Ne treba očekivati da će slabim kandidatima pomoći stranačka pripadnost

Što će biti ključno za dobivanje glasova birača na svibanjskim lokalnim izborima - osobnost kandidata ili programski sadržaji, naravno i retorika? Hoće li se u izbornoj kampanji nametati, osim lokalnih tema, i neke šire nacionalne i geopolitičke teme poput situacije u regiji, odnosa SAD - EU, ukrajinskog rata, pozicije Republike Hrvatske na međunarodnoj sceni...? Neka su to od pitanja koje smo postavili prof. dr. sc. Peri Maldiniju, politologu i sveučilišnom profesoru sa Sveučilišta u Dubrovniku.

- Iako je međunarodni politički kontekst sveprisutan, poglavito zbog utjecaja svih tih aspekata koje ste naveli, te da dominira javnim i medijskim prostorom zasjenjujući teme lokalnih izbora i poruke kandidata u kampanji, ipak ne treba očekivati da će znatnije utjecati na opredjeljenja birača na lokalnim izborima, posljedično ni na rezultate izbora. Na njih će primarno utjecati ideološke podjele birača te lokalni konteksti, specifični za svaku pojedinu lokalnu sredinu kao što su kvaliteta, prepoznatljivost i uvjerljivost kandidata, njihove poruke te programi koje nude i percepcija njihove sposobnosti da ih ostvare. Pritom ne treba očekivati da će slabim kandidatima pomoći stranačka pripadnost ni unatoč mogućoj prevladavajućoj naklonjenosti birača toj stranci u konkretnoj izbornoj jedinici.

Dobitnici i gubitnici

Uzimajući u obzir najnovije ankete, je li HDZ i dalje favorit? Može li SDP kapitalizirati trenutačnu dobru anketnu poziciju, gotovo izjednačenost s HDZ-om ili čak malu prednost?

- Što se tiče SDP-a i rezultata anketnih ispitivanja, vidljivo je da im rejting raste, unatoč njihovoj relativnoj inaktivnosti, pa se čini da su zapravo kolateralni dobitnici, prije svega na valu Milanovićeve izborne pobjede, a ne vlastitog političkog angažmana. S druge strane, zamjetan je blagi pad rejtinga HDZ-a, čemu su sasvim sigurno pridonijeli, najprije korupcijska afera i smjena ministra zdravstva, potom vrlo loš izborni rezultat Dragana Primorca na predsjedničkim izborima kao i unutarstranački prijepori oko njegova izbora za kandidata HDZ-a, te u konačnici problemi s DP-om, s kojim su nevoljko u koaliciji, prisiljeni na neke nepopularne kompromise.

Ipak, rekao bih da su to dva odvojena trenda i da jedan nije utjecao na drugoga, tj. ovdje nije došlo do toga da će dojučerašnji podupiratelji HDZ-a sada prijeći SDP-u. Prije je riječ o izvjesnom nezadovoljstvu HDZ-ovih birača, štoviše, i dijela članova stranke, najprije oko izbora predsjedničkog kandidata (što je i jedan od razloga Primorčeva lošeg izbornog rezultata), a sada dodatno i oko odabira pojedinih kandidata za lokalne izbore, gdje javnosti izloženi unutarstranački prijepori svakako ne pridonose rejtingu stranke, već obrnuto. Uz to, prisutan je i određeni zamor vladavinom HDZ-a, što je prirodno i događa se redovito kada je netko duže vrijeme na vlasti, usprkos respektabilnim političkim i poglavito socioekonomskim rezultatima, koji ostaju u sjeni ekonomskih problema koji su posljedica dviju velikih globalnih kriza tijekom proteklih godina. S druge strane, već dugo vremena razočarani i povučeni birači SDP-a, probuđeni, najprije Milanovićevim protuustavnim upadom u parlamentarne izbore, a potom hypeom oko njegove pobjede na predsjedničkim izborima - postupno su se uključili. To nije nužno zbog uzleta aktivnosti SDP-a, koje i dalje izostaju ili su vrlo skromne, niti zbog smirivanja unutarstranačkih sukoba, što ih je tek odmaknulo od negativne medijske prezentacije, već im daju potporu primarno zbog opredijeljenosti protiv HDZ-a, odnosno zbog ideoloških razloga. Slabost ostatka oporbe tu dodatno SDP-u ide na ruku, pa bez osobitih zasluga raste im rejting.

Stoga, trenutačno izjednačenje SDP-ova rejtinga s HDZ-ovim, nakon više od pet godina od slične, također jednokratne i kratkotrajne situacije, nije pokazatelj promjene koja bi dovela do obrata. Razlog tome je prilično petrificirana struktura socijalnih i ideoloških rascjepa u hrvatskome društvu koja dominantno određuje politička opredjeljenja birača. U tom kontekstu, iako i dalje ima razmjerno najveću potporu birača, HDZ-u može naškoditi jedino izostanak organiziranosti i jedinstva vlastitog članstva te neuspješna mobilizacija vlastitog biračkog tijela koje redovito obilježava visoka izlaznost u gotovo svim dosadašnjim izbornim ciklusima, a nipošto promjena političkih opredjeljenja gdje bi njihovi birači povjerenje dali drugima, posebice ne SDP-u. Ipak, situacija s izbornom nedisciplinom i apstinencijom dijela vlastitog biračkog tijela, pa i dijela članstva na predsjedničkim izborima, u tom smislu je upozoravajuća. Za SDP, pak, upitno je može li mu trenutno povećana potpora probuđenih birača osigurati izborne rezultate u skladu s aktualnim rejtingom i na predstojećim lokalnim izborima s obzirom na priličnu devastiranost stranačkih organizacija, nedostatak uvjerljivih i prepoznatljivih kandidata, izostanak snažnijeg programskog djelovanja stranačkog vodstva i sposobnosti emancipacije od statusa Milanovićevih sljedbenika.

Stoga, rejtinzi stranaka na nacionalnoj razini, kada se provuku kroz filtre specifičnosti lokalnih sredina, u konačnici mogu biti znatno drukčiji, pa će tako utjecaj rejtinga stranke na nacionalnoj razini biti ograničen, a rezultat izbora, pak, bitno određen statusom stranaka i kvalitetom kandidata u lokalnim sredinama.

U kakvoj je poziciji Domovinski pokret (DP), koji participira u koaliciji s HDZ-om?

- DP je apsolvirao svoj program ulaskom u vladajuću većinu i realizacijom svojih zahtjeva Ministarstvu demografije i isključenju SDSS-a iz većine. Dobili su tri ministarska resora i više mjesta u javnim ustanovama, što je - kako to obično biva kod junior partnera potrebnih za formiranje većine - nerazmjerno više nego što je njihov izborni legitimitet. Nakon skandala s Dabrom, unatoč retorici - koja je bila prije oporbena nego primjerena partnerima u vlasti - učinili su sve da ostanu u vladajućoj većini i održe njezinu stabilnost. U međuvremenu, rascjepom stranke na DP i Domino, objema je znatno pala potpora. Međutim, DP opstaje isključivo zahvaljujući osvojenim saborskim mandatima i statusu koalicijskog partnera, zbog čega ih je - paradoksalno - i napustio dio razočaranih birača. Kao potpuno nova stranka, Domino, pak, nastoji podignuti vidljivost - u funkciji čega je bila i njihova predsjednička kandidatkinja - dok im se djelovanje fokusira primarno na diskreditaciju DP-a, čime nanose štetu i njima i sebi dodatno se marginalizirajući. Što se tiče lokalnih izbora, premda imaju kandidate i još ponegdje, obje stranke imaju neke izglede jedino u Vukovaru. DP tu može s nešto većom izvjesnošću računati na uspjeh zahvaljujući dogovoru s HDZ-om, a Domino se može nadati tek nekom mjestu u Gradskom vijeću i Županijskoj skupštini.

Svaki grad je bitan

Tko je favorit u Zagrebu, tko u Splitu, tko u Rijeci... ako gledamo na trenutačne odnosne snaga, postojećih i novih imena koja ulaze u utrku?

- Što se tiče Zagreba, SDP, koji je najprije bio izabrao svojeg kandidata, a potom shvativši da su mu šanse slabe, u konačnici je reterirao i odlučio koalirati s Možemo! To je pragmatičan potez, ali politički vrlo štetan za SDP. Očito je da su posljedice unutarstranačkih podjela oslabile najveću stranačku organizaciju i premda su mogli iznjedriti kvalitetnijeg kandidata s boljim izgledima i samostalno nastupiti, a da ne isključe mogućnost postizbornog koaliranja, ovime su se unaprijed pozicionirali kao drugi. Budu li s Možemo! imali većinu, proglasit će se pobjednicima, premda će im utjecaj biti ograničen, a politički kapital smanjen. Zadržat će vjerojatno tek predsjednika Gradske skupštine i dobiti nekoliko politički nebitnih pozicija u gradskim strukturama.

Što se tiče Možemo!, iako su konsolidirali gradske financije, premda na štetu investicijskog održavanja, te pokrenuli građevinske i infrastrukturne projekte, u kojima pak znatan udio ima Vlada RH, mnogi građani Zagreba su nezadovoljni, poglavito neriješenim problemima gospodarenja otpadom, javnog prijevoza, prometne regulacije te njihovom upravljačkom i kadrovskom potkapacitiranošću. Stoga, unatoč naglašenoj promidžbi, Možemo! nisu sigurni u ponavljanje rezultata s prošlih izbora, pa koalicijom sa SDP-om kao junior partnerom žele ojačati izbornu bazu, da ne konkuriraju međusobno i da objedine glasove. Usprkos velikom broju kandidata za gradonačelnika, Tomašević objektivno nema ozbiljniju konkurenciju. Kandidira li se Marija Selak Raspudić, što se najavljuje, to će biti znatno više da poveća vidljivost u javnosti - što može biti dobar trenutak za pokretanje nove stranke, ako je to u planu - nego da ozbiljnije ugrozi Tomaševića. Bez potpore stranačke organizacije, a što je problem i većine ostalih konkurenata, teško je odraditi kampanju i kvalitetno se predstaviti. Jednako tako i Ivica Lovrić, koji ima određenu potporu među biračima, premda, čini se, mnogo manju od potrebne da bi ozbiljnije ugrozio Tomaševića. Mislav Herman, premda ima najveću stranku iza sebe, također mu nije prijetnja, s jedne strane zbog toga što HDZ u Zagrebu već dugo nema dostatnu potporu, neovisno o kandidatu, a s druge strane zbog ambivalentnih stavova o njegovoj kandidaturi unutar same stranačke organizacije, što mu može dodatno umanjiti izglede. Svi ostali pak nemaju više od nekoliko jednoznamenkastih postotaka potpore. Stoga će nedostatna uvjerljivost konkurenata Tomaševiću ići naruku znatno više nego rezultati četverogodišnje vladavine Možemo! Zagrebom.

Iako je Split poznat po mijenjanju izbornih preferencija od izbora do izbora i da drugi mandat nikad nije izvjestan, čini se da Puljak ipak ima najbolje izglede, unatoč mnogim kontroverzama koje su obilježile njegov mandat. Konkurent mu je SDP-ov Davor Matijević, koji mu, premda stoji slabije od njega, može oduzeti dio glasova s ljevice, dovoljno da mora ići u drugi krug. HDZ-ov Tomislav Šuta ima sličan problem kao i Herman u Zagrebu, tj. stranka nije jedinstvena oko njegove kandidature, što mu može umanjiti izglede rezultira li to mlakim angažmanom stranke i izbornom apstinencijom dijela biračkog tijela HDZ-a. Na dio donekle preklapajućeg biračkog tijela tu računa i Željko Kerum, koji nema ozbiljnije šanse, ali pridonijet će disperziji glasova. Međutim, nije vjerojatno da će itko imati većinu u Gradskom vijeću, a s obzirom na loše odnose Centra s lokalnim Možemo! i SDP-om - s kojima bi jedino mogli koalirati - upitna će biti mogućnost formiranja stabilne i funkcionalne većine.

U Rijeci je više kandidata, uključujući i dvije žene, uz neobičnu situaciju da aktualni gradonačelnik Filipović zbog razilaženja sa SDP-om neće biti njihov kandidat, već će to biti Sandra Krpan, njegova zamjenica, a on - možda - nezavisni. Premda je vlast SDP-a u Rijeci kontinuirana te da su i sada najveći favoriti, ovi će izbori za njih biti ipak nešto izazovniji. Među sedam kandidata, SDP-ova Krpan trenutno najbolje stoji, dok su joj glavni izazivači HDZ-ov Denis Vukorepa te nezavisna Iva Rinčić, dok ostali nemaju neke izglede. Pritom je manje izvjesno koliko će mjesta SDP ostvariti u Gradskom vijeću te hoće li moći i s kime formirati većinu.To bi najprije mogli biti Možemo! i Rinčić, ali ne bez ustupaka s obzirom na to da su potonji politički svježiji i aktivniji od tromog SDP-a i zahtijevat će prostor za svoje politike.

Kakva je situacija u Osijeku, je li sadašnji gradonačelnik Ivan Radić glavni favorit...?

- U Osijeku pak uz aktualnog HDZ-ovog gradonačelnika Ivana Radića natječe se Vjeran Marijašević kao kandidat SDP-a i Možemo!, pa je tu situacija prilično jednostavna. Radiću u prilog ide uspješan mandat obilježen vidljivim investicijama, koje je umnogome osigurala Vlada, ali što će u njegovom slučaju utjecati da ga se percipira sposobnim i suradljivim, što mu osigurava stabilnu potporu. Marijašević pak nije dostatno prisutan u javnosti, posljedično ni dovoljno prepoznatljiv, a već dugo oslabljeni lokalni SDP te nedostatno vidljivi Možemo! samo su dodatne otegotne okolnosti što mu umanjuju izglede. Zanimljivo je da Domino, koji se nakon raskola s DP-om nastoji etablirati, nije iskoristio priliku ponuditi svojeg kandidata u domicilnom gradu, neovisno o izgledima, a što bi im povećalo vidljivost.

Premda su izbori u četiri najveća grada bitni, za konačni rezultat bit će bitni i neki drugi gradovi i rezultati. Tako će (ne)uspjeh primjerice SDP-a u Rijeci ili HDZ-a u Zadru imati veći utjecaj na image i status stranke nego ukupni rezultat. Slično će biti s Mostom, koji će bitno oslabiti izgube li izbore u domicilnom Metkoviću. Za DP će to biti u Vukovaru, gdje im uspjeh nije sasvim zajamčen unatoč osiguraču koji su dobili dogovorom s HDZ-om.