Serija »Wolf Hall«, temeljema na književnim uspješnicama Hilary Mantel, a koja donosi intiman portret savjetnika kralja Henrika VIII., dobila je izvrsne ocjene
Anne Boleyn (Claire Foy) i kralj Henrik VIII. (Damian Lewis) u seriji "Wolf Hall" (foto: Ed Miller / Company Pictures/Playground Ente)
Od ovog tjedna na Hrvatskoj televiziji prikazuje se serija »Wolf Hall«, koja se temelji na književnim uspješnicama Hilary Mantel, donoseći intiman portret Thomasa Cromwella, savjetnika kralja Henrika VIII. koji pokušava balansirati između moćnika na tudorskom dvoru. »Wolf Hall« prati složene spletke i tajne dogovore Thomasa Cromwella - pragmatičnog i vještog političkog manipulatora, čovjeka skromne, ali i zagonetne prošlosti - koji služi kralju i domovini nastojeći preživjeti opasne političke intrige, kraljevu burnu vezu s Anom Boleyn i vjerska previranja tijekom protestantske reformacije. Priča počinje 1529. godine. Kralj Henrik VIII. već je 20 godina u braku s Katarinom Aragonskom, no još nisu dobili muškog nasljednika. Papa ne uvažava Henrikove molbe za poništenje braka. Za to vrijeme Ana Boleyn čeka u prikrajku. Kardinal Wolsey nije uspio ishoditi poništenje i iznevjerio je kralja u samo toj jednoj stvari. No Henrik nije poznat po praštanju i Wolseyjeva budućnost - i njegov život - vise o niti.
Serija je dobila izvrsne ocjene te se smatra da iznimno korektno prikazuje povijesne ličnosti doba Henrika VIII. Sve se zbiva iz perspektive Cromwella: njegov odnos s Thomasom Moreom, Henrikom VIII., Anom Boleyn, Katarinom Aragonskom, zavidnim plemićima te u nekoliko navrata susreti s Mary Boleyn. Trilogija »Wolf Hall«, prema kojoj je BBC emitirao seriju, opisala je sudbinu Thomasa Cromwella i njegov spektakularni uspon s londonskih ulica do glavnog ministra kralja Henrika VIII.
U Hrvatskoj je 2011. knjigu »Wolf Hall« Hilary Mantel objavio V. B. Z. opisujući je ovim riječima: »’Wolf Hall’ uzbudljiv je, dinamičan, maestralno napisan povijesni roman smješten u tudorsku Englesku, u vrijeme vladavine kontroverznoga kralja Henrika VIII. Donoseći istovremeno, kroz fikcionalnu biografiju državnika Thomasa Cromwella, prvog grofa od Essexa, snažan i opčinjujuć bildungs-narativ, detaljan prikaz dvorskih intriga kao i svakodnevnog života širokih slojeva te dojmljivo skicirani okvir ‘velike’, političke povijesti onodobne Europe, ‘Wolf Hall’ je vjerojatno najkompletniji, vrhunski roman epohe; najbolji dokaz da je žanr još uvijek itekako živ, suvremen i uzbudljiv. Engleska prve polovine šesnaestog stoljeća zemlja je visoke kulture i velikih renesansnih umova, ali i država koju tresu ratovi, bolesti i politička previranja, a bliži joj se i vjerski raskol: zbog nekonvencionalne Henrikove ženidbene politike engleska crkva odvaja se od Rima, a prijete i ozbiljne vanjskopolitičke posljedice. Meštar Cromwell, nekada kovački sin, vuče sve konce; pomno nadzire kraljeve romanse. Nemoguće je predvidjeti gdje će njegove spletke u ime Engleske odvesti kraljevstvo, ali i čitatelja…«
Hilary Mantel (1952. – 2022.) studirala je pravo na London School of Economics i Sveučilištu Sheffield. Radila je kao socijalna radnica te je živjela u Bocvani i Saudijskoj Arabiji, prije nego što se sredinom 1980-ih vratila u Veliku Britaniju. Nakon što je proveden Brexit, spisateljica - koja je po baki i djedu bila irskog podrijetla - odlučila je zatražiti irsko državljanstvo, a taj je svoj čin pravdala riječima kako želi »ponovno postati Europljanka«. Zagovornike Brexita držala je »nezrelim, licemjernim, podmuklim i često smiješnim oportunistima«. Kritizirala je i britansku monarhiju te vlast.
Povijesni podaci govore da je engleski državnik i odvjetnik Thomas Cromwell rođen oko 1485. u Putneyju, a preminuo je u Londonu 1540. godine. Bio je sin kovača, osoba sa zloglasnom karijerom plaćenika u Italiji, gdje je vjerojatno naučio cijeniti makijavelistički ideal političke svrhovitosti. Kad se vratio 1513. godine u Englesku, upisao je studij prava. U tom je svojstvu privukao pozornost kardinala Wolseyja. Oko 1520. bio je ekonomski odvjetnik. Ušao je u kraljevu službu 1521. godine, a 1523. postao je član Parlamenta. Nakon Wolseyeve smrti, stupio je u službu Henrika VIII. Cromwell je bio čovjek čije su odlike bile velika inteligencija i sposobnost. Unatoč tome što se izjašnjavao kao pobožan kršćanin, bio je bez ikakvih skrupula. Upravo će zbog toga postati kralju izuzetno važan i neprocjenjiv. Izgradio je vlastitu špijunsku mrežu i uspostavio tip upravljanja kraljevinom koji će postati uzor budućim vladama.
Najprije je bio savjetnik kralja, zatim ministar financija, a zatim državni tajnik. Godine 1540. dobio je titulu grofa od Essexa. Oni koji su htjeli komunicirati s Henrikom, uglavnom su to morali činiti preko Cromwella, pa su mu stoga zavidjeli mnogi. Staro ga je plemstvo preziralo zbog niskog podrijetla, smatrajući da nije dorastao državničkim poslovima što rođenjem pripada aristokraciji. Na početku uspona engleske kraljice Ane Boleyn, koja je bila neprijateljica kardinalu Wolseyju, Cromwellovom prethodniku, paralelno se uspinjao i Cromwell. Oboje su bili zainteresirani za reformaciju crkve te jedno u drugome vidjeli mogućeg saveznika u provođenju svojih ciljeva.
Godine 1536. Henrik je naredio Cromwellu da se riješi Ane Boleyn. Cromwell je predložio da optuže Anu za neki zločin kojem bi kazna bila smrt. Ana Boleyn je 1536. bila uhićena i optužena za preljub, incest i veleizdaju. Gotovo je sigurno da su optužbe protiv nje bile izmišljene te da su nastale iz kraljeve želje da se riješi Ane i oženi Jane Seymour. Bila je izvedena pred sud i unatoč slabim dokazima i zaklinjanju u vlastitu nevinost osuđena na smrt. Branila se pred 26 plemića, među kojima je bio i njezin ujak, vojvoda od Norfolka. Oko gubilišta se okupilo na tisuće ljudi, među njima i Cromwell. Glava joj je odrubljena u londonskom Toweru. Anina rođakinja, Katarina Howard, je bila peta žena Henrika VIII. koja je isto kao i Ana bila pogubljena u Toweru 1541. pod optužbom za preljub.
Thomas Cromwell je bio čovjek koji je naposljetku uvjerio kralja u prednosti odvajanja engleske crkve od Rima. Cromwell je, čim je dobio kraljevsku dozvolu, počeo pripremati istragu o zloupotrebama za koje se tvrdilo da su raširene u religijskim ustanovama. Zatvaranje manjih vjerskih ustanova koje su bile pod lošom upravom bilo je često još u doba Henrika V. i događalo se s malo većom revnošću u Wolseyjevo vrijeme. No, Cromwell je to obavljao drukčije: odlučio je istražiti svaki samostan i crkvu u Engleskoj ne bi li našao nekog razloga zbog kojih bi ih zatvorio i njihovu imovinu prebacio u vlasništvo Krune. Bio je svjestan činjenice da je Henrik VIII. potrošio svo bogatstvo koje mu je otac ostavio te je kralj htio ponovo napuniti svoju riznicu. Bio je to majstorski razrađen plan koji se jako svidio kralju iz navedenih razloga.
Nakon smrti Jane Seymour, Henrik je više od godinu dana bio udovac. Međutim, i dalje se bojao preostalih članova Plantageneta koje je, usprkos sentimentu, nemilosrdno ubijao kako bi osigurao budućnost dinastije Tudor. Zato je bilo nužno pronaći novu suprugu i osigurati još nasljednika za prijestolje. Henrikovu je prijeku narav bilo sve teže kontrolirati. Uzrokovala ju je stalna bol u nozi i zavist prema mlađima i zdravijima. Oni najbliži njemu, posebice Cromwell, najviše su patili od njegove raspaljivosti. Henrik bi se na njega okomio nazivajući ga huljom i drugim pogrdnim imenima. Katkad bi ga izudarao po glavi tako da bi Cromwell napuštao kraljeve odaje tresući se od straha. Cromwell je nagovarao kralja da sklopi savez s njemačkim protestantskim vladarima. Godine 1540. sklopljen je brak kralja s Anom Klevskom koju Henrik dotada nikada nije vidio uživo. Međutim, ugledavši je, bio je razočaran.
Tjeskoba je preplavila Cromwella, smatrajući kraljevo razočaranje i bijes vrlo opasnim. Polagao je sve svoje nade u to da će Henrik jednog dana zavoljeti Anu. Kralj je sve iznenadio proglasivši Cromwella grofom od Essexa. No, to je bio primjer kraljeve suptilne okrutnosti. Dajući Cromwellu lažan osjećaj sigurnosti, nadao se da će se moći bolje osvetiti, neočekivano koliko i smrtonosno. Dana 10. lipnja 1540. godine Cromwell je ušao u vijećnicu kao i obično spreman za svakodnevni posao. Međutim, prije nego što je stigao sjesti, vojvoda od Norfolka došao je do njega i uhitio ga u kraljevo ime. Prije nego što se snašao, Cromwell je već bio u Toweru, kamo je i sam tolike druge poslao. Optužilo ga se za izdaju i herezu. Kralj je sada planirao poništenje svoga braka s Anom. Thomas Cromwell pogubljen je 28. srpnja 1540. godine.