Vojna industrija može imati pozitivan učinak na ukupno gospodarstvo

Proizvodnja oružja unosna je gospodarska grana za mnoge zemlje koje imaju mogućnosti, znanje i kapacitete da se bave tom profitabilnom djelatnosti. Kako proizvodnja podrazumjeva i prodaju, oružje se svake godine prezentira na brojnim većim i manjim izložbama i sajmovima naoružanja pa se u tom kontekstu pohvaliti može i Republika Hrvatska.

Upravo je proteklog tjedna u Zagrebu od 8. do 10. travnja održana u Areni velika smotra pod nazivom Jadranska vojna i zrakoplovna izložba i konferencija ASDA (Adriatic Sea Defense & Aerospace Exhibition and Conference). Međunarodno je to događanje posvećeno obrambenoj, zrakoplovnoj i sigurnosnoj industriji, a okuplja proizvođače, stručnjake i delegacije iz cijelog svijeta te predstavlja najnovija dostignuća u području vojne opreme, tehnologije i sustava za sigurnost.

Održavanje ASDA 2025 u Zagrebu bio je značajan korak u međunarodnoj afirmaciji hrvatske obrambene industrije, te je pružio domaćim proizvođačima priliku za poslovne susrete s vodećim svjetskim tvrtkama, kao i predstavljanje svojih inovacija na globalnoj sceni. U kontekstu aktualnih zbivanja, ukrajinskog rata i ugoze sigurnosti koja je postala stvarnost, a u sjeni politike SAD-a vezano uz carine, ali i uz problematiku NATO saveza, ne samo zagrebačka izložba nego i učestale rasprave o ubrzanom naoružavanju postaju neizostavne teme posljednjih tjedana, a svi su izgledi da će sve to biti aktualno i u godinama koje slijede.

- U vrijeme kada svjedočimo sve nepredvidljivijim sigurnosnim ugrozama, geopolitičkim krizama i rastućim napetostima na istočnim granicama Europske unije, Europa najavljuje ozbiljan zaokret vlastite obrambene politike. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen početkom je ožujka 2025. predstavila plan "ReArm Europe", koji čini sveobuhvatni paket vrijedan do 800 milijardi eura, kojim se želi dodatno osnažiti europska vojna industrija, potaknuti zajednička ulaganja u proizvodnju oružja i streljiva te smanjiti dugogodišnja obrambena ovisnost o Sjedinjenim Američkim Državama - kaže Zvonimir Filipović, sveučilišni magistar ekonomije (univ. mag. oec.), predavač na Veleučilištu "Lavoslav Ružička" u Vukovaru, s kojim smo razgovarali o ekonomskim i gospodarskim aspektima utrke u naoružavanju uključujući i kontekst tzv. ratne ekonomije.

Hrvatski potencijali

Kako komentirate velik zaokret u Europi nakon godina mira i posthladnoratovske idile pa su sad iznova aktualne priče o sveobuhvatnom naoružavanju Europe kako bi se i pored NATO jamstava još bolje i više poradilo na vlastitoj sigurnosti?

- Nedvojbeno se radi o strateškoj promjeni smjera, ne samo u smislu obrambene politike nego i u smislu ekonomsko-razvojne prilike. Nije dovoljno samo pasivno kupovati vojnu opremu, država treba djelovati proaktivno. Europska unija se odlučila dodatno osnažiti i izgraditi vlastite proizvodne kapacitete. Članicama se na raspolaganje daje 150 milijardi eura preko povoljnih zajmova, a najavljena je i relaksacija fiskalnih pravila kako ulaganja u obranu ne bi dodatno opteretila javni dug. Najavljene mjere posebice ide na ruku manjim i fiskalno osjetljivijim državama, kao što je Hrvatska.

U kontekstu izazova i napetosti s kakvima je Europa suočena posljednje tri godine, tzv. ratna ekonomija također postaje vruća tema.?

- Analitičari sve više spominju prelazak Europe na "ratnu ekonomiju", no važno je definirati pojam ratne ekonomije, a on teorijski podrazumijeva maksimalnu mobilizaciju društva i gospodarstva s ciljem vođenja rata. Situacija kojoj danas svjedočimo, iako je zabrinjavajuća, još uvijek ne operacionalizira navedenu teoriju. Primjerenije je govoriti o obrambenoj tranziciji, odnosno strateškoj reorijentaciji europske industrije k većoj otpornosti i samodostatnosti u području obrane.

Samo po sebi nameće se ključno pitanje: Što Hrvatska može i treba napraviti?

- Ministar obrane Ivan Anušić najavio je konkretne poteze Hrvatske u smjeru jačanja vlastite obrambene industrije, pokretanja proizvodnje streljiva, modernizacije naših Oružanih snaga te na taj način smanjenje ovisnosti o uvozu. Osim toga, tijekom obilaska Jadranske vojne i zrakoplovne izložbe (ASDA) proteklog tjedna ministar Anušić je kazao da će Vlada pomoći hrvatskim proizvođačima oružja i streljiva, koji su pogođeni uvođenjem carina SAD-a, ako one ostanu na snazi, a detalji će biti dogovoreni u razgovoru s ministrom financija. Takve najave svakako treba pozdraviti i podržati, jer se nakon dugo vremena obrambena industrija vraća u fokus javnih politika.

Hrvatska u tom kontekstu posjeduje dobre startne pozicije, tvrtke HS Produkt, Šestan-Busch i DOK-ING pokazuju nam da domaće znanje i proizvodnja mogu dosegnuti najvišu svjetsku razinu. HS Produkt već godinama izvozi osobno naoružanje u SAD. Šestan-Busch proizvodi zaštitne kacige koje se koriste u više NATO članica. DOK-ING razvija specijalizirane robotske sustave za razminiranje, surađujući s klijentima diljem svijeta. No riječ je o uglavnom privatnim inicijativama, koje bi trebalo dodatno ojačati sustavnom podrškom državnih institucija.

Proizvodnja vojne opreme mora se promišljati strateški i razvijati sustavno. Za ozbiljne industrijske iskorake nužno je donijeti potrebne zakonodavne okvire, olakšati pristup kapitalu, povezati industriju s akademskom zajednicom, koja će omogućiti visokokvalificiranu radnu snagu. To je sigurno jedan od najvećih izazova, jer Hrvatska već danas ima deficit inženjera, tehničara i IT stručnjaka, međutim, ako želimo razvijati sofisticirane obrambene sustave, morat ćemo dodatno ulagati i razvijati specifične studijske programe, strukovno obrazovanje i obrazovne centre koji će biti u sinergiji s industrijom.

Znatan izazov je i nedostatak jasne industrijske strategije. Tko će proizvoditi? Za koga? Hoće li Hrvatska razvijati vlastite sustave ili će biti kooperant velikim europskim proizvođačima? Hoćemo li se orijentirati na proizvodnju streljiva, jednostavnih sustava ili elektroničkih komponenti za suvremenu vojnu opremu? Na ta pitanja moramo hitno odgovoriti kako bismo sredstva iz Bruxellesa mogli u cijelosti iskoristiti.

Osim proizvodnje, ali i kupovine na inozemnom tržištu, koji još segmenti postaju aktualni kad se radi o utrci u naoružavanju, i kako se u svemu tome snalazi Hrvatska?

- Potencijalni benefiti su veliki jer Europska komisija potiče zajedničke projekte članica i favorizira europsku proizvodnju. Ako se hrvatske tvrtke na vrijeme uspiju pozicionirati u novim lancima vrijednosti, osigurat će dugoročne narudžbe i stabilnost proizvodnje. Nije samo riječ o klasičnom oružju, EU planira ulaganja u dronove, softvere, protuzračne sustave, kibernetičku sigurnost, a upravo tu Hrvatska ima realne šanse s obzirom na operativne potencijale svoje ICT industrije. Pritom treba jasno odrediti niše koje su realno dostižne i tržišno održive.

Hrvatska ne može konkurirati Njemačkoj u proizvodnji tenkova, ali može postati relevantan proizvođač u segmentima osobne balističke zaštite, komunikacijskih sustava, manjih bezposadnih letjelica i streljiva. Tu se otvara prostor suradnje domaćih tvrtki i europskih proizvođača putem partnerstva, transfera tehnologije i zajedničkog razvoja. Također treba aktivno uključiti i hrvatski privatni sektor, jer država ne može biti jedini nositelj industrijske vizije.

Razvoj domaće obrambene, vojne industrije može imati višestruko pozitivan učinak na ukupno gospodarstvo, mogu se smanjiti hrvatske strukturne slabosti otvaranjem novih radnih mjesta u industrijama visoke dodane vrijednosti, novim razvojnim prilikama može se potaknuti povratak stručnjaka iz inozemstva. Snažnija obrambena industrija podrazumijeva snažniji industrijski sektor u cijelosti, što bi smanjilo ovisnost o turizmu, koji i dalje ima previsok udio u BDP-u, a podložan je sezonalnosti i nepredviđenim vanjskim šokovima.

Treba biti oprezan kako se ne bi ponovile pogreške iz prošlosti. Ulaganja ne smiju biti vođena dnevnopolitičkim interesima, nego moraju biti utemeljena na stručnim analizama i stvarnim tržišnim potrebama. Maksimalna transparentnost pri nabavama, odabiru partnera i dodjeli državnih potpora je nužna. Hrvatska mora implementirati najviše standarde upravljanja u svim sektorima.

Ubrzane promjene

Što Hrvatska još treba i može učiniti kako bi u obrambenoj industriji napravila veći iskorak, kako za vlastite potrebe, tako i za izvoz, bez obzira na sadašnje probleme s američkim carinama?

- Svjedoci smo da se Europa mijenja brzo, korjenito i snažno. Hrvatska ne smije biti puki promatrač tih promjena, nego mora biti proaktivni dionik tih procesa. Samo znanje, inicijalni kapaciteti i mogućnosti financiranja nisu dovoljni. Potrebna je politička odlučnost, strateška promišljenost i sinergija svih relevantnih čimbenika. Ulaganje u obrazovanje jednako je važno kao i ulaganje u opremu. Bez strateškog i sustavnog jačanja obrazovnih institucija Hrvatska neće imati dovoljno stručnjaka koji mogu projektirati, razvijati i održavati složene obrambene sustave. Razvojnim programima, omogućavanjem stručne prakse i zajedničkim projektima obrambene industrije i obrazovnih institucija dodatno bi se osnažili razvojni potencijali.

Upravo kvalitetna radna snaga čini odlučujuću prevagu na izvoznim tržištima. Hrvatska obrambena industrija ima priliku pozicionirati se kao manja ali fleksibilna industrija specijalizirane vojne opreme za potrebe europskih vojski i sigurnosnih službi. S kvalitetno educiranom radnom snagom i fokusom na specifičnim nišama proizvoda izvozni potencijal hrvatske obrambene industrije može znatno narasti u sljedećem desetljeću.