Generacija Z ne pristaje na kompromise, zadaje glavobolje poslodavcima

Generacija Z čini 30 posto svjetske populacije i 27 posto radne snage. Sa sobom su donijeli val promjena, od radnih navika, očekivanja od poslodavaca i roditelja, preko rada na daljinu i međuljudskih odnosa do boljih tehnoloških znanja. Pripadnici te generacije trenutno imaju od 13 do 28 godina, a većinu svog života proveli su uz društvene mreže.

Kako one utječu na njihovu predodžbu svijeta, očekivanja od poslodavaca te kako pripadnici Z generacije biraju brendove i proizvode koje koriste? O svemu tome u ovotjednom podcastu Špica s Macanom, ujedno i prvoj epizodi treće sezone, sa stručnjakom za odnose s javnošću Krešimirom Macanom razgovarale su Martina Sokač Saraga, poslovna konzultantica s više od 15 godina menadžerskog iskustva iz područja komunikacija, ljudskih resursa i poslovnog razvoja te sociologinja Dora Odak, i sama pripadnica generacije Z, koja radi kao istraživač tržišta u tvrtki Alexander Mann Solutions.

Visoki standardi

Dora Odak smatra kako su zbog društvenih mreža očekivanja generacije Z veća jer mogu vidjeti kako se radi u drugim tvrtkama, kakvi mogu biti uvjeti i šefovi te to onda uspoređuju s vlastitim poslom. Svijet je puno brži, očekivanja veća, sve oko nas skuplje, a zahtjevi roditelja i društva visoki, mišljenja je sociologinja.

Poslovna konzultantica Martina Sokač Saraga, kao i voditelj podcasta Krešimir Macan, složili su se kako su pripadnici generacije Z od samog djetinjstva imali ponuđena instant rješenja, pa zato žele instant uspjeh kad dođu na tržište rada. Spremni su isprobavati, mijenjati odluke, i nezamislivo im je raditi isti posao do kraja života.

- Ono što mi priželjkujemo, oni zahtijevaju. Imaju vrlo visok osjećaj vlastite vrijednosti, koji smo mi morali graditi godinama. Nekad se možda čak i precijene jer nije realno za očekivati da će seniorska plaća nekog tko je tri godine na poslu biti ista kao od nekog tko radi 30 godina. Menadžeri često govore da je generacija Z nelojalna. Mi smo bili sretni što imamo posao, plaću, nismo pitali za radno vrijeme. Možda smo mi bili robovi - objašnjava Sokač Saraga.

I dok Krešimir Macan smatra da je pozitivno to što Gen Z pita za više, pita se jesu li svjesni kolika je njihova vrijednost koju daju tvrtki, odnosno kolika im je vrijednost za novac. Odak ističe da je spremna dati puno pa i zauzvrat traži puno, a prekovremene sate će raditi jedino ako su plaćeni.

- Život je skup. Početničke plaće su oko 1.000 eura, a sve je skupo. Ja moram zahtijevati više jer ne mogu popratiti to što je oko mene - naglašava Odak.

Kraći radni tjedan

Ono što je Martinu Sokač Saraga začudilo jest izjava Dore Odak da radi isključivo od kuće jer joj je skupo putovati na posao, nema gdje parkirati, a nema ni hranu na poslu. Smatra da će novije generacije trajno osjećati posljedice ne odlaska na posao i prisjeća se kako je to za njih bio društveni događaj i prilika za povezivanja. Mišljenja je da je kombinacija rada od kuće i rada na poslu optimalna da bi zaposlenici bili zadovoljni i da bi postojalo vezivno tkivo.

- Odlazak na posao je skup, od novaca do vremena. Kakvo je stanje ujutro s prometom u Zagrebu, treba ti sat, sat i pol s javnim prijevozom. Trenutno idem bar jednom tjedno do ureda i ima više komunikacije, prijenosa znanja. Mada, sve je skupo, treba nešto pojesti na poslu, pa možda otići na piće nakon posla. Ispada da sve hobije koje imaš, od sporta do izlaska van, moraš prilagoditi poslovnom okruženju - tvrdi Odak.

Kazala je kako u svijetu postoji trend da se sve manje radi, pa tako u nekim europskim zemljama uvode četverodnevni radni tjedan, ili pak rade šest umjesto osam sati.

- Nama je tehnologija došla da nam pomogne, da imamo manje dosadnog repetitivnog posla. Zato se smanjuju radni sati. Ali to se kod nas ne događa, mi smo u limbu između svega toga, kao da nitko ne zna što se dogoditi i kako da reagira.

Obrazovanje ne prati tržište

Martina Sokač Saraga je podijelila neke od rezultata istraživanja o motivaciji zaposlenika generacije Z koje je radila. Naime, spomenuta generacija želi sudjelovati u pravilima igre, a ne slijepo ih slijediti. Također, bitna im je fleksibilnost. Ako ne vide svrhu onog što rade, neće ostati to raditi, neovisno o novcu. Uz to, iznimno cijene dobar balans između privatnog i poslovnog.

- Brzo žele napredovati, jako su nestrpljivi. S druge strane, imam pritužbe da neće baš »zagrebati«, da ne žele preuzeti malo veću odgovornost za malo više novca jer im je važnije slobodno vrijeme - tvrdi Sokač Saraga.

Postoji i dilema – ići na fakultet ili ne. Kad dođu na prvi posao, sve moraju ponovo učiti, a Macan ističe da prvih godinu dana novog zaposlenika treba mentorirati i ispravljati greške, pa ne očekuje da ovaj ode nakon jedne godine, a da nije vratio ono što je uloženo u njega. Dora Odak ističe da je možda problem u obrazovanju.

- Znam puno ljudi koji su odustali od faksa i upisali tečajeve ili strukovne prakse. Učimo jedno na faksu, a onda već to zaboravimo, dok na poslu dobijemo priliku to raditi, prvo se moramo dokazivati uređujući Excel tablice. Ako nemaš podršku roditelja, bolje ne završavati faks jer nećeš imati novca. Puno je jednostavnije ako vas oni mogu podržati - govori Dora Odak. S njom se složila i Martina Sokač Saraga koja tvrdi da je obrazovni sustav zastario i ne može pratiti potrebe tržišta.

Psiholog kao lijek

Sugovornici su pokrenuli temu mentalnog zdravlja i odlazaka psihologu. Sokač Saraga smatra da je problem u tome što su roditelji previše štitili djecu da ne dožive nikakav stres, a uz to još gledaju i lažne živote na društvenima mrežama. Zato se smatraju anksioznima i neuspješnima. Odak aktivno prakticira beneficiju koja joj se na poslu nudi, a to je do pet godišnjih odlazaka psihologu.

- Život je toliko brz, očekivanja su velika, društvene mreže, anksioznost. Uspoređujemo se. Ako su mi anksioznost i stres manji, bit ću više produktivna i puno bolje ću odraditi posao - tvrdi Dora Odak.

- Kompanije koje prakticiraju davanje podrške psihoterapeuta, to ima direktan utjecaj na zadovoljstvo i produktivnost na poslu. Tamo će izbaciti sve svoje probleme, pa neće kontaminirati tim na poslu i bolji su poslodavcu - ističe Martina Sokač Saraga.

Prilagodba kao ključ uspjeha

Kad je riječ o životnim navikama, očekivanjima, dilemama fakulteta, stanovanja, prijevoza, Odak ističe da sve navedeno ovisi od čovjeka do čovjeka, ali da generacija Z puno priča i uvijek iznosi svoja stajališta.

- Samo ih treba poslušati i umjesto »u moje vrijeme je to bilo tako«, probati pitati »što mislite da bi se trebalo napraviti da to sada bude malo bolje« - kaže Odak i dodaje da znanstvenici stalno upozoravaju da je budućnost neizvjesna, stoga ona i ostatak mladih više žive u trenutku. U njezinoj je glavi budućnost mutna.

- Uvijek su postojale promjene, ali sad se događaju brže zbog digitalnog konteksta, što je i razumljivo. Nismo napravljeni da idemo tom brzinom. Ono što je bitno za generaciju Z jest da bolje razumiju da poslodavci moraju voditi računa i o tržišnoj konkurenciji, i o zadovoljstvu zaposlenika, i o davanju povratne informacije. Dan traje 24 sata i tu moram stati u obranu menadžmenta i poslodavaca. Također, menadžmentu moram reći da ne može zaposleniku samo reći »ako nisi sretan, doviđenja«. To je prošlost. Udarit će i jedni i drugi u zid dok se to ne posloži - govori Martina Sokač Saraga.

Dotaknuli su se i gejmifikacije na poslu, za koju Odak smatra da je izvrstan način za dobiti povratne informacije.

- Cijeli svoj život dobivaš potvrdu da radiš dobro, nagrade, diplome, i onda dođeš na posao i kažu da si »niškorist«. Dok ne prođu tri godine i ti nešto znaš napraviti na poslu. Taj trenutak je užasno stresan, težak i frustrirajući jer ne znaš sumnjaš li u sebe, svoje obrazovanje, poslodavca, je li ti bolje naći drugi posao, ne znaš što da napraviš. Tu dolazi gejmifikacija i onda prvih godinu dana prolaziš kroz onboarding ili učiš o poslu, ali prolaziš razine i onda ipak imaš osjećaj da nešto radiš kako treba – pojašnjava Odak kako proces funkcionira.

Moral i etičnost važne stavke

Poseban je i način na koji je generacija Z lojalna brendovima, koliko troše i koliko gledaju jesu li tvrtka ili brend za koje rade ili od kojih kupuju proizvode etični, moralni i zeleni. Sokač Saraga se prisjeća kako nikad nije gledala je li poslodavac za kojeg radi moralan ili koliko je organizacija društveno odgovorna. Masa kompanija, ističe, ima istaknute vrijednosti koje ne živi. Zanimalo ju je što Dora Odak misli o direktoru tvrtke koji je uhvaćen s ljubavnicom na kiss-camu tijekom koncerta grupe Coldplay.

- Ne bih radila za njega. Nije problem što je on to napravio nego kako je reagirao i što je došlo iza toga. Bila je to katastrofa za čitati, bolje da nije ništa rekao nego da je rekao što je rekao. Za takvog čovjeka ne bih voljela raditi, isto kao što ne bih voljela raditi za firme koje imaju monopol nad, primjerice, vodom ili što god - tvrdi Dora Odak. Dodaje da ne kupuje masu proizvoda iz moralnih razloga.

- Kad kupujem neke brendove, gledam gdje je njihova proizvodnja i koliko plaćaju te radnike, jer to često bude na istoku ili jugu svijeta. Ljudi ondje rade u užasnim uvjetima, izrabljuju ih. Ne želim to podržavati, a i imam opcija, ima jako puno dućana koje mogu izabrati. Ne možeš promijeniti svijet, ali možeš promijeniti nešto.

Dora Odak pojašnjava kako se svaki brend može »otkazati«, a pojedinac se zatvoriti u kuću i ne raditi ništa. Zato je bitno pronaći svoj mali, nišni dio na koji osoba može utjecati i ako zbog ničeg drugog, osjećati se zadovoljno jer živi svoja vjerovanja. Nemoguće je, mišljenja je, biti u potpunosti moralan i etičan, ali postoje male stvari koje se mogu napraviti.