IZMEĐU SVJETLA I ZEMLJE: Materijalnost, energija i transformacija u suvremenoj umjetnosti

U Hamburger Bahnhofu u Berlinu postavljene su tri izložbe koje promišljaju odnos čovjeka, materije i zajedništva: Delcy Morelos u »Madre« oblikuje osjetilni prostor od zemlje; ugašeno svjetlo Dana Flavina postaje gesta ekološke svijesti, dok Petrit Halilaj gradi »operu« sjećanja i identiteta kao prostor pripadanja.

Tematska poveznica između ovih triju umjetničkih izložbi – Morelos, Flavina i Halilaja – čini snažan trokut unutar programa muzeja Hamburger Bahnhof. Dok Morelos materijalizira zemlju – toplinu, tijelo i cikličnost prirode, Flavin donosi svjetlo i energiju, sada preobražene u znak štednje i društvene svijesti, a Halilaj pak istražuje identitet, sjećanje i kolektivno stvaranje kroz oblike i simbole zajedništva. Zajedno, njihova djela propituju krhku ravnotežu između energije i materije, tijela i svjetla, pamćenja i obnove – u vremenu u kojem umjetnost ponovno preuzima ulogu svjedoka i sudionika globalnih promjena.

DELCY MORELOS

Dopusti da te Madre zagrli...

Za svoju prvu institucionalnu izložbu u Njemačkoj, Delcy Morelos (rođen 1967. u Tierralti, Kolumbija; živi i radi u Bogoti) stvorila je prostorno-specifičnu instalaciju Madre u muzeju Hamburger Bahnhof. Instalacija je izrađena od gline, zemlje, slame, sijena, cimeta, klinčića, heljde, chia sjemenki i meda te utjelovljuje toplinu, miris i opipljivu materijalnost zemlje. Madre se proteže na polovici dvorane Kleihueshalle, pozivajući posjetitelje na intenzivno tjelesno i osjetilno iskustvo.

Prostorno-specifična instalacija "Madre" Delcy Morelos u muzeju Hamburger Bahnhof (Foto Sandra USKOKOVIĆ)

Djelo istražuje majčinske kvalitete zemlje – njezinu ulogu kao izvora života i mjesta povratka. Kroz upotrebu organskih materijala, Morelos priziva sjećanja, rituale i transformacije. Njezin rad povezuje se s konceptom "društvene plastike" Josepha Beuysa, za kojeg umjetnost oblikuje društveni i duhovni život. U središtu su propadanje, obnova i ciklički ritmovi prirode. Madre je intimna i monumentalna u isto vrijeme, utemeljena i transcendentna, prikazujući zemlju kao živu, majčinsku silu – osjetilnu, političku i prožetu vitalnošću.

"Majka" i "materija" imaju isti jezični korijen. Madre je krhka kao i mi. Tko povrijedi nju, povrijedio je mene, povrijedio je sebe. Dodirnuti zemlju znači biti dodirnut njome. Molim te, ne hodaj po ovoj zemlji. Dodirni Madre samo svojim pogledom i dopusti da te ona zagrli, kaže Delcy Morelos.

 "Madre" se proteže na polovici dvorane Kleihueshalle, pozivajući posjetitelje na intenzivno tjelesno i osjetilno iskustvo (Foto Sandra USKOKOVIĆ)

U kontekstu povijesti suvremene umjetnosti, Morelos nastavlja nasljeđe ranih pokreta "landscape arta" 60-ih godina prošlog stoljeća, koji su prirodu koristili kao platno, ali ju je ona transformirala u prostor zajedništva i duhovne obnove. Njezina zemlja nije samo materijal, već nositelj energetskih tokova – živi organizam koji spaja povijest, tijelo i kozmos. Na taj način Morelos evocira prapočetak umjetnosti u prirodi, ali i poziva na promišljanje o održivosti, o ulozi umjetnika kao čuvara energetskog i ekološkog balansa svijeta.

DAN FLAVIN

Održiva umjetnost bez "energije"

Prostorno-specifična instalacija američkog umjetnika svjetla Dana Flavina iz 1996. godine ugašena je 2022. godine prvi put nakon 26 godina, kada je Njemačka nastojala smanjiti potrošnju električne energije kao odgovor na energetsku krizu koja pogađa Europu. Dana 18. listopada 2022., novopostavljeni ravnatelji muzeja, kustoski dvojac Sam Bardaouil i Till Fellrath, isključili su prekidač na Flavinovu djelu Untitled (1996.). Od otvaranja muzeja 1996. godine, ovo je djelo osvjetljavalo prozore i kamenu fasadu zgrade neonskim zelenim i žutim svjetlima – kao smionu najavu onoga što posjetitelji mogu očekivati unutar nekadašnjeg željezničkog kolodvora iz 19. stoljeća.

Od otvaranja muzeja 1996. godine, djelo Dana Flavina osvjetljavalo prozore i kamenu fasadu zgrade neonskim zelenim i žutim svjetlima (Foto Sandra USKOKOVIĆ)

"Važno je da mi, kao međunarodno priznati muzej, damo primjer u sadašnjoj situaciji i doprinesemo štednji ograničenih resursa", rekli su tada ravnatelji u službenoj izjavi objavljenoj na mreži. Ova odluka uslijedila je nakon najave Bettine Jarasch, berlinske senatorice za okoliš, prema kojoj je arhitektonska rasvjeta gradskih spomenika ugašena radi uštede energije - među njima i Brandenburška vrata te Stup pobjede (Siegessäule).

Iako je Flavinovo djelo ponovno uključeno u travnju 2023., Fellrath je u izjavi za The Art Newspaper rekao da su tadašnju odluku potaknuli i drugi razlozi: "Svatko tko ima javnu platformu - bilo da je riječ o maloj organizaciji ili o Hamburger Bahnhofu kao nacionalnoj galeriji suvremene umjetnosti - ima odgovornost koristiti je mudro, doprinositi općim društvenim pitanjima. U tom smislu, smatramo da je jedna od naših glavnih zadaća poticati raspravu o temama održivosti, raznolikosti i uključivosti."

Flavinovo djelo, sada u mraku, postalo je nova vrsta umjetničkog čina (Foto Sandra USKOKOVIĆ)

Flavinovo djelo, sada u mraku, postalo je nova vrsta umjetničkog čina - gesta suzdržanosti i refleksije koja simbolizira globalne rasprave o ekologiji, održivosti i institucionalnoj odgovornosti.

U širem smislu, energetska održivost u umjetnosti danas prelazi granice estetskog: ona postaje etički čin i kulturna praksa koja zahtijeva preispitivanje same proizvodnje, izlaganja i distribucije umjetnosti. Umjetnici i institucije postaju akteri ekološke tranzicije, pokazujući da i smanjenje potrošnje energije može biti oblik stvaranja, kritike i brige. Umjetnost tako postaje prostor energetske svijesti - polje u kojem se susreću ekologija, etika i estetika.

PETRIT HALILAJ

Opera izvan vremena

Izložba Petrita Halilaja donosi višeslojnu naraciju o identitetu, sjećanju i stvaranju kroz umjetnički izraz koji povezuje osobno i kolektivno iskustvo. Njegova djela istražuju načine na koje materijalni i nematerijalni svjetovi mogu koegzistirati te kako se kroz umjetnost mogu obnoviti osjećaji pripadnosti i zajedništva.

(Foto Sandra USKOKOVIĆ)

(Foto Sandra USKOKOVIĆ)

IFoto Sandra USKOKOVIĆ)

Kroz prostorne instalacije i performativne geste, Halilaj evocira fragmente povijesti, arhitekture i djetinjstva, pretvarajući ih u scenski prostor koji pulsira između stvarnosti i mašte. Opera izvan vremena stvara prostor emocionalnog zajedništva - operu bez partiture, u kojoj tijelo, materijal i sjećanje zajedno stvaraju novi jezik pripadanja.