VIDEO: Važnije od pitanja koliko godina živimo je koliko kvalitetno živimo

Dugi život nekada je bio stvar mitova i legendi, a danas tema znanosti, tehnologije, osobnog izbora i još jedne Špice s Macanom. Možemo li stvarno živjeti dulje, bolje, zdravije? Koliko na to utječu geni, a koliko prehrana, stres i stil života? I gdje je granica između znanstvenih činjenica i popularnih zabluda? Rekli bismo tema za sve nas o kojoj su s Krešimirom Macanom u najnovijem podcastu razgovarali Gordan Lauc, biokemičar i profesor na Farmaceutsko-biotehnološkom fakultetu i Veljko Marton, kolekcionar umjetnina koji je prošao testiranje biološke dobi u laboratoriju Genos profesora Lauca.

Kompleksna analitika

Na početku razgovora Lauc je najprije objasnio što su glikani.

- Glikani su vrlo kompleksne modifikacije proteina koje su bile ključne da bi život postao višestaničan i glikani mijenjaju aktivnosti svih naših proteina. To je relativno zapostavljeno područje jer je analitika kompleksna, ja u tome radim već više od 30 godina, razvili smo laboratorij koji je danas u toj analitici najbolji na svijetu. U zadnjih desetak godina se fokusiramo na primjenu u nekim konkretnim primjerima, a jedna od atraktivnih tema kojima se bavimo je i mjerenje biološke dobi. Znači, gledajući glikane, mjereći molekule koje izoliramo iz krvi s imunoglobulinima možemo na neki način objektivno izmjeriti koliko štete smo napravili sami sebi svojim životnim stilom od kada smo se rodili, naveo je Lauc i pri tom objasnio razliku između biološke i kronološke dobi.

- Kronološka dob je koliko je naš planet obišao oko Sunca. Nama je to fiksna brojka, ali ako se preselimo na Mars to će značiti nešto sasvim drugo. Nekad su ljudi prosječno živjeli 30-ak kalendarskih godina, danas živimo 80-ak, možda ćemo za 50 godina živjeti 120, to ne znam, rekao je Lauc i dodao da je dugo vremena trend bio takav da živimo što dulje, a sad se pomalo usporio jer je životni stil postao previše nezdrav, posebno u Americi gdje je problem brze hrane i Big Pharme čime se životni vijek više ne produljuje.

- Ali ja mislim da je puno važnije od pitanja koliko godina živimo - koliko kvalitetno živimo te godine, jer postoje ljudi koji će s 50 godina biti bolesni, nefunkcionalni i sa 60, 70 godina će biti vezani za krevet, ovisiti o tuđoj pomoći i onda to više nije kvalitetan život, kaže Lauc.

Kolekcionar umjetnina Veljko Marton jedan je od onih koji povremeno ide na tzv. menadžerski check-up jer kaže da pokušava »jako iskontrolirati svoje godine«. Lauc je pri tom objasnio da je temeljna razlika između menadžerskih pregleda i pregleda koje obavlja njegov laboratorij u tom što menadžerski pregled gleda stanje kakvo je danas, kakav je tlak, kakvi su biokemijski parametri, itd., dok u laboratoriju gledaju molekule koje identificiraju što će se dogoditi u sljedećih pet do deset godina.

Dobre vijesti

- Mjerimo nešto što su faktori rizika koji primarno reguliraju upalu niske razine, a upala niske razine je jedan od glavnih pokretača kako kod starenja tako i kod svih bolesti koje troše naše stanice i organizam. Znamo da je upala loša, a mi na neki način mjerimo jedan mehanizam regulacije upala koji smo proveli na 200 tisuća ljudi diljem svijeta i taj test se provodi u više od dvije tisuće klinika širom svijeta i svatko ga može napraviti sam prijavom na web-stranicu našeg laboratorija. Ono što mi više volimo je da se taj test napravi preko neke poliklinike gdje će ipak liječnik pomoći u testiranju, navodi Lauc i dodaje da se analizom 200 tisuća ljudi pokazalo da loša glikanska dob uzrokuje rizik od kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa i općenitih problema sa zdravljem, dok dobra glikanska dob znači da je rizik manji.

- Dakle, ako netko ima dobru glikansku dob, to je uvijek dobra informacija. Radimo veliko istraživanje, još ga nismo objavili, o tome koliko to predviđa smrtnost - svaka godina više glikanske dobi kod muškaraca je šest posto veća vjerojatnost da će umrijeti u sljedećih deset godina, upozorava Lauc.

Znači, ako netko s kalendarskih 50 godina ima glikansku dob 60, trebao bi jako voditi brigu o svom zdravlju, upitao je Macan, na što je Lauc odgovorio da bi bilo dobro da na neki način smanji glikansku dob. Za kolekcionara umjetnina kaže da ima dobre vijesti.

- Veljko je bitno mlađi. Pedeseto je godište, a po našem testu ima 46 godina. Znači, on izgleda kao prosječna osoba od 46 godina prema našem testu što znači da je definitivno zdraviji i bolji od prosječne osobe rođene 1950. godine, tako da je to dobra informacija i dobar feedback da ono što osoba radi je ispravno, naveo je Lauc.

- Ja sam i dalje u poslu, čak bih rekao i više nego prije, ali po meni posao je taj koji te može stimulirati da uđeš u to razmišljanje o nekakvom kvalitetnom životu, o nekakvoj dugovječnosti zato jer ljudi koji se previše opuste ni sami nisu svjesni koliko gube tu neku snagu, taj neki motor koji bi ih mogao pokrenuti u razmišljanju da zdravije i duže žive, kaže Marton.

I da bolje i kvalitetnije rade, dodao je Macan podsjetivši da je Marton vlasnik Martimexa, dakle industrije ljepote i dugog života, kako je rekao, koja je od davnina bila namijenjena ženama, a sada i muškarcima.

- Sigurno da jedan dio mog izgleda ili zdravstvenog stanja ima veze s onim čim se bavim jer se sve te velike svjetske korporacije trude da ženama, a sad sve više i muškarcima, daju mogućnost da malo bolje izgledaju. Bolji izgled nosi sa sobom jednu stvar koja je izuzetno bitna, a to je druženje. Jer čim na neki način lošije izgledaš, imaš manje volju da se družiš. Istraživanja će pokazati da je taj društveni život užasno bitan u svemu tome, a mi to zanemarujemo, preferiramo što manje izlazaka. To povlačenje od svakodnevnih životnih izazova je veliki generator starenja, a ja moram dobro izgledati zbog posla kojim se bavim, to nije nekakav ego trip, ne mogu izgledati kao da su me pustili iz staračkog doma, smatra Marton.

Menadžeri često znaju izgledati starije, rekao je Macan, a Lauc dodao - često, ali ne uvijek.

- Vrlo često ljudi koji žive brz i stresan život, njima glikanska dob ispadne lošija, ali ima dobrih primjera jer menadžeri velikih kompanija u pravilu izgledaju mlađi zato što to ovisi o tome koliko čovjek ulaže u sebe i koliko je stvari dobro posložio u svojoj glavi. Jer možete biti i vrlo mali menadžer i samo dio nekakve velike mašinerije i biti jako pod stresom. Ili možete biti vrhunski menadžer i voditi veliku firmu i posložiti život da stvari funkcioniraju relativno lako da i ako se dogodi nekakav stresni događaj, da znate iz njega izaći van. Ono što je prednost godina je da čovjek stekne iskustvo kako se lakše nositi s nekim problemima i to očigledno kod Veljka funkcionira jako dobro i to je dobra povratna informacija, navodi Lauc dodavši da pogotovo kod mlađih ljudi, u 20-im i 30-im godinama doista vidimo da su njihovo emocionalno stanje te društveni i privatni odnosi jako veliki generator ubrzanog starenja.

Odgovor na stres

- Ono što je dobro kod našeg testa je da on identificira onaj tip odgovora na stres koji uništava zdravlje. Jer ne zaboravite da je stres fiziološki odgovor razvijen prije nego što se pojavio čovjek jer je neka mala životinja morala preživjeti idućih pet minuta da je netko ne pojede. Znači, kad vidim predatora, ja sam pod stresom, mijenjam svoju fiziologiju da povećam vjerojatnost preživljenja. A ako sam ja kontinuirano pod stresom, onda to potpuno uništava zdravlje zato što stres svu energiju iz imunosustava, probavnog i reproduktivnog pretvara u nekakav senzorni i motorički odgovor, pojašnjava Lauc.

Marton kaže da puno faktora tu igra ulogu, ali da je najvažnije da moraš biti sam sa sobom na čisto što želiš u životu.

- Ima jedna stvar koja je užasno bitna, ljudi je nikada ne spominju, a to je znatiželja. Kad si znatiželjan i cijelo vrijeme očekuješ što će se dogoditi za pet mjeseci, godinu dana, mene užasno zanima što će se dogoditi s umjetnom inteligencijom, ja bih htio za 20, 30 godina vidjeti te robote kako idu okolo i što rade. Vrlo malo ljudi ima tu potrebu, tako da jedan od faktora koji mene pokreće je ta znatiželja, rekao je Marton podsjetivši pri tom da je i kolekcionar.

- Dokazano je da kolekcionari dugo žive. Zašto? Jer stalno imaju taj interes, znam kolekcionare koji su bili u svojim 90-ima i koji su kad se pojavilo nešto što je njih zanimalo, sjeli u avion i otišli na dražbu i nevjerojatno je kako čovjek može naći motiv, navodi Marton. Dodao je da tzv. komfor zona, za koju ljudi misle da je važna, u stvari ispada da je jako negativna jer ako si kod kuće u toj komfor zoni, dobro ti je, malo piva, malo televizora, a ne daj Bože da te netko tjera da šećeš, onda to, kaže, negativno utječe na bilo kakvu misao o nekakvoj dužini života.

Svatko od nas mora imati mehanizam opuštanja, meditiranja i micanja tog stresa iz sebe, ističe Lauc. A element uživanja u rezultatima svog djela, što može biti kolekcija porculana ili umjetnina, ja recimo uživam u svom vrtu, kaže Lauc, je jako važna komponenta.

Ne morate biti kolekcionar, pojasnio je Macan, možete si naći hobi, što vas veseli i što vas opušta.

Lauc je također naveo da smo po tom pitanju dosta drugačiji od ostatka svijeta.

Socijalistički mentalitet

- Ja to zovem ostatak socijalističkog mentaliteta gdje nije pojedinac odgovoran za svoje zdravlje i blagostanje, nego se država mora brinuti za nas, tako su nas odgajali sve do relativno nedavno. U svijetu to nije tako. U svijetu sve više i više ljudi aktivno pokušava živjeti zdravije. Određena fizička aktivnost je nužna, ali ne pretjerati, jer vrlo često ljudi kad odluče vježbati pretjeraju, prevelika količina vježbanja je loša. Najbolji primjer je Luka Modrić, on je dečko od 30-ak godina, ali izgleda bitno stariji jer se potrošio prevelikom fizičkom aktivnošću. Profesionalni sportaši uvijek na našem testu izgledaju lošije, ali i neaktivne osobe izgledaju lošije, naveo je Lauc i dodao da sve veći problem postaje hrana.

- Mi još imamo privilegij da se može relativno zdrava hrana nabaviti u Hrvatskoj po prihvatljivim cijenama, to je u Americi gotovo nemoguće, većina hrane koja se tamo kupuje je praktički otrov, a nova američka administracija je krenula u tom smjeru, vjerojatno će nešto promijeniti. Jer ta je hrana razvijena da bude adiktivna, da je što više pojedete i da može što duže trajati u trgovinama. I to nije hrana koja je dobra za nas, upozorava Lauc dodavši da je važna i socijalna komponenta: Mediteran se puno više druži nego kontinentalna Europa, kaže, a interakcije s ljudima su iznimno važne za zdravlje.

- Ja u McDonaldsu nikad ne pojedem pecivo, pojedem samo meso, ne popijem Coca-Colu i ne pojedem pomfrit, to je nekakav moj recept za zdravlje, naveo je Marton dodavši da je naše meso daleko kvalitetnije od onog u inozemstvu.

Kako početi s kvalitetnijim životom, upitao je Macan.

Ima jedna stvar vrlo učinkovita, ali teška, kaže Lauc, a to je da povremeno treba gladovati.

- Naša najnovija istraživanja pokazuju da čovjek koji nekoliko dana ne jede, dakle na potpunom je postu, nakon tri dana već vidimo kako glikanska dob ide prema dolje. To je jedina stvar koja tako brzo djeluje i ono što je meni fascinantno da doslovce sve religije imaju post kao obavezu. Znači, mudrost stara tisućama godina kaže da to nekad treba raditi, a kod životinja, ne ljudi, nikad nije bilo perioda kada bi godinama bilo viška hrane. Znači, da životinje stalno jedu, jedu, jedu, toga nikad nije bilo do zadnjih 50 godina. I naše tijelo nema mehanizme za nošenje s tolikom količinom hrane. Mi moramo imati faze punjenja zaliha tijekom jeseni i onda fazu pražnjenja tijekom zime kada ćemo eliminirati sve ono što nam ugrožava zdravlje stanica u trenutku kada ne jedemo, pojasnio je Lauc dodavši da smo svi fantastično optimirani aparati iako nas većina pati od trovanja ugljikohidratima jer nikada u prošlosti nismo imali poljoprivredu baziranu na ugljikohidratima kao danas. Kažu da je šećer adiktivniji od kokaina, naveo je Lauc.

- Rješenje je manja količina šećera i ponekad gladovati, što vas ne košta ništa, sigurno pomaže, a nije lagano, poručio je Lauc.