Nije problem u medijskom spektaklu, nije problem u celebovima, kako bi ih nazvali neki naši mediji, nije problem ni u influencerima, problem je u nama. U našem globalnom neobrazovanju, u moralno-edukacijskoj pustoši koja ima za cilj napraviti od nas potrošače trivijalne pseudokulture namijenjene svima. Ispraznost i odsutnost bilo kakvog sadržaja globalna su zaraza gora od kuge, kolere, Covida i španjolske gripe zajedno
Ivan Tanta (Foto VERN)
Što je sve danas medijski spektakl - koje, odnosno kakve, osobe i događaji privlače najveću pozornost diljem planeta, i kako javnost to sve percipira, pitanja su, između ostalog, na koja za naš list odgovara izv. prof. dr. sc. Ivan Tanta s Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku.
Čini se da, što se politike tiče, danas Trump diktira trendove i vodi igru, ali tu su i kojekakvi influenceri, tiktokeri, zvijezde i zvjezdice u ovodobnom globalnom »društvu spektakla«. Kakvo je vaše razmišljanje o svemu tome?
- Čini mi se da me vrijeme pregazilo. Ja sam samo dinosaur u ovom loncu u koji sam ubačen s protokom vremena. Jer nema više pristojnog ponašanja, dobar dan, hvala, molim, oprostite, pardon, nema više šlagera i »muzike« za popodnevni odmor, nema više novina, mislim onih papirnatih, odlaze polako, kako bi rekao Konte Vojnović u Dubrovačkoj trilogiji, plemenita gospoda put Mihajla, a na svojijem ramenima odnose ih fakini. E sad, na Mihajlu je bilo staro Dubrovačko groblje, a fakini su bili nosači svega i svačega, pa i mrtvaca.
Zašto ovo pišem, jer sve novo pokapa staro i ponekad se s tim novim ne možemo nositi, kojiput ne razumijemo to novo. Međutim, nitko me ne može uvjeriti da netko tko nema sluha može pjevati i pritom zarađivati more novca. Ili voditi kampanju i biti izabran a pritom imati znanja kao jednodnevni brojler. Nije problem u medijskom spektaklu, nije problem u celebovima, kako bi ih nazvali neki naši mediji, nije problem ni u influencerima, problem je u nama. U našem globalnom neobrazovanju, u moralno-edukacijskoj pustoši koja ima za cilj napraviti od nas potrošače trivijalne pseudokulture namijenjene svima. Ispraznost i odsutnost bilo kakvog sadržaja globalna su zaraza gora od kuge, kolere, Covida i španjolske gripe zajedno. Trump i njegov JaDo Vance dva su poluobrazovana lika iz Monty Pythona ili Top-liste nadrealista koja su se opredmetila u realnom svijetu shvativši da je obećanje ludom radovanje, pa zašto ne bismo obećavali, ludi, neobrazovani i općenito plitki te malograđani oduševljavat će se tim obećanjima. I medijski spektakl može krenuti. Popljuj stranog gosta u Ovalnom uredu, braaavooo, popni se na oltar u Bazilici sv. Petra u Vatikanu i razbacaj stvari, braaavooo, skini se dogola jer to još nitko nije napravio na dodjeli nagrade, braaavooo, što je još ostalo? Posrati se na grob neznana junaka? To još nitko nije napravio, baš bi bilo fora izazvati nekoga na TikToku.
Živimo li u komunikacijskom kaosu? Postaje li ljudska zbilja, i pametna i glupa, da se tako izrazim, globalni medijski spektakl? Netko je nedavno rekao da svijet može propasti, ali se show mora nastaviti. Vaš komentar?
- The show must go on! Naravno, ali pri tome nemojmo zaboraviti tko režira show. Tko ga producira, tko u njemu nastupa i tko od svega toga ubire zaradu! Kaos u kojemu živimo napravili smo samo slijepo prihvaćajući sve »blagodati« suvremenog svijeta. To je svijet u kojem poluge upravljanja imaju birokrati i oni grade svijet prema svojim načelima i uzusima. Previše birokracije izaziva kaos. Kaos se ne da riješiti još jednim kaosom. Obrazovanje nam zaostaje, mladi su nam nezainteresirani, dosadno im je, sve im je glupo, ideal uspješnosti nije više znanje nego snalažljivost, i naravno sudjelovanje. Participiranju u medijski irelevantnim, lokalnim ili globalnim, spektaklima. Doduše, ako se radi o globalnom, onda je to prednost i za pojedinca, ali i za regiju, da ne kažem, državu... Pitajte se tko od toga ima koristi i koliko će zbog toga biti oplemenjen vaš tekući ili žiro račun.
Marshall McLuhan tvrdio je da svatko može postati psihijatar u društvu kojem je lakše komentirati tuđe nego vlastite postupke. Koliko se njegova teorija iskazala i u ovodobnoj praksi, s obzirom na to da svatko može postati kreatorom informacije na internetu, pa je samim time razvijen kritički stav prema kreiranju sadržaja na internetu?
- Sve je manje psihijatara, a sve više psihijatrijskih pacijenata. Prije je da ćemo se približiti onoj da svatko dočeka svojih pet minuta slave. Naravno, o kakvoj slavi govorimo, to nije bitno. Masovni ubojica će zasigurno dobiti koju minutu slave više od pametnog klinca koji na informatičkoj olimpijadi dobije tucet medalja. Pijani prištavac koji ćaći ukrade BMW i njime ubije babu na biciklu koja ide na tržnicu pa se potom zabije u betonski stup i pogine bit će u medijima još jedan ugašeni mladi život... Nema kritičkog stava. Mediji su ubili novinsku formu koja se zvala komentar. Danas komentare čitamo na portalima koji ih dopuštaju ispod članaka. U neko drugo, starije, doba u medijima ste trebali biti etablirani novinar da bi vam dopustili biti komentator, a danas svaki idiot može na portalima pisati svoju bezobraštinu i primitivizam smatrajući da je Ciceron, Krleža i Jean Paul Sartre u jednoj osobi.
Uzevši u obzir sve što se zbiva, možemo li medije nazvati zavodnicima današnjeg vremena, društva općenito? Ili je to prejednostavna kategorizacija? Jean Baudrillard zavođenje definira kao faktor oduzimanja značenja bilo kakvom zbiljskom kontekstu, odnosno tvrdi da će događaj ili informacija doživjeti zaborav prekomjernim ponavljanjem i spektakularizacijom. Koliko prekomjerna količina ponavljanja i spektakla informaciju doista čine nebitnom? Vaš završni komentar?
- Točno, Baudrillard je predvidio budućnost kao što ju je Alvin Toffler predvidio u tehnološkom smislu prije pedesetak godina. No dok je Toffler govorio o mehaničkoj budućnosti, koja je dijelom ovjekovječena u filmu »Odiseja u svemiru« Stanleya Kubricka, Baudrillard je govorio o onome što ćemo postati, odnosno što postajemo. Život bez mobitela je nezamisliv, društvene mreže su zakon, svaki dan moramo dobiti novu dozu šokova kako bismo imali o čemu pričati. Između impulsa šokova stavit ćemo malo reklama i... hajdmo opet na infotainment. Zabava, zabava, zabava, a kad naiđete na problem, okrenite glavu i obratite pažnju na najnoviju vijest na vašoj mreži. I ne zaboravite da ste već odavno u mreži. Ulovljeni... Reparirani i isporučeni... I nećete biti ni klijenti ni korisnici, bit ćete iskorišteni!