EU politike i interese u ovom specifičnom području u drugim državama i regiji, te djelovati na način da u prvom redu budu upoznate s aktivnostima EU-a, a time i Hrvatske, ali i da same budu ambicioznije u postizanju klimatskih ciljeva u ovom globalnom izazovu.

S obzirom na vaše međunardono iskustvo u klimatskim aktivnostima, kako biste ocijenili dosadašnje napore Vlade u preveniranju i reagiranju na klimatske promjene? Idemo li ukorak s razvijenim svijetom ili kaskamo?

- Republika Hrvatska je članica EU-a te pripada u krug zemalja koje doprinose ambicioznom europskom cilju postizanja potpune klimatske neutralnosti EU ekonomije do 2050. godine. Štoviše, na razini EU-a usvojen je prošle godine i novi klimatski cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova za 90 posto do 2040. godine.

Svima je već poznato da je 2019. godine usvojen Green Deal – Zeleni plan za Europu pa i Republika Hrvatska sudjeluje u istom na način da u svoj gospodarski razvoj uključuje i ciljeve iz Green Deala, te također implementaciju ESG (okolišnih, socijalnih i upravljačkih) kriterija koji su iznimno važan alat za prelazak na održivo gospodarstvo. Naravno, među prvima smo u EU-u već 2020. godine donijeli prvi Zakon o klimatskim promjenama i zaštiti ozonskog sloja koji se upravo ovih dana usklađuje s novim Direktivama EU-a. Radili smo jako puno i vrijedno sve ove godine i možemo biti ponosni koliko toga smo napravili u ovom području, pa su prošle godine revizori iz UNFCCC-a koje je krovno tijelo za klimatske promjene, pohvalili naš rad. Moramo imati na umu da je proces prilagodbe prilično dug i spor proces i s njim će se suočiti mnogo budućih vlada, ali možemo reći da smo kroz dobro prostavljeno zakonodavstvo napravili dobre temelje za buduće generacije u tom području.

Klimatska diplomacija

Je li hrvatsko društvo razvilo svijest o klimatskim promjenama, odnosno svijest o potrebi prevencije vremenskih ekstrema koji su sve učestaliji i sve intenzivniji?

- U posljednjih 15 godina koliko sam intenzivno uključena u tu temu mogu svjedočiti značajnoj promjeni. Naime, prije 15 godina svima je ta tema bila strana i pomalo »nevjerojatna« pa se može slobodno reći da je hrvatsko društvo postupno razvijalo i svijest o klimatskim promjenama. Nije tome pridonijelo samo »klimatsko osvješćivanje« kroz medije i integriranje klimatskih politika kroz propise, već su tome značajno pridonijeli i ekstremi u vremenskim prilikama i neprilikama koji postaju sve očitiji - posebice u posljednjih nekoliko godina - pa se ta svijest razvija to brže. Sada je trenutak da se ozbiljnije potrudimo oko integriranje Strategije prilagodbe klimatskim promjenama jer više mitigacija (ublaženje) nije dovoljna mjera, već se treba posvetiti i adaptaciji (prilagodbi). Upravo zbog toga ćete čuti stručnjake kako u posljednje vrijeme učestalo govore da je rješenje jedino u kontinuiranoj mitigaciji, uz što bržoj integraciji mjera adaptacije.

U posljednje vrijeme govori se o klimatskoj diplomaciji. Što predstavlja takva vrsta diplomacije i je li se Hrvatska pripremila za vođenje vlastite klimatske vanjske politike?

- Kada sam 2019. godine specijalizirala vanjsku politiku i diplomaciju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, tema mog specijalističkog rada bila je upravo klimatska diplomacija, a razlog tome bili su i zaključci o klimatskoj diplomaciji koje je već u veljači 2018. godine usvojilo Vijeće Europske unije kroz Vijeće za vanjske poslove istaknuvši u svojim zaključcima da će EU nastaviti sa svojom vodećom ulogom u nastojanjima na svjetskoj razini u pogledu klimatske politike, te da prepoznaje posljedice koje klimatske promjene imaju na međunarodnu sigurnost i stabilnost. Tada sam se odlučila posvetiti proučavanju upravo te tematike te sam u svom radu i došla do mnogih zaključaka, a između ostalog da je klimatska diplomacija upravo grana politike koja se bavi odnosima među državama, umijećem zastupanja interesa jedne države u međunarodnim pregovorima, a koji se odnose isključivo na pitanja povezana s ublažavanjem utjecaja klimatskih promjena na život na planetu Zemlji.

Kod nas je prava klimatska diplomacija još u povojima i tu ima puno prostora za dodatni razvoj, a naravno da veliku ulogu tu ima i Ministarstvo vanjskih i europskih poslova koje bi kroz svoj ustroj moglo uspostaviti upravo i takvu službu. Međutim, klimatskom diplomacijom se mogu baviti samo stručnjaci koji se razumiju i u pravo klimatskih promjena i politike, inače je besmislena.

Zelena tranzicija

Europska unija se snažno zauzima za tzv. zelenu tranziciju, no s druge strane Atlantika administracija predsjednika Trumpa planira je u potpunosti odbaciti. Kako će to utjecati na prelazak na niskougljično gospodarstvo u EU-u i ostaje li EU usamljen u borbi protiv klimatskih promjena?

- Europska unija ostaje predana svom Zelenom planu i transformaciji gospodarstva na niskougljično održivo gospodarstvo te će sa svojim članicama raditi na izgradnji pouzdane energetske, prometne i digitalne infrastrukture otporne na klimatske promjene. Pariški sporazum 2015. godine potpisalo je 197 zemalja (država) svijeta, Amerika je samo jedna od njih – doduše jedna od najvećih emitera stakleničkih plinova i bez njihovog učešća zasigurno nećemo moći zadržati globalno zatopljenje na razini ispod 1,5 stupnjeva Celzija. Stoga cijeli svijet treba biti zabrinut, ali i tužan zbog takve odluke Donalda Trumpa jer će sposobnost prirode i čovječanstva za prilagodbu značajno opasti ako planet doživi trajno zagrijavanje iznad 1,5 stupnjeva Celzija. Ne možemo ulaziti u razloge takve odluke, ali nekako sam sigurna da su pretežito financijske naravi s obzirom na to da je Trump prvenstveno biznismen. Naime, Pariški sporazum prvi je međunarodni obvezujući ugovor koji poziva razvijene zemlje da ispune svoju zajedničku obavezu mobilizacije 100 milijardi američkih dolara godišnje za pomoć jačanja otpornosti na klimatske promjene zemalja u razvoju. Nažalost, niti za vrijeme njegovog prethodnog mandata tu obavezu Amerika nije ispunila.

Ako uzmemo u obzir da je prema podacima američke Agencije za okoliš prošle godine u SAD-u zbog 28 različitih nesreća i vremenskih nepogoda poput požara, poplava, uragana i slično prouzročeno šteta u iznosu većem od milijardu dolara, jasna je njegova poruka »America first« što znači jačati vlastitu otpornost, zanemarujući pri tome činjenicu je pitanje klimatskih promjena globalno pitanje, da je atmosfera samo jedna te da su upravo najrazvijenije zemlje svojim snažnim gospodarskim razvojem najviše pridonijele onečišćenju. Preostaje 196 zemalja koje podupiru Pariški sporazum i EU svakako nije usamljen.

Popravak štete

Na klimatskoj konferenciji u Šarm El-Šeiku 2022. govorilo se o tome kako financirati popravak štete prouzročene klimatskim promjenama, na kojoj je došlo do neslaganja između zemalja koje su se obogatile izgaranjem fosilnih goriva i onih siromašnih koje nisu, a trpe štete upravo zbog klimatskih promjena. Je li u međuvremenu pronađen način kako platiti odštetu siromašnim zemljama?

- Na COP27 u Sharm El-Sheikhu 2022. konačno smo dogovorili osnivanje Fonda za gubitke i štete. Nakon mjeseci intenzivnih razgovora tijekom cijele godine, Fond za gubitke i štete u potpunosti je postao operativan prvog dana sastanka na vrhu u Dubaiju. Fond je osmišljen kako bi pomogao zemljama osjetljivim na promjene klime da se nose s klimatskim utjecajima koji nadilaze ono na što se ljudi mogu prilagoditi. Pokretanje fonda bilo je mukotrpan put na kojem su zemlje u razvoju bile prisiljene učiniti značajne ustupke kako bi postigle dogovor. Brojne zemlje (SAD, Njemačka, EU itd.) također su se uključile s otprilike 700 milijuna dolara. Koliko god to bilo dobrodošlo, to je kap u moru u usporedbi s iznosom od 580 milijardi dolara štete povezane s klimom s kojom bi se ranjive zemlje mogle suočiti do 2030. godine. Što to znači za pojedine zemlje? Moraju dati mnogo veća obećanja kako bi zadovoljili potrebe zajednica ranjivih na klimatske promjene, ali i mobilizirati inovativne izvore financiranja poput oporezivanja fosilnih goriva i brodarstva. Nadalje, države bi također trebale uključiti detaljne odjeljke o gubicima i šteti u svom sljedećem krugu NDC-ova, istovremeno pružajući procjene troškova gdje je to moguće kako bi se potaknulo predvidljivo i odgovarajuće financiranje.

Hrvatska, slijedeći politiku EU-a, podržava ideju da se siromašnim zemljama »pomogne u okviru raspoloživih sredstava«. Znači li to i dodatna izdvajanja iz državnog proračuna?

- Mi to već imamo predviđeno putem posebnih stavki, a sredstva se dobivaju od trgovanja emisijama i dodatna izdvajanja u dogledno vrijeme neće biti potrebna.

Tome doprinosimo zajedno s EU-om, a što se tiče načina financiranja odabrali smo da doprinosimo na način da pomažemo kroz projekte zemlje i države u regiji koje se smatraju nerazvijenima.

Svi smo isti

I za kraj razgovora otiđimo kratko u doglednu budućnost. UN je prije nekoliko godina upozorio da bi nam se mogao dogoditi klimatski aparthejd, u kojem će bogati plaćati da bi pobjegli od vrućina, gladi i sukoba, a mi ostali patiti pod klimatskim promjenama. Koliko je takav scenarij realan?

- Nažalost, ta činjenica je više nego izvjesna. S obzirom na to da me redovito pozivaju za key-note govornika ili panelista upravo u takvim »bogatim« zemljama u posljednjih nekoliko godina uočila sam veliku »klimatsku osvješćenost« kod njih na način da građevine u izgradnji i one buduće koje su mahom luksuzne grade djelomično pod zemljom osiguravajući kompletnu infrastrukturu pod zemljom. Posljednji put su mi to demonstrirali i na NEOM projektu u Rijadhu, glavnom gradu Saudijske Arabije. Ostala sam zatečena i kad sam se vratila doma sva uznemirena u želji da tu ideju nametnem i kod nas da bih pomogla našim ljudima da se spase od nesigurne budućnosti prepune klimatskih rizika za njih i njihovu imovinu. Jedan mi je naš bivši političar rekao: »Marija, nemoj se uzrujavati oko toga, neće to do nas tako brzo doći.« Vjerojatno zato i jest, na sreću, bivši političar!

Kada su u pitanju klimatske promjene, one ne pitaju za boju kože, vjeroispovijest, spol ili bilo što drugo, a njihove posljedice neumoljivo pogađaju sve ljude jednako. Moramo se početi pripremati i prilagođavati odmah, još jučer… Sutra je već kasno. Zato je i slogan za »Climate Action«- Time is NOW! Zato idemo djelovati – odmah – zajednički!