Društvo između nadzora, gubitka privatnosti i moći globalnih tehnoloških elita

U susret uvođenju novih regulacija Europske unije koje možebitno vode apsolutnoj kontroli osobnih podataka, pitamo se kako prepoznati pesimistička obilježja digitalnih distopija u gospodarskoj, političkoj, ekonomskoj i kulturnoj sferi naših života? U kojoj će mjeri sustavi digitalnog nadzora početi zadirati u našu privatnost i kontrolnim pritiscima mijenjati naša društvena ponašanja i odnose sa zajednicom? U čijem će vlasništvu biti naši osobni podaci, državnom ili korporativnom? Kojim tehnikama manipulacije nas velike svjetske agende lišavaju autonomije i istovremeno potkopavaju naše demokratske vrijednosti i ljudska prava? Na koji način se pretvaramo u korisne idiote koji zbog neznanja nehotice potiču otklizavanje svijeta u ralje autoritarnih političkih režima? Upravo su autori kultnih romana, filmova i serijala različito opisali totalitarne svjetove pa su svaki takav režim proveli kroz određenu alegorijsku prizmu.

Društva distopije

Pojam distopije opisuje društvo represivne kontrole suprotno pojmu utopije kao savršeno uređenog društva. Njihova književna i filmska djela često uprizoruju takva društva čime nam ukazuju na negativne aspekte budućnosti.

Za primjer, orvelovsku distopiju karakterizira sustav stalnog nadzora, lažne propagande i potiskivanja individualnosti kako bi se održala vlast. Nadrealna kafkijanska distopija govori o opresivnom i nelogičnom birokratskom sistemu koji pojedinca čini nemoćnim. »Sluškinjina priča« Margaret Atwood se usredotočuje na rodno i reproduktivno ugnjetavanje ideološke elite koja provodi opresivne zakone te upozorava na budućnosti u kojima će ranjive populacije biti podređene elitama. »Dina«, serija knjiga Franka Herberta opisuje sirovi pustinjski svijet s jedinim izvorom dragocjene tvari, takozvanim začinom, bitnim za napredne sposobnosti opstanka žitelja tog fiktivnog svijeta. »Black Mirror« serijal nam je nagovijestio sustave socijalnog bodovanja u Kini koji su stvarno postali glavni regulatori ljudskog identiteta, njegovog postojanja i ponašanja. Naime, nove digitalne tehnologije u Kini, upogonjene državnim nadzorom ograničavaju slobodu mišljenja, stvaranja i kretanja pojedinca, što dovodi do fragmentacije i dehumanizacije društva te gubitka privatnosti.

Vezano uz situaciju u rata u Gazi, kontrola korištenja alata umjetne inteligencije u svrhu masovnog nadzora i širenja radikalne propagande služi pokušaju izmjene povijesne istine u kombinaciji s opsežnim ograničenjima ljudskih sloboda. Danas su mnogi Palestinci u Gazi i na Zapadnoj obali suočeni s navedenim pritiscima, ujedno od strane Izraela i terorističke skupine Hamas, čime se oživljavaju kolonijalne teme dominacije nad gubitkom nacionalnog identiteta.

Nadalje, sustavi digitalne kontrole identiteta koji se naveliko uvode u Velikoj Britaniji i drugim zemljama svijeta, ukidaju osobne slobode govora, kretanja i osobne potrošnje, stvarajući atmosferu u kojoj pojedinci nemaju drugog izbora nego sudjelovati u takvim politikama.

U susret potpunoj digitalnoj kontroli života u sklopu novog ekonomskog sustava održivog razvoja, moćna nevladina organizacija koja organizira Svjetski ekonomski forumom, uvela je novi koncept inteligencije, takozvane Digitalne inteligencije te ga učinila ključnim elementom velike tehnološke paradigmatske promjene nadošle Četvrtom industrijskom revolucijom.

Kafkijanska Kina

Popularan scenarij prema kojemu trenutačno koračaju mnoge zemlje svijeta jest potpuni nadzor u vidu praćenja fizičkog i online društvenog ponašanja, slobode kretanja i izražavanja, statusa zdravstvenog stanja i radnog odnosa te svih financijskih transakcija stanovništva.

Iskoristivši koronakrizu Kina uvodi »Sustav društvenog kreditiranja« (eng. Social Credit System) s ciljem bodovanja građana ovisno o njihovom ponašanju. Kako implementacija tog sustava nije uspjela u potpunosti, nadzor se trenutačno preusmjerava prema korporativnom društvenom kreditiranju, a ne prema sveobuhvatnom građanskom bodovnom sustavu. Radi se o modelima kojima je omogućeno praćenje »digitalnog otiska« (eng. digital footprint) građana i tvrtki pri svakoj web kupnji, pretraživanju internetskih sadržaja, financijskim transakcijama, komentiranja na društvenim mrežama ili prolasku pored biometrijskih kamera za praćenje.

(Foto iStock)

Različite digitalne aplikacije Kinezima olakšavaju život i donose pregršt zabave te privida života u uređenom društvu zaštićenom od kriminala. Međutim, surova istina je takva da kineska vlada smije pristupiti svim njihovim digitalnim podacima te povijesti kupnje roba i usluga, odnosno povijesti njihovih društvenih postupaka u javnoj i privatnoj sferi. Kafkijanska distopija u okruženju gdje su pojedinci zatočeni u opresivni birokratski sistem kod Kineza stvara osjećaj otuđenja od samoga sebe. Nadrealni i dehumanizirajući okoliš autoritarne Kine ostavlja građane u konstantnom strahu od divovskog sustava koji izravno upravlja njihovim životima i sudbinama.

Autorica Ariane Ollier-Malaterre (2024.) u knjizi »Život s digitalnim nadzorom u Kini: Građanske priče o tehnologiji, privatnosti i upravljanju« predstavlja istraživanje gdje tvrdi da 90 posto građana u želji za opravdanjem ovakvog sistema koristi mentalne taktike u vidu potiskivanja spoznaje o postojanju nadzora kako bi se distancirali od njega. Mnogi Kinezi doživljavaju digitalni nadzor kroz snažnu psihičku napetost, frustracije, strah i ljutnju, ali ga istovremeno podržavaju i smatraju neophodnim nakon »stoljeća poniženja« koje je Kina doživjela od Opijumskih ratova i japanskih invazija. Očekuju da će civiliziranje stanovništva omogućiti Kini da stekne međunarodno poštovanje. U kontekstu ovog tehno-optimističnog narativa vlada u njihovim očima predstavlja zaštitnika koji donosi sigurnost i prosperitet njihove djece, a tehnologija »čarobni metak« koji će omogućiti takav oblik potpore.

Časopis Economist također opisuje razne vrste upotrebe »sofisticiranog arsenala ekonomskog oružja« kao posljedice kineskog jednopartijskog državnog kapitalizma vladajućeg sistema. Kineska politika zapravo postaje manje liberalna nego u vremenu kada se 2001. godine Kina priključila Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (World Trade Organization – WTO) i kada je njezino gospodarstvo počelo rasti, širiti se i dominirati ostatkom svijeta. Kao posljedica zatvorenosti države, kineska ekonomija postaje sve manje slobodna, a s nekim zemljama vodi trgovinske ratove. Također, za rijetke minerale i magnete presudne za američke tvrtke, kineski proizvođači drže monopol te nastoje zadržati najprofitabilnije i najvažnije faze proizvodnje unutar svojih granica.

Kina je trenutačno u jako napetim odnosima s američkim predsjednikom Trumpom i njegovom sve više autokratskim načinom vođenja države i trgovinske politike. Časopis Economist prenosi još jednu zastrašujuću anomaliju koja je posljedica sustava strogog državnog nadzora trgovinskih kretanja kapitala. Priča o pritvaranju kineskih direktora od strane »Liuzhi sustava«, državnog sustava pritvora paralelnog onom redovnom sudskom, zgrozila je svijet. Samo prošle godine zatvoreno je 39 direktora velikih tvrtki koje kotiraju na burzi, dok je ukupni broj pritvaranja manjih poduzetnika u samo godinu dana porastao za 50 posto, odnosno na 38.000 slučajeva. Mnogi ti slučajevi prolaze medijski neopaženo kako bi iluzija idealnog formata kineske države ostala netaknuta. Samoubojstva i nestajanja direktora u mračnoj mreži zatvora pobudili su pažnju javnosti i dodatno osvijestili distopijski karakter kineske politike.

(Foto iStock)

Sustav antikorupcijske kampanje osnovan je 2018. godine i u početku je bio namijenjen isključivo članovima Komunističke partije i državnim dužnosnicima kao dio pojačane kontrole njihovog rada. Danas se primjenjuje na zatvaranje kineskih poslovnih ljudi koji su do jučer bili stup razvoja Kine, a čije se bogatstvo sad oduzima i daje na državno upravljanje nerazvijenim lokalnim zajednicama u deficitu.

U novom sustavu zapravo nije dozvoljeno privatno bogaćenje i ekonomski uspjeh individualaca kao u kapitalističkim društvima te da se u okviru digitalnog komunizma odlučilo manjak novaca u državnoj blagajni nadomjestiti nehumanim i nedemokratskim putem, odnosno ostracizmom poslovnih ljudi bez prava na sudski proces. McLuhanova teorija tehnološkog determinizma, koja se temelji na tezi da svaka nova tehnologija medija dodatno oblikuje ljudsku svijest, društvene strukture i kulturu, više nego sadržaj koji prenosi, s lakoćom bi mogla biti potkrijepljena s navedenim događanjima u Kini gdje tehnološki oblik digitalnog medija s neizmjernim mogućnostima nadzora na posljetku determinira oblike osobnih i javnih sloboda ponašanja pojedinaca.

Distopijska »nova« Gaza

Nova vizija stvaranja dviju država, palestinske i izraelske, unutar zajedničkog teritorija kompleksnih povijesnih i političkih okolnosti, došla je u vidu kratkog prekida vatre i potpisivanja mirovnog sporazuma koji je posredovao američki predsjednik Donald Trump. Uz međunarodnu podršku SAD-a, Egipta, Katara, Turske i 30 drugih zemalja, na diplomatskom skupu održanom u Egiptu, dvije potpuno različite kulture, muslimanska i židovska, bile su prisiljene pronaći dijalog i napustiti radikalne oblike ponašanja. Sukobljene strane, Izrael i Hamas, dogovorile su se o sveobuhvatnom prekidu vatre u roku od 24 sata pa se tako Izrael povukao na dogovorene linije unutar Gaze i oslobodio stotine palestinskih zatvorenika, a Hamas je trebao osloboditi sve žive taoce u roku od 72 sata od izraelskog povlačenja.

Iako ovaj dogovor nije do kraja ispoštovan i već u roku tjedan dana Hamas je prekršio dogovor, a Izrael ponovo uzvratio, nova vizija suživota Palestinaca i Izraelaca bi mogla označiti izlazak iz orvelovske distopije, gdje palestinski narod trpi opresivne izraelske politike u vidu sistemskog nasilja uz različite oblike međunarodne podrške.

Od Izraelaca se očekuje da prekinu vojnu okupaciju i razaranje Pojasa Gaze te da oslobode stanovništvo od kontrole, progona, gladi i stradavanja. Od Palestinaca se s druge strane očekuje da prihvate Židovsku državu i demokraciju te razoružaju terorističku organizaciju Hamas koja godinama unutar mreže podzemnih skloništa i tunela, manipulira i ugnjetava stanovništvo, opravdavajući svoje smrtonosne zločine borbom za opstojnost vlastitog naroda.

Umjesto beskonačnog procesa prekrajanja granica, novi mirovni plan je osmišljen tako da se pod upravom iskusnog pregovarača u sličnim sukobima, bivšeg premijera Velike Britanije Tonyja Blaira, obnovi Gazu nakon sukoba. »Odbor za mir« (eng. Board of Peace) bi trebao biti privremeni, tehnokratski autoritet koji će usmjeravati Gazu prema stabilnosti, uz dogovor da se palestinsko stanovništvo ne raseljava, već da ostane živjeti u obnovljenom smještaju. Plan Odbora, koji mnoge više podsjeća na poslovni nego na mirovni dogovor, uključuje privremenu upravu i koordinaciju međunarodnih ulaganja u obnovu infrastrukture i ekonomiju Gaze, a Trumpov zet Jared Kushner, poznat po svojim iskustvima u njujorškom sektoru nekretnina i njegov financijski partner Steve Witkoff, igraju ključnu ulogu u realizaciji navedenog plana. Trebali bi biti aktivno uključeni u diplomatske pregovore s palestinskim tehnokratima i razvojnim planovima za rekonstrukciju Pojasa Gaze.

Gaza rivijera po zamisli Donalda Trumpa

Novi dogovor o Gazi evocira postkolonijalne kritike koje pokazuju kako se egzistencijalna prijetnja identitetu jednog naroda manifestira u okviru modernih geopolitičkih diplomatskih dogovora i urbanizacije teritorija. Mnogi kritičari smatraju Blairovo imenovanje za nadzor Gaze problematičnim, jer je Britanija bila bivša kolonijalna sila u Palestini, što izaziva negativne osjećaje prema izvanjskoj kontroli palestinskog samoodređenja. Kritičari također ističu da Blair, tijekom svog mandata kao izaslanik za Bliski istok, nije uspio učinkovito riješiti ključna palestinska pitanja poput želje za državnošću te zaustavljanje širenja izraelskih naselja, što je dovelo do percepcije da je favorizirao pro-izraelsku politiku.

U kontekstu kontrole osobnih podataka građana u korist upravljanja ratom, nevladina organizacija Access Now koja pruža podršku digitalnoj sigurnosti i slobodama izražavanja zajednica u rizičnim dijelovima svijeta, otkriva kako je Izrael koristio sustave pokretane umjetnom inteligencijom za provođenje nasilja u Gazi. Alati umjetne inteligencije su korišteni da bi identificirali ljudske i infrastrukturne ciljeve za zračne napade na temelju opsežnog biometrijskog nadzora i policijskih podataka prikupljenih tijekom godina. U ciljanju ljudi i zgrada bombardiranjem uz minimalan ljudski nadzor, mnogi su napadi bili izvršeni na temelju pogrešnih pretpostavki o podacima uz malo obzira za brigu o zaštiti ljudskih života te brizi o pravnim ili etičkim normama vezanim uz zaštitu osobnih podataka.

Cjelokupna situacija korištenja novih načina okupacije nečijeg postojanja, identiteta naroda i teritorija, postala je inspiracija istaknutom i nagrađivanom palestinskom književniku koji živi i radi u Londonu, Ahmedu Masoudu, da istražuje Gazu upravo kroz prizmu spekulativnih scenarija, crne komedije i klimatske fikcije.

Digitalna kontrola Britanaca

U Vijeću Europske unije je odgođeno izglasavanje zakona o uvođenju »Kontrole chata« (eng. Chat Control) jer je naišlo na otpor mnogih zemalja članica. Prijedlog je izazvao burne rasprave u medijima te pokrenuo lavinu građanskih i stranačkih inicijativa protiv novog zakona zbog zabrinutosti narušavanja privatnosti građana. Distopijska dimenzija uvođenja ovog zakona ističe nametanje sustava koji bi mogao dovesti do stanja potpunog nadzora ili orvelovske noćne more.

Kontrolu chata u vidu skeniranja privatnih poruka i fotografija bez pristanka korisnika predložio je EU s ciljem borbe protiv seksualnog zlostavljanja djece na društvenim mrežama. Ipak, mnogi stručnjaci smatraju da ovakav masovni nadzor potkopava prava na privatnost te slabi sigurnosne prednosti šifriranja koje bi kibernetički kriminalci ili neprijateljske države mogli iskoristiti. Zemlje članice Vijeća EU-a su podijeljene oko uvođenja ovog prijedloga uz snažno protivljenje utjecajnih zemalja poput Njemačke i Poljske.

Europska unija je također upravo uvela globalni »Sustav ulaska/izlaska« (eng. Entry/Exit System – EES) koji uključuje i Hrvatsku. Radi se o sustavu nadzora građana izvan Europske unije i Šengena pa će državljani BiH, Srbije i Crne Gore, kao i svi građani trećih zemalja, morati skenirati svoje biometrijske podatke u svrhu kreiranja digitalnog dosjea kojim će se pratiti svaki njihov ulazak i izlazak iz EU-a.

Još jedan sveobuhvatni sustav nadzora koji uključuje obradu osobnih podataka koji digitalno opisuju osobu misli se uvesti do kraja 2026. godine. Radi se o EU »Lisnici za digitalni identitet« (eng. EU Digital Identity Wallet) s ciljem pružanja olakšanog pristupa javnim i privatnim uslugama svakom građaninu i poduzeću unutar EU-a. Ovaj sustav naglašava korisničku kontrolu nad osobnim podacima i snažnu zaštitu privatnosti, poboljšanu kibernetičku sigurnost, sprječavanje prevara i pojednostavljen pristup uslugama.

(Foto Pixabay)

U Ujedinjenom Kraljevstvu postoje slični sustavi, ali Laburistička stranka pod vodstvom premijera Keira Starmera pokušava do kraja njihovog mandata 2029. godine, unatoč velikom neodobravanju javnosti, uvesti obavezni univerzalni digitalni ID, pod nazivom »Brit card« (hr. Brit kartica), koji funkcionirati kao centralizirana baza podataka. Od građana će zahtijevati da se registriraju ili će se suočiti s uskraćivanjem prava na zapošljavanje, ograničenjima putovanja i kaznama.

»Zakon o on-line sigurnosti« (eng. Online Safety Act) Britanci su uveli već 2023. godine i odnosi se na politike zaštite prava govora na društvenim mrežama, a prvenstveno zaštite djece od nepoželjnih sadržaja i seksualnog uznemiravanja. Nažalost, jako veliki broj uhićenja građana zbog benignih online komentara, na temelju ovog zakona, postao je najveći izvor nezadovoljstva šire javnosti. Jedan je i od razloga pada popularnosti vladajuće Laburističke stranke koja promovira digitalnu kontrolu stanovništva uz jačanje edukacije u sektoru tehnologija. Posljedično je došlo i do porasta polarizacije u društvu te jačanja radikalnih desnih opcija koje su Ujedinjeno Kraljevstvo i dovele do Brexita, odnosno do izlaska iz Europske unije.

Agende Klausa Schwaba

Ovogodišnji Svjetski ekonomski forum (World Economic Forum – WEF) održan u siječnju u Davosu uključivao je rasprave o klimatskim sporazumima, zelenim politikama, energetskim pitanjima, trgovinskom ratu, geopolitičkim sukobima te izgledima za mir na Bliskom istoku i u Ukrajini. Lista od 3.000 sudionika iz više od 130 zemalja ubraja utjecajne političke čelnike te poslovne lidere, investitore i vodeće izvršne direktore velikih multinacionalnih kompanija iz sektora tehnologije, financija, energetike, zdravstva, znanosti, obrazovanja i proizvodnje.

Američki predsjednik Donald Trump je održao govor na daljinu, a njegova odsutnost je dodatno naglasila politike izolacionizma te multilateralne podjele u svjetskoj politici djelomično izazvane upravo njegovim dolaskom na vlast. Trump je naime preokrenuo unatrag globalni stav prelaska na zelenu energiju jer SAD i neke druge globalne sile ne prihvaćaju stroge klimatske ciljeve i nametnute regulacije. Trump želi izbrisati »stvari koje pušu« misleći na vjetroturbine jer želi povećati proizvodnju fosilnih goriva, dok s druge strane, Europa nastoji smanjiti svoju ovisnost o ruskom plinu, a istovremeno ostati vjerna svojim ranijim klimatskim agendama postavljenim prijašnjih godina u okviru WEF-a.

Godišnji sastanci ove međunarodne nevladine organizacije sa sjedištem u Švicarskoj okupljaju najpoznatije elite kako bi se raspravljala i domišljala praktična rješenja globalnih problema. Teorije na kojima će se temeljiti dobivena rješenja se nadalje razvijaju unutar uglednih svjetskih istraživačkih instituta u vidu osmišljavanja »konceptualnih okvira« (eng. conceptual framework) koji se dodatno usklađuju s nadolazećim politikama i zakonskim regulacijama.

Uzmimo za primjer kako je koncept »Digitalne Inteligencije – DQ« postao teorijska i praktična podloga stanovitom konceptu »Četvrte industrijske revolucije – 4IR« kao odgovor na potrebe suvremenog digitalnog društva koje zahtijeva nove kompetencije, odnosno novu vrstu inteligencije za sigurno, odgovorno i kreativno korištenje digitalnih tehnologija.

Koncept »Digitalne inteligencije – Digitalni kvocijent« (eng. Digital Intelligence DQ) osmišljen je u znanstvenom DQ Institutu (DQ Institute), upravo osnovanom i podržanom od WEF-a već davne 2015. godine, a zatim je u suradnji s drugim akademskim centrima diljem svijeta postao dio globalnog dijaloga o Četvrtoj industrijskoj revoluciji. Uz povezane koncepte »Digitalne pismenosti« (eng. Digital Literacy), »Digitalnog blagostanja« (eng. Digital Wellbeing), »On-line sigurnosti djece« (eng. Children Online Safety) i »UI spremnosti« (eng. AI Readiness), možemo reći da je DQ Institut zadao glavne smjernice i ciljeve globalnog i održivog razvoja te tehničkih, emocionalnih, socijalnih i etičkih aspekta pojedinca u novom dobu definiranom kibernetičko-fizičkim sustavima, umjetnom inteligencijom, robotikom, internetom stvari, kvantnim računarstvom i biotehnologijom.

Nadalje uočavamo povezanost digitalne agende DQ Instituta s intenzivnim nametanjem uvođenja različitih zakona i mjera o digitalnoj sigurnosti diljem svijeta, od Ujedinjenog Kraljevstava, Europske unije, do Australije i Kine. Iščitavamo futurističku dimenziju cjelokupne situacije koja vodi prema tome da će digitalni novac biti samo sredstvo razmjene dobara i usluga, ali će se pravo bogatstvo mjeriti u bodovima dobivenim za pozitivno ocijenjeno ponašanje po kriterijima vladajućih elita.

Novinar Murat Yulek kritizira sustav WEF-a i njegov direktan utjecaj na ljudsku društvenu egzistenciju i tvrdi da je »Davos odličan za umrežavanje, ali ne baš toliko dobar za rješavanje bitnih svjetskih problema«. Kaže »da je ovaj pothvat postao jako profitabilan za njegovog osnivača i predsjednika Klausa Schwaba, koji je 1971. godine pretvorio malo švicarsko selo u epicentar globalne dinamike moći«.

Naime, nedavni događaji uključuju optužbu Schwaba za zlouporabu sredstava WEF-a i neprimjereno ponašanje na radnom mjestu. Nakon istrage, koju je provela neovisna odvjetnička tvrtka, Schwab je oslobođen svih većih prekršaja te se privremeno povukao s vodstva i podnio tužbu za klevetu. Zaključujemo da se iza konceptualnih okvira i smjernica za održivi gospodarski razvoj ipak kriju lukrativne financijske dobiti bogatih elita, što medijski često prolazi ispod radara.

Rodna distopija muslimanskih žena

Rodna diskriminacija muslimanskih žena i djevojčica slabo je medijski pokrivena i gotovo da nije zastupljena kao važna tema feminističke prosvjedne kulture. Postavlja se pitanje zašto njihovo sustavno ugnjetavanje prolazi ispod radara i zašto je takvo zlostavljanje zakonski dopušteno u nekima od 50-ak muslimanskih zemalja u svijetu.

Istovremeno, kao da muslimanskim ženama nije dovoljna velika količina nanesene nepravde, znanstvenici Jerlyn Q.H. Ho i sur. (2025) progovaraju o novom fenomenu »rodne pristranosti« unutar umjetne inteligencije. Radi se o alatima umjetne inteligencije koji dodatno pojačavaju diskriminaciju muslimanskih žena.

Znanstvenici kažu da društveni, politički i medijski narativi o muslimankama koji naglašavaju njihovo ugnjetavanje i marginalizaciju, naposljetku bivaju ukodirani u skupove podataka umjetne inteligencije, što rezultira njihovim ponovnim negativnim portretiranjem. Takvi stereotipi o muslimankama utječu na općeljudske društvene stavove, ali i na donošenje odluka potpomognutih alatima umjetne inteligencije, poput onih u zdravstvenom sustavu.

Sustavi umjetne inteligencije se obučavaju na velikim skupovima podataka prikupljenim iz pretežito medijsko-digitalnog sadržaja koji često nose predrasude o ženama i muškarcima iz muslimanskih zemalja. Stalnim perpetuiranjem hranjenja sustava umjetne inteligencije postojećim stereotipiziranim podacima dolazi do pojačavanja postojećih društvenih, kulturnih i vjerskih i rodnih normi.

Upravo se tradicionalne i konzervativne rodne uloge ukorijenjene u muslimanskim zemljama nadalje repliciraju pa su žene češće prikazane u podređenim domaćinskim ulogama, a muškarci u vodećim i javnim ulogama. Također, alati umjetne inteligencije u zdravstvu se, u restriktivnim okruženjima poput Afganistana, često oslanjaju na skupove podataka koji dovode do netočnih dijagnostičkih preporuka za liječenje. Modeli u tom slučaju često pogrešno tumače simptome bolesti, posebice reproduktivnog zdravlja, kako su ta stanja povijesno nedovoljno zastupljena u medicinskim podacima tih zemalja. Vidimo da se kontrola prikaza muslimanske žene proširila i na alate umjetne inteligencije, dok je godinama bila u rukama različitih tumačitelja Šerijatskog zakona.

(Foto Reuters)

Svjetske nevladine organizacije u zadnjih nekoliko godina upozoravaju na ekstremnu kontrolu prava žena u muslimanskim zemljama, posebno u Afganistanu, Iraku, Iranu i Saudijskoj Arabiji. Zbog radikalno konzervativnih tumačenja šerijatskog prava, žene su tamo izložene društvenoj opresiji i potpunoj dehumanizaciji, a rodna diskriminacija je veća u onim zemljama u kojima je Islam izvor zakonodavstva.

Šerijatski, odnosno Islamski zakon, uključuje učenja Kurana i proroka Muhameda. Ipak, iskonska islamska religija ne postavlja muškarca u dominantan odnos prema ženi, već sasvim suprotno, nalaže božanski uređen sustav rodne komplementarnosti te smatra identičnim prava muškaraca i žena. Kako postoje elementi u Kuranu koji su nejasni, ostavljaju prostor za razlita tumačenja i različite stupnjeve primjene navedenog zakona u praksi. U kaznenom pravu se to najčešće odnosi na pitanja statusa braka, nasljeđivanja i obiteljskog prava.

U nekim islamskim zemljama šerijatski zakon može biti i državni zakon, dok u zapadnim zemljama poput Ujedinjenog Kraljevstva, Njemačke i Grčke, takav zakon podliježe nacionalnim pravnim sustavima. Muslimanske zajednice ga koristite unutar sebe putem vjerskih arbitražnih vijeća. U Afganistanu je trenutačno najradikalniji oblik preplitanja kaznenog i šerijatskog zakona, a situacija se počinje rapidno pogoršavati 2014. godine nakon dozvoljavanja muškarcima da »napadaju« svoje supruge, djecu i sestre bez straha od sudskog kažnjavanja.

Tijekom Trumpove prve administracije američka vlada je već smanjila je humanitarnu pomoć koja je podržavala afganistanske žene i djecu te im ukinula privremeni zaštićeni status u SAD-u, izlažući žene riziku od deportacije, gdje su se suočavale s progonom talibana. Nakon Trumpovog potpunog povlačenja američkih trupa iz Afganistana 2021. godine, talibani su uveli takozvani »rodni apartheid«. Djevojčicama i ženama je trenutačno zabranjeno srednjoškolsko i sveučilišno obrazovanje, dok se suočavaju s preprekama u zapošljavanju i slobodi kretanja, okupljanja i slobode govora. Zabranjeno im je bavljenje sportom i posjećivanje parkova.

Zaštita žena i djevojčica koje doživljavaju rodno uvjetovano nasilje je ukinuta, a istovremeno postoje rodno diskriminirajuće prepreke u pristupu zdravstvenoj skrbi. Uz stroge propise o odijevanju i nošenju hidžaba, ženama se zabranjuje napuštanje doma bez muške pratnje. UN izvještava o izlaganju fizičkom nasilju, dok se dobna granica braka od 16 godine više ne poštuje, naime mnoge djevojčice se već s 9 godina prodaju starijim muškarcima za brak. Rodna distopija muslimanskih žena, u spektru od »rodne pristranosti« unutar umjetne inteligencije » do »rodnog apartheida« unutar okova radikalnog islama, nanovo objektivizira žensko tijelo i pretvara ga u potrošnu robu.