Lokalni izbori su lakmus papir stvarne podrške državnoj vlasti

Premda se o prošloj 2024. govorilo kao o superizbornoj godini, njezinim završetkom zapravo nije završen i kompletan izborni ciklus koji se veže uz razdoblje u kojem smo izlazili na birališta prvo prošlog proljeća na parlamentarnim, pa zatim i na europskim izborima, a krajem prošle godine i početkom ove održana su dva kruga predsjedničkih izbora. No krug se zatvara tek s lokalnim izborima kad stanovnici Republike Hrvatske s pravom glasa posljednji put u ovom ciklusu izlaze na birališta na kojima biraju lokalne i regionalne čelnike gradova i županija. Drugim riječima superizborna godina završit će tek u nedjelju 18. svibnja.

U međuvremenu je Državno izborno povjerenstvo (DIP) objavilo pravovaljane kandidacijske liste za lokalne izbore, uz primjedbu kako zanimanje za lokalnu politiku pada sa svakim novim izborima, što proistječe iz podataka o broju kandidata za lokalne izbore koji će se održati za tjedan dana, a na kojima se natječe 31.082 kandidata, što je 7.770 manje nego prije četiri godine.

Primjeri iz svijeta

Što će biti ključno za dobivanje glasova birača na ovogodišnjim lokalnim izborima - osobnost kandidata ili programski sadržaji, naravno i retorika? Hoće li se u izbornoj kampanji, osim lokalnih tema, nametati i neke šire nacionalne i geopolitičke teme poput situacije u regiji, odnosa SAD - EU, ukrajinskog rata, pozicije Republike Hrvatske na međunarodnoj sceni - pitali smo Davora Gjenera, političkog analitičara i komentatora s Krka.

- Nemoguće je jednoznačno govoriti o kriterijima pri odabiru favorita među biračima na lokalnim i regionalnim izborima. Sustav je, naime, visoko fragmentiran, a u njemu prevladavaju male jedinice lokalne samouprave, u kojima često stranački kriteriji »ne igraju«. Većina hrvatskih građana živi u malim gradovima i općinama, u kojima imaju osobni odnos sa svojim načelnikom općine/gradonačelnikom, koji im je susjed, kojeg sreću skoro svakog dana. Kad upravljate javnim poslovima u takvim malim općinama i gradovima, vrlo je malo prioriteta koje je moguće povezati s vrijednosnim opredjeljenjem. Politike koje se vode u takvim sredinama ne mogu biti dominantno konzervativne (na primjer usmjerene samo na demografiju), samo socijaldemokratske (socijalni transferi) ili samo liberalne (usmjerene na ljudska prava i poticanje obrazovanja), odnosno samo »zelene«. Drukčije je već na razini velikih gradova i županija jer na tim je razinama mnogo teže uspostavljati javnu vlast bez mehanizama stranačke politike i predstavničke vlasti.

Nikad lokalni izbori ne prolaze, a da se na njima ne diskutira i o nacionalnim temama. Stranka koja obnaša izvršnu vlast na nacionalnoj razini, uvijek će svoje kandidate u lokalnim i regionalnim samoupravama »jačati« konceptom suradnje lokalne i regionalne samouprave sa središnjom vlašću. To uostalom HDZ i poručuje svojim sloganom »Nacionalna snaga - lokalna vizija«. Opozicijske stranke svoju će kampanju, naravno, vezati uz kritiku središnjih vlasti. Populisti će, pak, svoje kampanje zasnivati na tvrdnjama o dubokoj krizi Europske unije i euroatlantskih struktura, o navodno novim geopolitičkim odnosima koji nastaju i o tome kako oni mogu osigurati boljitak opstrukcijom europskoga identiteta Hrvatske, čime prikrivaju nedostatak razrađenih paketa javnih politika za lokalnu i regionalnu zajednicu.

Davor Gjenero (foto:Boris Ščitar/PIXSELL)

Koliko zapravo rezultati lokalnih i regionalnih izbora utječu na stabilnost vlasti na nacionalnoj razini, ne samo u Hrvatskoj? Kakva je situacija po tom pitanju u recimo Njemačkoj i u SAD-u, koji imaju taj neki svoj »midterm elections«?

- Američki izbori na sredini mandata predsjedničke administracije (midterm elections) opći su izbori na kojima se bira cijeli Predstavnički dom Kongresa i trećina Senata, i ti izbori izravno utječu na stabilnost i snagu izvršne vlasti, odnosno njezinu sposobnost da u oba doma Kongresa obrani svoje zakonske projekte. Izbori guvernera, čak i u najvećim i najvažnijim saveznim državama, odnosno izbori predstavničkih tijela saveznih država, tek posredno utječu na administraciju, jer pokazuju trendove njezine popularnosti i naznačuju kakva joj je trenutno podrška u biračkom tijelu, ali značenje tih »indikatora« nije veće od značenja istraživanja javnog mnijenja.

U Njemačkoj izbori u saveznim državama utječu na izvršnu vlast, jer mogu dovesti do promjene odnosa snaga u Bundesratu (Saveznom vijeću), što utječe na poziciju izvršne vlasti u parlamentarnoj proceduri. U Hrvatskoj više nemamo dvodomni parlament, a pritom gornji dom nikad i nije proizlazio iz predstavničkih tijela županija, kao regionalne samouprave. O lokalnim izborima kao midterm elections govorili smo u godinama kad su se oni održavali na otprilike pola mandata, a sad je došlo do toga da su godinu i mjesec dana nakon parlamentarnih, tako da je aktualna administracija zapravo još uvijek na relativnom početku svog mandata. U takvim okolnostima rezultati lokalnih izbora imaju manju vrijednost od istraživanja javnog mnijenja, što se provode longitudinalno, svakih mjesec dana, tijekom cijelog mandata vlade (a provode se dva usporedna nacionalno relevantna istraživanja).

Iako istraživanja javnog mnijenja ne mogu dati izravnu preciznu prognozu izbornog rezultata, ako bi se sada proveli izbori, jer se ne rade na razini izbornih jedinica, nego se rejtinzi stranaka utvrđuju na nacionalnoj razini, ta istraživanja mnogo više govore o odnosima snaga među strankama nego fragmentirani rezultati u 21 županiji i šestotinjak gradova i općina.

Dobitnici i gubitnici

Uzimajući sve u obzir, pa i najnovije ankete, je li HDZ i dalje favorit? Može li SDP kapitalizirati trenutačnu dobru anketnu poziciju, gotovo izjednačenost s HDZ-om ili čak malu prednost? U kakvoj su poziciji ostale stranke (Možemo!, Most, Domino i Suverenisti...), prije svih DP, koji participira u koaliciji s HDZ-om?

- Istraživanja javnog mnijenja na nacionalnoj razini malo nam toga govore o lokalnim odnosima snaga među strankama i kandidatima. Glavna prednost HDZ-a na lokalnim izborima je činjenica da je ta stranka jedina u Hrvatskoj sa snažnom mrežom lokalnih i županijskih ogranaka i da stranka sustavno njeguje svoje lokalne »izborne utvrde«. SDP nikad nije imao ni blizu tako veliku mrežu stranačkih organizacija. Nekoć su i HSLS i HNS, pa i HSS imali snažniju stranačku mrežu od SDP-a. Kad govorimo o mreži, valja reći da je dugo IDS svojom stranačkom mrežom dominirao u Istri, a nekoć i na Liburniji, ali je očito da stranka iz ciklusa u ciklus gubi svoje klasične stranačke utvrde.

SDP je dugo bio u dubokoj krizi, a nakon pobjede predsjednika Milanovića na izborima na razmeđu prošle i ove godine, kojoj je pripisano mnogo veće značenje od realnoga, stvorio se dojam kao da je to SDP-ova pobjeda i da je ona otvorila nišu SDP-ova izlaska iz krize. Međutim, predizborno razdoblje pokazalo je da SDP nije riješio svoje unutarnje probleme, da im je stranačka organizacija dramatično slaba, a lokalni će izbori to vjerojatno dodatno pokazati. Stranka koja je na prošlim lokalnim izborima osvojila izvršnu vlast u samo dvije županije, relativno bi lako mogla udvostručiti broj županija u kojima ima individualnog nositelja izvršnih poslova, ali bi i takav rezultat bilo teško tumačiti kao uspjeh.

Od velikih gradova SDP ima relevantan utjecaj samo u Rijeci, a tamo im se organizacija pred izbore praktički raspada. Čak i ako njihova kandidatkinja uspije očuvati izvršnu vlast u Rijeci, rezultat će za njih u tom gradu biti vrlo loš, a problemi s uspostavljanjem većine u gradskoj skupštini mogli bi biti mnogo veći od onih što ih je u ovom mandatu imao SDP-ov dosadašnji gradonačelnik. Kakve ozbiljne probleme s organizacijom ima SDP, najbolje pokazuje to što im je organizacija u Đakovu donijela odluku da njihova bivšeg člana, koji je stranku napustio i prešao u Glavašev protestni pokret, a bio dvaput pod istragom, zbog nepripadajućih putnih troškova i zbog krivotvorenja javne isprave, izabere za kandidata za gradonačelnika.

Zanimljivo je da Možemo! javno ne iskorištava rezultat svoje najuspješnije lokalne vlasti - one u Pazinu, gdje će se, po svemu sudeći, njihova sadašnja gradonačelnica Suzana Jašić prošetati kroz izbore, a snaga u Pazinu otvorila je nišu utjecaja diljem Istre.

Populističke stranke obično nemaju nekih velikih šansi na lokalnim izborima. Laka, prijeka, jednostavna rješenja zasnovana na tome »da se oni ne boje«, nego da »imaju hrabrosti«, na lokalnoj razini djeluju grotesknije nego na nacionalnoj. DP je na ovim izborima kamen oko nogu svojim starijim partnerima u HDZ-u, zbog odnosa u većini morali su pristati na takvo partnerstvo, ali je očito da čak ni to što im suradnja s HDZ-om garantira spašavanje kakva-takva ugleda i rezultata, nije bila dovoljna da se u DP-u zaustave centrifugalni procesi.

Puno neizvjesnosti

Tko je favorit za gradonačelnika u Zagrebu, tko u Splitu, tko u Rijeci, tko u Osijeku, ako gledamo na trenutačne odnosne snaga, postojećih i novih imena koja ulaze u utrku? Kako komentirate odluku Plenkovića da za izbore u Zadru »delegira« dosadašnjeg ministra Erlića, između ostalih? Kakvo je stanje u Puli, u Dubrovniku...?

- Problemi što ih Možemo! ima u Zagrebu pokazuju da predizborna koalicija Možemo! sa SDP-om, koji do te mjere nije konsolidirao svoju organizaciju da im čak predsjednik gradske organizacije ne sudjeluje u skupštinskim izborima, iako je ranije bio najavljivan čak i kao gradonačelnički kandidat, nije donijela platformi Možemo! očekivanu snagu. Čovjek poniknuo u partnerskoj stranci akter je koruptivne afere, koja je neugodna za gradonačelnika Tomaševića, SDP im ne nosi neku sinergijsku snagu, i sve je izvjesnije da zajednička lista za gradsku skupštinu neće donijeti željenu i očekivanu većinu u skupštini. Dakle, Tomislav Tomašević, koji ima uvjerljivu, vjerojatno nedostižnu prednost na ovim izborima, može očekivati mnogo teži mandat od prethodnoga, u kojem će se morati ozbiljno boriti za skupštinsku većinu.

Uvijek je prednost trčati kampanju s mjesta nositelja izvršne vlasti. Pitanje je, s obzirom na lokalnu političku kulturu, je li to prednost i Ivici Puljku, jer od 1990. do danas ni jedan gradonačelnik Splita nije dobio novi, drugi mandat. Odnosi u Splitu su takvi da je teško bilo što prognozirati, jer teško je predvidjeti koja će se dva kandidata sučeliti u drugom krugu. Izvjesno je, međutim, da se čini kako, uvjetno rečeno, desne opcije imaju više šansi za formiranje skupštinske većine negoli ljevica i centar.

Nakon uspješnog prvog mandata gradonačelnika Ivana Radića čini se da je on u velikoj prednosti u utrci za novi mandat u Osijeku, a kao da ispod radara prolazi činjenica da je HDZ-u uspjelo promijeniti trendove u Osijeku, jer je Radić prvi gradonačelnik iz HDZ-a izabran na izborima u tom gradu, a sada je u velikoj prednosti da bude reizabran.

Vidjeli smo da u velikim gradovima i SDP i HDZ imaju određenih problema, ali čini se da i drugim strankama u većim gradovima baš ne cvatu ruže.

I IDS i SDP s ambicijama ulaze u kampanju u Puli, ali se čini da je vrlo moguće da se i u Puli nastavi trend jačanja neovisnih kanididata, i to unatoč tome što trenutno gradonačelnik, nakon spornog mandata, u kampanju ulazi s minimalnim šansama da bude reizabran.

Može li Milanovićeva pobjeda na predsjedničkim izborima utjecati, i u kojoj mjeri, i na rezultate lokalnih izbora? Njegova potpora Bandiću prevagnula je na izborima 2009., može li sad njegova podrška izbornoj koaliciji SDP - Možemo! za Zagreb prevagnuti da Tomašević pobijedi već u prvom krugu? Kakve su šanse »nezavisne« Selak Raspudić, Hermana, Bernardića...?

- Ne treba pretjerivati. Na izborima 2009. Bandić je bio kandidat SDP-a, a to što je imao formalnu potporu Milanovića kao predsjednika stranke, nije bilo presudno, kao što 2013. nije bilo presudno to što nije imao prednost Milanovića kao premijera. Malo je vjerojatno da bi s ovako velikim brojem kandidata mogla biti moguća Tomaševićeva pobjeda već u prvom krugu, ali je vrlo vjerojatno da će prednost s kojom će izići iz prvog kruga biti nenadoknadiva. Uostalom, tako je bilo prije četiri godine, kad se odvijalo natjecanje između Tomaševića i Miroslava Škore, koji je nedavno, prije tih izbora, bio kandidat za predsjednika Republike.

Situacija u Zagrebu morala bi biti zabrinjavajuća za HDZ. Ta stranka još od 2000. nema stvarnu snagu u Zagrebu, a pogreškama u selekciji kandidata u prethodnom su razdoblju sami pridonijeli krizi svoje organizacije. Na ovim je izborima situacija trebala biti bitno drukčija nego u prethodnom razdoblju. Ovaj su put cijeli mandat pustili jednom čovjeku da vodi stranački klub u gradskoj skupštini i sada izišli s njim kao s kandidatom na izbore. Osim toga lani su odnijeli relativnu pobjedu u sve tri zagrebačke izborne jedinice. Ipak, u medijima i istraživanjima javnog mnijenja njihov je kandidat za gradonačelnika manje »vidljiv« od nekih ad hoc kandidata, koji iza sebe nemaju ozbiljnu stranačku organizaciju.