Veljko Ostojić / Foto MILIVOJ MIJOŠEK
Jesmo li dobro krenuli u ljetnu sezonu, kakvi su pokazatelji i problemi? Što je bio razlog svibanjskog minusa? Ta i neka druga aktualna pitanja postavili smo Veljku Ostojiću, direktoru Hrvatske udruge turizma (HUT)...
- Ova turistička sezona odvija se u izuzetno složenim okolnostima, od rata u Ukrajini preko globalnih geopolitičkih napetosti i sukoba pa do i dalje uporne inflacije i slabije ekonomske prognoze u nama važnim emitivnim zemljama. Sve to utječe na potražnju, a onda i na potrošnju u turističkim destinacijama. No sezona se za sada odvija u skladu s našim očekivanjima. Na razini čitave godine očekujemo ponavljanje lanjskih brojki dolazaka i noćenja, uz rast prihoda od 3 do 5 posto.
Statistički podaci u svibnju su prije svega rezultat rasporeda blagdana u predsezoni ove godine, a ne pada turističke potražnje. Naime, pošto smo ove godine imali kasniji Uskrs, blagdan Duhova nije bio u svibnju, već u lipnju, pa se na taj način i trebaju gledati i uspoređivati ostvareni turistički rezultati u predsezoni. Kao što smo zbog Uskrsa ove godine po fizičkim pokazateljima imali slabiji ožujak, a puno snažniji travanj, tako smo zbog Duhova imali slabiji svibanj i sada puno snažniji lipanj. Sadašnje brojke pokazuju da će kumulativno siječanj - lipanj što se noćenja i dolazaka tiče biti bolji nego prošlogodišnji.
Ono što je važno je da stanje rezervacija za glavnu sezonu pa i postsezonu upozorava na još jednu dobru sezonu.
Jesu li visoke cijene u turizmu problem i hoće li to ugroziti sezonu?
- Trebamo demistificirati rast i visinu cijena u domaćem turizmu. Cijene u hotelskom sektoru su se stabilizirale, istraživanje koje su HUT i UPUHH proveli s Deloitteom u ožujku ove godine, na uzorku od 178 hotela i kampova sa 58 tisuća smještajnih jedinica, što čini 30,5 posto ukupnih hotelskih kapaciteta u Hrvatskoj, pokazalo je da je dvije trećine hotelijera ove godine povećalo cijene smještaja za dva do tri posto, dok su cijene hrane i pića prosječno porasle oko pet posto.
Veći rast cijena mogu ostvariti tek objekti u koje se znatno investiralo i koji su ove godine spremni ponuditi veću vrijednost gostima u odnosu prema prethodnim godinama. U najvišoj kategoriji smještaja, koji je onda naravno i najskuplji, mi imamo gotovo u cijelosti popunjene kapacitete, što samo jasno pokazuje da turisti prepoznaju kvalitetu i da su za nju spremni platiti. Prošle godine u samoj špici sezone, 15. kolovoza, taj je smještaj, konkretno, hoteli s 5 zvjezdica, bio popunjen 96 posto, a hoteli s 4 zvjezdice čak 92 posto.
Ono gdje u sektoru imamo problema s konkurentnosti su objekti nižih kategorija, gdje rast troškova koji je kontinuiran proteklih godina, jednostavno nije moguće dovoljno pokriti cijenom. Zbog tog bržeg rasta troškova od rasta prihoda, profitabilnost sektora i pada posljednjih godina, a taj trend se nastavlja i ove godine.
S druge strane, ono što kreira dojam o skupoći je prije svega izvanpansionska ponuda, najviše u ugostiteljstvu i maloprodaji. Naime, gost u organiziranom smještaju unaprijed vidi cijene i rezervira razinu kvalitete smještaja u skladu sa svojim budžetom. Tu nema i ne može biti iznenađenja s cijenama. No, s obzirom na smještajnu strukturu našeg turizma, gotovo 80 posto naših gostiju svakodnevno ide u maloprodaju i jednostavnije ugostiteljske objekte i kada tamo vide cijene koje su više nego kod njih doma, stvara se dojam skupoće.
Može li se govoriti o sezonalnosti i u kontinentalnom turizmu?
- Mi imamo najveću sezonalnost među mediteranskom konkurencijom što se tiče ukupnog turističkog prometa, a to je prije svega posljedica nepovoljne smještajne strukture u kojoj se samo 9,5 posto ukupnih smještajnih kapaciteta odnosi na hotele. Raduju nas sve bolji rezultati na kontinentu, ta turistička ponuda je sve primjećenija od gostiju i tu je sigurno sezonalnost manje naglašena, no ipak je prisutna.
Treba znati da turistički rezultati ne padaju s neba i da na stvaranju turističke ponude treba naporno raditi, no da se taj rad isplati jer turizam je grana gospodarstva koja može otvoriti nove mogućnosti za napredak i znatno unaprijediti životni standard lokalne zajednice.
Je li problem pretjerane apartmanizacije doista toliko ozbiljan i koliko može pomoći novi Zakon o turizmu?
- Najveća boljka hrvatskog turizma kojom se hitno moramo početi baviti je problem overturizma u sve većem broju destinacija. Taj problem iznimno opterećuje lokalnu infrastrukturu, smanjuje atraktivnost i prijeti tržišnom propasti destinacija. S obzirom na trend koji imamo, moramo što prije, u pojedinim destinacijama hitno, zaustaviti daljnju gradnju objekata za kratkoročni turistički najam (komercijalnih i nekomercijalnih).
Jedna od direktnih posljedica loše strukture smještajnih kapaciteta koju ima Hrvatska je činjenica da turisti kod nas prosječno na dan troše 150 eura, u Italiji ili Španjolskoj prosječno troše 300 eura na dan, a u Francuskoj 400 eura.
Organizirani turizam koji se realizira u hotelima generira puno duži turistički promet i veću prosječnu potrošnju, uz znatno manje opterećenje prirodnih resursa i infrastrukture. Upravo u povećanju udjela hotelskog smještaja možemo napraviti znatniji pomak i prema održivosti turizma i prema željenom povećanju njegove kvalitete, a onda i prema povećanoj ukupnoj vrijednosti turizma za naše gospodarstvo i društvo.
Novi Zakon o turizmu može pomoći, no neke odluke, prije svega one koje se tiču daljnje gradnje i kategorizacije određene vrste smještajnih kapaciteta treba donijeti odmah, i to na nacionalnoj razini, jer je izvjesno da će proces na lokalnoj razini trajati dugo s neizvjesnim ishodom. Također, nužno je paralelno pokrenuti promjene u urbanističkom, poreznom i inspekcijskom pristupu.
Što očekivati u budućnosti - je li održivi cjelogodišnji turizam realnost ili iluzija?
- Budućnost hrvatskog turizma ovisi o našoj spremnosti na promjene i potezima koje ćemo vući. Mislim da su stvari u turizmu prilično jasne i na nama je želimo li ih povući, odnosno imamo li hrabrosti za to.
Samo ću naglasiti da je turizam i dalje jedan od rijetkih domaćih gospodarskih sektora koji ima potencijal značajnog rasta investicija, zaposlenosti i životnog standarda u turističkim destinacijama, ali i u cijeloj Hrvatskoj.