WOLFGANG ROHRBACH: EUROPA MORA ŠTO PRIJE VRATITI IZGUBLJENU KONTROLU

Jedna od etabliranih mreža baštine u Europi svakako je i Europa Nostra Austria, koja pokriva više od 40 zemalja i tradicionalno već 60 godina štiti kulturnu baštinu i za nju se zauzima. Osim toga, Europa Nostra Austria (ENA) održava dobre odnose s EU-om, Vijećem Europe, UNESCO-om i drugim relevantnim institucijama. Wolfgang Rohrbach predsjednik je Europa Nostre Austria. Diplomirao je ekonomsku i socijalnu povijest te slavensku filologiju na Sveučilištu u Beču. Sveučilišni je profesor, redoviti član Europske akademije znanosti i umjetnosti u Salzburgu. Kao gostujućeg profesora na Europskom Univerzitetu u Brčkom srela sam ga na nedavno održanom Međunarodnom znanstvenom skupu "Briga o starim osobama u suvremenom društvu".

U složenom geopolitičkom kontekstu, osobito invazije Rusije na Ukrajinu, kako Europa Nostra štiti i spašava ugroženu i uništenu baštinu? Koja je uloga mreže Europa Nostra (EN) u zemljama pogođenim sukobima i ratovima, kao što je već treću godinu Ukrajina?

- Dijelovi Ukrajine nekada su bili regije Podunavske Monarhije. Značajna stara austrijska kulturna baština i danas postoji tamo, ali je pod velikom prijetnjom zbog rusko-ukrajinskog rata. Europa Nostra u Haagu i austrijsko predstavništvo Europa Nostra Austria (ENA) na Sveučilištu Dunav u Kremsu također nastoje spasiti i očuvati kulturna dobra u ratnim zonama. EN i ENA djeluju u skladu s odredbama Haške konvencije o zaštiti kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba. Taj međunarodni ugovor sklopljen je 1954. godine s ciljem zaštite kulturnih dobara od uništenja ili oštećenja, kao i krađe, pljačke i drugih oblika nezakonitog prisvajanja tijekom rata ili oružanog sukoba (a dopunjavan je daljnjim sporazumima do 1999. godine, dijelom zbog balkanskih ratova).

Sporazumi o zaštiti kulturnih dobara nastali su pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda (UN), a Organizacija UN-a za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO) prvenstveno je odgovorna za promicanje i praćenje njihova poštovanja.

Organizacija Blue Shield International, sa sjedištem u Haagu, aktivna je u području međunarodne koordinacije u vezi s vojnim i civilnim strukturama za zaštitu kulturnih dobara.

Budući da je Ruska Federacija potpisala ugovor 2000. godine, ali ga još nije ratificirala, postojeće instrumente teško je iskoristiti. Ukrajina nije potpisala ugovor. Međutim, postignuti su neki uspjesi. Na primjer, vrijedna pokretna kulturna dobra poput slika, skulptura, arheoloških nalaza, knjiga, rukopisa i arhivske građe prenose se na sigurne lokacije pod pratnjom. U tom kontekstu, ENA se također koristi osobnim i izravnim kontaktima s Rusijom i Ukrajinom te je postigla daljnje djelomične uspjehe ili pokušava poboljšati početno stanje postignuto u nekim područjima ruske kulturne imovine.

ENA održava poseban odnos s Ruskim kulturnim institutom u Beču. Kulturni institut je desetljećima jedno od najpopularnijih mjesta za susrete i komunikaciju svih zainteresiranih za Rusiju i njezinu kulturu. Drugi aspekt programa Kulturnog instituta je provedba obrazovnih projekata koji uključuju i vojno osoblje.

Općenito, ENA, u koordinaciji s EN-om, provodi politiku malih koraka, koja, iako dugotrajna, uglavnom se odvija bez prekida.

PROBLEMI TRANZICIJE

Austrija ima dugu i bogatu povijest. Bila je i ostala pouzdan partner u Europi. Koji je, prema vašem mišljenju, najvidljiviji utjecaj na Balkanu?

- Intenzivni odnosi Austrije i balkanskih naroda, posebno Slavena, rezultat su povijesnog razvoja koji se proteže kroz pet stoljeća. Bitka kod Mohača 1526. godine označila je uništenje srednjovjekovne Ugarske Monarhije. Oko dvije trećine zemlje postalo je osmansko. Preostala trećina pripala je Habsburgovcima. Jednim potezom desetci tisuća Južnih Slavena postali su austrijski podanici. Nakon samo nekoliko desetljeća razlikovali su se od svoje slavenske braće u turskom dijelu.

Mađarska je dugo ostala bojno polje između Osmanskog Carstva i Habsburške Monarhije. Velika područja zemlje su napuštena jer su Slaveni masovno bježali na austrijski teritorij. Pod feldmaršalom, princom Eugenom Savojskim, na prijelazu 17. u 18. stoljeće, ograničena je moć Osmanskog Carstva u Europi i učvršćena moć Habsburgovaca u jugoistočnoj Europi. Granice (Krajinu) čuvali su privilegirani južnoslavenski vojni seljaci koji su bili izravno podređeni austrijskom carskom dvoru i mogli su napredovati do časničkog čina nakon što bi završili vojnu akademiju. Od 18. stoljeća ekonomske i društvene veze carskog Beča i najvažnije balkanske regije nastale su i proširene dunavskim prometom. Od Edikta o toleranciji cara Josipa II. (1781.) južnoslavenski veletrgovci, trgovci, znanstvenici, umjetnici i povremeno knezovi naseljavali su se u Beču, ponekad privremeno, ponekad doživotno, a njihova su djeca studirala i/ili se vjenčavala u Beču. Carevi su slali doseljenike koji su govorili njemački ("Švabe") u opustošene balkanske regije, što je zemlju pretvorilo u obradive površine, voćnjake i vinograde.

Austrija je drugi najveći investitor u državama nasljednicama Jugoslavije. Posebno osiguravajuća društva i banke nastavljaju tradiciju iz 19. stoljeća. Postoje brojni zajednički projekti sa sveučilištima...

Jesu li pojedine zemlje srednje i istočne Europe još uvijek daleko od veće i efikasnije gospodarske integracije?

- U zemljama srednje i istočne Europe u pitanjima ekonomske politike prevladava dijelom plansko gospodarstvo, dijelom ultranacionalistički mentalitet (osobito među generacijom 50+), što je samo djelomično kompatibilno s novijom ekonomskom integracijom po uzoru na EU.

Za to postoje povijesni razlozi. Nakon Drugog svjetskog rata većina zemalja srednje i istočne Europe došla je pod utjecaj Sovjetskog Saveza, s iznimkom Jugoslavije. Takav poredak služio je od 1949. do 1991. preko Vijeća za uzajamnu ekonomsku pomoć - CMEA, kao protuteža Marshallovu planu, za koordinaciju ekonomskih odnosa zemalja istočne Europe pod vodstvom Sovjetskog Saveza. Njegova prava svrha bila je više politička nego ekonomska: konsolidacija Istočnog bloka.

Nacionalne države Mađarska, Čehoslovačka i Poljska, koje su nastale nakon što Podunavska Monarhija nije uspjela prevladati svoje nacionalne probleme, imale su posebne teškoće u prilagodbi planskom gospodarstvu, koje je bilo strogo usklađeno sa specifikacijama Moskve. Revolucije (1956. u Mađarskoj; 1968. u Čehoslovačkoj) bile su ugušene.

Nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine ultranacionalizam se u "oslobođenim" regijama ponovno rasplamsava poput kronične bolesti. Mnogi nacionalisti u srednjoj i istočnoj Europi još uvijek vjeruju da je optimalni oblik ekonomske i političke slobode u stvaranju vlastite nacionalne države s vlastitom valutom, s vlastitim jezikom i specifičnim vjerskim i običajnim praksama. Ti argumenti služe populističkim lokalnim političarima za njihov vlastiti uspjeh, ali taj partikularizam smanjuje utjecaj Europe u cjelini. Ili, kako kaže novi izraz, "redukcija" Europe napreduje.

Nažalost, trenutne aktivnosti Europske komisije ne pridonose uvjerljivom prenošenju pravih vrijednosti Europske unije.

PROBLEMI SANKCIJA

Europska unija u mnogim je aspektima "okoštalo birokratsko tkivo", no ujedno se nastoji prilagoditi okolnostima i razvijati se u političkom i svakom drugom smislu. Koji su pozitivni, a koji negativni aspekti tih promjena?

- Posljednjih godina odluke Europske komisije izazvale su izrazito skeptične reakcije i unutar i izvan Europske unije. Glavni uzroci euroskepticizma su uvjerenje da integracija potkopava nacionalni suverenitet i nacionalnu državu, da je Europska komisija elitistička, da više nije dovoljno bliska svojim građanima te da joj nedostaje demokratski legitimitet i transparentnost, da je previše birokratska i rasipna, da potiče visoke stope imigracije te da joj nedostaje empatije i diplomatskih vještina pregovaranja u kriznim situacijama.

Ratna agresija protiv Ukrajine koju je Rusija pokrenula 2022. godine potaknula je EU na uvođenje sankcija, tj. zabranu uvoza ugljena i nafte iz Rusije. To je trebalo dovesti do toga da rusko gospodarstvo pretrpi velike gubitke i time oslabi vojna ofenzivna moć. Međutim, sankcijama unatoč, Rusija nastavlja prodavati naftu, ugljen i plin, uglavnom Kini i Indiji. Izgubljeni prihodi u Europi tako će biti potpuno nadoknađeni. Unatoč embargu, nafta u Europu stiže u stranim, uglavnom recikliranim, tankerima.

Ukapljeni prirodni plin (LNG) i dalje se doprema iz Rusije u EU, više nego ikad prije. Prošle godine to je ruskoj riznici donijelo osam milijardi eura. Drugim riječima, put sankcija koje je EU poduzeo 2022. kako bi oslabio rusko gospodarstvo je "autogol". Dok je rusko gospodarstvo raslo, prosperitet mnogih građana EU-a bio je ozbiljno ograničen naglim porastom cijena energije i goriva, a tvrtke su dovedene u bankrot ili preseljene u druge zemlje EU-a.

Tri godine Europska komisija nije pokušala organizirati mirovne pregovore i završiti rat, ili bar postići primirje diplomatskim pregovorima. Predsjednik Trump (i sve veći broj domaćih kritičara) ne odobrava takvo ponašanje i na to upozorava EU.

PROBLEMI MIGRACIJA

U međuvremenu je Europska unije krenula prema ubrzanom naoružavanju?

- Da, 4. ožujka 2025. predsjednica Komisije von der Leyen najavila je svoj plan Ponovnog naoružavanja Europe. Cilj je mobilizirati do 800 milijardi eura preuzimanjem međusobnog duga kršeći ugovor. Time Komisija ne samo što impresivno promovira dužničku Uniju i eroziju nacionalnog suvereniteta nego i transformira EU od bivšeg mirotvorca u ratnog aktera. Duh mirnog "ratnog huškanja" koji se kuha u Bruxellesu tako se kreće prema zabrinjavajućem vrhuncu, a ostatak svijeta - posebno SAD pod predsjednikom Trumpom - računa na brzo mirno rješenje.

Međutim, unatoč svim opravdanim kritikama, jedno se ne smije zaboraviti: EU je postigao velike stvari za sve stanovnike Europe i stanovnike u drugim, siromašnijim regijama svijeta - postignuta je sloboda građana EU-a da žive, studiraju i rade bilo gdje u EU-u; postignut je prosperitet s najvećim jedinstvenim tržištem na svijetu i zajedničkom valutom; rast kroz najveći trgovinski blok na svijetu; zaštita temeljnih prava građana, kao i njihovih digitalnih, socijalnih, ekonomskih i drugih prava; omogućeno je putovanje bez viza u bezgraničnom schengenskom prostoru; EU je pionir u zaštiti klime i zaštiti životne sredine... Sve u svemu, kuću EU-a izgradili su ljudi s vizijom!

No, slično kao i kod stabilne, dobro opremljene bolnice, ako je usluga za pacijente loša, zgradu ne treba srušiti, ali osoblje treba zamijeniti.

Zbog sve većeg broja globalnih kriza ilegalne migracije i dalje su jedan od najvećih izazova i za Austriju i za cijeli EU. Koliki je, između ostalog, utjecaj migracija na depopulacijski "trend", koji pogađa cijelu Uniju, i kako vidite rješavanje tog problema?

- Što se tiče politike azila i migracija, Europska unija i njezine države članice godinama se suočavaju s velikim izazovima. Veliki priljev migranata i posljedični gubitak kontrole preplavljuju države članice. Na vanjskim granicama Europe krijumčari i šverceri kontroliraju situaciju. Cijena je visoka; mnogi ljudi plaćaju svojim životima. A oni koji su (do 2024.) stigli u Europu rijetko su morali ponovno napustiti zemlju. To se odnosilo na prave izbjeglice, kao i na ekonomske migrante ili teroriste. Tek su najnovije reforme zakona o azilu donekle ublažile takvu situaciju.

Zbog trenutnih migracija društvene su institucije i njihova ponuda usluga, a posebno tržište nekretnina, pod pritiskom. Rezultat su oštri sukobi u nižim slojevima stanovništva, koji dovode do podjela, pojačavaju društvene i ekonomske nejednakosti te prouzročuju još veće društvene i psihološke napetosti. Europa mora što prije vratiti izgubljenu kontrolu.

Tema "izbjegličke krize" izaziva buru u Bruxellesu i mnogim europskim prijestolnicama. To je prvenstveno zato što se te teme smatraju bitnim dijelom suvereniteta nacionalnih država. Pojedinim članicama ne sviđa se što im Bruxelles nameće pravila o tome koji tražitelji azila iz trećih zemalja trebaju biti primljeni. Pozitivno je što Europska unija, s centralnim smjernicama, potiče legalne migracije stručnjaka kako bi se riješio nedostatak kvalificirane radne snage, popunile praznine općenito u deficitu radne snage i potaknuo gospodarski rast. To uključuje plavu kartu EU-a: radnu i boravišnu dozvolu koja omogućuje građanima izvan EU-a rad i život u državi članici EU-a, pod uvjetom da imaju završenu srednju školu ili ekvivalentnu kvalifikaciju te da im se ponudi posao s minimalnom plaćom. Tu je i kombinirana dozvola, koja uključuje radnu i boravišnu dozvolu, koju izdaje država članica EU-a na razdoblje do dvije godine, što podrazumijeva boravak u EU-u, rad i slobodu kretanja.

Koje su mogućnosti za kontrolu migracija? Prvenstveno sprječavanje daljnjih nekontroliranih migracija primjenom samopomoći u kriznim područjima. Na primjer, u afričkim pustinjama, izgradnjom sustava za navodnjavanje s podzemnom vodom koja se crpi s dubine od 50 metara s pomoću vertikalnih transportnih traka koje napajaju fotonaponski paneli. Sunčeva energija omogućuje uzgoj voća i povrća itd. Puno je mogućnosti...