Umjetna inteligencija i kraj umjetnosti

Usporedno s ovotjednim održavanjem samita o umjetnoj inteligenciji u Parizu, oko 3.000 osoba iz svijeta umjetnosti potpisalo je peticiju kojom se poziva na otkazivanje aukcije koju je organizirao Christie's. Aukcija pod nazivom »Augmented Intelligence«, koja će biti održana od 20. veljače do 5. ožujka u u galerijama Christie's Rockefeller Center u New Yorku, prva je u povijesti posvećena umjetnoj inteligenciji.

Na prodaju će biti ponuđeno dvadesetak djela među kojima su skulpture, slike, gravure, ali i papirnati, digitalni i interaktivni radovi. Cilj je, navode iz Christie'sa, istaknuti »rad inovativnih umova, u rasponu od pionira umjetne inteligencije 1960-ih do najsuvremenijih umjetnika«. Tako su na popisu izlagača imena poput Harolda Cohena (1928. – 2016.), jednog od preteča u svijetu autonomnog slikarstva, ili američkog specijalista za »slikare robote«, Pindara Van Armana. Na aukciji će biti predstavljena i djela drugih poznatih umjetnika koji stvaraju pomoću umjetne inteligencije, uključujući Refika Anadola, Holly Herndon, Mata Dryhursta, Alexandera Rebena i Claire Silver. Procijenjena vrijednost kolekcije iznosi 600.000 dolara, a sastoji se od različitih medija – 74 posto radova predstavlja se u fizičkom obliku, uključujući svjetlosne kutije, zaslone, skulpture, slike i grafike, a preostalih 26 posto čine digitalna djela, navodi Bug.hr.

Među najpoželjnijim djelima Christie's će izložiti intrigantan rad »Emerging Faces« (2017.) Pindara Van Armana. Procijenjena između 180.000 i 250.000 dolara, ovu seriju portreta, uvrštenu u stalnu zbirku Muzeja umjetnosti okruga Los Angeles, u potpunosti su izradila dva robota kojima upravlja generativna umjetna inteligencija. U tu svrhu korištena su dva UI programa – jedan koji generira ljudska lica, dok drugi prekida proces čim prepozna ljudske značajke, stvarajući tako apstraktne portrete pomoću neuronskih mreža. Također će biti predstavljeni atipični model »Embedding Study 1 & 2« umjetnika Holly Herndon i Mata Dryhursta, procijenjen između 70.000 i 90.000 dolara, kao i inovacija Alexandera Rebena. Među istaknutim djelima je Rebenova robotska instalacija visoka 3,6 metara koja stvara uljane slike kao odgovor na online ponude. Svaka nova ponuda aktivira robota da oslika dodatni dio platna, s početnim ponudama od 100 dolara.

Autori peticije kažu da žele tužiti UI tvrtke na temelju toga što su njihovi alati za generiranje slika neovlašteno koristili njihov rad. Objašnjavaju da su mnoga umjetnička djela koja će biti na dražbi stvorena korištenjem UI modela za koje se zna da su kreirani na temelju nelicenciranih djela zaštićenih autorskim pravima. Smatraju da ovi modeli i tvrtke koje ih koriste iskorištavaju umjetnike koristeći njihov rad bez dopuštenja ili plaćanja za stvaranje komercijalnih UI proizvoda kojim se natječu. Potpisnici napadaju i Christie's, uz argument da njegova podrška ovim modelima i ljudima koji ih koriste dodatno nagrađuje i potiče UI tvrtke da masovno kradu radove umjetnika.

Kao odgovor, The Guardian izvještava da je glasnogovornik njujorške aukcijske kuće rekao da je u većini slučajeva umjetna inteligencija korištena za stvaranje umjetničkih djela prodanih na aukciji bila obučena korištenjem »vlastitih podataka« umjetnika. »Svi umjetnici predstavljeni u ovoj prodaji imaju jake, postojeće multidisciplinarne umjetničke prakse, od kojih su neke prepoznate u vodećim muzejskim zbirkama. Radovi predstavljeni na ovoj aukciji koriste umjetnu inteligenciju kako bi obogatili svoj korpus, a u većini slučajeva umjetna inteligencija se koristi kontrolirano, s podacima formiranim od podataka koje daju sami umjetnici«, kazao je glasnogovornik Christie'sa.

Govoreći za Guardian, jedan od umjetnika na aukcijskoj listi, Britanac Mat Dryhurst, izjavio je da mu je pitanje umjetnosti i umjetne inteligencije »duboko blisko srcu« te da je odbacio kritike iznesene u peticiji. »Žalim zbog činjenice da je važna rasprava, koja bi trebala biti o poslovnoj i državnoj politici, usmjerena na umjetnike koji se bore s tehnologijom našeg vremena«, dodao je.

Kako u tekstu, koji počinje konstatacijom da se duga i bolna borba umjetnika protiv umjetne inteligencije nastavlja, za Le Figaro navodi Charles Boutin, ostaje činjenica da djela nastala umjetnom inteligencijom sve više nalaze svoje mjesto na tržištu, i to po ponekad nečuvenim cijenama. U studenome 2024., primjerice, portret engleskog matematičara Alana Turinga, koji je izradio bionički robot Ai-Da koji koristi umjetnu inteligenciju za stvaranje slika ili skulptura, prodan je za milijun eura na dražbi, sedam puta više od njegove procjene. Aukcija Christie'sa pokazuje kako raste utjecaj umjetne inteligencije na tržište umjetnina. Projekcije industrije pokazuju da bi umjetnost generirana UI-jem mogla činiti 5 posto tržišta suvremene umjetnosti do 2025. godine, dok bi globalno tržište UI umjetnosti moglo dosegnuti približno 5,3 milijarde dolara u istom razdoblju.

Ovim povodom zanimljivo je podsjetiti na znanstveni članak koji potpisuje Karl Kraatz sa Sveučilišta Zhejiang. Naslov teksta je »Zašto AI-umjetnost nije umjetnost – heideggerijanska kritika«. Citiramo njegov sukus: »Nova sposobnost umjetne inteligencije da kreira umjetnička djela smatra se velikim izazovom za suvremeno razumijevanje umjetnosti. Postoji jaka napetost između ljudi koji predviđaju da će UI zamijeniti umjetnike i kritičara koji tvrde da UI umjetnost nikada neće biti umjetnost. Nadalje, nedavne studije dokumentirale su negativnu pristranost prema UI-ju. Ovaj članak daje filozofsko objašnjenje ove negativne pristranosti temeljeno na našem zajedničkom razumijevanju ontoloških razlika među objektima. Tvrdimo da naša predodžba umjetnosti ovisi o našem razumijevanju konteksta njezina stvaranja: umjetnost koju su stvorili ljudi doživljava se kao međuigra između umjetnika i prirode. U umjetnosti koju je generirala umjetna inteligencija, ova međuigra je ili odsutna ili je minimalizirana. Zaključujemo da istiskivanje 'ljudskog faktora' u umjetnosti neće dovesti do evolucije umjetnosti, nego do kraja umjetnosti.«

Unatoč inovacijama koje UI umjetnost donosi, postoji i značajan otpor prema ovoj novoj formi umjetničkog izražavanja. Kritičari i tradicionalisti izražavaju zabrinutost da UI, s njegovim algoritmima i automatizacijom, može ugroziti autentičnost i dušu umjetnosti. Oni strahuju da umjetnost koju stvaraju strojevi može biti previše sterilna, u odsustvu ljudske topline i emocionalne dubine koje su ključne za pravo umjetničko djelo.

Kako navodi članak »AI umjetnost (3 razloga zašto je obožavamo ili mrzimo)« na Geek.hr, jedna od najčešćih kritika UI umjetnosti je percepcija da joj nedostaje osobni dodir — ona intimna i emocionalna dubina koja često prati djela stvorena ljudskom rukom. Skeptici tvrde da, iako UI može stvoriti vizualno impresivna djela, ona ne mogu istinski odražavati složene ljudske emocije i subjektivne iskustvene svjetove koji su temelj tradicionalne umjetnosti. UI generirane slike možda su tehnički savršene, ali mogu djelovati sterilno ili klinički jer im nedostaje »ljudski faktor« koji umjetnicima omogućava da prenesu suptilne nijanse svog unutarnjeg života. Ova kritika oslanja se na uvjerenje da prava umjetnost dolazi iz dubine ljudske kreativnosti i osobnog izraza, što algoritmi jednostavno ne mogu replicirati.

Geek.hr također ukazuje na strah od tehnologije, koji nije ništa novo, ali u kontekstu UI umjetnosti dobiva novu dimenziju: »Skepticizam prema umjetnoj inteligenciji često se temelji na bojazni da bi tehnologija mogla preuzeti kontrolu nad kreativnim procesima koji su tradicionalno bili isključivo ljudski. Zabrinutost raste s mogućnosti da UI ne samo da stvara umjetnost, već i mijenja samu prirodu umjetničkog stvaranja, potencijalno dovodeći do gubitka poslova među umjetnicima. Postoji strah da bi UI mogao devalvirati individualnu kreativnost i smanjiti potrebu za ljudskim umjetnicima u mnogim aspektima umjetničkog izraza. Osim toga, postavlja se pitanje: tko zapravo 'drži kist' kada umjetnost stvara stroj? Ovi strahovi nisu bez osnova, jer kako UI sve više postaje sposoban za generiranje kompleksnih i estetski zadovoljavajućih umjetničkih djela, pitanje etike i kontrole postaje sve izraženije. U svijetu gdje UI umjetnost prosperira, ključno je osigurati da tehnologija ostane alat u rukama umjetnika, a ne da postane njihov zamjenik.«