ZAŠTO JE JAZZ CIJENJEN KAO JEDINSTVENA UMJETNOST?

Alba & Leo je riječki glazbeni duo koji čine Alba Nacinovich (vokal, akustična gitara itd.) i Leo Škec (gitara, efekti). Sviraju zajedno godinama, od čega su djelovali uglavnom u Londonu. Objavili su album pod nazivom »Adultish«, koji je snimio, miksao i producirao Gerry Diver u Tunehouse Studiju u Londonu. Alba Nacinovich piše glazbu i tekstove za omiljene jazz instrumentale, dok su zajedno radili na aranžmanima. Zajedno su stvarali izričaj koji te skladbe spaja u jednu cjelinu i objedinjuje razne utjecaje u neku svoju glazbenu viziju.

Svojim nastupom 6. srpnja će na Ljetnoj pozornici u Opatiji zaključiti jubilarni, 25. Liburnia Jazz Festival. Tom prigodom izvodit će autorske skladbe i posvete nekim glazbenim uzorima, a ujedno je to i posveta samom Liburnia Jazz Festivalu, jer su neke od njih gledali upravo na toj pozornici. To će biti promocija EP-a »Adultish« ali u novom ruhu, u proširenoj postavi. Za ovu priliku sastavili su međunarodni kvintet. Pozvali su mlade jazz glazbenike kao što su bas klarinetist Aldo Foško, basist Miroslav Tovirac i bubnjar Marco D’Orlando. Osim toga, najavili su gosta iznenađenja.

Presudan za odluku da snime album bio je boravak u Londonu. Iskustva što su ih stekli u tom gradu djelovala su na oblikovanje njihove glazbe. »Mogućnost stvaranja u jednoj od žarišnih točaka svjetske glabene scene ne smije se propustiti, nismo se mogli vratiti praznih ruku«, govori Alba, a Leo dodaje: »Stoga smo se odlučili dokumentirati dio Albinog opusa na engleskom jeziku. Svako putovanje u pravilu nadmašuje očekivanja ako si voljan iznenaditi se i možda skrenuti s planiranog kursa. Mi smo kretali kao jazz i rock štovatelji, a otkrili suvremenu folk scenu, otkrili da je možda upravo ta drevna mističnost i spontanost improvizacije sveprisutni sastojak britanske glazbe koju štujemo, od Led Zeppelina i Pink Floyda do Norme Winstone i Davea Hollanda. Imali smo čast i sreću da nas je ta potraga dovela do producenta Gerryja Divera, dobitnika BBC Folk Awards i nominacije za Mercury Prize, stalnog suradnika Damona Albarna, koji je našim skladbama dao upravo taj suvremeni folk pečat.«

Predaja trenutku

Alba i Leo su svoj ukus formirali slušajući glazbu raznih stiova. Svatko od njih ima svoj glazbeni ukus, ali se oni u velikoj mjeri preklapaju i međusobno nadopunjuju. Alba dolazi iz glazbene obitelji i pjeva od malih nogu. Odrasla je na talijanskim kantautorima, te klasičnoj i rock glazbi. Kao djevojčica počela je svirati glasovir, a kasnije je pjevala u metal bendu, aktivnom i uspješnom na riječkoj rock sceni. Zatim je na jazz konzervatoriju u Trstu, uz tradicionalni jazz, otkrila ECM zvuk. Leo je počeo svirati sa 16 godina i zapravo od svojih glazbenih početaka nastupa i surađuje s Albom. Zajedno su gradili svoj glazbeni ukus, najprije u rock i metal bendovima, a kasnije u jazzu. »Svašta nam se sviđalo i eksperimentirali smo sa svime pa se na listi naših favorita mogu naći naizgled nespojive stvari kao što su recimo Johann Sebastian Bach, Thelonious Monk, Pink Floyd, Prodigy i Tamara Obrovac«, objašnjava Leo. »Nemamo određeni zvuk ili stil koji je naš ideal ljepote. Vodimo se emocijom koju glazba stvara u nama. Pri tome jačina emocije uopće ne mora biti proporcionalna žestini ili kompleksnosti glazbe, virtuoznosti glazbenika, veličini benda ili produkciji. Kod pjevane glazbe iznimno su nam važni tekstovi, a i instrumentalnoj glazbi pristupamo na način da glazba priča priču. Glazba koju stvaramo predstavlja naš intimni pogled na svijet oko sebe i zato nam pozitivne reakcije koje dobivamo od publike itekako puno znače. Ne pokušavamo se svidjeti pod svaku cijenu publici, dodvoravajući im se ili pokušavajući ih impresionirati. Vjerujemo da su iskrenost, autentičnost i sklad to što publika na kraju prepoznaje i cijeni. Glazbi pristupamo s puno poštovanja, trudeći se uvijek da naše izvedbe budu na najvišoj mogućoj razini kako bi ljepota glazbe koju izvodimo izašla na vidjelo u svom pravom svjetlu. Izvodimo samo glazbu u koju vjerujemo i za koju smatramo da je na iskren i kvalitetan način možemo komunicirati prema slušateljima.«

Za njihovo stvaranje i izražavanje važni su igra i zaigranost. Iako to donosi prpošnost u izvedbe, može biti i kontraproduktivno. Da bi se ostvario dobar rezultat potrebno je naći pravu mjeru, znati kako se igrati, gdje je granica nonšalantnosti i ozbiljnosti, spontanosti i konvencionalnosti, onoga što su naučili u školi i na jam sessionima. »Indikativno je kako se u mnogo jezika koristi isti glagol za ‘igrati’ i ‘svirati’, u nas se isto tako u predstavi igra«, napominje Alba. »Igra je predispozicija uma za kreativno izražavanje, kroz koju se dolazi do novih spoznaja. Zaigranost i ozbiljnost nisu antonimi, dapače. Ako je igra uspješna, svi se ti elementi mogu preklapati. Svo teorijsko znanje i tehnika trebali bi se uvježbati i usvojiti do te mjere da prerastu u novi instinkt, da se i najzahtjevnije dionice izvode ‘nonšalantno’, u smislu ‘bez napora’. Smatram da ozbiljnost djela ovisi o njegovoj sadržajnosti, ne o ozbiljnom tonu, kompleksnosti i izvođačevim grimasama. Potom, pitanje je forme kako će se taj sadržaj prenositi, ali i u najkonvencionalnijoj formi uspješan je umjetnik onaj koji se doima spontan, prirodan. Tad se možemo ponadati duhovnom iskustvu. Osobno, princip kojim se nastojim voditi je čim bolja priprema nastupa, a jednom kad se popnem na pozornicu potpuna predaja trenutku i glazbi, osluškujući što ona traži od mene, ne obrnuto. Katkad zove na eksperiment, katkad traži jednu notu, katkad tišinu.«

Smisao umjetnosti

Logičan rezultat takvog razmišljanja je improvizacija, a nje u njihovoj glazbi ima u obilju. Fascinirani su mogućnošću improvizacije, no oni je provode prema vlastitim načelima. »Jedan od prvih jazz albuma u mojoj kolekciji - Leov poklon - bio je ‘Speaking Of Now’ Pat Metheny Groupa«, prisjeća se Alba. »Upijala sam sve te nestvarno lijepe melodije bez da razaznam što je unaprijed raspisano, a što improvizirano. Imala sam sreću što sam odmah naišla na jednog od najsvjetlijih primjera tog sklada. Tome i dalje težim i kad improviziram na tuđoj skladbi i kad pišem svoje skladbe. Ako usporedimo glazbu i govor, raspisana skladba bi bila poput dramskog teksta, dok improvizacija sliči više na stvarni svakodnevni život. Svakog jutra izađeš iz kuće s nekim planom, ali koliko će se tu neočekivanih situacija i susreta desiti?... Pojma nemaš koje ćeš razgovore voditi, nema pripremljenog teksta. Sva ta neočekivana interakcija, u jazzu ‘interplay’, može dovesti do novih misli, novih dosjetki, emocija, osjećaja povezanosti, izmjenjivanja ideja i međusobnog serviranja poena ‘na volej’. Posebno je uzbuđenje uspjeti doživjeti to kroz zvuk, na još apstraktnijem planu.«

Alba Nacinovich i Leo Škec / Foto Davor Hrvoj

Autorske skladbe oslikavaju njihov karakter. »Nastojim da glazbena ideja sama ‘proviri’, bez kalkulacija, bez imitiranja«, govori Leo. »Razum (racio) tek kasnije polira ideje i preuzme vodstvo u aranžiranju. Ponekad pjesma krene od dva akorda na klaviru, ponekad se desi cijela melodija i tekst za volanom. Sviđa mi se katartični trenutak u tekstu, a opet, on se najčešće desi kad ga ne tražim. Najvažniji je sadržaj, kao u svemu! Naizgled banalan odgovor, ali ne u ovo doba hiperprodukcije i šablona. Vjerojatno većim dijelom nismo ni svjesni u kojoj mjeri je glazba odraz našeg karaktera. Možemo pokušati reći nešto jedno u drugom.«

Alba, pak, ističe: »Leov nevjerojatan osjećaj za groove oslikava čvrst karakter i prelaženje na ‘bit’ stvari, pa i timski duh koji pokreće akciju bez da je nužno u prvom planu. Tehnička rješenja i nekonvencionalni aranžmani za gitaru oslikavaju temeljitost, domišljatost i ustrajnost zahvaljujući kojima ništa nije ‘nemoguće’. Dinamičko nijansiranje odraz je one rijetke sposobnosti predanosti detaljima bez da se ispusti iz vida šira slika, neophodna da bi izvedba zvučala kao zaokružena priča.« Leo objašnjava kakav je Albin doprinos: »Alba je iznimno kreativna i inteligentna osoba, što se oslikava u glazbi koju stvara, skladanoj i improviziranoj. Ima odlično ‘oko’ i ‘uho’ za detalje, što njezinim izvedbama daje profinjenost iza koje stoji puno vježbe i istraživanja. Zna odlično prepoznati pravu vrijednost u glazbi i ljudima. Uvijek će se potruditi da u nečemu dođe do rezultata koji je zamislila. Beskompromisna je i ne voli poluproizvode. Također, uvijek propituje smisao glazbenog, ali i umjetničkog stvaralaštva općenito. Vrlo je iskrena osoba i nikad neće prijeći preko svojih uvjerenja. Sve su to osobine koje ja vidim u svemu što ona stvara kao umjetnik.«

Vrh hrvatske scene

Alba i Leo su povezani s Liburnia Jazz Festivalom od samih početaka. Zapravo, poput mnogih glazbenika, i oni su ovisni o glazbi koju su tamo slušali i koju i dalje slušaju. »Festival smo počeli posjećivati još u vremenu kad se održavao u Lovranu«, prisjeća se Leo. »Opatijske ljetne večeri uz vrhunske jazz kocerte u divnom su nam sjećanju. Rasli smo uz festival i zahvaljujući njemu otkrili neke izvođače koji su na nas kasnije ostavili jak dojam. Liburnia Jazz Festival doživljavamo kao naš festival i redovito ga posjećujemo. Osim toga, više smo puta nastupali na festivalu u raznim formacijama, što u off programu, što na velikoj i maloj Ljetnoj pozornici.«

Mnogi glazbenici iz Kvarnera i Istre govore da ih je taj festival uputio prema jazzu, da je oblikovao njihov ukus... »Tako je, definitivno, bilo i s nama«, priča Leo. »S obzirom da su izvođači koje smo imali prilike čuti često spadali u svjetski vrh, nama je, pogotovo u formativnim godinama, Liburnia Jazz Festival zaista otvorio neke nove vidike pokazavši nam što sve može biti jazz, kako sve može zvučati i što sve u nama može pobuditi. Padaju nam na pamet Zawinul Syndicate, Vasil Hadžimanov Band, Tower of Power, Mike Stern, Richard Bona i Richard Galliano Trio. Posebna priča je nastup Marie Joao, kad je neki ludi glazbeni kritičar nakon koncerta organizirao a cappella jam session Marie i hrvatskih jazz pjevačica među kojima se našla i Alba.«

Jasan trag u njihovoj karijeri ostavili su njihovi nastupi na festivalu. Prije nego su dobili priliku nastupati na velikoj ljetnoj pozornici, imali su nekoliko nastupa u off programu, među kojima i jedan na Jazz Boatu. »Ispunjenje sna za liburnijsku jazz dječurliju poput nas došlo je 2012. kad smo dobili poziv da nastupimo u Elvis Stanić Groupu«, ističe Leo. »U najljepšem sjećanju ostao nam je i nastup na Maloj ljetnoj pozornici 2013., gdje smo nastupili kao predgrupa Ignacio Berroa Quartetu. Ti su nam nastupi pomogli da se etabliramo kao relevantni jazz glazbenici te da se više usmjerimo na svoj originalni izričaj. Hvala Elvisu što je u nama prepoznao potencijal i dao nam priliku da se pokažemo pod svjetlima malo većih pozornica.«

Elvis je zapravo Elvis Stanić koji je utemeljio Festival i vodi ga kroz sve te godine. On je dao neizmjeran doprinos razvoju jazza u Lovranu, Opatiji, Rijeci, na Kvarneru..., ne samo kroz festival i projekt Jazz Ex Tempore koji će na ovogodišnjem izdanju biti predstavljen u All Stars varijanti. »To je neprocjenjivo«, tvrdi Leo. »Elvis je ambasador jazza na ovim prostorima, ali i šire. Zahvaljujući njegovom djelovanju u promociji i etabliranju jazza te edukaciji mlađih generacija, u posljednjih se 30-ak godina kod nas značajno povećao broj ljudi koji izvode i konzumiraju jazz glazbu. Na festival se ciljano dolazi i iz inozemstva, što je neprocjenjivo i za pozicioniranje Hrvatske na glazbenoj karti. Osim kao jedan od najistaknutijih domaćih jazz glazbenika te voditelj Liburnia Jazz Festivala, Elvis nam je podario izvanredni ciklus radionica Jazz ExTempore te kroz svoj angažman u Ljetnoj jazz školi Hrvatske glazbene mladeži u Grožnjanu mnogim mladim glazbenicima pomogao da naprave svoje prve korake u jazzu. Puno glazbenika koji su prošli kroz njegove bendove i učili od njega danas spadaju u sam vrh hrvatske glazbene scene.«

Ljepljivi sastojak

Jedan od njih je Leo koji je od njega učio o sviranju gitare. »Učio sam i još učim«, tvrdi. »Moj prvi učitelj bio je Zoran Dumičić Duma koji je preko Elvisa dolazio do kvalitetnih materijala i glazbe te sam sa satova gitare redovito doma odlazio s CD-ima blues i jazz velikana. To me je uvelike formiralo kao glazbenika, a kasnije sam o jazzu jako puno učio uz Albu koja je studirala na konzervatoriju i pomagala mi da pomičem svoje granice na instrumentu. S Elvisovom glazbom susreo sam se još u osnovnoj školi i njegovo sviranje i skladanje uvijek mi je bilo nadahnjujuće. Učio sam proučavajući njegove snimke, pokušavajući odgonetnuti kako izvodi tu čaroliju na instrumentu. Godine 2012. imao sam privilegij svirati u njegovom bendu u sklopu promocije albuma ‘Sol et Luna’, a posljednjih godinu dana često smo nastupali zajedno u njegovom ‘French Touch’ projektu. Svaka proba i nastup s njim za mene je prilika da naučim nešto novo. Svaki njegov savjet zlata je vrijedan i njegova podrška velika mi je motivacija za daljni rad. Zahvaljujući tome u posljednje vrijeme sam svoje sviranje dignuo na višu razinu.«

Važno iskustvo stjecali su surađujući s njim, komunicirajući na pozornici, pripremajući programe... »S Elvisom je lako jer izvrsno razumije glazbu, a istovremeno je otvoren i za neke stvari koje izlaze izvan uobičajenih okvira«, kaže Leo. »Ostavlja dovoljno prostora svakome da se izrazi na svoj način i potiče kreativnost. S druge strane, jako dobro zna što u bendu funkcionira, a što ne, i majstor je u aranžiranju - s glazbenicima koji sviraju s njim zna napraviti da bend dobro zazvuči.«

Od njega su učili i o spajanju raznih stilova, jer Elvis je majstor u tome, znatiželjan, posvećen proučavanju i vješt u kombinatorici. Upravo to rade Alba i Leo. »Elvisovo poznavanje različitih glazbenih stilova i tradicija je impresivno, kao i razina na kojoj ih interpretira kao instrumentalist, skladatelj i aranžer«, objašnjava Leo. »Imamo sličan ukus u glazbi, što je vjerojatno i razlog zašto toliko surađujemo. Elvis je nakon prvog koncerta Alba&Leo&Co. u Rijeci bio pun pohvala, posebno vezano za tu nama svojstvenu žanrovsku mješavinu koju je nemoguće svrstati u neku postojeću ‘ladicu’. Spajanje različitih stilova za nas je prirodno jer smo odrasli slušajući najrazličitije glazbene žanrove, ali i bendove koji su ukusno miješali utjecaje koji su dolazili iz različitih tradicija. Naposljetku, upravo je jazz veličanstven primjer spajanja glazbenih tradicija. Referirati se na poznate glazbene stilove kao što su pop, folk, blues, latin, u našem bi slučaju bilo preširoko jer svi ti stilovi zapravo imaju čitavu razgranatu strukturu podstilova gdje također postoji miješanje i preklapanje. Materijal koji ćemo izvesti u sebi sadrži elemente afričkih ritmova, irske folk glazbe, tradicionalnih zvukova Balkana i bliskog istoka, američkih big bandova i još puno toga. Jazz je pri tome ključni ljepljivi sastojak koji sve te utjecaje i stilove drži na okupu, a u isto vrijeme otvara nam prostor za improvizaciju i pruža slobodu u načinu na koji izvodimo glazbu. Mi to radimo neplanirano, bez predrasuda, često nesvjesno, ali ne i bezglavo ili eklekliticizma radi. Kriteriji su priča i sklad. Naslušali smo se toliko ‘opičenih’ bendova da ono što mi stvaramo nama nije posebno neobično. Naši nastupi jesu žanrovski šaroliki, naš unutarnji svijet je očito takav, to je ista osobnost samo gledana iz raznih kuteva, u svemu se osjeti naš potpis što čitavu priču čini kohenrentnom i, nadamo se, zanimljivom.«

Ulijevanje života

Jazz je svakako jedan od tih stilova koji im pruža mogućnost za istragom. »Jazz vidimo prvenstveno kao pristup glazbenom izražaju«, tvrdi Leo. »Znatiželja za otkrivanjem glazbenih mehanizama, koja mami na dekonstrukciju i ponovno sastavljanje elemenata, ali na vlastiti način. Poznavanje jazza omogućuje nam veću paletu harmonija, melodija i poimanja ritma koju koristimo u skladanju, ali i improvizaciji, koja je pritom osnovni element te glazbe. Koliko god se pripremao, jazz nastup je uvijek skok u nepoznato jer je velik prostor otvoren improvizaciji i dijalogu među glazbenicima. Svaki član benda mora čitavo vrijeme osluškivati što se oko njega događa i na to reagirati na što muzikalniji način. Cilj je zajednički doći do tih neopisivih čarobnih trenutaka kada se ta predivna glazba naprosto - dešava. Ljepota i izazov je u tome što se to ne može predvidjeti niti uvježbati, a da bi došao do te ekstaze, ključno je da odabereš prave ljude s kojima ćeš dijeliti pozornicu. Energija i emocija koju jazz glazbenici u trenutku svog stvaranja prenose na publiku je unikatna i to je razlog zašto se cijeni kao jedinstvena umjetnost. Općenito u glazbi tražimo ljepotu i iskrenost, ne obazirući se se pritom na glazbene stilove.«

Između ostalog, u ostvarenju tih ciljeva koriste i elektroniku. »Elektroniku koristimo manje kada imamo više ljudi u bendu, kako bi ostavili više prostora za svačiji zvuk«, napominje Leo. »Kada sviramo u duu koristimo live looping, što nam omogućava da uživo nasnimavamo dionice vokala i gitare čijim se ponavljanjem stvaraju dodatne zvučne kulise našoj izvedbi. To može biti beat box, dodatni prateći vokali, perkusije ili ritam gitara. Osim toga, koristimo i određene efekte koji moduliraju zvuk vokala ili gitare, primjerice oktaver, distorziju i sl. Trudimo se zvuk koji dobivamo na taj način ukusno i nenametljivo spajati s našim temeljnim akustičnim zvukom. Elektronika je tu prvenstveno zato da zvuku naše glazbe donese neku dodatnu dimenziju i začin.«

Jedna od važnih karakteristika njihove glazbe je korištenje glasa kao instrumenta, a Alba je usavršila upravo tu tehniku, kao i pjevanje vokaliza. »Glas se smatra prvim, najdrevnijim instrumentom«, objašnjava. »Riječ instrumentum doslovno znači sredstvo. Dakle, pjevač je taj koji je izabrao glas kao sredstvo glazbenog izražavanja, bilo kroz riječ ili čistim zvukom. Što ću izabrati, ovisi o pjesmi, žanru i orkestraciji. Volim istraživati koji se timbar, koji samoglasnik se nabolje stapa s trubom, gitarom ili violončelom - pjevač tu ima gotovo beskrajnu paletu mogućnosti. Verbalna komponenta dodaje još jednu, moćnu dimenziju, ali razumijemo i vokalizacije novorođenčeta pa sve do vokaliza u Morriconeovoj glazbi ili eurosongovskog ‘rim tim tagi dim’. Pjevač mora podjednako raditi na ljepoti, balansiranosti zvuka i ritmu kad pjeva tekst, kao i ulijevanju života u svaku notu bez obzira na tekst. Zato nam se desi da nas dirne i pjevač koji pjeva na nama nepoznatom jeziku. S druge strane, ako netko nema što reći, unatoč najsavršenijoj tehnici i najljepši stihovi zvučat će isprazno.«