Globalnom gospodarstvu prijeti šteta zbog američkog protekcionizma

Predsjednik Donald Trump planira smanjiti korporativni porez sa 21 posto na 15 posto kako bi potaknuo domaće investicije i ekonomski rast. Ta mjera usmjerena je na stimulaciju američkih tvrtki da povećaju proizvodnju i zapošljavanje unutar zemlje. Međutim, stručnjaci upozoravaju da bi takvo smanjenje poreza moglo povećati državni dug i inflaciju ako ne bude popraćeno odgovarajućim mjerama štednje - navodi izv. prof. dr. sc. Pavle Jakovac, s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, te piše:

- Trumpova administracija planira deregulaciju i podršku razvoju umjetne inteligencije (UI/AI), što bi moglo koristiti tvrtkama poput Amazona, Googlea, Applea i Microsofta. Trump je istaknuo važnost američkog vodstva u UI-ju u odnosu prema Kini. Međutim, njegova nepredvidljivost i kritike prema tehnološkim divovima zbog navodne cenzure konzervativnih glasova mogu dovesti do napetosti između administracije i ovih tvrtki.

America First

Trumpova administracija nastavlja politiku "America First", pozivajući američke tvrtke da presele proizvodnju iz Azije natrag u SAD. Trump je zaprijetio visokim carinama na uvezenu robu kako bi potaknuo domaću proizvodnju. No stručnjaci ističu da je povratak industrija složen proces koji zahtijeva znatna ulaganja u infrastrukturu, radnu snagu i tehnologiju. Mnoge tvrtke ovise o globalnim lancima opskrbe, što dodatno komplicira takve inicijative. Stoga, iako je povratak određenih industrija moguć, izvedivost toga postupka ovisi o nizu ekonomskih i logističkih čimbenika.

Trumpova administracija nastavila je politiku suzbijanja kineskog utjecaja, posebno u tehnološkom sektoru. Iako je predsjednik izrazio velika očekivanja od tehnoloških inovacija, nastavio je prijetiti uvođenjem carina na robu iz više zemalja, uključujući Kinu. Ove mjere mogle bi dodatno pogoršati trgovinske odnose između SAD-a i Kine, što bi imalo posljedice na globalne opskrbne lance i cijene proizvoda. Trumpova administracija također (je) razmatra(la) uvođenje carina na uvoz iz Kanade i Europske unije. Takve mjere mogle bi dovesti do trgovinskih sukoba, povećanja cijena i poremećaja u opskrbnim lancima, što bi negativno utjecalo na gospodarstva tih regija.

Industrije koje se oslanjaju na međunarodne opskrbne lance, poput automobilske i tehnološke, mogle bi biti posebno pogođene. Uvođenje carina moglo bi povećati troškove proizvodnje i smanjiti konkurentnost tih sektora na globalnom tržištu. Financijska tržišta obično negativno reagiraju na neizvjesnost i trgovinske napetosti. Uvođenje visokih carina i potencijalni trgovinski ratovi mogli bi dovesti do volatilnosti na američkim i svjetskim burzama, smanjenja investicija i usporavanja gospodarskog rasta.

Prema podacima američke vlade, izvoz američke robe u EU 2022. godine iznosio je oko 350,8 milijardi dolara, a uvoz iz EU-a iznosio je 553,3 milijarde dolara, što je rezultiralo trgovinskim deficitom od 202,5 milijardi dolara. U sektoru usluga SAD je ostvario suficit od 71,2 milijarde dolara s EU-om. Slično tome trgovinski deficit SAD-a s Kinom također je velik, što je potaknulo Trumpa na razmatranje uvođenja dodatnih carina na kineske proizvode.

Pavle Jakovac, izvanredni profesor Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci

Trgovinski deficit ne mora nužno značiti ekonomsku štetu. Mnogi ekonomisti ističu da deficit može odražavati snažnu domaću potražnju i ulaganja. SAD ima koristi od jeftinijih uvoznih proizvoda, što povećava kupovnu moć potrošača i smanjuje troškove za poduzeća. Također, suficit u uslugama, posebno u sektorima poput tehnologije i financija, pridonosi američkom gospodarstvu. Trumpove tvrdnje o štetnosti trgovinskih odnosa mogu biti dio šire političke strategije. Naglašavanje trgovinskog deficita može poslužiti kao opravdanje za uvođenje carina i pregovaranje o povoljnijim trgovinskim sporazumima. Ovakve mjere mogu biti usmjerene na zaštitu domaće industrije i radnih mjesta, ali također mogu dovesti do trgovinskih ratova i poremećaja na globalnim tržištima.

Imenovanje Andrewa Puzdera za veleposlanika u EU-u nagovještava fokus Trumpove administracije na ekonomske i trgovinske odnose, s naglaskom na zaštitu američkih interesa. Puzder, kao poslovni čovjek i ekonomist, simbolizira Trumpov pristup "America First" u pregovorima, potencijalno jačajući pritisak na EU za pregovore o novim trgovinskim sporazumima koji favoriziraju SAD. Očekivati je stroži pristup prema europskim subvencijama, regulativama koje pogađaju američke kompanije i trgovinskom balansu, uz moguću eskalaciju carinskih prijetnji ako se interesi SAD-a ne ispune. Njegovo iskustvo u privatnom sektoru također sugerira pragmatičan, poslovno orijentiran stil komunikacije s EU-om, ali potencijalno i manjak diplomacije u osjetljivim političkim pitanjima.

EU je reagirao s oprezom na prijetnje SAD-a u vezi s trgovinskim deficitom. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen upozorila je na rizik od "globalne utrke prema dnu" korištenjem ekonomskih alata poput sankcija, kontrole izvoza i carina, što može dovesti do globalne ekonomske fragmentacije. EU je također izrazio spremnost za pregovore sa SAD-om kako bi se izbjegao trgovinski sukob koji bi mogao naštetiti objema ekonomijama i globalnom tržištu. S obzirom na potencijalne trgovinske napetosti sa SAD-om EU je aktivno tražio nove trgovinske partnere kako bi smanjio ovisnost o američkom tržištu. Jedan od važnih koraka u tom smjeru je postizanje trgovinskog sporazuma s Mercosurom, čime je stvoreno tržište od 700 milijuna ljudi. Ovaj sporazum omogućuje EU pristup brzorastućim tržištima Latinske Amerike i smanjenje ovisnosti o SAD-u..

Globalno gospodarstvo moglo bi pretrpjeti štetu zbog skretanja prema protekcionizmu i "utrci prema dnu", što bi izazvali nekontrolirani trgovinski sukobi, primjena ekonomskih sankcija i stroge carinske politike. Ako Trump nastavi politiku "America First" tijekom svog drugog mandata, mogao bi izazvati dodatne napetosti s dugoročnim posljedicama za međunarodnu trgovinu.

Trumpova ekonomska politika često se opisuje kao neomerkantilistička zbog naglaska na nacionalnom interesu, protekcionizmu i intervencionizmu. Ovaj pristup uključuje korištenje državnih mjera za postizanje trgovinskih suficita i jačanje domaće industrije, često na štetu međunarodne suradnje i slobodne trgovine.

Nova paradigma

Iako se suvremena neomerkantilistička paradigma u mnogočemu razlikuje od originalne klasične merkantilističke paradigme, u jednom ključnom aspektu njihovi se interesi podudaraju - povećanje bogatstva u zemlji. Iako neomerkantilizam prihvaća liberalističko inzistiranje na važnosti produktivnih sposobnosti poduzeća, on ipak nudi neke različite poglede između tržišta i države. Stoga se unutar ove paradigme pojavljuje skepsa prema liberalnim pretpostavkama kako će (sebični) interesi individualnih potrošača i tvrtki nužno povećati bogatstvo nacija, ali se također napominje da se tržište ne negira potpuno, nego samo u njegovim negativnim oscilacijama.

Umjesto toga moderna merkantilistička praksa pretpostavlja državno upravljanje, cjelokupno ili djelomično vlasništvo nad poduzećima da bi se osiguralo ponašanje pojedinaca i tvrtki koje korelira s državnim interesima. Državna kontrola nad gospodarstvom smatra se prikladnom, dapače, čak i nužnom strategijom za ostvarivanje poluga moći u međunarodnim odnosima. No kod primjene neomerkantilističke doktrine nigdje se ne spominju nerazvijene zemlje koje nemaju neki strateški resurs ni mogućnost njegove eksploatacije da bi utjecale na međunarodne ekonomske odnose. Štoviše, prema današnjim pravilima igre takvim se zemljama uopće ne odobrava, a moglo bi se reći i ne dopušta, bilo kakvo upletanje u međunarodne gospodarske odnose.

I dok se u svijetu naveliko propagira (od znanosti do politike) liberalistička ideologija, zakulisno se odvija dijametralno suprotna igra. Pritišćući svijet neoliberalnim pravilima igre, marginalizirala se uloga države u gospodarskim politikama, posebno nerazvijenih zemalja, dogmom kako će tržište samostalno dovesti sve u ekvilibrij. U sveopćoj zapletenosti međunarodnih odnosa u kojima se propagira i nameće liberalizam, dok drugi pak primjenjuju neomerkantilističke doktrine, dolazi se do zaključka o nužnosti proučavanja političke ekonomije više nego ikad prije jer samo ona može u biti objasniti globalne međunarodne (društveno-ekonomske) odnose.