ZVUKOVNA ČAROLIJA: VJEČNE ANGSTEROVE ORGULJE

Pogledom unatrag uočavamo iznimno slojevite društvene, pa političke, a s time u svezi i kulturne naslage početka 19. stoljeća u sve urbaniziranijim gradovima iz bližeg okružja, primjerice Pečuha, Osijeka, Sombora, Subotice, Novog Sada - gdje se javljaju vidljivi tragovi njemačkih umjetničkih utjecaja.

I tako prođe 191 godina od rođenja Josefa (Jószefa) Angstera, 7. srpnja 1834. u Jagodnjaku (Kácsfalu/Katschfeld - Kraljevina Hrvatska i Slavonija, Austrijsko Carstvo) u obitelji podunavskih Nijemaca. Još kao dvadesetogodišnji izučeni stolar krenuo je na svoje naukovno putovanje, i to najprije prema Temišvaru, a zatim kamo drugamo nego u Beč. Dalje nastavlja u Dresden, Leipzig i Köln pa u "obećanu zemlju" Švicarsku. Od 1863. godine radi u Parizu, kod ni manje ni više nego svjetski priznatog graditelja orgulja u to doba Aristidea Cavaille-Colla, gdje sudjeluje u gradnji niza orgulja. Već tri godine poslije, 1866. vraća se u Pečuh (Pecs/Fünfkirchen), gdje osniva svoju tvrtku za izgradnju orgulja i harmonija.

Imao sam privilegij više puta razgovarati s Máriom Klárom Angster, unukom koja je u Angsetrovoj obitelji zadužena za baštinu. Josef (Jószef) Angster imao je dva sina, Emila i Oskara, a Mária Klára Angster Oskarova je kći. Puno toga sam otkrio što nisam znao, iako sam se ranije bavio njegovim radom. Za dar sam dobio i tiskani izvorni dnevnik gotovo cijelog života tog znamenitog graditelja orgulja, te još puno originalnih dokumenata koje sam prvi put vidio, iako sam obilazio arhive u Pečuhu i Budimpešti. Među brojnima je i krsni list, original, o njegovu rođenju u Jagodnjaku, o školovanju i još o ponekom kuriozitetu iz njegova bogata života. Gospođa Mária posjeduje veliki broj povijesnih podataka o samom mjestu Jagodnjaku, ulicama, crkvama, grobljima, društvima... Posebno je istaknula njegovu rodnu kuću u Ulici Borisa Kidriča 108, koja je sada u vlasništvu neke druge obitelji. Mária Klára Angster posebno s radošću ističe kako su je novi vlasnici vrlo srdačno primili i dogovorili se o postavljanju (na Dan sv. Josipa!) na pročelje kuće spomen-ploče s tekstom na čak pet jezika: mađarskom, njemačkom, engleskom, hrvatskom i srpskom (ćirilično pismo). Na ploči ovako piše:

“U ovoj kući rođen je međunarodno poznati graditelj orgulja Josef (Jószef) Angster /1834.- Pečuh 1918./. Tvornica orgulja Angster u Pečuhu, koju je osnovao 1867. godine, u 83 godine rada proizvela je 1300 orgulja i 3000 harmonija. Najveće Angster orgulje izgrađene su u katedrali u Szegedu (1930)."

Otac Josef treća je generacija Angsterovih, a u tadašnjem Jagodnjaku, uz majku Gertrudu, rodom iz Petlovca (ugarski naziv je Szet István). Kršten je kao jedomjesečna beba u crkvi u Čemincu. Svoj put svjetske slave započinje u Austro-Ugarskoj, a zadržava se neko vrijeme i u Parizu, gdje usavršava već stečena znanja i vještine u gradnji orgulja. S dva sina, Emilom i Oskarom, otvara tvornicu u Pečuhu 1867. godine.

Jednu zanimljivost također želim istaknuti, onu koju nam je otkrila Mária: Cavaillé-Coll inzistirao je da se Angster oženi njegovom sestrom kako bi ostao u Francuskoj. No Angster se vratio u blizinu rodne grude, kada zapravo otvara novu stranicu u svom životu, sa sinovima otvara tvornicu orgulja i harmonija u Pečuhu te poslije gradi orgulje u Jagodnjaku i nizu drugih mjesta. Zanimljivo je još da članovi francuskog društva ljubitelja orgulja nazvanog po Cavaillé-Collu u njemu vide svog velikog majstora i prijatelja. Postoji jedna dvojba među istraživačima, a ona se vezuje uz mjesto rođenja, koje je u to vrijeme pripadalo Kraljevini Mađarskoj, od 4. lipnja 1920. godine taj prostor pripada Kraljevini SHS, a nakon Drugoga svjetskog rata Baranja je vraćena Hrvatskoj po logici srednjovjekovne Pacte Convente!

Rodno selo Jagodnjak u to je vrijeme dobilo među prvima orgulje iz Angsterove tvornice u Pečuhu, i to su tek jedne od stotina vrhunskih glazbala za čiji je nastanak isključivo zaslužan Angster. Nije slučajno da se njegove orgulje nalaze u brojnim katedralama i crkvama nekadašnje Austro-Ugarske Monarhije.

Znakovito je kako je baš Angster među graditeljima orgulja u znamenitoj pariškoj katedrali Notre Dame, gdje je zapravo bio suizvođač. Osim znamenitih orgulja u katedrali u Szegedu, još je jedna isto tako iznimo poznata i vrijedna, a to je ona u bazilici svetog Stjepana u Budimpešti.

Možda je bitno pripomenuti i one po današnjoj Hrvatskoj poput orgulja u kapelici dvorca Prandau-Normann u Valpovu te u crkvama u Prelogu i Kotoribi. Da nije zaboravio svoju rodnu Baranju, vidljivo je iz činjenice da su orgulje Angsterove i u crkvama i župana u Batini, Karancu, Podolju, Topolju, Dardi, Duboševici, Lugu, Kozarcu, Baranjskom Petrovom Selu, Čemincu te Zmajevcu.

Ta legendarna glazbala još i danas svojim čarobnim zvukovima pridonose misnom slavlju u crkvama diljem Europe. Baranjski kroničar Darko Varga marno je skupljao podatke iz prošlosti baranjskih naselja o znamenitostima, ali i važnim osobama, pa je tako pobrojio čak četrdeset i pet Angsterovih orgulja diljem Lijepe Naše. "Kopajući" po dokumentima različitih izvora, utvrdio je kako među najznačajnijm gratiteljima orgulja u Europi posebno mjesto zauzima i Angster. Varga naglašava kako je papa Benedikt XV. godine 1918. baš Angsteru dodijelio Odličje sv. Grgura!

Ne smijemo zaboraviti da je svoje vještine i znanje u građenju orgulja Angster ponajprije pokazao u svom rodnom selu, čije su orgulje najspecifičnije od svih koje je izgradio.

Dva simpozija o Angsteru održana su 2024. i 2025. godine. Prvi je održan u Valpovu, 16. i 17. listopada 2024. godine, pod nazivom Međunarodni interdisciplinarni umjetničko-znanstveni simpozij József Angster (1834.-2024.), u povodu 190. obljetnice rođenja. Drugi je održan u Pečuhu, 13. veljače 2025. godine, pod nazivom: Laus Pannoniae III. Konferenciá - Angster József orgonaépítő szülőfaluja és Angster-emlékek Kácsfaluban (Laus Pannoniae III. konferencija - Rodno selo graditelja orgulja Józsefa Angstera i sjećanja na Angstera u Kácsfalu/Jagodnjaku), kojoj je nazočio i autor ovoga teksta.

Sve u svemu, Angster kao umjetnik panonske Baranje, poznat povjesničarima umjetnosti i znanstvenoj zajednici, zaslužuje da ga se sjeća i šira javnost, i u Hrvatskoj, kao i u cijeloj Europi i svijetu. Jer Angster je, između ostalih, dokaz da Baranja nije samo gastroraj nego je ishodiše i dodirište velikih umova i majstora umjetnosti.

Ako se krene u neka nova istraživanja, a tijekom stoljeća ih je bilo, trebat će krenuti interedisciplinarnim smjerom, uključujući prije svega znanost, umjetnost, kulturu i baštinu (nasljeđe), jer to je pravi put kako bismo imali cjelovit uvid u priču o baranjskom orguljaru svjetskog ugleda, kao i brojnim drugim "velikim facama" ovoga pitomog kraja Lijepe Naše.