Ulovi europskih ribara konstantno se smanjuju. I to drastično!

S raznih strana naše obale i otoka proteklih dana dolaze informacije slična sadržaja, ne baš lijepe. Proteklu godinu hrvatski ribari neće pamtiti po dobru. Lovili su slabo, uglavnom manje od prosjeka. Nisu tome krivi samo lovostaji i ostale restriktivne mjere što ih nameće zakonodavac, iako je njihov učinak značajan. Pa se sa zakonskim propisima udruži priroda, nepovoljne vremenske prilike, a očito i nešto »dolje« u moru i – konačan rezultat je katastrofalan, kako ocjenjuje profesionalni ribar s dugogodišnjim stažom. Već danas, da ga se pita, svaki vlasnik broda u kilogram će predočiti rezultate prošlogodišnjeg poslovanja i usporediti ih s više prethodnih godina.

Generalno, na državnoj razini, brojke o ukupnom ulovu bit će nam prezentirane za koji mjesec, za vrućih ljetnih dana, kada »staru« i »novu« godinu više nitko ne spominje. Jasno, treba vremena da se podaci o svim ulovima objedine na jednom mjestu i detaljno obrade. Nije ribarstvo jedini posao Statistike. Što je sustav veći, treba mu više vremena za obradu i prezentaciju podataka. Pa smo tako pri kraju prošle godine saznali kako su ribari Europske unije lovili u – 2023. godini. Opet možemo ponoviti – ni na toj razini nije bilo dobro! Ne smanjuju se ulovi samo u našem Jadranu.

Povećanje u tri zemlje

Procjenjuje se, tako stoji i statističkom izvješću, da je ukupan ulov u EU-u iznosio oko 3,3 milijuna tona. Od ukupnog ulova, polovina otpada na tri zemlje. Najuspješniji u EU-u bili su španjolski ribari sa 698.000 tona, odnosno 21 posto ukupnog ulova. Na drugoj je poziciji Danska – 495.000 tona, što čini 15 posto, a treći su francuski ribari sa 470.000 tona, odnosno 14 posto.

Jasno, odmah se nameće pitanje: gdje je tu Hrvatska, kako su lovili naši ribari u usporedbi s kolegama iz EU-a. Moglo bi se reći da ribarski stojimo bolje nego što je naša ukupna pozicija u europskoj asocijaciji. Sportskim rječnikom, plasirani smo na 13. mjesto. Ispred nas su, s malo većim ulovom, Grčka i Estonija, a prvi pratitelj nam je Belgija, sa znatno manjim ulovom. Sa skromnim postignućima, u tom društvu iza nas nalaze se Bugarska, Rumunjska i Malta, otočna država koju su mnogi u nas često isticali kao primjer uspješne i suverene EU ribarske nacije. Bez obzira na činjenicu što je otok usred Mediterana, Malta je ipak mala da bismo je uspoređivali s europskim velesilama. Statističku poziciju Hrvatske unutar EU-a treba ipak uzeti uvjetno, jer nije kompletna. Iz nje su izostavljeni Portugal, Irska i Latvija, zbog »neprovjerene« statistike. Portugal je ribarska velesila i mjesto mu je pri vrhu, otočnu Irsku okružuju bogata lovišta, a ne znam za Latviju, ona nije velika, kao ni mi. Realno smo stepenicu, dvije niže, što generalno ništa ne mijenja.

Puno je važniji, za europske ribare i ribarstvo, poražavajući zaključak. On kazuje da se ulovi u EU-u konstantno smanjuju. I to drastično! Godinu ranije ulovljeno je 3,4 milijuna tona, prije pet godina, 2018. - 4,6 milijuna, a na početku stoljeća, 2001., ulov je bio skoro šest milijuna tona. U silaznoj su putanji ulovi u većini zemalja.

Povećanje ulova u odnosu na 2022. godinu iskazale su samo tri zemlje. Na prvom mjestu te skromne liste nalazi se Danska s povećanjem od 36.200 tona, odnosno 7,9 posto. Više nego u prethodnoj godini još su ulovili ribari iz Litve – rast od 11.800 i Švedske – 3.500 tona.

Među gubitnicima nalazi se i Hrvatska sa smanjenjem od 7.200 tona. Već sada možemo najaviti da će naša statistika za prošlu godinu biti još nepovoljnija. EU konstantno nameće, ne samo nama, smanjenje ukupnog ulova. Uz to, naša je flota lani drastično smanjena, budući da su mnogi ribari svoje brodove dali u scrapping. Službeni podatak o uništenim brodovima nigdje nisam pročitao, a u ribarskim kuloarima spominje se tridesetak plovila.

Atlantik je glavno lovište

Statistika EU-a iskazuje ulov ostvaren u sedam svjetskih ribolovnih područja, kako ih klasificira FAO, organizacija UN-a za prehranu i poljoprivredu. To su sjeveroistočni Atlantik, sjeverozapadni Atlantik, Sredozemno i Crno more, istočni središnji Atlantik, jugoistočni Atlantik, jugozapadni Atlantik i zapadni Indijski ocean. Unutar svakog od njih se nalazi više mora. Na primjer, unutar sjeveroistočne atlantske regije obuhvaćeni su Barentsovo more, Norveško more, Baltičko more, Sjeverno more, Island i Farsko otočje, Rockall, područje zapadno od Škotske, Irsko more, Biskajski zaljev, portugalske vode, Azorsko otočje i istočni Grenland. Sastavnice Sredozemnog i Crnog mora su Jadran, Jonsko more, Egejsko more, Mramorno more, Azovsko more te prema zapadu Tirensko, Ligursko, Balearsko i Alboransko more.

Glavna lovišta europskih ribara nalaze se u sjeveroistočnom Atlantiku, gdje je ostvaren najveći dio ukupnog ulova - 72 posto. Više od polovice ulova činile su četiri vrste – haringa, ugotica pučinka, papalina i skuša. U tom regionu najučinkovitiji su bili danski ribari s 21 posto ulova. Slijede ih Francuzi, Španjolci i Nizozemci.

Količinom ulova Sredozemlje ima drugu poziciju, ali je neusporedivo skromnije, s 10 posto ukupnog ulova. Nama je, međutim, najzanimljivije jer isključivo u njemu rade naši ribari. Glavne vrste u tom akvatoriju su srdela i inćun, na koje otpada skoro 40 posto ulova. U našem dijelu Jadrana ulov tih dviju vrsta još je izraženiji. Jasno, u tom ribolovnom području najviše je ulovila talijanska flota – 37 posto. Grčki ribari su ulovili 20, hrvatski 18, a španjolski 17 posto.

U ostalim ribolovnim područjima europski ribari manje su radili, pa su u njima manji i ukupni ulovi. Njih nema potrebe analizirati, tim više što u njima ne rade naši ribari. Donekle nam mogu biti zanimljivi iz razloga što riba u njima ulovljena dolazi i na naše tržište. Umjesto toga, zanimljivo je istaknuti podatak da su samo ribari iz Španjolske i Portugala imali ulove u svih sedam područja. Navodi se, također, da su ribari nekih zemalja EU-a lovili i izvan navedenih područja, te da njihovi ulovi nisu obuhvaćeni statistikom. Zaključno, statističari ističu da je Atlantski ocean glavno lovište ribara EU-a. Od sedam ribolovnih područja, pet ih je na Atlantiku.

Mali brodovi

Smanjenje ulova na razini EU-a posljedica je, između ostaloga, i smanjenja ribarske flote. Ona se konstantno smanjuje od 1990. godine. Osim broja plovila, smanjuje se njihova ukupna tonaža i snaga motora. U 2023. godini ribarska flota EU-a imala je 70.408 aktivnih plovila. Ukupna snaga njihovih motora bila je 5,14 milijuna kilovata, a imala su ukupan kapacitet od 1,27 milijuna bruto tona. U razdoblju od 2013. do 2023. godine, prema procjenama, broj brodova smanjen je za 13 posto, ukupna bruto tonaža također za 13, a snaga motora za 11 posto.

Ribarska flota zemalja EU-a je raznolika, a njena raščlamba rezultira nekim iznenađujućim brojkama. Većina brodova spada u kategoriju do 10 metara dužine, a bez obzira na činjenicu što mnogi rade na oceanima, malo je brodova većih od 40 metara. Prosječna veličina EU ribarskog broda u 2023. godini bila je 18 bruto tona, a prosječna snaga motora 73,1 kW. Kroz godine rada naslušao sam se žalopojki da imamo nedoraslu flotu, male i slabe brodove, te da u Jadranu ne možemo biti konkurentni znatno moćnijim Talijanima. Oni jesu moćniji i neusporedivo brojniji, ali je i Italija znatno veća od Hrvatske. Puno veći problem naše flote bila je njena starost, a valjda je lani smanjen i prosjek godina, kada su mnogi brodovi zauvijek otplovili.

Po jednom kriteriju vodeća u EU-u je španjolska flota, a po dva druga talijanska. Španjolska ima najveću bruto tonažu - 24,8 posto ukupne flote zemlja EU-a, a slijede je Francuska s 12,4 i Italija 11,5 posto. Talijanski brodovi ukupno imaju najveću snagu motora - 18,4 posto ukupne snage brodova EU-a, a slijede Francuska - 17,9 i Španjolska -14,6 posto. Italija, također, ima najveću flotu po broju plovila - 17,4 posto. Slijede Grčka sa 17,2 i Španjolska - 12,1 posto. Talijanska brojnost, međutim, ukazuje na činjenicu da su njihovi brodovi mali, s prosječnom veličinom od 11,9 bruto tona, što je manje od EU prosjeka, a snaga motora im je 77,3 kW, malo iznad prosjeka.

Uz ova saznanja logičnim se nameće pitanje – gdje je u tim brojkama smještena Hrvatska? Teško je odgovoriti, budući da smo na nekim grafikonima svrstani u veliki grupu »ostali u EU-u«. Utješno nam može biti što su u društvu s nama, na primjer, Njemačka, Švedska, Poljska. Tako barem stoji u materijalima što su javno publicirani, gdje tek neki pokazatelji obuhvaćaju sve zemlje u kojima egzistira morska ribarstvo, pa tako iz jednog grafikona saznajemo da je Hrvatska kompletan ulov ostvarila u ribolovnom području 37 – Sredozemno i Crno more. Jednako kao Italija i Grčka, a što znamo i bez velike statističke analize.