Hrvatska ne želi ostati promatrač, već biti aktivan sudionik nove vodikove ere

U intervjuu povodom slične energetske teme pred kraj prošle 2024. godine izv. prof. dr. sc. Ankica Kovač sa Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu između ostalog je rekla da smatra kako smo unatoč povremenim izazovima koji se javljaju globalno na dobrom energetskom putu.

Pet mjeseci kasnije, jeste li i dalje optimist, a ako jeste, koje bi argumente izdvojili kao važne koji upućuje da se ide u dobrom smjeru - pitali smo prof. Kovač?

- Da, i dalje sam optimist jer se energetska tranzicija globalno kreće u dobrom smjeru. U proteklih pet mjeseci zabilježeni su brojni pomaci koji to potvrđuju, prvenstveno kroz kontinuirani rast ulaganja u obnovljive izvore energije, osobito sunčevu energiju i energiju vjetra.

Prema najnovijim izvješćima IRENA-e i IEA-e, kapaciteti obnovljivih izvora u 2024. godini premašili su očekivanja u više regija svijeta, uključujući i Europsku uniju. Također, vidljiv je snažan porast interesa za zeleni vodik kao ključne komponente dekarbonizacije industrije i prometa, s rastućim brojem pilot postrojenja, infrastrukturnih ulaganja i regulatornih inicijativa. I možda najvažnije, društvena i tržišna prihvaćenost tehnologija bez emisije CO2 kontinuirano raste. Sve je jasnije da održiva energetika više nije samo ekološki imperativ, već i ozbiljna ekonomska prilika. Trendovi, investicije i političke poruke usmjereni su u istom pravcu, potvrđujući da je tranzicija ne samo izvediva, nego i nužna. Vjerujem da će u narednom razdoblju ona biti ostvarena u punom smislu.

Izazovi tranzicije

Jesu li ambicije Europske unije realno ostvarive kad se radi planovima prelaska na održive (obnovljive) izvore energije, i kakvi su pritom problemi, s obzirom i na kašnjenje s nekim od važnih projekata?

- Ambicije Europske unije u pogledu klimatske neutralnosti i energetske tranzicije svakako su opravdano visoke, jer cilj prelaska na gospodarstvo s (gotovo) nultim emisijama donosi koristi koje nadilaze ekološki aspekt. Riječ je o većoj energetskoj neovisnosti, razvoju novih industrija, otvaranju zelenih radnih mjesta i dugoročno stabilnijim cijenama energije. Tehnološki gledano, rješenja postoje, od obnovljivih izvora energije do naprednih sustava za pohranu energije.

No ono što često nedostaje jest brzina implementacije. Projekti nerijetko kasne zbog složenih procedura, administrativnih prepreka i regulatorne neusklađenosti. Zato je ključno da tranzicija bude pravedna i uključiva, i da u njezinoj provedbi sudjeluju politička odvažnost, tehnička stručnost i društveno povjerenje. EU je dobro pozicionirana za provedbu tih ciljeva, ali ključno je da države članice, uključujući i Hrvatsku, proaktivno koriste dostupne instrumente i ne zaostaju u izgradnji kapaciteta i provedbenih strategija.

Uzimajući u obzir pokazatelje unatrag nekoliko posljednjih godina, možemo li govoriti o stvarnoj energetskoj prekretnici u Europskoj uniji, o stvarnom prelasku s teorije na praksu?

- S obzirom na podatke iz 2023. godine, s pravom možemo reći da Europska unija ulazi u fazu ozbiljne energetske prekretnice. Udio električne energije iz sunca i vjetra dosegnuo je 29%, a stabilizacija hidroenergije i nuklearne energije dodatno potvrđuje da se ne radi o privremenom trendu, već o strukturiranom pomaku. Tehnološka zrelost obnovljivih izvora energije omogućava njihovu bržu i učinkovitiju integraciju u mreže, dok politički ciljevi iz paketa Fit for 55 i REPowerEU dodatno motiviraju ubrzanje tranzicije.

Energetska kriza proteklih godina samo je pojačala potrebu za diverzifikacijom izvora i povećala ulaganja u vlastite, domaće kapacitete. Također, pojavljuju se novi obrasci potrošnje i proizvodnje poput decentraliziranih sustava, mikro mreža, digitalizacije te sve izraženije uloge građana kao proizvođača energije. Više se, dakle, ne radi samo o političkom cilju ili viziji, nego o stvarnom restrukturiranju energetskoga sustava. Naravno, i dalje moramo raditi na povećanju fleksibilnosti mreže, sigurnijoj dugoročnoj pohrani energije i snažnijoj lokalnoj integraciji. No energetska tranzicija je krenula i sve ju je teže zaustaviti.

Kad se svi faktori uzmu u obzir, kakva je sadašnja energetska situacija u Hrvatskoj, ukupno gledajući, ali i pojedinačno prije svega s naftom, plinom, nuklearkom Krško, pa i termoelektranama na ugljen, ako takvih još uopće imamo i ako rade?

- Hrvatska danas ima stabilan, ali tranzicijski energetski sustav, odnosno sustav koji je još uvijek djelomično oslonjen na fosilna goriva, ali u kojem je sve izraženija prisutnost niskougljičnih izvora. Oko 70% električne energije već sada dolazi iz hidroelektrana, vjetroelektrana, sunčanih elektrana i iz nuklearne elektrane Krško. Naftni sektor u Hrvatskoj uglavnom je orijentiran na uvoz, dok kod plina postoji djelomična domaća proizvodnja, ali LNG terminal na Krku postaje sve važniji za diverzifikaciju izvora i sigurnost opskrbe. NE Krško i dalje ima važnu ulogu u stabilnosti hrvatskog elektroenergetskog sustava, a kada je riječ o termoelektranama na ugljen, aktivna je još samo TE Plomin 2. Iako još uvijek radi, njezino gašenje je pitanje vremena jer nacionalne i europske obveze jasno vode prema dekarbonizaciji.

Najveći izazovi za dodatno poboljšanje energetske slike su spora dinamika odobravanja novih projekata i još uvijek relativno nizak udio sunčeve energije u ukupnoj proizvodnji. No, Hrvatska ima jasnu strategiju, dostupna EU sredstva i stručni kapacitet, što uz političku volju i odvažnost, daje čvrste temelje za daljnji napredak.

Temeljni stupovi

Za kraj kakav bi bio zaključak kad se radi o tzv. zelenim energetskim opcijama, održivim (obnovljivim) izvorima energije, uključujući naravno i situaciju s vodikom? Kakva su nova saznanja o vodiku i koji su planovi do kraja godine? S tim u vezi - kako je prošao proljetni trening o vodiku i gorivnim člancima koji se održao 14.-16. travnja...?

- Održivi, zeleni izvori energije danas više nisu alternativa, već temeljni stupovi energetske budućnosti. Hrvatska, zahvaljujući svojim prirodnim resursima, ima značajan potencijal. Vjetroelektrane su već dobro razvijene, a sunčeva energija napokon ulazi u širu primjenu, kako u javnom, tako i u privatnom sektoru (iako taj potencijal još uvijek nije u potpunosti iskorišten). Kao jedan od vrlo dobrih partnera obnovljivim izvorima energije, vodik ima ključnu ulogu u tranziciji sektora koje je teško dekarbonizirati, u sezonskoj pohrani energije te u dugoročnoj stabilizaciji elektroenergetskog sustava. Tijekom posljednje godine bilježimo ubrzani rast interesa i konkretnih projekata na razini EU-a, i to ne samo u proizvodnji zelenoga vodika, već i u razvoju infrastrukture, standardizaciji i međunarodnoj suradnji. Vrijeme pred nama ključno je za razvoj, umrežavanje i jačanje znanstveno-stručne zajednice.

Upravo u tom kontekstu, proljetni trening o vodiku i gorivnim člancima, održan od 14. do 16. travnja, bio je izuzetno uspješan. Okupio je vrhunske stručnjake, predstavnike industrije, proizvođače opreme, znanstvenike i projektne inženjere te omogućio kvalitetan prijenos znanja o najnovijim tehnologijama, primjenama i izazovima. Obuhvatio je cijeli vodikov lanac vrijednosti, od proizvodnje, pohrane i transporta i distribucije do korištenja, uključujući infrastrukturne i regulatorne aspekte. Trening je još jednom potvrdio da u regiji postoje interes, znanje i kapacitet, ali i jasna potreba za kontinuiranom edukacijom i praktičnom primjenom.To je naš smjer. Nastavljamo s novim treninzima, edukacijama i umrežavanjima jer zaključak je jasan: Hrvatska i regija ne žele ostati promatrači, već žele biti aktivni sudionici vodikove ere.