Biti igrač ili igralište?

Prema posljednjem istraživanju Pew Research Centera (svibanj 2025.), 48 posto Amerikanaca smatra da Trumpov pristup globalnoj politici "slabi američku reputaciju", a 42 posto vjeruje da "Amerika time postaje pragmatičnija i manje opterećena globalnim konfliktima" - kaže dr. sc. Dejan Kovač, postdoktorski istraživač na Harvard Kennedy School, te dodaje:

- Međutim, rezovi u diplomaciji govore puno glasnije. U četiri godine Trump je smanjio proračun State Departmenta za 22 posto, a broj karijernih diplomata pao je za 15 posto. Kad Rubio kaže da se "ne povlače iz svijeta", statistike mu baš ne idu u prilog, a bogme ni posljednji potezi. Trumpu biračka baza ne zamjera takav pristup, ali međunarodni kredibilitet SAD-a ozbiljno je narušen. Prema Gallup World Poll, povjerenje saveznika u američko globalno vodstvo palo je sa 48 posto (2016.) na samo 32 posto (2024.).

Manje diplomacije, više transakcija - to je nova američka vanjska politika. Nažalost, ne možete voditi državu kao business, gdje je jedini cilj profit. U vodenju države maksimiziramo puno neopipljivih i teže mjerljivih dimenzija poput - slobode, vladavine prava, jednakosti, kvalitete života itd.

Koje su geopolitičke silnice koje oblikuju budućnost Amerike, Europe i Azije? I iskorištava li Trump nemoć EU-a prema Rusiji?

- Geopolitika današnjice utrka je s tri traka: energija, tehnologija i sigurnost. Europa još uvijek pokušava naći ravnotežu. Tri godine sankcija Rusiji nisu slomile Putinovu ekonomiju - ruski BDP je 2024. čak porastao za 3,5 posto, zahvaljujući rekordnim izvoznim prihodima prema Aziji (posebno Kini i Indiji), ali to su kratkoročni efekti. Dugoročno se struktura ekonomije promijenila zbog rada u "vojnom modu", da ne kažem da im je propala diversifikacija energenata, jer im sada gotovo 30 posto kupuje samo Kina, tako da Peking diktira tempo Rusiji. Ekonomska šteta Rusiji načinjena je tako što je smanjena konkurentnost za budućnost i još više produbila ovisnost o nafti i plinu. To se posebno vidi sada kad je dolar pao, zajedno s cijenom nafte, jer 30 posto federalnog proračuna puni se preko energenata. Ovo je već treća godina Rusije s proračunskim deficitom, ako ostane ovakvo stanje na tržištu, deficit bi se mogao utrostručiti za ovu godinu. Što znači dodatno tiskanje novca i galopirajuću inflacija u dogledno vrijeme.

Trumpovoj administraciji odgovara slabost EU-a. Zašto? Zato što, ako je EU slabiji akter, bilateralno je pregovaranje lakše, a Trump je bilateralni igrač, ne multilateralni. Trump razumije da oslabljen EU ne može biti protuteža SAD-u - ni vojno, ni energetski, ni tehnološki. Samo neće se taj scenarij dogoditi jer NATO diktira tempo i u ovakvoj situaciji potreban nam je jaki geostrateški savez.

U tom vakuumu Kina jača svoj položaj u Aziji kroz Belt and Road, a Rusija se koristi europskom nemoći za produbljenje utjecaja u istočnoj Europi i na Balkanu.

Koliko je danas jak EU? Ima li EU jakog lidera?

- EU ima ekonomsku snagu, ali političku anemiju, a razlog tome je loša selekcija u politici. Hrvatska je prekopirala taj model od EU-a, zato i jesmo svi tu gdje jesmo - Njemačka, Italija, RH itd. - demografski staro stanovništvo s niskim natalitetom, pa se mora uvoziti strana radna snaga da bi se u budućnosti održao stabilan ekonomski rast, ali i stabilnost mirovinskog sustava. Ovo politički erodira cijeli EU, na način da se "domaće stanovništvo" buni protiv stranaca i to se vidi po porastu antimigrantskih stranaka u cijelom EU. Ali, pazite, bunimo se sada kada imamo rekordnu nezaposlenost, što će biti kada nastupi veća recesija i budemo se borili za oskudne poslove u firmama?

Ukratko, EU je i dalje drugi najveći svjetski gospodarski blok, s BDP-om od 18,4 trilijuna dolara (2024.), ali politički je kapacitet ograničen fragmentacijom i unutarnjim sporovima. Macron želi biti europski lider, ali bez Njemačke, koja trenutno vodi najgoru recesiju od 2009. (njemački BDP - 0,6 posto u prvom kvartalu 2025.), nema dovoljno političkog zamaha. Europa ima previše ekonomskih komesara, a premalo geopolitičkih lidera. U vanjskoj politici EU često puca u prazno - nema vojnu autonomiju, a bez sigurnosnog kišobrana SAD-a kroz NATO utjecaj mu je limitiran i posljednjih je godina plesao kako SAD svira.

Koji je budući smjer EU-a - integracija ili dezintegracija? Ima li realno prostora za novo proširenje?

- EU se trenutno više bori za unutarnju koheziju nego za vanjsko širenje. Iako je Bruxelles prošlog prosinca (2024.) formalno otvorio pregovore s Ukrajinom i Moldavijom, realno proširenje je na dugom štapu.

Prema Eurobarometru, samo 38 posto građana EU-a trenutno podržava proširenje. Istovremeno, 11 članica EU-a već ima jače antiintegracijske političke stranke u vlasti ili opoziciji (primjer: Slovačka, Mađarska, Italija). Nova proširenja bez prethodne unutarnje reforme bila bi kao gradnja drugog kata na kući bez temelja.

Na zapadni Balkan? Teško. Reforme u Bosni i Hercegovini i Srbiji stagniraju, a pitanje Kosova i dalje blokira pomake.

Kako bi mogao izgledati svijet sutrašnjice? Tko pobjeđuje u geopolitičkoj partiji šaha: Trump, Putin ili Xi Jinping?

- Svijet sutrašnjice bit će svijet ne multipolarnosti, nego multiproblema.

Xi Jinping trenutno igra najdugoročniju igru. Kina već kontrolira 36 posto globalne proizvodnje baterija, 80 posto lanca opskrbe rijetkim metalima i 31 posto svjetske trgovine brodskim kontejnerima.

Putin, premda izoliran, drži energetske adute: Rusija je i dalje najveći svjetski izvoznik plina i drugi izvoznik nafte.

Trump? On se još uvijek ponaša kao "America First" igrač, ali u globalnoj šahovskoj partiji to je kao igrati šah bez kraljice: taktički može dobiti bitku, ali teško cijeli rat.

Ako želimo svijet bez novih ratova, potreban je više "global governance", a manje "global business deals". Nažalost, trenutno svijet više klizi prema drugom. U svijetu gdje diplomacija ustupa mjesto carinama, a savezništva se mijenjaju brže od burzovnih indeksa, geopolitika 2025. više sliči "high-risk pokeru" nego klasičnoj partiji šaha.

Sjedinjene Države pod Trumpom vode transakcijsku, a ne stratešku vanjsku politiku. EU balansira između vlastitih slabosti i geopolitičkih ambicija. Rusija iskorištava vakuum u europskoj sigurnosti. Kina strpljivo gradi globalnu ekonomsku dominaciju.

Ako pitate tko pobjeđuje, onaj tko najtiše igra, a najviše ulaže - danas je to Xi Jinping.

Europa se mora odlučiti: želi li biti igrač - ili igralište.

Svijet bez novih ratova neće se dogoditi sam od sebe. Tražit će novu generaciju lidera - ne trgovaca, nego državnika. Nažalost, ne vidim ih mnogo.