Čini mi se da sam rođena da se borim i ukazujem na nepravde u društvu

Zove se Azra Ayyash. Novinarka i aktivistica srpsko-palestinskog porijekla, prije skoro godinu dana, nakon 15 godina života u Zagrebu, prelomila je i odlučila se vratiti u Zadar, rodni grad i mjesto brojnih uspomena - pozitivnih i negativnih. Ali, ističe, vratila se sebi, svojim korijenima i mjestu koje ju je naučilo kako biti snažnom nasuprot brojnim preprekama. Jer, priznat ćemo, Zadar nikada nije bio jednostavna sredina. Uvijek dišpetni, drugačiji i izravni. Zadrani se nikada nisu libili kazati što misle. Biti »ona«, drugačija, koja nije »naša« zato je postalo još težim.

No naša sugovornica, dišpetoža kakva je, odlučila je svoj mir potražiti u gradu koji je svojim previranjima i turbulencijama obilježio njezino djetinjstvo. Puno poznatija Zagrepčanima nego Zadranima, novinarka i aktivistica, iza kulisa je sudjelovala u organizaciji brojnih prosvjeda, ali i humanitarnih akcija, pomagala u potresom porušenoj Baniji, te upozoravala na neživotne uvjete izbjeglica u grčkim kampovima.

Raštrkani identitet

Put je to koji, kazala nam je, nije odabrala, već se na njemu rodila. Azru ćemo uskoro gledati na malim ekranima u sklopu dokumentarnog serijala »Pobjednici«, koji će se emitirati na HRT- u, a govorit će o problematici autanja, te prihvaćanja članova LGBT zajednice u našem društvu. Serijal obuhvaća pojedince različitih životnih putova, koji su boreći se, iz teškoća koje su ih morile, izašli jači. Azra je govorila o odnosu sa svojom majkom, procesu autanja i roditeljskom prihvaćanju seksualne orijentacije njihove djece. Dotaknuli su se, pojasnila je, i njezinog odrastanja u Zadru, utjecaja kojima je bila izložena, te vršnjačkog zlostavljanja zbog njezinog srpsko-palestinskog porijekla.

- Biti aktivisticom u takvom kolopletu za mene nije samo odabir. Čini mi se da sam rođena da se borim, svađam ako treba i ukazujem na nepravde u društvu. Tema dokumentarca jako je široka, a ja sam autanjem majci ateistkinji, koja je prošla kroz težak period tijekom ratnih godina, ušla u svojevrsno minsko polje, jer sam shvatila kako niti jedno autanje nije univerzalno, te kako i odsustvo čvrstog religijskog uporišta može biti problem u procesu prihvaćanja, započela je Azra, s kojom smo razgovarali o cijeloj lepezi tema - ljudskim i reproduktivnim pravima, ratu u Gazi, protestima u Srbiji, te svim temama koje zaokupljaju mlade žene u suvremenom društvu.

Danas elokventna, britka i postojana u svojim stajalištima - Azra se sa svojim identitetom i mentalnim zdravljem, godinama borila. Njezin, kako kaže, trojaki, raštrkani identitet, utjecao je na to kako samu sebe doživljava i koliko k srcu prima diskriminatorne komentare i uvrede koji ju cijeli život prate.

- Osvijestiti treći - seksualni dio mog manjinskog identiteta priča je za sebe, kazala je. Od odbijanja prihvaćanja, preko procesa sazrijevanja, te rušenja i ponovne izgradnje čvrstog odnosa s majkom.

Zadarsko odrastanje

Diskriminacija koju je njena majka doživljavala, sustavno ignoriranje susjeda i »tiha misa«, preko fizičkog i psihičkog nasilja u školi, kasnije su ju u životu gurnuli u ponor i borbu s mentalnim zdravljem. Bila je definirana identitetima koji su joj po rođenju dodijeljeni.

- Usvojila sam narativ da je sve što ja jesam pogrešno. Moja koža koja je malo tamnija, oblik mog lica koji je drugačiji, prezime koje se teško piše i pamti. Svaka greška u životu bila mi je razlog da ne živim, prisjetila se Azra.

Razgovarajući o tom koliko je Zadar i njegov mentalitet odmogao njezinu zdravlju, naglasila je kako su Zadrani specifičnog karaktera. Kruti, često diskriminatorni i istovremeno jako direktni.

- Ta mi se direktnost sviđa i rijetko je kada zlonamjerna, čak i kada je diskriminatorna. Zato i volim naš mentalitet. U meni je jak i izražen zadarski gen, koji sam prihvatila - kako kod sebe, tako i kod drugih. Zadrani nisu zadrti. Povezana su zajednica. Upravo je to dvosjekli mač, jer bez isključivanja, nažalost, nema čvrste zajednice. U djetinjstvu se nisam osjećala ugodno u zajednici u kojoj sam živjela, ali ne radi drugih, već radi sebe same, jer nisam bila izgrađena osoba koja prihvaća samu sebe, istaknula je Azra i dodala kako ne teži uklapanju i prihvaćanju od strane okoline. Važnije joj je da zajednici pridonese umjesto da se fokusira na to da ju prihvaćaju. Vratila se u Zadar.

- Kad sam se vratila djelomično sam shvatila da mi je falio zadarski mentalitet, dodala je.

P"Pomirila" se sa zadraskim genima - Azra Ayyash

Razgovor nas je vrlo brzo odveo na pitanje zadarskog i hrvatskog mentaliteta, volje da promijenimo nešto u svojoj zajednici te malim koracima gradimo bolje sutra za sebe i svoje društvo. Tromi, ističe, nismo, kada je riječ o našim dvorištima, ali kroz razgovor smo zaključile kako Zadrani mrze riječ »aktivist«, te zapravo ne znaju kako prosvjedovati i izboriti se za svoje interese.

Seksualna orijentacija

Aktivizam je, smatra, nužan za manjinske skupine u društvu. Ne radi društvene higijene, već da bi svojim radom odgovorili na realne potrebe neke zajednice.

- U aktivizam sam snažnije ušla tijekom pandemije, kada je udruga »Ponosni Zagreb« odlučila kako zbog protupandemijskih mjera te godine ne bi bilo uputno Povorku ponosa održati u njezinoj uobičajenoj formi. Kako sam kao novinarka pratila vijesti iz stožera, sjetila sam se izreke Krunoslava Capeka kako je bicikliranje samoizolacija u pokretu. Aktivirala sam se zbog nečega što je meni osobno bitno, jer Povorka ponosa nije nametanje. LGBT zajednica nije odlučila da je seksualna orijentacija stavka na temelju kojih se pojedine članove društva treba isključivati i diskriminirati. Za nas je to odlučilo većinsko društvo, koje je našu orijentaciju uzelo kao faktor isključivosti. Povorka je zato borba protiv nametanja, pojasnila je Azra.

Najsretnija bi bila, kaže, kada ne bi bilo povorki ponosa, štrajkova niti protesta. No, nažalost,ne živimo u takvom društvu.

U svom sadašnjem radu s udrugama pomaže im u prikupljanju sredstava za rad, razvija njihovo poslovanje i educira ih o tome kako prepoznati potrebe zajednice te si osigurati neovisno financiranje, koje bi osiguralo kontinuitet programima važnima za njihove ciljane skupine. Kontinuirano radi sa »Crvenim nosovima« i udrugom »Krijesnica«. Mimo, »Ponosnog Zagreba«, sudjelovala je i u akcijama koje se tiču ženskih i reproduktivnih prava.

- Borba za ženska prava ne obuhvaća samo reproduktivna i prava na siguran pristup prekidu trudnoće. To je osnovna zdravstvena usluga, koja treba biti svima dostupna, jer ženama abortus, dapače, nije rješenje, niti oblik kontracepcije, već krajnja solucija u situaciji kada su stjerane u kut, dodala je. Aktivizam, istaknula je, ima efekta - ali od teme do teme.

Za bolje sutra

- Prosvjedi, javne akcije i okupljanja, performansi su kojima je primarna svrha širu javnost upozoriti da u našem društvu postoji zajednica koja nema pristup svim svojim pravima ili do njihova ostvarenja teško dolazi. Usluge koje nedostaju našem sustavu najčešće ide preko udruga, koje nude programe i aktivnosti, namijenjene ne samo svojim korisnicima, već i pripadnicima sustava. »Zagreb Pride« u tom je smislu ostvario veliki iskorak kroz rad s policijom. Fokus se pomiče s onog što je zaista važno. Daleko smo od identitetskih politika, iako se one javnim prostorom provlače kao balon koji privlači sukobe, naglasila je Azra te dodala da sustav nije formuliran tako da može reagirati u kriznim situacijama.

- Poželjno bi bilo tada imati sustavnu podršku nevladinim udrugama i platformama koje mogu reagirati u krizi. Da će zajednica reagirati onda kada vidi problem, dokazao je prosvjed za Mirelu Čavajda, podsjetila je Azra. Ona je tada radila za zakladu »Solidarna«, koja je u ekspresnom roku prikupila potrebna sredstava. Među prvima je na terenu bila i nakon prosvjeda na Baniji.

- »Solidarna« je prva koja je izgradila kuće iz donacija građana. Iz prve smo ruke i vidjeli nesrazmjer između ideja nevladinih organizacija i potreba stanovništva, dodala je Azra. Svaki pokret, zato, ističe, treba poteći iz zajednice i njoj služiti.

Pitali smo znaju li Zadrani i Hrvati zapravo zdravo prosvjedovati.

- Društvo smo koje ne zna jasno komunicirati svoje probleme. Nitko neće podržati borbu koju ne doživljava kao svoju, a javni je diskurs danas usmjeren na razjedinjavanje i sukobe, što nikako ne potiče zdravu klimu u društvu. Iznimno je snažan osjećaj znati da nismo sami u svojim stavovima i problemima. Aktivizam je prvenstveno volonterski. Nema instant rješenja niti nagrada, poručila je Azra.

(Ne)reagiranje okoline

Srećom, dodaje, situacija u nas nije tako loša kao u Srbiji, gdje stotine tisuća građana, predvođeni studentima, već mjesecima neprestano prosvjeduju tražeći zdravo društvo.

- Vučić ima hitlerovski diskurs. Ljudi žive u groznoj klimi, paralelnoj realnosti. Koliko je god kod nas loše, još uvijek nije doseglo tu razinu. Upravo u tome i leži uzrok naše rezigniranosti. Nije nam dovoljno loše da bismo zapravo protestirali i bunili se u stotinama tisuća, kazala je Azra.

Kad je krenuo prvi izbjeglički val, kao studentica na radiju »Student« pokrenula je emisiju »Balkanska ruta«.

U Zadar se vratila prije skoro godinu dana, te ponovno pronalazi sebe u zajednici. Vratila se, ističe, u grad koji ne sliči na sebe i pomalo gubi sva obilježja koja su ga činila lijepim. No, ipak, na Zadar gleda s pozitivne strane.

- Nakon godina borbe, saživjela sam se sa svojim identitetima. Ne vidim ih kao nešto što treba isticati ili skrivati. Tako i pristupam okolini, koja potom i reagira odražavajući moj vlastiti stav o sebi. Manjinski identiteti zato ne bi trebali biti relevantni. Najbolja je reakcija ne imati reakciju. Biti dijelom zajednice. Oblikovati ju i biti pod njezinim utjecajima. Moja filozofija nije opća. Zato možda i nisam najbolji sudac društvenih promjena. Ljudi su danas puno manje hrabri izravno osuđivati. Radije se skrivaju iza društvenih mreža. Ja sam Zadranka i moja okolina reagira onako kako se postavim prema njoj, rezimirala je Azra.

Dotaknuli smo se i tekuće situacije u Palestini i nečovječne ideje američkog predsjednika Donalda Trumpa da pod krinkom revitalizacije pojasa Gaze iseli milijune Palestinaca iz njihove djedovine, kako bi pojas Gaze pretvorio u svoje osobno nekretninsko igralište i »rivijeru« Bliskog istoka. Dio Azrine obitelji još je uvijek na području Zapadne obale, te, naglašava, ne namjeravaju otići iz svoje domovine.

»Sustigla nas kletva«

- Rat u Palestini jako me je pogodio. Više nego što sam očekivala. I to me jako iznenadilo. Moja je obitelj još uvijek na Zapadnoj obali. Živa. I ne odustaje. Njihovu tugu i borbu nosim kao svoju. Kada su recentni sukobi krenuli, na društvenim sam mrežama naišla na fotografiju ulice u gradu Jeninu u kojoj moja obitelj živi. Bila je potpuno uništena. Nisam disala dok mi se nisu javili da su živi, prisjetila se Azra, kazavši kako je u tim momentima osvijestila svoj vlastiti nacionalizam.

- Iznenadilo me koliko se moj patriotizam u tom momentu promijenio u nacionalizam. Sama mi je ta pojava postala puno jasnijom, jer kroz glavu su mi prošle misli za koje nikada nisam mislila da ću ih pomisliti. Kako se izlažemo različitim situacijama, otkrivamo sve više o sebi, istaknula je Azra zaključivši kako ideja ne selidbe, već izgnanstva Palestinaca iz njihove domovine baca novo svijetlo na ideju humanitarne pomoći koja se u pojasu Gaze pokušava provesti.

- Palestinci su prije svega otporan narod, koji se s prvim minutama primirja počeo vraćati svojim ruševinama. Opet! Brat mi je tada kazao kako nema šanse da napuste Zapadnu obalu, iako si to mogu priuštiti. To je njihov dom. Oni tamo žive generacijama i za drugi dom ne znaju. »Preseliti« ih u druge prijateljske države zapravo je pristojan izraz za etničko čišćenje i sustavno prognanstvo koje je ionako već godinama sustavno planirano. To je samo novi način kojim se pokušava zamaskirati pokušaj da se Palestince zauvijek istjera iz njihove domovine, zaključila je Azra. Izbjeglištvo nije i ne smije biti načinom života, već samo kratkotrajnim privremenim rješenjem, koje će trajati dovoljno kratko da ljudi ne postanu dovoljno kreativnima da si u takvim uvjetima pokušaju organizirati »normalnu« svakodnevicu.

- Sustigla nas je kletva »dabogda živio u zanimljiva vremena«, zaključila je Azra.