Oštrica potrošačkog bojkota u svojoj srži usmjerena je na pogrešnu adresu

Vezano uz aktualnu situaciju s bojkotom trgovina i trgovačkih lanaca javljaju se i komentari da se u nekom širem kontekstu može govoriti i o jednom obliku građanskog neposluha. Koliko je takva teza utemeljena, pitali smo između ostalog izv. prof. dr. sc. Ivora Altarasa Pendu sa Sveučilišta Libertas u Zagrebu.

- Moji bi studenti, koji uglavnom dolaze iz generacije "Z", na ovu vašu konstataciju rekli: "Totalno ste u pravu!" Da, najvrjedniji u ovom sada već ponavljajućem bojkotu trgovačkih lanaca nije sam odnos prema trgovcima, koji je, nota bene, u mnogočemu problematičan, ali to buđenje svijesti javnosti da ima u svojim rukama moć mijenjanja nepovoljnih životnih okolnosti naprosto je neprocjenjiv i sam po sebi vrijedan iskorak prema društvenoj odgovornosti.

Svi govore o uzroku, ali premalo o posljedicama aktualnog bojkota. Vlada je po hitnom postupku zaštitila cijene niza artikala, i same trgovine i trgovački centri poduzimaju mjere da se udovolji Vladi i kupcima, no koliko sve to što se zbiva može izmaknuti kontroli, i kakve bi u tom slučaju mogle biti posljedice?

- Moguće posljedice aktualnog bojkota ovise o njegovu daljnjem razvoju, a raspon ishoda je širok jer uključuje mnoštvo međusobno isprepletenih varijabli. Promjena samo jedne od njih može preoblikovati naše shvaćanje recentnih događaja povezanih s bojkotom. Ovdje govorimo o potrošačima i organizatorima bojkota, trgovcima i njihovim dobavljačima, bankama, državi kao regulatoru, uvoznicima i izvoznicima, fiskalnoj i monetarnoj politici, stručnjacima i opinionmakerima. No vjerojatno najvažnije varijable su vrijeme i psihologija mase, kako je još davno istaknuo francuski socijalni psiholog Gustav Le Bon, čak i u naslovu svoje knjige. Stoga je posve moguće da krajnji učinci bojkota budu i iznimno pozitivni i negativni.

Ivor Altaras Penda (Foto Arhiva)

Možete li sve to malo šire pojasniti, napose onaj pozitivni aspekt cijele priče...?

- Primijetite da ovdje koristim vrijednosni kategorijalni aparat - isti ishod netko će smatrati uspjehom, a drugi će ga ocijeniti neuspjehom, ovisno o vlastitim interesima i ideološkoj perspektivi. Uz ogradu da govorim isključivo o dosadašnjem razvoju događaja povezanih s bojkotom, sklon sam izdvojiti jednu jako pozitivnu i jednu malo manje pozitivnu reperkusiju.

Smatram iznimno pozitivnim što je bojkot uspio natjerati pojedine trgovce da razumiju da oni, iako nisu cjeloviti izvor problema inflacije, tj. obezvređivanja novca, a koji se očituje kroz rast cijena roba i usluga koje prodaju, svakako su potencijalno dio rješenja kako bi se taj rast sveo u neke normalne okvire. Posebno me se dojmio jedan domaći trgovački lanac koji se obratio svojim dobavljačima sa zahtjevom da im, kako su rekli, "zbog nužnosti prilagodbe novonastalim tržišnim okolnostima", više ne šalju nove povišene cjenike roba, jer će ih u suprotnom maknuti sa svojih polica. E, vidite, u tome prepoznajem da je ovaj bojkot već uspio. Iako je lako moguće da u ovom javno objavljenom pismu trgovačkog lanca svojim dobavljačima postoji doza populizma i marketinga, vidi se da građani potrošači više nisu u svojoj borbi sami. I smatram da je to iznimno važno prepoznati. Mnogi ljudi već se jako dugo muče s posljedicama inflacije koja osiromašuje njihove kućne budžete, pa se u tom smislu na tržištu ništa novoga nije dogodilo, ali se sada, za razliku od prije, probudila svijest o tome da je ljudima teško. Ništa novoga, a opet sve je drukčije, zahvaljujući bojkotu. Tako samo mogu reći jedno veliko "Bravo!" za građane Hrvatske.

Koji bi aspekt istaknuli u negativnom smislu? I kakva bi trebala biti uloga Hrvatske narodne banke...?

- Ono što je malo manje dobro je to što je oštrica bojkota u svojoj srži usmjerena na pogrešnu adresu. Glavni kreatori inflacije su dugogodišnje ekspanzivne monetarne politike (koje se, barem teorijski, mogu upravljati kontroliranim povlačenjem novca s tržišta), ali još važniji izvor inflacije je skupa, iznimno birokratizirana i nefunkcionalna država te lokalna uprava i samouprava. Ali to je stara boljka, za koju svi znamo, osim pojedinih djelatnika HNB-a, koji objavljuju stručne članke i analize u kojima tumače da su upravo profiti i marže poduzeća glavni izvor inflacije, zanemarujući dublje strukturne uzroke. Štoviše, oni u svojim pisanim radovima iznose teze da je viša stopa inflacije od one službeno objavljene tek puka percepcija građana, a ne stvarnost. Ovakvi stavovi doista iznenađuju s obzirom na to da se radi o najvažnijoj monetarnoj instituciji u državi koja ima sve alate i kapacitete da napravi smislene analize, a koje bi pokazale da u biti ne postoji prosječni čovjek na kojeg bi se valjano mogla primijeniti izračunana prosječna stopa inflacije na temelju porasta cijene unaprijed poznate košarice roba i usluga.

Osobna stopa inflacije u bitnome ovisi o prihodovnom razredu svakog pojedinca i njegovu stilu života te je vrlo lako moguće da ona uistinu jest viša, pa čak i znatno viša od službeno objavljene stope. Drugim riječima, sasvim je nepristojno, nekorektno i znanstveno netočno ljude proglašavati ludima i objašnjavati im da im se, kada je u pitanju osobna percepcija inflacije, zapravo "pričinjavaju bijeli miševi". Vezano uz skupu i neefikasnu državu, nažalost, čini mi se da u Hrvatskoj ne postoji ni jedna relevantna politička opcija koja bi imala dovoljno političke hrabrosti, volje i/ili mudrosti da se s time uhvati ukoštac. Hrvatski su građani kroz bojkot pokazali zavidnu razinu svijesti i odlučnosti, no ključno pitanje ostaje - hoće li ta svijest prerasti u širu inicijativu koja će se usmjeriti prema pravim izvorima problema?

Vidimo također da se poštene namjere bojkota, kao i u nizu drugih slučajeva poziva na neke masovne akcije, mogu zloupotrijebiti za skupljanje jeftinih političkih poena, pa sad imamo da samozvani borci za niske cijene populistički pozivaju i na šire i ekstremnije akcije, usput prozivajući Vladu, uvozni lobi, korupciju... Poprima li sve to pomalo (ili podosta) histerične i paranoične oblike, vaš komentar?

- Rekao bih da bojkot, barem za sada, nije pretjerano zloupotrijebljen - izuzev slučajeva kada predstavnici vlasti aktivno izražavaju podršku bojkotu. To je apsurdan paradoks, jer primarna odgovornost vladajućih nije da bodre građane u njihovu nezadovoljstvu, već da uklone uzroke koji do njega dovode. Kada vlast umjesto rješavanja problema zauzme poziciju navijača - i to protiv koga, nego protiv sebe - to nije ništa drugo doli politička manipulacija i izbjegavanje odgovornosti. Dopustite mi da kažem - takvo postupanje smatram krajnje nečasnim.

Bojkot nije samo u RH nego i u BiH, Sjevernoj Makedoniji, Sloveniji... Može li sve eskalirati u velike masovne prosvjede ne samo protiv trgovina i trgovačkih lanaca neko i protiv vlasti, države, aktualnih vlada? Regija u širem smislu ionako je krcata napetostima i izazovima sigurnosti.

- Kao što sam već spomenuo, takav je scenarij sasvim moguć. Znate, revolucije najčešće počinju zbog naizgled benignih razloga. Kada ljudima dođe do grla, dovoljan je samo mali poticaj da bi se njihov gnjev iskazao u punoj snazi. Nažalost, ili možda nasreću, ovisno o perspektivi, građani Hrvatske posjeduju iznimnu sposobnost trpljenja. Vjerujem da smo među prvih deset nacija na svijetu kada je o tome riječ. No ne smatram to pozitivnim; bilo bi bolje da taj pritisak eksplodira puno prije, dok je još moguće djelovati. Jer kada ljudima prekipi, obično je već prekasno, a povijest nas je naučila da revolucije rijetko - ako ikada - donose stvarne promjene.