Turistička sezona: Nerealne ambicije i realni optimizam

Svake godine s dolaskom ljeta turizam postaje jedna od glavnih tema, ponajviše njegov ekonomski aspekt, dakle zarada, odnosno punjenje državnog budžeta. No, prije nego što se pozabavimo ovogodišnjim pokazateljima, uz uobičajeno pitanje hoće li broj gostiju, potrošnja, a onda i zarada od turizma biti veći nego prošle godine, prije prakse, dotaknimo se malo teorije. Drugim riječima, krenimo od same definicije što je zapravo turizam, u čemu nam može pomoći pouzdana enciklopedija.hr.

- Turizam je ukupnost odnosa i pojava koji proizlaze iz putovanja i boravka posjetitelja nekog mjesta, ako je takvo putovanje poduzeto radi odmora i uživanja te se njime ne zasniva stalno prebivalište i ne poduzima se neka gospodarska djelatnost; gospodarska djelatnost koja obuhvaća turistička kretanja i sve odnose koji proizlaze iz takvih kretanja. U jednoj od prvih definicija (1905.) turizam se opisuje kao pojava modernoga doba, izazvana povećanom potrebom za odmorom i promjenom klime, probuđenim i njegovanim smislom za ljepote krajolika, radosti i užitak boravka u slobodnoj prirodi. Danas je u većini zemalja prihvaćena opća koncepcijska definicija turizma Svjetske turističke organizacije (UNWTO, 1999) prema kojoj turizam uključuje sve aktivnosti proizašle iz putovanja i boravaka osoba izvan njihove uobičajene sredine ne duže od jedne godine, radi odmora, poslovnog putovanja i drugih razloga nevezanih uz aktivnosti za koje bi primili ikakvu naknadu u mjestu koje posjećuju.

UNWTO definira turista kao posjetitelja, tj. osobu koja putuje izvan svoje sredine kraće od 12 mjeseci i glavna svrha njezina putovanja nije vezana za obavljanje neke lukrativne aktivnosti u mjestu koje posjećuje.

Dežurni katastrofičari

Nakon malo teorije prelazimo na nešto više prakse. Ona, praksa, što se turizma tiče, uvijek je povezana sa statističkim brojkama/postocima, što su činjenice, ali i pokazatelji trenutačne situacije. A oni u predsezoni, uključujući i svibanj kao uvodni mjesec u ljetnu sezonu, nisu ove godine bili baš previše optimistični. Konkretno to znači da je predsezona 2025. godine u Hrvatskoj zabilježila znatan pad dolazaka stranih turista u prvom tromjesečju u usporedbi s istim razdobljem prošle godine. Prema sustavu e-Visitor, u prvom tromjesečju 2025. zabilježeno je 572 tisuće dolazaka stranih turista, što je 16,55 posto manje nego u prvom tromjesečju 2024., prema podacima SEEbiz.eu. Što se svibnja tiče, u tom mjesecu RH je posjetilo 1,9 milijuna turista, što je znatno manje nego lani, a ostvareno je 6,6 milijuna noćenja, što je čak 14 posto manje nego prošle godine. Riječ je o najvećem padu hrvatskog turističkog prometa od početka pandemije do danas. Nije stoga nimalo iznenađujuće što su se odmah javili dežurni katastrofičari, koji su tko zna koji put alarmantno naviještali turističku katastrofu. Usto se stalno podsjećalo na sad već legendarnu hrvatsku turističku prijelomnicu - pretkoronsku 2019. kao godinu koja se smatra mjerilom hrvatskog turizma, posebice u medijima, a često se navodi i kao rekordna godina koju je teško nadmašiti.

No početkom lipnja glasovi razuma ipak su prevladali, a vjetar u leđa optimističnim očekivanjima u tri ljetna mjeseca dale su i usporedbe prvog tromjesečja 2025. s prvim tromjesečjem 2019., koji su jasno naznačili općenito pozitivna kretanja - ukupan broj dolazaka turista veći je 8 posto, a ukupnih noćenja 15 posto! U povodu toga, komentrajući pozitivne trendove, ministar turizma i sporta Tonči Glavina naglasio je da je turistički sektor dobro pripremljen za glavni dio turističke godine, a kako je za odabir destinacija ključan omjer cijene i kvalitete, važno je u određivanju cijena biti mudar te potvrditi da Hrvatska pruža vrijednost za novac. "Sada sve to moramo i potvrditi te posebno paziti na cjenovnu konkurentnost. Nekoliko puta sam već ponovio da sve ovisi o nama, jer su se konkurentske zemlje jako dobro pripremile, imaju također svoje vrijednosti, a mi moramo na pametan način iskoristiti sve naše prednosti", zaključio je ministar.

Skupa država

Da se još malo vratimo na problem cijena, o kojima je govorio i ministar. Statistički podaci pokazuju da je glavni skok cijena usluga u turizmu zabilježen između 2022. i 2023. godine, s porastom od gotovo 20 posto. Iako se taj rast u 2024. usporio na 12,5 posto, a u ovoj godini na oko 5 posto, on i dalje snažno utječe na ponašanje i gostiju i iznajmljivača. Turisti su mobilniji, ne ostaju nužno na istoj lokaciji, smanjuju broj dana koji rezerviraju, a iznajmljivači podižu minimalan broj noćenja.

Stipe Blajić, analitičar portala Adriatic.hr, komentirajući situaciju da je Hrvatska zabilježila najmanji rast broja rezervacija među mediteranskim zemljama, kaže: "Dok su Španjolska i Italija rasle po dvoznamenkastim stopama - 22 posto, odnosno 17 posto, a Grčka vrlo solidnih 15 posto, Hrvatska je stala na skromnih 9,7 posto. Prognoza za ovu godinu sugerira još slabiji rezultat: očekuje se rast od samo 5 posto."

Komentirajući probleme u turizmu, Hana Matić, dopredsjednica udruge Spasimo male obiteljske iznajmljivače, poentirala je konstatacijom da "nije skup turizam u Hrvatskoj, skupa je hrvatska država".

- Cijena koja se formira, formira se sa svim troškovima i porezima koji su u nju uključeni. Hrvatska država tu je među najskupljima u Europi, ističe.

Poseban je aspekt i kontinentalni turizam općenito. On pak dosad u 2025. pokazuje i više nego dobre rezultate, i u unutrašnjosti Istre i, primjerice, u Slavoniji i Baranji. Sezonalnost kontinentalnog turizma ne bi trebala biti problem, no više ulaganja, privatnih i državnih, porezno rasterećenje i planirani poticaji od države itekako bi mogli potaknuti brži i održiviji razvoj turizma u kontinentalnim regijama Hrvatske.

Problemi ostaju

Kad se sve zbroji i oduzme, ovogodišnja sezona, sudeći prema sadašnjim pokazateljima, još bi nas jednom mogla izvući te se u konačnici pokazati, svim problemima unatoč, ipak uspješnom. I po broju gostiju, inozemnih i domaćih, odnosno, statistički gledano, po broju noćenja, i po potrošnji i u konačnici zaradi, ovogodišnja bi sezona, napose ona ljetna, mogla biti možda i najbliža rekordima iz spomenute 2019. godine. To bi značilo da je katastrofa izbjegnuta, ali ne i da su problemi nestali. Naprotiv, još su tu, žilavo se opiru rješenjima koja nude, primjerice, novi Zakon o turizmu, različite državne i privatne inicijative, inozemna ulaganja, općenito oporavak turizma u cijeloj Europi, napose na Mediteranu, kojem i Hrvatska pripada. A ti problemi jesu oni stari, ali i neki novi. Za jedne smo sami krivi, a za druge nismo, jer su posredno posljedica poremećenih geopolitičkih odnosa u bližem i daljem susjedstvu (ukrajinski rat, rat u Gazi, izraelsko-iranski rat, problem migracija, inflacije, recesije...), koji se negativno odražavaju i na hrvatski turizam. Naš je dodatni problem manjak radne snage i svakako pretjerana apartmanizacija, ponajviše obale, "siva zakonska zona" u tom kontekstu, klasična turistička sezonalnost koja je, čini se, trajna otegotna okolnost naše turističke stvarnosti, uz uobičajeno dovođenje u sumnju svih dosadašnjih zakonskih regulativa i turističkih strategija na razini države, kao i na razini lokalne i regionalne samouprave. Stalna rasprava vodi se i oko toga treba li Hrvatskoj elitni turizam, s manje gostiju velike platne sposobnosti, ili masovni, koji podrazumijeva mnogo gostiju čija lisnica nije pretjerano puna. Pritom valja podsjetiti kako RH ima Strategiju razvoja održivog turizma do 2030., usklađenu s Nacionalnom razvojnom strategijom Republike Hrvatske do 2030. i temeljnim dokumentima i politikama EU-a i Hrvatske.

Konkretan odgovor na pitanje gdje je hrvatski turizam, znat ćemo na kraju 2025., kad se budu svodili računi za proteklu turističku sezonu, kad budemo znali, statistički bjelodano, koliko smo imali gostiju, noćenja, potrošnje i zarade. Ako pak rezultati budu dobri, hvalospjeva i samohvale neće manjkati, neki će se onda problemi iznova pomesti pod tepih, pa ćemo svi skupa pljeskati dobro popunjenom proračunu kojem je turizam, kao i svake godine, pridonio najviše što je mogao u okolnostima kad su velika očekivanja bila pod pritiskom velikih izazova, ali su, ipak, na kraju koliko-toliko opravdana. Ili ćemo moći i ovako sumirati situaciju: realni optimizam uravnotežio je naše nerealne ambicije!